Nataša Trebotić, prof.pedagogije i kroatistike, NLP praktičarka/2017.
UVIJEK ISTO...
Kad sad gledam svoj život vidim da ga nisam slobodno živjela. Išla sam uvijek istim putem kući, izbjegavala sam ljude - pritom mislim na one svakodnevne situacije poput neulaženja u lift da ne sretnem susjede. Stalno sam išla u iste dućane i nosila iste boje.
Rekla bih da je važan doprinos ove edukacije to što sad slobodnije ulazim u nove situacije. Zakoračim i krenem, a to mi je svakodnevicu poprilično uljepšalo. Isto tako zbog toga što sam se tako rasteretila lakše se sjetim svega što mogu obaviti.
Do jučer sam iskorištavala obitelj jer bih od tog svog dosadnog stalno istog sistema bila nezadovoljna. Hranila sam strah i otpor prema ljudima.
PORAST SAMOPOUZDANJA
Općenito kad nešto završim osjećam se bolje npr. kad održim prezentaciju, a onda još za to dobijem i valjanu potvrdu, raste mi samopouzdanje i mogu u duhu letjeti.
Baš zato sam baš danas kad se sve okolnosti opiru tome, odlučila napisati ovaj feedback, baš zato da potegnem dobar osjećaj i da on postane stvaran i opipljiv. Da ga „ukradem“ iz sutrašnjeg dana za kojeg znam da će biti blizu savršenstva, jer organiziram omiljenu radionicu i jer su općenito okolnosti sutrašnjeg dana lakše za mene.
Rekla bih da je upravo ovo što danas uspješnije sebe dovodim u dobro stanje jedan od za mene bitnih benefita ove edukacije. Rad na stanjima mi je jako pomogao.
PROMJENE NA RADNOM MJESTU
U školi, na svom radnom mjestu, počela sam održavati nastavu s kojom sam daleko zadovoljnija nego prije ove edukacije. Uživim se u stanje razreda i onda lakše dolazim do željenog ishoda. Jučer bi me primjerice neka uvreda (koja i ne bi bila uvreda) također na cjelodnevnoj bazi izbacila iz takta, danas je to manje slučaj.
Dakle, nekako sam odgovornost davala drugima oko sebe, gužvi u prometu i ljudima, njihovom odnosu prema meni, djeci, državi, nepotizmu bilo čemu što ne valja. I išla sam s uvjerenjem da ja tu ne mogu ništa promijeniti.
ODUSTAJANJE OD ODUSTAJANJA
I onda kao treći važan benefit edukacije mogu reći da sam izašla iz tog stanja odustajanja od mijenjanja stvari, pa čak i nemogućih i da preuzimam odgovornost za sve svoje odluke.
Nekako mi tijekom edukacije moji talenti izgledaju ljepši, a moje kvalitete bitnije, izvukla sam neke svoje stare vještine poput imitiranja i glume, pa i plesa. Svako toliko se sjetim neke svoje kvalitete koja je zamrla jer je nisam zalijevala, a mislila sam da je netko drugi treba zalijevati.
Manje mi je važno što drugi misle, a više što ja mislim. Vidim ljude s manje osude i lakše komuniciram s njima. Vidim sa zdravijim odmakom niz svojih uvjerenja i lakše prihvaćam tuđe mane i vrline, tuđe mape, tuđi svijet.
JAVNI NASTUPI
Isto tako, bilo mi je nezamislivo da ću baš ja biti ta koja govori pred drugima, našali se ili pak odgovori nešto. To mi je bilo posebno teško na radnom mjestu gdje bih osjećala strah pa i inferiornost. Nisam mogla vidjeti svoju vrijednost. Danas to mogu, mogla sam i jučer, ali nisam imala dobru rečenicu ili bih se zbunila pa bih vagala kako će netko nešto doživjeti, kako će me shvatiti.
Gubila sam se u suvišnim analizama. Bila sam žrtva, a ne akter i gledala sam ljubomorno aktere koji pokreću svijet.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Rekla bih isto tako da bez pravog učitelja nema dobrog učenika, i zato od srca zahvaljujem Saši koji me i danas vrlo uspješno vodi novim opcijama, koji je predan poslu toliko da mu se uistinu divim i bez kojeg ova priča ne bi bila ista. S lakoćom se upušta u svaku novu temu. Dinamičan je. Rekla bih da je hrabar i dosljedan i još niz toga, ali neću puno pisati već vas pozvati da se usudite raditi na sebi i krenuti u tu avanturu.
Za kraj pitam se, što će biti sutra?
Dokle mogu rasti?
I koliko se vinuti u zvijezde?
Nataša Trebotić, NLP Practitioner Split 2016/2017.