Kako bi svoje mape obogatili novim vještinama svoja vrata nam je ovog puta otvorila Cirkorama – kolektiv  koji se bavi promicanjem cirkuske umjetnosti kroz edukacije, predstave, performanse, ulične akcije i različita događanja.

Njegovi osnivači su među prvima doveli žongliranje i hodanje na štulama na ulice hrvatskih gradova, nakon čega su uslijedile akrobacije na svili i trapezu, a upravo su to vještine s kojima su se susreli Hooligani na posljednjem tajnom iskustvu.

Kako to već obično biva, oni koji su imali dovoljno odvažnosti i hrabrosti prijaviti se na slijepo, okupili se ispred Muzeja Mimara u zakazanom terminu te prošetali do mjesta održavanja loode hooliganštine. Ulazimo u mračno  dvorište u koje jedva da dopire ulična rasvjeta. Zgrada koja se nalazi ispred nas izgleda kao da je napuštena prije nekoliko stotina godina, a jedino što ju još održava na životu su zidovi ukrašeni raznim grafitima. Sam prizor ne ulijeva previše povjerenja.

U pozadini se čuje komešanje Hooligana: „Kuda to idemo?“, „Je li to fight club?“. Nitko od prisutnih zapravo nije siguran jesmo li na pravom mjestu.

Pokucali smo na stara drvena vrata. Ulazimo unutra i prizor koji nas je dočekao totalna je suprotnost onome izvana. Topla i opuštena atmosfera za koju su zaslužni predstavnici Cirkorame. Hooligani još uvijek pomalo zbunjeni, okreću se  oko sebe u nadi da će pronaći nešto što će im otkriti gdje su to došli i što će ovdje raditi. Nismo gubili vrijeme. Na brzinu smo se raskomotili i već smo se počeli zagrijavati kako bi pripremili zglobove i mišiće za ono što tek slijedi.

Nakon odrađenog zagrijavanja podijelili smo se u 3 grupe (6-6-7) od kojih je svaka imala Cirkorama voditelja. Trapezisti i plesači na svili prolaskom kroz ormar nestali su iz našeg vidokruga, dok se grupa štulaša u samo nekoliko sekundi pretvorila u divove. Jedan po jedan Hooligan oblačio je drvene potpetice kako bi napravio svoje prve korake.

Zaveži cipele, fiksiraj štule, pogled ravno, sjeti se disati i idemoooo. Kod grupe štulaša bilo je posebno zanimljivo pratiti kako stanje utječe na tijelo i um koji su dio jednog sustava. Prava borba nesigurnosti i želje za uspjehom. Gotovo kod svih Hooligana osjetila se nesigurnost u prvim koracima. Grč na licu, ukočeno tijelo, zaustavljen dah, čvrsto držanje za voditelja, no svaki novi pomak korak je bliže uspjehu. Samim time mijenja se i stanje. Opuštenije držanje tijela, osmjeh na licu, ruke koje se samostalno kreću…Hooligani samostalno hodaju na štulama. Najveća kraljica štula bila je hooliganka Tatjana. Uz zavidnu ravnotežu i koordinaciju pokreta samouvjereno se prošetala u svim mogućim smjerovima. I taman kad je zabava bila na vrhuncu oglasili su se voditelji i obznanili da je vrijeme za promjenu grupa.

Selimo u ormar, a prolazak kroz njega dovodi nas u novu prostoriju na čijem se stropu nalaze trapez i svila – zračne vještine koje kombiniraju ples i gimnastiku. Na zabavan i kreativan način povećavaju fleksibilnost, snagu i izdržljivost.

Postoje razne figure, pozicije, padanja i stilovi izvođenja, a mi smo se držali najosnovnijih. Svila pruža veliku mogućnost improvizacije, kako u trikovima tako i samom načinu izvođenja što smo svakako pokazali. Na jedan-dva-tri noge su već u zraku, glava okrenuta prema podu. Vise Hooligani naopačke dok im svila reže bedra i trbuh. Tik-tak..tik-tak i vrijeme je za zadnju promjenu.

Vraćamo se u prvu prostoriju gdje nas čeka hodanje po gurtni i žongliranje. Korak po korak, hooligani su se trudili pronaći balans što je poprilično zahtjevno. Poanta hodanja na gurtni kako nam je objašnjeno nije naći balans jer je to naprosto nemoguće, već dobro se osjećati u trenutcima kada si izvan balansa. Dok su se jedni trudili što duže ostati na gurtni, drugi su se primili čunjeva kako bi svladalli  osnove žongliranja. Još nekoliko izmjena, pokušaja, padova i već je hooliganštini kraj.

Tekst i organizacija Hoo: Martina Kranjčec, NLP Master Practitioner