Kad smo krenuli s restoranom, a bez prethodnog iskustva, meni je u glavi stalno bila frka. „Hoćemo li to moći, hoćemo li uspjeti, hoću li znati, hoćemo li imati dovoljno hrane? Hoćemo li stići? Je li uopće ukusno??? Što ako me radnici mrze, a što ako sam naporna klijentima??”
PARANOJA! Treseš se, glup si, jer ti ideje ne padaju na pamet u tom stanju. Samo se treseš i hoćeš pobjeći iz svoje kože.
Da si smiren, stao bi hladne glave i usmjerio se na rješenje. Čine ti se nebitne te misli u glavi, misliš da su normalne pa ih puštaš da se vrte. No one ti remete balans. A o tome koliko su energetski iscrpljujuće da i ne pričam…. Kad si u paranoji, pobrkaju ti se strahovi, bed filmovi, loši scenariji i ne vidiš bistro.
Bojiš se za svoju egzistenciju. Radiš konstantno, a još si u minusu. Bojiš se da ne izgubiš klijente, razmišljaš što si sve zeznuo i što bi sve moglo krenuti krivo.
U tom stanju ne možeš donositi odluke, barem ne ispravne. Osjećaš da hrpa stvari unutar tebe nije na svom mjestu, osjećaš da je kaos u glavi. Nešto radiš krivo.
Smatram da mnogo ljudi prolazi kroz slične „filmove“. Sada kada sam prvi put u ulozi poslodavca i poduzetnika, tek sada razumijem kroz što su moji šefovi prolazili. Djelatnici nisu svjesni ovog pritiska, posebice u Hrvatskoj.
Sustav je kompliciran s mnogo obveza koje na početku teško protumačiti i djelovati.
NLP me naučio da stanem na loptu, da ne djelujem iz panike, već iz mira, da rješavam stvari kako dođu, po redu, jednu po jednu.
NLP mi je uvelike pomogao da si posložim informacije u “glavi”, da stvari rastavim na faktore i da imam jasnu sliku na temelju koje razvijam svoje strategije. Naučila sam razmišljati kao menadžer, na primjer: Želimo zaposliti novog radnika. Prije bih odmah reagirala sa zapetljanim paničnim pitanjima: „Koliko će me to koštati, možda neće biti dobar, što ako u njega uložim vrijeme i novac, a on da otkaz?? Gdje ću naći dobrog radnika??“
Nakon svoje NLP edukacije, razmišljam drugačije. Strateški, na način da ja sama unaprijed odredim kriterije koje ta osoba mora ispuniti, kako do tog „najgoreg scenarija“ uopće ne bi ni došlo. Na temelju toga procjenjujem je li stvar izvediva. Znači, razvila sam prirodnu logiku koju inače imaju menadžeri. Ja nemam takvo iskustvo, stoga mi je NLP razvio prirodni način „business razmišljanja“. Prije sam čitala, tražila informacije, no svuda sam dobila samo teoriju i apstraktno znanje.
Drugi primjer. Ideš otvoriti restoran. Prije bi to sve bilo „zbrda zdola“. Znam puno ljudi koji tako žive. Svašta nešto ad hoc, bez glave i repa. „Idem otvoriti“ pa kud puklo da puklo i onda u hodu nailaziš na sto stvari koji te izmrcvare. Jer nisi o njima razmišljao. To je recept za stres!
NE. MOŽE DRUGAČIJE. Definiraš cilj. Odrediš vremenski rok. Pričaš s ljudima koji su već postigli ono što ti želiš. Odrediš svoj ishode i kako ćeš znati da si ih postigao. Jesi li sam odgovoran za to. Što te može spriječiti. Što možeš učiniti da do toga ne dođe. To se zove NLP-ovski postaviti cilj.
NLP alati ti daju znanje kako se postaviti i kako promijeniti postavke u nekoj situaciji. Jer postavke se – MOGU promijeniti. Prvo provjeri, pa djeluj!
Prije sam bila samo u svojoj glavi. Sve samo iz svojih cipela i svoje perspektive. To je stvaralo probleme u komunikaciji. Na primjer jedna radnica je bila paničarka kao i ja, pristupala sam joj s unaprijed formiranim uvjerenjem „Ona će me osuditi“. Upravo se to i događalo, jer sam ja nastupala defenzivno.
NLP me naučio kako da zbilja slušam svoje djelatnike, bez mojih unaprijed postavljenih pretpostavki, kako da im se obratim i kako da posljedično postignem uspjeh u komunikaciji.
Prije mi je razina uspješnosti komunikacije bila na ljestvici od 1 do 10 – trojka. Sada je sedmica! Jer sam se riješila svojih pretpostavljanja. „Ja sam mislila da….“….. Čitanje misli je najveći uzrok neuspjeha u komunikaciji. Ljudi si slažu svakakve priče da bi znali reagirati i donose zaključke naprečac. Predviđala sam tko je kakva osoba.
Ljudi su osjećali moj strah i razvio se ambijent međusobnog nepovjerenja. Stvorila sam dojam da nisam timski igrač. Sada je drugačije. Radim s timom na određivanju ciljeva, na njihovim vrijednostima u poslu i atmosfera se baš poboljšala.
Kad se pojavi stara panika, stisnem pauzu. Znam kako izaći iz tog stanja. Koristim tzv. meta model pitanja da si „razbijem“ neželjenu emociju. Na taj način se „disociram“, odvojim se od tog osjećaja i tako smanjim intenzitet ili ga potpuno uklonim. Također, koristim i tehniku submodaliteta. Njome si mogu i pojačati motivaciju za neki zadatak.
Kad si odgojen u problematičnom okruženju, uvijek očekuješ loše. Možemo reći da je panika bilo moje prirodno stanje. Naučen si živjeti stalno u nekom strahu. Nisam bila svjesna tih „obrazaca“. Sad vidim da ljudi mnogo toga rade, bez da su toga svjesni, kao na autopilotu. Očekuj loše, loše će se i dogoditi. Treba se doslovce vježbati očekivati dobro.
Kad to „makneš“, mnogo ti je lakše u životu općenito. Skužila sam i uvjerenja iz djetinjstva „Teško mi je“. „Jadna sam“. Ako tako razmišljaš, naravno da ćeš biti pod stresom, jer će ti za sve trebati više vremena, više energije, više ćeš se iscrpljivati, želiš se svima dokazati.
Sada imam MIR. Osjećaj da mogu riješiti probleme i da sam veća od njih. Posložila sam stvari na svoje mjesto. Kako rasporediti svoje vrijeme, kako komunicirati s ljudima…
Promijenila sam se. Kako sam se ja promijenila, promijenile su se stvari oko mene. Moj stav je sada „Sve ću riješiti“ i vođena sam time da dajem sve od sebe.
Razmišljam o problemima tek onda kad se dogode. Kad vidim o čemu se točno radi hladne glave, onda smišljam rješenja.
Ne forsam da sam u pravu, samo zato da se dokažem. Sebi. Drugima. Familiji. Ako imam ideju, idem provjeriti jesam li u pravu da je ta ideja super. Prije sam razmišljala idem dokazati da je ta ideja super. To je ta razlika! Kod nas svi poduzetnici razmišljaju da MORAJU USPJETI i da moraju dokazati da je njihova ideja najbolja.
Mislim da uspješni ljudi razmišljaju fleksibilnije, iznad toga, spremni na pogreške. Nisam toliko vezana da moram uspjeti, ako ne uspije ta ideja, uspjet će neka druga.
Postoji razlika između toga kad radiš previše i kad daješ sve od sebe. Radiš previše kad radiš iz straha, daješ više nego što si spreman i trošiš se. Opsjednut si savršenstvom i trudiš se – previše. Kontraproduktivno. Postaneš prekritičan, s previsokim očekivanjima od sebe i od drugih.
Aktivnija sam. Prije sam često visila na kauču i buljila u ekran. Bila sam pasivna, obeshrabrena i deblja. Najviše iz straha od neuspjeha, koji je blokirao motivaciju. Od uvijek sam htjela smršaviti, a nisam bila svjesna da će biti dovoljno samo krenuti za poslom, pokrenuti se i stvarati.
Sada je drukčije, prihvatila sam svoju nesavršenost i radim na unapređenju vlastitih osobnosti, družim s ljudima koji su poput mene, koji rade na sebi i žele se maksimalno poboljšati. To je NLP community. Važno je naći ljude koji su ti slični, jer je okolina važna za promjene koje želiš napraviti. Više se ne osjećam usamljeno u svojim razmišljanjima.
Jedini način za promjene – je promjena identiteta. A to je proces. Ja sada gradim svoje novo JA. Identitet poduzetnika.
Sada sam svakim danom sve više ona koja UŽIVA RADEĆI, kojoj rad i novac nije izvor stresa i panike. Prije sam razmišljala da sam jadna, debela i bez para. Kad to promijenim, bit ću sretna. No, i kad si mršav i s parama, opet nisi sretan. Treba promijeniti svoje postavke iznutra i biti si OK sam sa sobom da nisi savršen. Ne treba mi više taj diktat uspjeha i perfekcionizma. Lijepo je živjeti bez tog tereta.
Netko tko ima takvu energiju i strast da te zarazi. Ostali predavači na drugim edukacijama su OK. Meni to nije dovoljno dobro. Ja hoću WOW. Saša Tenodi je WOW. Drugi ti podilaze jer ti se žele svidjeti. Njemu je važnije da te nauči nego da ti se svidi.
Izravan je, direktan i arogantan. Nema šanse da ti ne ostane u glavi ono što priča.
Saša mi je dao bazu za promjenu, za rast, on te tjera da vježbaš i ponavljaš i zato je trening toliko efektivan. Uz to je savršeni prezenter i urnebesno je zabavan!
I hrabrost. Sve proizlazi iz mira. Nema više špekulacija kad znaš sve te alate. NLP mi je dao vjetar u leđa. Tresla sam se hoću li uspjeti. Sad sam krenula u ono što sam zamislila, aktivnija sam nego ikad prije u životu i radim snažnije i hrabrije na svojim ciljevima. Napokon uživam – radeći.
Ukratko , da nisam upisala NLP bilo bi mi puuuuuuuuuuuno teže! NLP me spasio!