Četvrto tajnovito iskustvo mnogi su opisali epitetima super i zabavno. Bilo je po mnogočemu posebno i drugačije s nešto manje adrenalina, al emocija skroz štima.

Sve je započelo okupljanjem vesele družine od 13 hrabrih hooligana ispred tajnovite i mračne Močvare jednog jaaako hjadnog petka u mjesecu poznatom po parenju mačaka. Prije nego je iskustvo uopće počelo Alda i Tino dokazali su svoj hooliganski karakter time što su se unatoč vremenskim neprilikama (veliki snijeg, orkanska bura i zatvorene državne ceste) uspjeli probiti od Splita do Zagreba kako bi svoje mape obogatili s jednim neponovljivim iskustvom.

17:45…tko je došao, došao je i novo iskustvo moze poceti. Vežite se, polijećemooo!

Popeli smo se u malu prostoriju na prvom katu gdje nas je dočekao Dino Tremens, čudo od čoVIJeka u srednje tridesetim godinama i s frizurom postojanom poput Tetecove 🙂

Na podu ispred nas nalazila se tanka gumena podloga od crno-bijelo-sivih kvadratića, a s lijeva i desna po nekoliko stolica. „Ajmee, što će ovo bit? Da nije neki šah?“ – pitali su se neki od holigana. Raskomotili smo se i sjeli, a Ivan se dohvatio mikrofona. Svečanim govorom otvorio je četvrto iskustvo te mikrofon prepustio Dini koji nam je objasnio o čemu se to točno radi. Dobrodošli na hip-hop iskustvo. Hip-hop/rap je kulturni pokret koji se razvio među Afroamerikancima, Jamajčanima i Portorikancima u Bronxu, kvartu New Yorka, tijekom ranih 1970-ih i otad se proširio prekog cijelog svijeta sve do naše hooliganske zajednice.

Dino nas je na samom početku proveo kroz 5 verbalnih brzina i sada nam je već svima bilo jasno da će ovo biti jedno usitinu zanimljivo iskustvo.

Četiri glavna elementa hip-hop kulture su repanje, DJ-anje, grafiti i breakdance. Neki smatraju da postoji i peti element hip-hopa – beatbox pa smo upravo od toga krenuli. Ako se pitate tko je koga izboksao, morat cu vas razocarati jer nikakvog fizickog nasilja nije bilo (za sada). Jedina borba koje se vodila bila je plesnog karaktera no do toga ćemo doći nesto kasnije.

Beatbox je umijeće stvaranje glazbe uglavnom pomoću usta, koje za cilj ima stvoriti zvuk što sličniji onom koji proizvodi neki instrument. Dino nam je pokazao kako to dobro zvuči na opće oduševljenje svih hooligana, a zatim su uslijedili individualni više ili manje uspješni pokušaji: pu-pfc..pu-pfc.. pu-pfc..pu-pu-pu-pljuc..odzvanjalo je prostorijom, a svaki pokušaj bio je nagrađen gromoglasnim pljeskom.

Nakon što su se izredali svi koji su imali dovoljno hrabrosti stati pred ostale i samostalno beatboxati Dino je predlozio da prijeđemo na drugi element – freestyle repanje, a jos brže na treći – breakdancing (jer nam free style nije baš išao). Pokazao nam je osnovni korak i već nakon nekoliko pokušaja krenulo je prvo spolno nadmetanje. Dečki s jedne strane, cure s druge..svatko u svom hooliganskom stavu. 3…2…1…i čagicaaaa.

Nakon borbenog plesnog okršaja prešli smo na nešto pitomije – D janje iliti DJ-anje. Reno, cool lik čiju sliku nažalost nemam, otkrio nam je čari DJ-anja i jedan po jedan postali smo kraljevi miksete.

Ostalo nam je još jedno spolno nadmetanje, ovog puta u rapanju. Zadatak je bio osmisliti i napisati stihove te ih za kraj od(d)rapati. Uslijedio je brainstorming i bacanje rima, što provokativnije to bolje. U tijesnoj borbi jednočlani žiri s predsjednicom Vitali jednoglasno je odlučio da pobjedu ipak odnosi ženski hooliganski tim.

Malu ali značajnu prednost donio im je slijedeći stih: „Dečki rime pišu, pri tome ne dišu. Drže se za pišu i onda to mirišu!“ :)))))

  

 

 

 

 

I za kraj od mene kud puklo da puklo, sve dok ne zapamtiš ja ponavljam duplo, a ti reci, rimom presjeci u Splitu, Osijeku il’ Rijeci dok te pogađaju meci dal ti je žal kaj na noge nisi stal i propustio si bal jer bilo je full i svi smo bili cool. Zato odluku donesi da ti se više ne desi.. jednu i jedinu.. najbolju, najvrijedniju..jer mapa nam je haj, ajde sada baj 🙂

Martina Kranjčec