Osim u romanima Marije Jurić Zagorke, vještice žive i u srcu Zagreba, u što se 18 NLP hooligana svojim očima (a i ušima) uvjerilo zadnjeg dana rujna godine gospodnje 2017. Štoviše, postali smo i dio coprničke družine (tak Purgeri veliju za vještice).

Dok smo čekali dogovoreno vrijeme sastanka, pokraj nas je preko glavnog trga prilično nezamijećeno prošla prava pravcata vještica u crnoj odori i s prepoznatljivim šiljastim šeširom na glavi. Ipak, neki su je primijetili i naglas se zapitali ima li ovo kakve veze s našom hooliganštinom? Organizatorica je samo mudro prečula pitanje 🙂

Na dogovorenom mjestu čekala nas je coprnica Sandra s fenjerom, spremna da nas povede vještičjim putevima svojih sestara. Kako od te vražje rabote putem ne bi nastradale i uši slučajnih (pravovjernih katoličkih) prolaznika, za svaki slučaj smo dobili i oznake – raznolike vještičje šešire na glave, čime smo istovremeno postali i atrakcija i predmet podozrivih pogleda, ali kakvi bi to huligani bili kada bi ih brinulo što će netko o njima misliti?!

Osim šeširima, obilježeni smo i pravim žigovima (doduše, tintom loše, vjerojatno srednjovjekovne kvalitete) te je time obilazak mogao i službeno početi. Kako bismo se obranili od zlih sila, svatko od nas je iz velike vreće izvukao svoju osobnu amajliju – kamenčić s prigodnim natpisom na latinskom. Odlična prilika za prisjećanje prilično ishlapjelih gimnazijskih znanja, ili pak guglanje u potrazi za značenjem. Konačno potpuno opremljeni krenuli smo za Sandrom; put nas je najprije vodio uskom uličicom iza stare Vlaške, pa preko platoa ispred katedrale i dalje Kaptolom do parka na Opatovini. Usput smo saznali mnoge detalje o povijesti coprnjaštva u Zagrebu te shvatili da smo po ondašnjim kriterijima i mnogi od nas dobri kandidati za lomače :-)! Srećom, Marija Terezija nas je zauvijek oslobodila te strepnje.

U parku na Opatovini dočekao nas je vještičji oganj na kojem se krčkao čarobni napitak od standardnih sastojaka: nečije krvi, nečijeg perja, nečijih mljevenih kostiju, nekoliko suza itd., a saznali smo i da mu je namjena vrlo široka – od uklanjanja poslovnih suparnika do vraćanja zabludjelih muževa na kućni prag. Na žalost, Barbara nam nije dala malo napitka za van da isprobamo kako djeluje, ali smo zato dobili razne recepte da se i sami možemo upustiti u spravljanje čarobnih napitaka. Nakon Opatovine spustili smo se u Tkalču pa preko nje nastavili prema Gornjem gradu. Na putu smo susreli najčudnovatiji lik večeri – navodnu povjesničarku koja nam je objasnila da se moramo moliti Bogu da nas spasi od tih poganskih pizdarija u kojima sudjelujemo.

Eh, što reći… Kroz Kamenita vrata, u kojima su mnoge navodne vještice mučene i ubijene, dospjeli smo do crkve Sv. Marka otkuda nas je jedan vještičji duh doveo do Jezuitskog trga gdje je coprnica gatara iz velikog kola sudbine časkom pročitala budućnost svima koji su to poželjeli. Tako smo saznali da će neki uskoro saznati neke dobre vijesti, neki moraju pospremiti nered u stanu i vlastitoj glavi, neki se moraju bolje zauzeti za sebe, a neki pak riješiti problem odnosa s autoritetima. Sve istina do istine :-)!

Naša zadnja postaja bilo je vještičje groblje, smješteno na sigurnoj udaljenosti od nekadašnjih gradskih zidina, te smo se na tom mjestu nakon prigodnog fotkanja pozdravili sa Sandrom i ostalim coprnicama. Kako bismo što dulje pamtili ovo iskustvo, dobili smo i potvrde sudjelovanja, tj. bolje reći sudioništva. Do sljedećeg copranja!

Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima

Organizacija i članak: Nikolina Plenar, NLP Practitioner

Foto: Martina Lucić Čanak, Danijela Medaković, Ivan Voras