Painball ili kako ga službeno zovu Paintball je igra, prvi puta održana u SAD-u 1981. godine. U igri se sudionici natječu u timu ili samostalno s ciljem izbacivanja jednog ili više protivnika, gađajući i označujući ih kuglicama koje sadrže boju iz paintball markera. Pobjednik je ona strana ili igrač koji prvi postigne cilj ili posljednji ostane u igri. Paintball se može igrati na vanjskim površinama i unutar objekata koji se nazivaju paintball terenima ili poljima. Paintball je korišten u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji kao dodatak vojnoj obuci. U zadnjih 20 godina paintball se igra u 110 zemalja te se procjenjuje da ga aktivno igra preko 15 milijuna ljudi u svijetu.
Koja su pravila igre? Paintball se igra tako da se momčadi podijele u dva tima s jednakim brojem igrača. Preporuka je da to bude minimalno tri igrača po timu, ali može i manje. Broj igrača također može biti i puno veći, 10, 15, 20,..., 100 kad se igra pretvara u BIG game, ali to ovisi o samoj veličini i tematici terena. Oprema koja se koristi velikim djelom ovisi o vrsti igre, odnosno konfiguraciji terena (šumski tereni, urbani tereni, objekti, itd.).
Osnovna oprema koja je potrebna za sudjelovanje u ovoj igri uključuje:
Masku ili paintball naočale za zaštitu
Paintball marker za označavanje protivnika
Streljivo odnosno, kuglice s bojom (eng. paintballs).
Cilj igre je markerom (laički rečeno, ''puškom'' koja pomoću CO2 plina ili stlačenog zraka izbacuje kuglice punjene bojom ili silikonske kuglice) pogoditi (označiti) protivničkog igrača te izvršiti neki od ranije dogovorenih zadataka (osvajanje zastave, obrana područja...).
Marker se sastoji od tijela u kojem se nalazi mehanizam za izbacivanje kuglica, spremnika za kuglice, boce sa plinom CO2 ili stlačenim zrakom koje služe kao pogonsko gorivo i cijevi. Postoje različiti modeli markera (mehanički, elektronski), princip rada im je svima uglavnom isti, a razlika se očituje u kvaliteti.
Kada se marker nalazi izvan terena mora biti zakočen. Ukoliko se igra sa kuglicama punjenim bojom, mrlja veličine kovanice pet kuna računa se kao valjani pogodak. Maska se ne smije skidati na terenu gdje traje igra, odnosno gdje je markiranje dozvoljeno. Pravila sigurnosti u paintballu jako su stroga, skidanje ili nenošenje maske u terenu smatra se ozbiljnim kršenjem pravila i kažnjava se isključivanjem iz igre ili pak udaljavanjem s paintball terena. Sudac se nalazi pokraj terena čitavo vrijeme i u bilo kojem trenutku može na traženje bilo kojeg igrača izvršiti provjeru pogotka. Svaki igrač mora priznati kada je pogođen! Između igara ili nakon što su pogođeni, igrači se odmaraju, provjeravaju opremu ili snabdijevaju kuglicama u (ako je ranije dogovoreno) specijalno označenoj "sigurnosnoj zoni".
Sve je započelo u petak (23. siječnja 2015.) na glavnom ulazu (južni ulaz) zagrebačkog velesajma u 18:30 sati. Kao što i sami znate večer je bila hladna, kišovita i nimalo ugodna za šetnju. Nakon što se 20 hooligana okupilo, krenuli smo prema zapadnom ulazu zagrebačkog velesajma. Daaa, zapadnom ulazu! Nakon što smo se parkirali na južnom ulazu! Naime, šetnja po kiši i vjetru, nakon napornog radnog dana, rasplamsala je raspoloženje većine hooligana …taman da uzmu „pušku“ i počnu pucati …po Saši! Što su neki i učinili… 😉
S obzirom na vremenske uvjete i nemogućnost igranja na otvorenom, Saša nas je „prošetao“ do paviljona broj 2 gdje se nalazi teren za indoor paintball, paintball kluba FLEKA. Podijelili smo se u 4 grupe po 5 igrača. Naravno, iako mu je Tomislav, voditelju kluba FLEKA, sve napisao u mailu, Saša je „zaboravio“ naglasiti da nam trebaju dugi rukavi, odnosno malo deblji gornji dio s dugim rukavima jer je u dvorani hladno, a i silikonske kuglice ostavljaju upečatljiv „plavi trag“ (a nemaju boju u sebi ☺). Nakon svega, navukli smo na sebe ono što smo imali i utrčali na teren sa umjetnom travom i postavljenim Sup'air zaklonima (baloni punjeni zrakom).
Slika: Teren za indoor paintball
Tomislav nam je objasnio pravila, navukli smo na sebe maske, uzeli markere, stavili obilježja (da se ekipe razlikuju) i krenuli smo ☺. Imali smo sat vremena za igru te smo dogovorili da će se odigrati 5 partija čisto da se utvrdi pobjednik, a pobjednička ekipa je ona koja izbaci sve igrače protivničke ekipe.
Većina nas nikada nije igrala paintball, niti pucala iz puške pa smo u početku bili maloooo „sramežljivi“, što znači da smo se skrivali iza zaklona, provirivali kriomice, a rijetki su mijenjali pozicije. No, nakon druge igre proradila je „hooliganština“. Ekipa se „saživila“ sa markerima, uz komentare;„eeej.. super je pucati po nekome!!“ ☺. Dogovorene su taktike s obje strane. Igrači moje ekipe „zeleni“ i igrači druge ekipe “šareni“ raspršili su se po terenu… Krenulo je prikradanje, pucanje, pokrivanje suigrača.. Nakon taktiziranja po terenu, Maja Gašpić (iz ekipe „šareni“) se uspjela „provući“ uz ogradu pobiti sve „zelene“ koji su se našli na putu i meni prići iza leđa te raspaliti po „strateškom mjestu“ mojoj stražnjici …Naravnoooo igra je prekinuta! „Šareni“ su pobijedili. TETEC (iz ekipe „šareni“) je ostao ležati iza Sup'air zaklona čak i kada smo se svi povukli s terena te je bilo evidentno da je igra gotova, uz komentar: Aha.. gotovo je?! Morate shvatiti, ponekad je malo teže pratiti situaciju kada ležiš iza „jastuka“. 😉
U tom trenutku rezultat je bio 2:1 za „zelene“. Mislili smo da se „šarenima“ sreća osmjehnula samo na trenutak i da neće nadigrati ekipu „zelenih“. Međutim, prevarili smo se. Rezultat je na kraju bio 2:3 za „šarene“. Mora im se priznati igrali su timski, razradili su taktiku, usudili su se riskirati i pobijedili su. Bili su bolji od nas…u tom trenutku. 😉
Naravno, nakon borbe na „terenu“ red je da se ode na pivu i srede dojmovi! Ono što se Hooliganima posebno svidjelo i ono što su u par navrata istaknuli kao važno je timski rad (što je ovdje bilo u prvom planu) kroz koji se međusobno bolje upoznaju, produbljuju prijateljstva i naravno adrenalinsko iskustvo što je samo po sebi bit „hooliganstva“. ☺
I na kraju, nakon Painball-a svatko do nas ima neku priču s „terena“, koju ćemo vam rado ispričati, a koju i sami možete iskusiti, kada odlučite sudjelovati s nama na „hooliganskim“ iskustvima koja predstoje.
Do sljedećeg iskustva i čitanja, pozdrav!
Kristina Bulešić
[supsystic-gallery id='4']