Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Što znači slušati? Kako slušamo? Koja je razlika između slušati ili čuti? Je li nam važno slušati? Što radi odrasli kada sluša dijete? Kako sluša ili gleda dijete? Sluša li dijete Vas? Slušanje podrazumijeva prije svega vidjeti, a ne samo gledati, čuti a ne samo slušati. To je nešto što vrijedi i za odrasle osobe kao i za dijete, zar ne?

Vlastito iskustvo u radu pokazuje mi da slušanje djeteta i razumijevanje procesa dječjeg učenja ima veliku važnost jer tako otkrivamo i uočavamo individualne karakteristike i posebnosti svakog djeteta. Jednostavnije rečeno, slušanjem i gledanjem djeteta stvaramo rapport, prilagođavamo se djetetu da bi mogli komunicirati s njime i postići ono što želimo. A zašto je to važno? Djeca uče putem osjetila, uče ono što vide i čuju. Od malih nogu dijete se uči da ponavlja riječi da bi naučilo govoriti, zar ne?

I zaista su roditelji upori u tome da bi dijete progovorilo. Zašto onda u kasnijoj dobi zanemarujemo način komuniciranja s djetetom? Jeste li svjesni vlastitog načina komuniciranja i koliki ima utjecaj na dijete?

PEDAGOGIJA SLUŠANJA 

Začetnicom „pedagogije slušanja“ smatra se Carlina Rinaldi, a proizlazi iz Reggio pedagogije, jedne od „alternativnih“ pedagoških metoda. C. Rinaldi se bavi problemom proučavanja i slušanja djece i posvećuje knjigu u tom području pod nazivom „U dijalogu s Reggio Emiliom. Slušanje, istraživanje i učenje“. „Pedagogija slušanja“ objašnjava nam da slušati dijete uključuje i pozorno praćenje djeteta na različite načine: dijalogom, interpretiranjem dječjih aktivnosti, likovnih radova i igre. U razumijevanju načina kako djeca razumijevaju i djeluju na svijet, leži tajna uspješne komunikacije i uspješnog odnosa. To je temeljno otkriće u „pedagogiji slušanja“ koje roditelji, odgojitelji, učitelji mogu izabrati slijediti ili ne.

AKTIVNO SLUŠANJE DJETETA

Komunikolozi (Brajša,1994, Schultz von Thun, 2001.)  navode dvije vrste slušanja: aktivno i pasivno slušanje. Aktivno slušati znači slušati s namjerom da bi se pomoglo drugima. Ne osuđivati govornika, već razmišljati, nastojati razumjeti što priča, razumjeti njegove osjećaje, potrebe, želje, ne prekidati kada priča, ne moralizirati, već odašiljati poruke kao što su: znam kako se osjećaš, razumijem što govoriš, zanimam se za tebe, stalo mi je do tebe i onog što govoriš, poštujem te, ne pokušavam te promijeniti, pokušat ću ti pomoći.

Ipak, potrebno je biti oprezan u odabiru riječi (verbalna komunikacija) i načinu pristupanja sugovorniku (neverbalna komunikacija). Kako? NLP tehnike usklađivanja, pristupanju informacijama, upravljanje stanjima i jezičnim modelima samo su neki od alata koji vode postizanju određenog ishoda.

PASIVNO SLUŠANJE DJETETA

Druga vrsta slušanja jest pasivno slušanje, odnosno slušanje bez da čujemo poruku, odnosno što nam govornik želi reći. Slobodno se može i staviti pod naziv „ne slušanje“. Kada nam nije do komunikacije, pretvaramo se da slušamo, prekidamo, otimamo riječi kako bi uhvatili priliku da mi pričamo, slušanje onog što nama odgovara da čujemo, zanemarujemo neverbalne poruku.

Takva vrsta slušanja zbunjuje i odrasle, a kod djece ima posebno negativan učinak.

Kroz takav vid komunikacije dijete dobiva negativnu povratnu poruku, pr.: „Nije važno što ja govorim, što ja mislim, osjećaj, želim ili trebam“. Tim porukama dijete se osjeća neprihvaćeno, gubi samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno postaje nestabilno i nesigurno. Vlastitim iskustvom u radu, mogu potvrditi mnoga istraživanja koja ističu važnost emocionalnog razvoja kao podlogu za cjelokupni razvoj. Djetetu je potrebno da se osjeća voljeno, zaštićeno, sigurno, zbrinuto, okruženo pozitivnom i podržavajućom okolinom da bi moglo samostalno učiti, istraživati putem igre, ostvarivati socijalne interakcije, osjećati se slobodnim i kompetentnim i učiti kroz svakodnevna iskustva. Upravo je zbog toga važna uloga odrasle osobe kao i model slušača.

ŠTO GOD MISLIMO DA JESMO...UVIJEK SMO VIŠE OD TOGA!

Da bismo mogli slušati djecu, moramo biti prisutni kako bismo mogli čuti svim našim osjetilima. Slušanje znači biti otvoren za druge i ono što nam žele reći, biti otvoren za razlike i prepoznavanje različitosti i vrijednosti drugačijih stajališta i mišljenja. Zahtjeva otvorenost za promjene, razvijenu empatiju, prihvaćanje različitosti, aktivno je.  C. Rinaldi teorijom „pedagogije slušanja“ naglašava, kada uistinu slušaš sebe, slušaš i druge, slušamo ne samo ušima, već svim osjetilima i tako ulazimo u refleksiju i samo – refleksiju. Nije li to osnova svakog odnosa u učenju? NLP je stav okarakteriziran osjećajem radoznalosti, avanture, želje za učenjem onih vještina koje će nam omogućiti da spoznamo vrstu komunikacije koja uspješno utječe na ljude. Raznolike NLP tehnike pomažu nam da uistinu vidimo i čujemo sebe, vidimo i čujemo druge.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Sjetite se kad ste rekli djetetu da nešto ne može? I onda ode kod drugog roditelja i pita isto što je pitao i Vas. Ali, drugi roditelj je popustljiviji pa dozvoli. I onda nastanu svađe između partnera. „Kako si mu mogao dati sada čokoladu, a dobro sam i tebi i njemu rekla da je dosta za danas?!!“ A dijete, sretno i zadovoljno dobilo je što je zacrtalo. Dijete je primjer ostvarivanja svojih zadanih ciljeva. Ono što zaželi, to će svim silama pokušati i dobiti. I to točno zna kada i kako će sa kojom osobom razgovarati. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu. To je čar NLP tehnike. Naučiti prilagoditi sebe drugima. To je ono nesvjesno i spontano u djetetu. Pronađe najslabiju točku osobe od koje nešto želi postići i tako pristupa. Npr. zagrli osobu, pognute glave, umiljatog lica, smirenog tona kaže: „Ja te volim najviše na svijetu. Daš mi još samo jednu malu, najmanju kockicu čokolade.“  Predivna su i vrlo snažna ta mala bića.

„Već sam ti 100 puta rekla NE, uopće me ne slušaš!“

One situacije kada dijete „žica“ ono što uporno želi a vi i dalje ne popuštate! Najčešće u tom trenutku roditelj počne vikati: „Pa već sam ti 100 puta rekla da ne možeš sada dobiti čokoladu. Uopće me ne slušaš!“ Naravno da Vas ne sluša jer već zna što ćete reći. Stalno jedno te isti obrazac ponašanja i govora i dijete ne reagira. Uvijek isto! Probajte nešto novo. To je magija NLP-a. Kreativnost u izražavanju, pristupu i prilagođavanju. Razmislite kakav je položaj tijela bio kod djeteta, koji je ton glasa upotrijebio, što je točno reklo dijete. Upotrijebite NLP tehnike i prilagodite se djetetu. Upravo u tom trenutku se mogu riješiti problemi. Isto tako kako je dijete pristupilo vama, pristupite i vi njemu. Gledajte i slušajte dijete. Uspostavite rapport.

Utjecaj odnosa među partnerima na dijete

Na početku bloga spomenula sam odnose među roditeljima i djetetov odnos prema tome. Koliko je važno da roditelji jednako djeluju na dijete? Ako jedan roditelj zahtjeva nešto, a drugome to uopće nije važno, kako to utječe na dijete? Kakvu sliku dijete dobiva? Koja je i kakva korist za dijete? U dječjim očima najčešće to bude „babaroga i onaj kod kojeg se sve može“. Ili „Mama kaže da je to važno i da moram, a tata kaže da nije?“ Nije li to zbunjujuće za dijete? Roditelji su model i uzor djetetu. Dijete nema iskustva i od uči od roditelja. I onda očekujemo od djeteta uzorno i dosljedno ponašanje, a ni mi sami nismo uzorni ni dosljedni. Jer ponašanje i komunikacija koja govori malo da, malo ne, malo ovako, pa malo onako, ne ostavlja baš dojam sigurnosti i povjerenja, zar ne?

Nije li iznimno važno jednako djelovanje na dijete oba roditelja u postizanju određenih ciljeva? Nemoguće je baš uvijek i u svakom trenutku isto djelovati. Najvažniji je dogovor oba roditelja o tome kako želimo odgajati dijete, što nam je važno za dijete, a što je manje važno i u čemu možemo popustiti. Dogovor se postiže iskrenom i otvorenom komunikacijom i pridržavanjem dogovora. svađe nastanu upravo onda kad se jedna osoba ne pridržava dogovorenog. To su trenuci koji „izbace iz takta“.

„U komunikaciji je moguće postići sve.“

NLP pretpostavka je da se verbalnom i neverbalnom komunikacijom može postići sve. Promjenite svoj stav i prilagodite se drugoj osobi. Nemoguće je promjeniti ljude oko sebe, zar ne? Ali moguće je malim koracima promjeniti sebe u prilagođavanju drugima. Možete se prilagoditi i uskladiti na više razina: čitavim tijelom, dijelovima tijela, izrazom lica, disanjem, načinom govora, riječima itd. Kako se to postiže? Gledajte i slušajte partnera i nakon što ste se uskladili na određenoj razini, tada krećete u drugi korak a to je postizanje zadanog cilja.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u komunikaciji s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 Komunikacija s djecom je uvijek prava avantura

Svaki radni dan, ista stvar. Idem na posao i ne znam što ću točno raditi, kako će dan točno izgledati, kada i kako će završiti. Zašto? Jer radim u vrtiću i komunikacija s djecom je uvijek prava avantura. Svaki dan igre bez granica. I to mi je super jer s djecom u svakom trenutku naučiš nešto novo. Oni su spontani, otvoreni, iskreni, neiskvareni, tako jednostavni. I svako dijete je drugačije, posebno, nepredvidljivo, znatiželjno na svoj način. No, svaka medalja ima dvije strane. Ono kad dijete plače, a ti ga ne možeš smiriti? Baca se na pod i vrišti? Na svaki prijedlog ili zahtjev govori „ne, neću, ne mogu“!? Ne želi obući kapu, a vani minus i debela zima! Ili ne želi ručati?! Nisu li to svakodnevne borbe s djecom? Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom da odgajati dijete nije uvijek najlakše, zar ne?

Istovremeno, odgajati dijete vrlo je odgovorno, nije li tako? Koliki je utjecaj svakog našeg pokreta, pogleda i riječi upućeno djetetu? Kad god postavim to pitanje bilo kojem roditelju, odgovaraju sa: „Da, djeca su mali papagaji i upijaju kao spužve.“

Preporuka: NLP – ŠTO JE TO?

Utječu li naše riječi, pokret i pogled na dijete?

Znate one situacije kad je dovoljan jedan pogled i dijete točno zna što to znači? Na našem pogledu ili određenom pokretu ono točno zna smije li nešto ili ne. Događa se da smo iz nekog razloga ljuti ili nervozni i na žalost, nesvjesno to prenosimo na dijete iako ono nije utjecalo na naše negativno stanje. Komunikacija je proces razvoja informacija. Ona se dijeli na svjesnu i nesvjesnu. Jeste li znali da samo 7% sveukupne komunikacije se odnosi na verbalnu? Znate za one trenutke kad ste djetetu rekli „ne“ a ono nije reagiralo?! To je najveća borba u odgoju: postavljanje granica koju dijete neprestano ispituje a od roditelja i odgojitelja se očekuje biti čvrst, odlučan i dosljedan naučiti dijete poštivati granice. I upravo na taj dio utječe naša nesvjesna komunikacija, odnosno govor tijela i način izražavanja. Komunikacija je izrazito važan i moćan proces. Djeca uče ono što vide, čuju i osjeti. Uče od nas, roditelja, odgojitelja, učitelja i mi smo model djetetu.

Naše emotivno stanje i utjecaj na dijete

Lako je kad su klinci veseli, radoznali, poslušni. U tim trenucima i mi smo super, puni pozitivne energije, poletni, prepuni ideja pa se igra i rad sa djecom jednostavno i samo od sebe nadograđuje. Kako se djeca osjećaju, tako se i mi osjećamo i obrnuto. Sjetite se kad bili nervozni ili ljuti, kako se tada osjećalo dijete?  Kad ti se žuri na posao, a dijete ima svo vrijeme ovog svijeta. Pa ne želi obući baš ove hlače ili ne želi ići u vrtić. Jeste li uspjeli „na silu“ obući dijete bez plača ili dječjeg protesta i prkosa? A sad razmislite kako se tada osjećalo dijete?

Takve se situacije događaju i nama odgojiteljima koji imamo mnogo iskustva u radu s različitom djecom. I zato sam i rekla da je rad s djecom prava avantura.  Npr. dijete uporno gura drugu djecu, otima im igračke, na svaki moj zahtjev ili prijedlog ne reagira. Jednostavno me ignorira. Djetetova "negativna" energija prenosi se na mene jer me ne sluša ili me ne čuje. I druga djeca se počinju neprestano žaliti, ljutiti. A začarani krug negativne energije se sve više širi i raste. Prije, u meni bi sve više „kipilo“, a ja moram rješiti stvar. Kako? Ako krenemo negativno stvari će se samo pogoršati. A koju poruku dobiva dijete? Definitivno ne pozitivnu i konstruktivnu. Dakle, ne ovisi li mnogo toga o nama?

Negativno stanje prebaciti u pozitivno

Negativno emotivno stanje usmjeriti u pozitivno. Kako? NLP programi nude različite metode i strategije rada. Prvenstveno rad na sebi. Kako ćeš ti prema drugima tako će i oni prema tebi. Djeca su nam pravi pokazatelji ove teze. Tako su iskreni i direktni. Odgajati dijete nije lako ali je predivno. Važno je da sam smo mi pozitivni i kontroliramo svojim stanjem da bi mogli na pozitivan način utjecati na svako dijete.  Kada ste počeli koristiti NLP metode i tehnike, osjetit ćete promjene na sebi a istovremeno ih vidjeti i na djetetu. Postoje različite strategije, kao npr. „sidro“ koje sam ja pronašla sebi najučinkovitijim da se u kratkom vremenskom roku prebacim u pozitivno stanje. Najčešće u tim negativnim situacijama se koriste rečenice poput: „Nemoj uzimati drugima igračke. Nemoj vikati. Ne možeš sad bombone jer nisi još ručao.“ I kad djetetu stalno govorite ne, nemoj...Što onda smije? A što da probate negativne rečenice preoblikovati u pozitivne?

Kolika je moć pozitivno oblikovnih rečenica?

I prije sam znala da se u cilju utjecaja na dijete trebaju koristiti pozitivno oblikovane rečenice, no nisam ih uvijek uspijevala koristiti. Prvo, zato jer sam bila u negativnom stanju. Ali sada koristim vlastito sidro za prebacivanje u pozitivno stanje. Drugo, društvo generalno koristi više negativno oblikovanih rečenica koje su se prenosile na mene i postale dio govornog obrasca. Sva sreća pa sam na vrijeme otvorila oči, shvatila srž problema i odlučila promjeniti komunikaciju. I to uvelike olakšava rad s djecom, a isto tako i utjecaj na njih.

Medvjeđa usluga za dijete

Većina djece idu linijom lakšeg otpora i naučeni su da odrasle osobe mnoge stvari čine umjesto njih. Jer mi smo ih to naučili. Ipak, ja to smatram medvjeđom uslugom za djecu. Ali uloga roditelja i odgojitelja jest upravo to da nauče djecu biti samostalni, da imaju pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje, samopoštovanje. Ako ćemo djeci stalno govoriti ne, nemoj, pusti meni, ja ću to, ti si još mali, to je samo za velike i sl., kako će dijete biti pozitivno, samopouzdano ako stalno sluša kontraproduktivne rečenice?

Primjer instant utjecaja na stanje djeteta

Banalan primjer koji se događa svakom roditelju i meni svaki dan na poslu. Idemo mi na dvorište i sad treba skinuti papuče i obući tenisice. Dolazi mi dječak, spuštena ramena, pognuta glava, sjedne na stolicu i govori: „Ne mogu ja skinuti papuče.„ Postavljam mu pitanje za pitanjem: „A možeš li ti sjediti? A možeš li ti hodati? A možeš li ti skakati? A možeš li ti trčati?“ Na svako pitanje odgovorio je „Da.“ Čak je i pokazivao radnje koje sam ga pitala. Osmijeh i samopouzdanje je postajalo sve veće. A onda pitam ja njega: „A možeš li ti brzo kao Munjeviti Jurić skinuti papuče i obući tenisice?“ E to je bio pun pogodak. Dijete je s osmijehom na licu skinulo papuče i obuklo tenisice.

Zaključak je novi početak?!

Svi resursi se nalaze u nama. I sve što želimo postići, to i možemo. Samo ako to želimo. I to j jedna od meni najvažnijih pretpostavki NLP-a. Ima ih još. Svaka za sebe pomaže na svoj način. Na NLP radionicama pronaći ćete odgovore na svoja pitanja i rješenje svojih problema i sve one teške i nemoguće situacije gledati ćete kao pozitvne i izazovne i za sebe i za dijete.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama "NLP u radu s djecom" na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram