Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo, rekao je Mali princ.

Svi znamo da čovjek promatra svijet kroz 5 osnovnih osjeta: vid, sluh, njuh, okus  i opip.  Vid je jedan od pet osjeta kojemu je organ oko, a pomoću kojega primjećujemo i razaznajemo svjetlo, boje, oblike te udaljenosti.

Hooligani su se u nedjelju okupili na Gornjem gradu gdje ih je dočekao Antun, profesionalni fotograf. Njegova priča započinje sa svijetlom. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti. Fotografi od svih svjetala najviše vole tzv. bijelo svjetlo (to je svjetlo koje proizvodi Sunce). Ono zapravo nije bijelo već se sastoji od svih boja koje ljudsko oko može vidjeti. Taj skup boja zovemo spektar boja.

U dnu oka postoje dijelovi koji su osjetljivi na jačinu svjetla i na boje. Svjetlost i boje zapravo u stvarnosti ne postoje. Njih proizvodi ljudska mašta, odnosno misli i to zahvaljujući očima koje hvataju valove odbijenog svjetla svugdje oko nas (a ti valovi postoje – oni prenose energiju od Sunca prema Zemlji).Boja je fenomen koji je potaknut svjetlom ili osjećaj koji u mozgu izaziva svjetlost koju emitira neki izvor svjetla (Sunce, žarulja, reflektor, svijeća) ili ju reflektira (odbija) neka površina. Boje na površinama predmeta vidimo zahvaljujući djelomičnom odbijanju svijetla.

Svjetlo čini svijet vidljivim, bez njega ne vidimo ništa. Osim toga svjetlo je temelj fotografije. Raščlanimo li samu riječ fotografija, dolazimo do prijevoda pisanje svjetlom. Osmišljeno osvjetljavanje nekog objekta može u potpunosti izmijeniti njegov karakter. Zahvaljujući svjetlu (naravno, i sjeni kao nužnom “pratitelju”) gledatelj sa fotografije dobiva niz informacija, od onih o dobu dana, o izgledu ljudi, predmeta, ambijenata, do toga da se svjetlom pokazuje emocionalno raspoloženje likova i stvara ugođaj.

Svjetlo je stvaratelj ugođaja. Kad raspravljamo o svjetlu i stvaranju ugođaja u fotografiji, valja reći da i tu tonski kontrast, a time i koloristički, ima veliku ulogu. Veći kontrast naglašava snagu, dinamiku, agresivnost. Drugačiji je tada i ugođaj, mijenja se donekle i sadržaj fotografije, ako je svijetli motiv snimljen ispred tamne pozadineili pak ako je tamni motiv smješten ispred svijetle pozadine. Također, kad smanjimo kontrast između prednjeg plana i pozadine, ako ih tonski praktički izjednačimo, slika će se doimati, beživotnom, dosadnom, premirnom, plošnom.

I svjetlo ima svoju kakvoću:  svjetlo u fotografiji, grubo možemo podijeliti prema tri osnovna kriterija: snazi, boji i kakvoći. Promjene dnevnog svjetla kriju čarobne, veličanstvene učinke, ali i poteškoće, a posebice za fotografa. Nekad se smatralo da je upravo podne najpovoljnije vrijeme za snimanje, no to je pogrešno. Tijekom dana mijenja se kakvoća svjetla, od mekanog (koloristički prigušenih nijansa u rano jutro, kad je sunce još nisko na obzoru), do tvrdog, kontrastnog (u podne, kada se sunce podiže), pa do iznimno toplih, žarkih boja u suton, kada ponovno imamo sličan položaj sunca kao što je to bilo u početku novoga dana.

U svojoj skoro dvjestogodišnjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala mnoge kreativne pojedince i dala im dar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg prisjećanja na značajna mjesta, ljude i događaje. Zahvaljujući čovjekovoj vječnoj potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati jednostavnim, shematskim portretima i dokumentarističkim pristupom fotografiranju. Za različite izražaje potrebne su različite tehnike fotografiranja. Služeći se mogućnostima fotoaparata i vlastitom vještinom, fotograf može naoko jednostavan i beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo usporedivo sa tvorevinama velikih majstora slikarstva ili kiparstva.

Neke od tehnika koje fotografija dijeli sa slikarstvom su:

  • Pravilo zlatne sredine je pravilo kadriranja koje se unatoč svom nazivu zasniva na geometrijskom rasporedu elemenata koji se ne bazira u središtu kadra. Naime, na dijagonalu kadra povlačimo visinu te time dobivamo tri područja u koja valja smjestiti zanimljive objekte, radi postizanja sklada.
  • Pravilo trećine je pravilo kadriranja po kojemu pomoću dvije horizontalne i dvije vertikalne linije dijelimo kadar na vodoravne i okomite trećine. Tehniku su davno otkrili slikari, a primjenjuje se za naglašavanje određenih objekata na slici i/ili uravnoteživanje kompozicije.
  • Uokvirivanje je metoda kojom se fotografirani objekt nastoji omeđiti homogenim sadržajem, što različitijim od samog objekta, kako bi se objekt u potpunosti izdvojio od ostatka fotografije.
  • Stvaranje geometrijskih likova je metoda kojom fotografiju kadriramo na način da elementi čine prepoznatljive geometrijske likove, od kojih su najčešći trokut i krug jer najviše odskaču od samog oblika fotografije.

Kod fotografiranja portreta najčešće se primjenjuju tehnike:

  • high-key (tehnika visokih tonova) podrazumijeva prevladavanje svijetlih tonova pri kojoj se detalji često izdvajaju jakim kontrastom.
  • low-key (tehnika niskih tonova) podrazumijeva prevladavanje tamnih tonova
  • close-up (tehnika krupnog plana) postiže vrlo dramatične rezultate naglašavajući najzanimljivije dijelove tijela (uglavnom lica) koji nose određenu poruku (ili samo dobro izgledaju)
  • silueta nastaje kada je svjetlost usmjerena od pozadine objekta prema objektivu aparata. Time se gube svi detalji modela i sva pažnja se usmjerava na oblik vanjskog obrisa.

U fotografiranju pokreta najčešće se rabe tehnike:

  • panning je metoda fotografiranja objekta u pokretu pri kojoj se fotoaparat kreće usporedno s objektom, te tako stvara jak dojam kretanja zabilježavajući objekt oštrim, a njegovu okolinu zamućenom u pravcu kretanja objekta.
  • 1stcurtain (prednja svjetlosna zavjesa) je efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na početku duge ekspozicije kod kojega objekt na početku ekspozicije biva zabilježen oštro, a do kraja ekspozicije biva zamućen u pravcu kretanja.
  • 2ndcurtain (stražnja svjetlosna zavjesa) je efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na kraju duge ekspozicije kod kojega objekt tijekom ekspozicije biva zamućen u pravcu kretanja, a na kraju ekspozicije biva zabilježen oštro.

Kod fotografiranja krajolika najčešće se obraća pažnja na zlatnu svjetlost, odnosno vatreni sunčev sjaj u ranim jutarnjim i kasnim večernjim minutama. Tada su sjene objekata duge i tamne, a osvjetljeni su dijelovi okupani toplim tonovima i ti čimbenici stvaraju oku vrlo ugodan ambijent.

  • Panorama je fotografija koja prikazuje područje veće od onog što stane na fotografiju snimljenu objektivom srednje žarišne duljine. Stoga se za panoramsku fotografiju upotrebljavaju super-široki objektivi ili se nekoliko fotografija spaja u jednu kojoj je širina višestruko veća nego visina.
  • Makro fotografija je metoda fotografiranja uz pomoć posebnih objektiva s malom žarišnom duljinom i/ili dodatnih leća za povećavanje objekta fotografiranja. Takav način snimanja rezultira višestrukim uvećavanjem snimljenog objekta uz pregršt detalja od kojih se neki ne vide golim okom.

Ovom prigodom za fotografiranje Hooligani su se služili sa mobitelima, koji ljudi koji se profesionalno ne bave fotografijom, najčešće koriste.  Naše druženje sa Antunom je trajalo 2 sata tijekom kojih smo učili kako gledati, odnosno promatrati stvari koje nas okružuju te kako ih fotografirati. Osnovni „problem“ kada krenemo fotografirati je odnos svjetline. Naš mozak kompenzira razlike i radi „popravke“ tako da ono što vidimo nije „stvarno“. Osim navedenog, oko vidi puno veći raspon svijetlih i tamnih tonova i detalje od bilo kojeg fotoaparata. Cilj ovog tečaja je bio utvrditi što bi moglo biti bolje na fotografiji i kako to postići.

Kod fotografiranja portreta prvo je pitanje svjetline. Treba izjednačiti tonove u smislu svjetline i vidjeti da li imamo veliki raspon između pozadine i osobe koju slikamo jer aparatom ne možemo zabilježiti veliki raspon svjetline.Oči igraju ključnu ulogu u portretiranju osobe. Oči bi uvijek trebale biti u fokusu. Kod portreta s krupnim kadrom važno je izdvojiti čovjeka iz prostora u kojem se nalazi. To znači da bi pozadina trebala biti zamućena ili jednostavna.

Posao fotografa je da napravi da se osoba koja se fotografira osjeća opušteno, ugodno, te da se osjeća dobro kako izgleda. Ono što je najbitnije je da fotograf i model međusobno surađuju. Pri okidanju fotografija, nemojte stalno provjeravati kako je fotografija ispala, koncentrirajte se na izraz lica modela, komunicirajte međusobno, nasmijavajte se, zabavite se.

Slika: Portret

Možemo se poigrati i sa kompozicijom. Što često radimo loše? Fotografija je 2D prikaz pa moramo paziti na prednji i zadnji plan fotografije (npr. da drvo ne rase iz glave).

Kompozicija je način smještanja objekata unutar okvira  fotografije.Prilikom fotografiranja moramo što jednostavnije prikazivati, tipa jedan ili najviše dva objekta.

Slike: Kompozicija

Možemo prići objektu koji slikamo (zid) on je u fokusu a ostatak je zamućen ili obrnuto.

Slike: isti objekt različiti fokus

U većini slučajeva tek 30 fotografija ispadne dobro. Fotografija koja nije uspjela treba biti polazište za ostale fotografije. Mobiteli su super za makrofotografije jer mogu fotografirati vrlo blizu sa puno detalja.

Čovjekov fokus gledanja je takav da oči prvo idu na područja najvećeg kontrasta, odnosno prvo idu na najsvjetliji dio, ukoliko ti tonovi nisu dominantni onda idu na najtamnije dijelove, ukoliko njih nema idu na najoštrije dijelove. To je dobar dizajnerski alat koji nam pomaže kod fotografiranja.

Oči također prirodno skaču na ljudska lica te ako ima još i svijetlih dijelova onda dolazi do zbunjenosti odnosno ne znamo kamo gledati pa nam fotografija postane „naporna“ i idemo dalje. Isto tako, linije, odnosno bilo koji geometrijski oblik su jedan od najvažnijih kompozicijskih alata jer uvode u priču.

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja na fotografski medij  u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju. Duga ekspozicija dodaje još jednu komponentu pejzažnoj fotografiji, protok vremena.

Slika: slikano dugom ekspozicijom

Hvatajte trenutke, bilježite događaje, sjećanja, ljude…

Do ponovnog hooligiranja..

Pozdrav!

Kristina Bulešić