Ultimate?


Prve asocijacije vjerojatno se kreću u smjeru Ultimate fighta, ali istina je drugačija jer u ovoj igri kontakt nije dopušten. Radi boljeg razumijevanja igra se često naziva Ultimate Frisbee, što je neispravno i nedozvoljeno jer je «Frisbee» zaštitni znak tvrtke Wham-O, ali barem objašnjava koji se rekvizit koristi u igri – leteći disk (frizbi). Frizbi je puno više od igračke za dobacivanje sa prijateljima na livadi poslije roštilja. Ultimate je samo jedna od varijacija igara s letećim diskom, a zanimljivo je da od tri kategorije (otvorena, miješana, ženska) u kojim se može igrati, jedna obuhvaća miješane timove gdje muškarci i žene igraju zajedno. Ultimate (en. Ultimate ili Ultimate frisbee) je dinamičan ne-kontaktni timski sport, u kojem je, pored sportskog nadmetanja, važan i način na koji se dolazi do pobjede. Takozvani “Spirit of the game” (“duh igre”), koji pomiče granice fair-playja, razlikuje ultimate od većine ostalih sportova i daje mu dimenziju više.

Cilj igre je uhvatiti disk (promjera 27cm i težine 175 grama) u protivničkoj gol zoni. S diskom nije dozvoljeno trčati, te je potrebno proslijediti disk suigraču unutar deset sekundi (nama su rekli osam sekundi). Dozvoljeno je kretanje diska u bilo kojem smjeru. U slučaju netočnog dodavanja (tj. kada disk padne na pod, izađe izvan granica terena ili ga presretne igrač suprotne momčadi), obrana preuzima disk i postaje napad. Igra se 7 protiv 7 na otvorenom travnatom terenu, ili 5 protiv 5 kada se igra na pijesku ili u dvorani. Utakmice se igraju ili na određeno vrijeme ili do određenog broja pogodaka. Ključan element igre je „Spirit Of The Game“, koji uči sudionike ovog sporta da uz natjecateljsku atmosferu poštuju igru i igrače. U igri ne postoje sudci, već igrači sude sami sebi što ih potiče na preuzimanje odgovornosti i nenasilno rješavanje problema. Kod rekreativnog ultimatea, veličina terena se određuje prema broju igrača i njihovoj kondicijskoj spremi. Službeno igralište je dimenzija 37 x 64 metara, s dvije gol zone duboke 18 metara.

Ultimate se prvi puta se igrao 1968 godine u Columbia High Schoolu u Maplewoodu, savezna država New Jersey. Danas se Ultimate igra u preko 40 zemalja svijeta, a samo u SAD-u se godišnje u USA Ultimate Championship ligi natječe preko 1400 timova s 1.5 milijuna aktivnih igrača. U Hrvatskoj se ultimate igrao sporadično s vremena na vrijeme ali sustavniji početak i širenje bilježi se 2005. godine. Od početaka do danas u Hrvatskoj je organizirano nekoliko međunarodnih turnira, ekipe su sudjelovale su na Svjetskom klupskom prvenstvu i osvajale više međunarodnih turnira, te je 2013 godine  po prvi puta održano Hrvatsko nacionalno open ultimate prvenstvo u Škabrnji.

Sve je započelo u srijedu (11.12.2014.) u 17.40 h (ili malo kasnije ;)) ispred Zagrebačkog velesajma. Uputili smo se prema paviljonu 18, gdje se održavaju treninzi Flying disc kluba Zagreb (dalje u tekstu: Klub). U početku nismo niti približno znali o čemu se radi. Ušli smo u paviljon u kojem se nalazi teren sa dva gola. Na prvi pogled je izgledalo kao teren za mini nogomet, ali opet nije baš jer u podlozi nije parket.  Uz sve to, na tom terenu su se neki ljudi dodavali s frizbijem. Hmmm .. zašto se oni igraju s frizbijem? Možda, imaju pauzu između tekme/treninga pa se malo zezaju? Svašta je meni prolazilo kroz glavu, a i drugim Hooliganima. Treneri Saveza su nas okupili i rekli o čemu se radi.

Ultimate frizbi? Štooo? Nismo znali da to postoji. Naravno, svi smo mi u nekom trenutku našeg života bacali frizbi. Međutim, ovo nije bila situacija sa roštilja ili izleta, kada bezbrižno stojiš i čekaš da ti netko laaagaaano dobaci friiiizbiiii.. pa ti njemu vraaatiiiš… Ne, ne, ne.. ovo je nešto slično rukometu, samo sa frizbijem.

Slika: Štooo?

       

Dakle, cilj je postići „gol“, odnosno uhvatiti frizbi (pardon „leteći disk“) unutar polja koje predstavlja protivničku gol zonu (Endzone na slici: Teren za Ultimate frisbee). Prilikom dodavanja frizbija suigraču, unutar terena za igru, ne smije se trčati. To bi značilo; uhvatiš frizbi, staneš, izmičeš se protivničkom igraču koji te pokušava onemogućiti u bacanju frizibija (naravno bez „diranja“ ☺) dok pokušavaš dobaciti frizbi svom suigraču i to je to. Piece of cake! ILI!!!

Slika: Teren za Ultimate frisbee

Nakon malo dužeg uvoda.. krenuli smo! U početku su dečki i cure, koji treniraju Ultimate, igrali s nama jer smo mi još uvijek hodali s upitnicima iznad glave. Usprkos svemu, „timski duh“, kao najjači duh zajednice, preuzeo je Hooligane i počelo je… Trčiii!, Bacaj frizbi! Dooodaaaj!!  Frizbi je letio po svuda ☺,… a i mi skupa s njim.  Trčali smo neprestano s jednog dijela igrališta na drugi.. Izmjene su bile brze i efikasne…Golovi su padali jedan za drugim. Prava Ultimate zabava!!

Zakupili smo teren na sat i pol. Prema mišljenju nekih Hooligana vrijeme je bilo prekratko da se osjeti pravi „spirit of the game“, dok su se neki  odlučili, priključiti treninzima Ultimate-a.  Bravo za njih! U svakom slučaju, ovo iskustvo je obogatilo mape Hooligana i pružilo im novo, energično i eksplozivno iskustvo. A  kakvi će tek biti sljedeći roštilji?! 😉

Do sljedeće ultimate zabave, pozdrav!

Kristina Bulešić

Fotografirali: David Mihoci (Mihoci Studios) & Ena Mihoci (Ena Photo Art)