Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Sjetite se kad ste rekli djetetu da nešto ne može? I onda ode kod drugog roditelja i pita isto što je pitao i Vas. Ali, drugi roditelj je popustljiviji pa dozvoli. I onda nastanu svađe između partnera. „Kako si mu mogao dati sada čokoladu, a dobro sam i tebi i njemu rekla da je dosta za danas?!!“ A dijete, sretno i zadovoljno dobilo je što je zacrtalo. Dijete je primjer ostvarivanja svojih zadanih ciljeva. Ono što zaželi, to će svim silama pokušati i dobiti. I to točno zna kada i kako će sa kojom osobom razgovarati. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu. To je čar NLP tehnike. Naučiti prilagoditi sebe drugima. To je ono nesvjesno i spontano u djetetu. Pronađe najslabiju točku osobe od koje nešto želi postići i tako pristupa. Npr. zagrli osobu, pognute glave, umiljatog lica, smirenog tona kaže: „Ja te volim najviše na svijetu. Daš mi još samo jednu malu, najmanju kockicu čokolade.“  Predivna su i vrlo snažna ta mala bića.

„Već sam ti 100 puta rekla NE, uopće me ne slušaš!“

One situacije kada dijete „žica“ ono što uporno želi a vi i dalje ne popuštate! Najčešće u tom trenutku roditelj počne vikati: „Pa već sam ti 100 puta rekla da ne možeš sada dobiti čokoladu. Uopće me ne slušaš!“ Naravno da Vas ne sluša jer već zna što ćete reći. Stalno jedno te isti obrazac ponašanja i govora i dijete ne reagira. Uvijek isto! Probajte nešto novo. To je magija NLP-a. Kreativnost u izražavanju, pristupu i prilagođavanju. Razmislite kakav je položaj tijela bio kod djeteta, koji je ton glasa upotrijebio, što je točno reklo dijete. Upotrijebite NLP tehnike i prilagodite se djetetu. Upravo u tom trenutku se mogu riješiti problemi. Isto tako kako je dijete pristupilo vama, pristupite i vi njemu. Gledajte i slušajte dijete. Uspostavite rapport.

Utjecaj odnosa među partnerima na dijete

Na početku bloga spomenula sam odnose među roditeljima i djetetov odnos prema tome. Koliko je važno da roditelji jednako djeluju na dijete? Ako jedan roditelj zahtjeva nešto, a drugome to uopće nije važno, kako to utječe na dijete? Kakvu sliku dijete dobiva? Koja je i kakva korist za dijete? U dječjim očima najčešće to bude „babaroga i onaj kod kojeg se sve može“. Ili „Mama kaže da je to važno i da moram, a tata kaže da nije?“ Nije li to zbunjujuće za dijete? Roditelji su model i uzor djetetu. Dijete nema iskustva i od uči od roditelja. I onda očekujemo od djeteta uzorno i dosljedno ponašanje, a ni mi sami nismo uzorni ni dosljedni. Jer ponašanje i komunikacija koja govori malo da, malo ne, malo ovako, pa malo onako, ne ostavlja baš dojam sigurnosti i povjerenja, zar ne?

Nije li iznimno važno jednako djelovanje na dijete oba roditelja u postizanju određenih ciljeva? Nemoguće je baš uvijek i u svakom trenutku isto djelovati. Najvažniji je dogovor oba roditelja o tome kako želimo odgajati dijete, što nam je važno za dijete, a što je manje važno i u čemu možemo popustiti. Dogovor se postiže iskrenom i otvorenom komunikacijom i pridržavanjem dogovora. svađe nastanu upravo onda kad se jedna osoba ne pridržava dogovorenog. To su trenuci koji „izbace iz takta“.

„U komunikaciji je moguće postići sve.“

NLP pretpostavka je da se verbalnom i neverbalnom komunikacijom može postići sve. Promjenite svoj stav i prilagodite se drugoj osobi. Nemoguće je promjeniti ljude oko sebe, zar ne? Ali moguće je malim koracima promjeniti sebe u prilagođavanju drugima. Možete se prilagoditi i uskladiti na više razina: čitavim tijelom, dijelovima tijela, izrazom lica, disanjem, načinom govora, riječima itd. Kako se to postiže? Gledajte i slušajte partnera i nakon što ste se uskladili na određenoj razini, tada krećete u drugi korak a to je postizanje zadanog cilja.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u komunikaciji s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

PRAVA DJETETA

Dijete ima pravo na igru. Dijete ima pravo na život, odgovarajući standard, ljubav, zaštitu, prehranu, zdravstvenu njegu i skrb, odgoj i obrazovanje, slobodu izražavanja svojih misli, pravo na slobodno vrijeme, pravo na kulturne aktivnosti itd. Dječja prava su posebna prava kojima se štite sva ljudska bića mlađa od 18 godina. Označavaju ono što svako dijete treba imati. Sva su prava međusobno povezana i sva su jednako važna. Dječja prava nas podučavaju i podsjećaju da moramo razmisliti što je najbolje za dijete u nekoj situaciju, što je presudno za njegov život, razvoj i zaštitu od patnje. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava. Odrastanjem imamo i više i veće odgovornosti za svoje ponašanje prema drugima.

„Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjegavajući je danas.“ Abraham Lincoln

Svjedočila sam jednoj situaciji: Dijete viče na mamu i udara ju. Mama pokušava smiriti dijete i razgovarati, sve dok dijete nije reklo: „Nazvat ću ti Hrabri telefon! Pusti me na miru!“ Dijete je ustalo, ljutito otišlo, a mama trčeći za djetetom.“ Ne znam što se poslije dogodilo i kako se završila ova situacija, ali me potakla na razmišljanje. Vidljivo je da je dijete dobro upoznato s pravima kao i načinom zaštite. Ono zna da ima pravo na slobodu misli, izražavanja, iskazivanja emocija. Nakon što je reklo da će nazvati Hrabri telefon, možemo zaključiti da dijete zna i za svoja prava zaštite, zar ne? Dijete ima svoj cilj i ono se bori za sebe. To je kod djece vrlo jasno i jednostavno. A koja su prava i dužnosti roditelja ili odgojno-obrazovnih djelatnika?

DUŽNOSTI RODITELJA I ODGOJNO-OBRAZOVNIH USTANOVA

Dužnost roditelja i odgojno-obrazovnih ustanova je pružiti djetetu zaštitu, njegu, odgoj i obrazovanje. Također, dužnost je i postepeno uvoditi dijete u društvo, građanstvo, naučiti ga kako funkcionirati u društvu, poštivati pravila društva, biti odgovoran, znati reći svoje mišljenje, izboriti se za svoja prava, zaštiti se itd. Najvažnije je da roditelj ili odgojno-obrazovni djelatnici znaju točno što žele za sebe i svoje dijete. Nije to lako ostvariti i često se dolazi do „gubljenja“. Tzv. „Dobro oblikovan ishod“ je NLP tehnika kojom postavljamo ishod koji želimo postići i način na koji ćemo postići željeni ishod. Kad imamo na umu određeni ishod, to nam pomaže da pratimo proces i primjećujemo koliko je to što radimo u skladu s početnom zamisli.

KAKO DIJETE NAUČITI ODGOVORNOSTI ZA SVOJE POSTUPKE, PONAŠANJA I AKTIVNOSTI?

U vrtićima se redovito provode edukacije za djecu o dječjim pravima. Važno je da djeca to znaju, prvenstveno kako bi se znala zaštititi u određenim nepoželjnim situacijama. A što s onim situacijama kad dijete ne želi jesti, ne želi pospremati, ne želi igrati igru do kraja jer gubi ili ne želi učiti? Jesu li to prava djece?  Ili su to osnovne potrebe koje se moraju zadovoljiti? A tko o tome odlučuje? Dijete ili roditelj? A dijete svaki puta odgovara s „Ne! E baš neću!“ Tu dolazi do drugog problema: postavljanje granica u odgoju. I u takvim situacijama dijete roditelja izbaci iz takta. Potrebno je kontrolirati svoje stanje da bi se moglo na pravilan način utjecati i na stanje djeteta. To je prvi problem koji treba znati naučiti kontrolirati, a drugi je postavljanje granica djetetu. Kako? Ovisi o djetetu. Postoje razne jezične metode i tehnike NLP-a koje pomažu poput: pozitivno oblikovane rečenice, preuokviravanja, usklađivanja itd.

UČENJE DJETETA ODGOVORNOSTI NAJVEĆA JE ZAŠTITA NJEGA SAMOG

Vrijednosti su stvari koje nas pokreću. Vrijednosti u određenom dijelu života nazivamo i kriterijima. Tako i u odgoju djeteta. Zato si postavite pitanje: „Što mi je najvažnije u odgoju djeteta?“ Svatko će za sebe sam kreirati ljestvicu kriterija. Prava i odgovorno ponašanje djece su najčešće jedni od kriterija u odgoju. Važno je znati da se odgovorno ponašanje uči malim koracima od najranije dobi i tako svaki dan sve više i većim koracima. Sve to ovisi o razvojnim mogućnostima djeteta.

PRIMJERI:

Dijete je prolilo čašu. To su situacije koje se svakodnevno i vrlo često događaju i kod kuće i u vrtiću. Najčešće odrasli odmah skoče i kažu: „Joj, opet si prolio. Makni se da to počistim.“ Koju sliku dobiva dijete? Netko drugi riješavaja moje probleme! Probajte pristupiti drugačije, pitajte dijete: „Tko je prolio mlijeko? Važno je reći djetetu: „U redu, dogodi se svakome. I što ćemo sada napraviti?“ Na to pitanje djeca dugo razmišljaju što smatram pozitivnim jer znači da uključuju svoje moždane kotačiće, pokušavaju naći rješenje.

Zatim, pitanja poput: Što nam treba da počistimo? Gdje je krpa, spužva, metla? i sl.,  potiču na dodatna razmišljanja, razvoj prostorne orijentacije itd. I tako, nakon mnogo poticajnih pitanja i razgovora, dijete dođe do zaključka da bi ono to trebalo počistiti. Važno je napomenuti djetetu da ste tu ako treba pomoć.  A ako je još smočilo i hlače?!

KORACI KA ODGOVORNOM PONAŠANJU

Većina odraslih će presvući dijete jer je brže i jednostavnije. Nije li korisnije za dijete da se samo presvuče i pronađe čiste hlače? Tako se potiče razvoj samostalnosti i brige o sebi. Nisu li to sitni koraci ka odgovornom ponašanju i stjecanju radnih navika? A jesmo li pritom zakinuli dječja prava? Ili smo pružili djetetu njegovo pravo na odgoj i obrazovanje?

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Provodila sam malo istraživanje i razgovore s roditeljima o tome koji su točno najveći problemi roditelja u odgoju djece. Svatko je izrazio svoje probleme i to je potpuno razumljivo jer svatko je individua za sebe i tako mu se treba pristupati. Jedan roditelj dvoje djece mi je rekao:

„Svaki je različiti iako su isti roditelji i isti naš pristup odgoju.“

I kad smo krenuli u dublje razgovore došli smo to zaključka da je nemoguće isto pristupati svakom djetetu. Kako kome pristupiti? I u kojoj situaciji na koji način pristupiti djetetu?

Na istoj smo valnoj duljini

Na istoj smo valnoj duljini ili slobodnim rječnikom „kužimo se“. Postoje različiti načini da se dvoje ljudi uskladi. Točno kako ovisi o osobi s kojom se želite ili trebate uskladiti. Ono što je najvažnije je gledati i slušati drugu osobu.  A s djecom je barem najlakše se uskladiti, tj. spustiti se na nijhov nivo. Oni su vrlo jednostavni i konkretni. Npr. dijete igra igrice na kompu a vas to baš živcira? I svaki dan ponavljate iste riječi: „Opet si na kompu. Cijeli dan igraš igrice.“ A dijete vas više uopće ne sluša niti ne čuje. Naravno jer već zna što ćete reći i to je postao obrazac. Ili kako bi djeca rekla: „Ništa novo.“ I to je trenutak kad treba napraviti nešto novo i drugačije i uskladiti se.

Djeca rade ono što žele

Djeca rade ono što žele i što im daje osjećaj sigurnosti, samopouzdanja. Iskoristite to. Roditelju se te neke radnje ne sviđaju ili misle da nisu dobre za dijete. I tada počnu svađe, nezadovoljstvo, gomilanje negativne energije a odnos između roditelja i djeteta se sve više udaljava. Slušajte i gledajte što vam govori dijete i pratite ga. Nađite istu valnu duljinu, uskladite se, uspostavite odnos, razgovarajte. Kako? To je jako važno jer kako razgovaramo takav ćemo i odgovor dobiti. A što dalje? Ovisi o tome što točno želite postići.

Manje je više

Ono što me roditelji često pitaju: „A kako to postići?“ A ja krenem sa pitanjem: „A što točno želite postići?“. E tu dolazi do raznih problema jer su velike želje roditelja koje nisu u skladu s djetetovim mogućnostima. Također, popis želja je veliki. Sjetite se poznate krilatice „Manje je više“. Upravo to nam govore djece. Nedavno sam čula od jedne mame: „Ali ja tu promjenu želim vidjeti na djetetu.“ Odlična rečenica. A tko je model djetetu? Tko se treba mijenjati i prilagođavati? Možemo li promjeniti svijet? Možemo li promjeniti druge? Mahatma Gandhi je rekao: „Budi promjena koju želiš vidjeti.“

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram