Iva Ukić, 25, studentica arhitekture, NLP Practitioner
Puno vremena bi mi trebalo da se odmaknem od problema, sve sam analizirala i shvaćala osobno. Puno sam se živcirala. Kada bi me nešto izbacilo iz takta, znala sam biti ljuta čak i nekoliko dana. Kada bih naišla na problem prvo sam pomislila: „Ovo je najveća smrt“. Nisam znala čime se želim točno baviti, arhitektura mi je išla, no imala sam sumnje da li je to za mene. Bila sam u ekipi koja mi nije odgovarala i održavala sam odnose za koje sam znala da neće uspjeti. Nikada nisam podržavala ideju ekipe ili grupe i zajedničkog odlučivanja. Često bi me takve ekipe počele živcirati, te bih se prebacila u drugu.
Uvijek sam mogla super komunicirati s ljudima, a sada to radim još i bolje. Imam asistente na faksu s kojima imam odličan odnos, super zafrkanciju. Ne doživljavam ih toliko ozbiljno kao prije, imam osjećaj da si želim biti frendica s njima. Prije bih bila puna predrasuda,mislila sam da se ljudi ulizuju. Uvijek postoje miljenici, a sada sam i ja među njima. Ne mislim da je to loše, osvijestila sam da je meni potreban prisniji odnos, te tako lakše komuniciram s njima. Puno se bolje osjećam kada nema napete atmosfere, opuštenija sam. Kada vidim da određeno ponašanje funkcionira, skinem strategiju i iskopiram i vidim da to funkcionira.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Lakše mogu reći NE. Okolina u kojoj sam se nalazila me dugo mučila. Ne znam ni sama zašto mi je toliko dugo trebalo da se odmaknem od nekih ljudi. Sada mi je smiješno kada gledam unazad. Nisam ništa dobivala tamo, kao da sam se bojala otići. Maknula sam se od određenih situacija i shvatila sam da mi je tisuću puta bolje ovo sada.
Najbolja stvar koju sam naučila je reći NE.
Stvari koje me previše živciraju odgurnem od sebe, previše me živciraju da bih se ja bavila njima, ne pridonose mi nikako, stoga mi ne trebaju. Nema više premišljanja i preispitivanja oko ispravnosti moje odluke. Ako mi ne odgovora, znači da mi ne treba. Znam da ću naći nešto bolje. Na odnose ne gledam više dječje. Ono što ljudi govore, ne znači da oni to doista i misle. Više se neću navući na gluposti, znam prepoznati što je meni dobro, a što nije. Isto je i s ljudima. Shvatim što je ili nije, te kako to korespondira u odnosu na mene.
U odnose vraćam uloženo, ne rastežem ih ako ljudi nemaju ono što meni paše. Kažem ne, i ne vrtim roller coaster nepotrebnim razmišljanjem i preispitivanjima oko ispravnosti moje odluke.
Bez obzira na mišljenje drugih stavila sam sebe na prvo mjesto. Ne bezobrazno ili sebično. Sada znam koje su moje granice i gdje više neću ići. Kada se granice preskoče, ja sam ta koja odlučuje da se neće živcirati oko toga. Platila bih brda i doline za NLP da imam ovo što imam sada. Imam kontrolu, kontrolu nad sobom, nad svojim stanjima. U trenutku kada se i uhvatim da zbog stresa ili neprospavane noći dođe do nečeg, lako se vraćam u stanje koje meni odgovara. Nema više bespomoći i sumnja, jednostavno rješavam stvari i idem dalje.
Nisam znala čime se želim baviti u životu. Za vrijeme treninga vidjela sam da se želim baviti arhitekturom, no nisam znala što točno. Nakon treninga je sve počelo sjedati na svoje mjesto. Shvatila sam da želim prenijeti emocije kroz materijale u prostor. Bilo da se želiš osjećati jako malo, ili se želiš osjećati jako velikim, prolaskom kroz prostoriju ću ti prenijeti osjećaje. To je okvir u kojem želim raditi.
Kakva sam sada, takva nisam bila nikada i ne bih to mijenjala za ništa. Napokon mi je tišina u glavi. Kao da sam otišla u budistički hram na 50 godina i vratila se. Ustvari sam to odradila za 3 mjeseca na NLP-u.
Nikada nisam podržavala ideju grupe ili ekipe. Uvijek sam ih imala nekoliko i kada bi mi neki postali naporni tako bih promijenila ekipu. NLP Hooligans su mi prva ekipa i prvi puta nemam potrebu tražiti novu. Imaš osjećaj da želiš pripadati i da želiš prolaziti sva iskustva s njima. Jako je zabavno i jedva čekaš da vidiš što će biti iduću subotu. Nakon treninga ti pružaju osjećaj da nisi izašao iz svega. One nerazjašnjene situacije koje si imao na početku druženja, riješe se kroz razgovore s ljudima. Ovo je zajednica koja mi paše.
Osvijestila sam koliki problem za mene predstavljaju prezentacije. Na treningu su se iskristalizirali i moji drugi problemi. Donijela sam odluku da želim raditi na njima. Naučila sam komunicirati sa sobom. Gledam sve optimističnije, ne postoji stvar za koju neću naći rješenje, nemam straha, ne razmišljam o problemu, već odmah idem tražiti rješenje. Biram sama situacije s kojima se želim nositi i odnose u kojima želim uživati. Stvari ne uzimam zdravo za gotovo, ne dozvoljavam da me izbacuju iz takta. Prezentacije koje su me prije bedirale, sada me motiviraju i potiču da svaki put budem bolja.
SAŠA TENODI FEEDBACK:
Saša je car, nekad zna pretjerati, ne volim kad me „prca“, no na žalost zna biti smiješno. Sviđa mi se njegova energija. Kroz cijeli dan je jednak intenzitet energije, svih 8 sati koliko traje seminar. Šali se i uspijeva povezati sve sudionike bez obzira na godine. Sviđa mi se kako razbija barijere i kapacitet koji ima, kao i atmosferu koju može jako brzo stvoriti. Sve je jako dinamično, to mi je bilo genijalno. On je meni kao dijete u čovjeku od 2 metra koji mi je usadio da trebaš probati stvari.
Autor. Natalija Bilan, NLP Master Practitioner