Neki ljudi jednostavno nisu kulturni, bezobrazni su, idu „preko leševa“, a ja se protiv takvih nisam znala postaviti. Moj odgoj me u tome sprječavao. Moje uvjerenje "Fina sam. Nisam bitch!" me u tome sprječavalo.
Trebala sam alate kako da i dalje budem fina, a da se izborim za sebe.
To mi je bilo vrlo važno i u privatnom i u poslovnom životu.
Radim u prosvjeti 29 godina. Prosvjeta više nije ista. Dignitet struke je pao. Roditelji i djeca imaju moć, a ne učitelji. Problem nastaje kada se majka čija dijete stvara probleme, postavi vrlo dominantno kako bi obranila svoje dijete. To je posve razumljivo, ali ulazi se u pedagošku struku i instituciju škole kao odgojne ustanove. Postoje pravila. Ona vrijede za sve jednako i osmišljena su s razlogom.
Pričala sam, no druga osoba je čula - ono što je htjela čuti.
Nakon razgovora – u meni golem nemir i frustracija.
Da se razumijemo, na kraju sam uspjela doći do svog cilja, ukazati na problem, uspjela sam osobu uvjeriti, no vraćala bih se kući iscrpljena. Bez energije.
Svatko u svojem okruženju ima takve osobe. To su one kojima jednostavno nedostaje kulture, koje uvijek moraju biti u pravu, koje te uvijek pokušavaju uvući u svoju priču, teške u razgovoru, ugodne onda kad njima paše. Ma tko je od nas uvijek u pravu?? Prije nisam znala kako s njima na „zelenu granu“, žderala sam se dva dana nakon razgovora što nisam reagirala drugačije.
U meni je bio velik sukob. Svi su mi uvijek govorili TI SI FAJTER. TI SI JAKA. Rekla sam si „WTF?! Ovo nisam ja! Ovo nije moja reakcija! Imam svoj stav i glas, zašto ne mogu ravnopravno parirati u komunikaciji?“
Mogu sve što hoću, a u tim situacijama se osjećam šugavo. Zašto zaboravljam sebe? NISAM MIŠ NEGO FAJTER!
Vjerujem da ako radiš dobro, dobro će ti se vratiti. No, ako sam dobrica, zar sam zato i budala?
Često držim predavanja u školi, pred roditeljima, učiteljima i nije mi problem govoriti pred 150 ljudi. Bila sam s tim – onako- OK. No, ja nisam htjela da to bude samo OK, ja sam htjela da to bude vrh vrhova. Falio mi je osjećaj da imam fokus publike u svakom trenutku.
Htjela sam da bude zabavno i WOW.
Perfekcionist sam. Sve što radim mora biti TOP!
NLP mi je dao mogućnost da reagiram kulturno, pristojno, kompetentno i dominantno u JEDNOM.
„Branim boje“ svojeg odgoja, no znam se izboriti.
Sada agresivne osobe znam -na fini način -zaustaviti, utjecati da se povuku i zamisle.
Mogu spriječiti negativne ljude u “ sipanju žuči“ na mene.
Znam pronaći zajednički jezik, reagirati s odmakom i manje sebe potrošiti, to je ono što je važno.
Važno mi je napomenuti da su odnosi i prije i poslije bili OK. Nije stvar u odnosu, nego u MENI. Ja sam dobila svoj mir, a to je neprocjenjivo.
Sada mogu ravnopravno parirati u svakoj komunikaciji i u svakom izazovu.
Koristim meta model, vješte jezične i Miltonove obrasce. Ti alati su mi najmoćniji.
Nema nelagode pri susretima sa često napetim i negativnim ljudima.
Vrlo lako ih smirim. Sada imam alate pomoću kojih osobu mogu "skulirati" i pomoću kojih uvijek možemo voditi ugodan razgovor, na obostranu korist.
Jer znam napredno komunicirati. Lakše prepoznajem tuđe obrasce ponašanja.
Sada mi je život zabavniji i dinamičniji.
Zabavno mi je promatrati ljude. Sad vidim obrasce. Kao da vidim svijet drugim naočalama. Vidim detalje. Kao neki METAPOGLED u odnose.
To mogu, jer sam naučila kako stvari gledati iz „teritorija“, a ne svoje mape, tj. svojih cipela i kuta gledanja.
To mi omogućuje i primjećivanje osobnih obrazaca.
Svoj temperament i emotivnost sada znam kanalizirati te lakše i bolje upravljati svojim stanjima.
Prije bih na neku „kućnu“ situaciju poludjela, jer sam temperamentna, sada „skulirano“ rašpam nokte 🙂
Prije bih se frustrirala, nisam imala živaca za objašnjavanje, a sada se igram. Promatram, ne šizim.
Olabavila sam. Opuštenija sam.
Reklo bi se „Biraj svoje bitke“!
Dobila sam sigurnost s kojom mogu improvizirati i igrati se u predavanjima. Znam alate kako zadržati fokus publike 100%.! Jedva čekam doći u školu na predavanje! Bit će im odlično! U njihovu korist! Bolje i uspješnije ću im prenijeti znanje!
OKVIR:
Nema kačenja na tračeve, na tuđe priče, na razgovore koji su mi je prije uzimali energiju i živce, a uopće se ne tiču mene. Ja sam prije objašnjavala, pjenila se i pokušavala osobu razuvjeriti da je u krivu! Često sam stvarala zaključke sama sa sobom u glavi tko što misli o meni…
Sad samo kažem,“ Gle osoba je u (uskoj) mapi“. Čitaj: ONA JE PRIČA ZA SEBE.ONA JE SVOM FILMU I NE VIDI NI LIJEVO NI DESNO. NJEZINE REAKCIJE NEMAJU VEZE SA MNOM.
Prije nisam znala napraviti taj odmak.
Moje misli su prije bile:
• „Ona me omalovažava“
• „Ona me podcjenjuje“
• „Ona me ne voli“
E, kad sam ja izašla iz svoje „mape“ i obrasca da drugim ljudima doslovce „čitam misli“ i stvaram zaključke sama sa sobom, svijet je mnogo ljepši i opušteniji!
Osim učenja „o mapi i teritoriju“, koristim i preuokviravanje kao alat, također koristan za stvaranje takvog odmaka.
Rezultat je definitivno -- manje stresa
NLP mi je raščistio sliku, dao mi je točno ono što mi je trebalo. Sada razumijem tuđa ponašanja i postupke na drugačiji, dublji način i ne shvaćam ih osobno.
Kaže meni moje najmlađe dijete „ Obožavam kad ideš na NLP vikendom! Onda si uvijek dobre volje, uvijek se smiješ!“
Uživala sam u svakom trenutku.
Čak sam se i vratila sa skijanja dan ranije, jer sam htjela biti na NLP treningu!
Ne zato što sam MORALA, nego zato što sam ŽELJELA.
Jer sam sretna, zadovoljna i nabrijana!
Moj sin je prvi upisao trening. On je bio okidač! Završili smo Master zajedno.
Mi smo NLP obitelj 🙂
Saša Tenodi je – zabavan i „kongruentan“. Čitaj: Snažno vjeruje i živi ono što priča. Ništa kod njega nije „fejk“. Prepoznajem u njemu empatiju i ljudskost važnu za trenera.
Njegov trening u NLP Hrvatska je čista terapija smijehom. A još uz to, stvarno učiš!
Ukratko: NLP je Ferrari u komunikaciji, a Tenodi je najjači u NLP-u.
Ostale edukacije nisu dovoljno dinamične i zabavne. Saša daje sve -i overdelivery u znanju - i zabavu.
Totalno otkrivenje za mozak!
Osjeća nakon treninga je – iscjeljujući. Zašto tako jaka riječ?
Jer imam mir i zadovoljstvo.
Jer sam zaboravljala svoju vrijednost.
Često sam se „tiltala“, povlačila, sve samo zato što sam pristojna i fina.
Sada se češće sjetim tko sam. Ne zaboravljam svoju vrijednost tako lako!
Ja sam FAJTER! Ali fini 🙂