Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:

  1. Room Escape
  2. Ultimate Fisbee
  3. Dvoranski Paintball
  4. Beat box & HIP HOP radionica by Dino Tremens
  5. Čudesan svijet zmija
  6. Arduino na FERu by Ivan Voras
  7. Penjačko iskustvo u Fothii
  8. Pub Kviz
  9. Zip Line u Omišu
  10. Odbojka
  11. Mentalizam by Guy Pardillos
  12. Virtualna stvarnost
  13. "Kulturna Hoo"- Skitnica (Charlie Chaplin)
  14. Bubble Football
  15. Streljačko iskustvo u Splitu
  16. Fotografska radionica
  17. Mačevanje (HEMA)
  18. Krav Maga by Sandro Šarić
  19. Tajni izlet u Gardaland
  20. Fantastični Zagreb
  21. Volim ljuto – Intimno i vruće druženje NLP Hooligana
  22. Škola Swinga – Lindy Hop
  23. Glazbena produkcija – NLO Studio
  24. Streličarstvo - NLP Split
  25. Cirkus vještine
  26. Tajno blagdansko darivanje slučajnih prolaznika
  27. Plesna radionica Chacarera (Split)
  28. Snowboard školica by Borna Kuzmanović
  29. Umjetnost improvizacije - Jamming
  30. Secret Zagreb by Iva Silla
  31. Privatni Stand-UP by Vlatko Štampar
  32. Adrenalinski park
  33. Hodanje po vatri // Firewalk
  34. Radionica bubnjanja (Afrički bubnjevi)
  35. Hokej
  36. Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima
  37. Aroma by Anamarija Pažin Morović
  38. Bowling
  39. Olimpijsko mačevanje (Fencing)
  40. Crossfit Zagreb
  41. Crash Course Arapskog jezika (i delicija)
  42. Zvučna kupka
  43. Wing Chun -  U zmajevom gnijezdu
  44. Karaoke Contest
  45. Znakovni jezik - Upoznajmo svijet "nevidljivih"
  46. Hoomanitarno iskustvo Mali Zmaj
  47. Noć mračnog cirkusa 2
  48. Studio Kubus dramska pedagogija
  49. Komunikacijska ordinacija (javni nastupi)
  50. Škola Boxa - Boksački klub Optimist
  51. Beer Mile
  52. Prvi Hrvatski Kečeri

Trenutni popis organizatora tajnih iskustava:

  1. Ivan Voras – 10 tajnih iskustava
  2. Saša Tenodi – 8 tajnih iskustava
  3. Alda Strikić – 4 tajnih iskustava
  4. Aleksandra Ivanac – 3 tajna iskustva
  5. Martina Kranjčec – 2 tajna iskustva
  6. Sonja Papeš – 2 tajna iskustva
  7. Ana Šutalo – 2 tajna iskustva
  8. Tvrtko Janjić – 1 tajno iskustvo
  9. Marija Jakšić – 1 tajno iskustvo
  10. Ivana Vuković Agnić – 1 tajno iskustvo
  11. Borna Kuzmanović – 1 tajno iskustvo
  12. Ivan Šulc – 1 tajno iskustvo
  13. Mirjana Klić – 1 tajno iskustvo
  14. Marijana Špoljarić – 1 tajno iskustvo
  15. Ivana Bodlović - 1 tajno iskustvo
  16. Nikolina Plenar - 1 tajno iskustvo
  17. Danijela Medaković - 1 tajno iskustvo
  18. Saša Posavčević - 1 tajno iskustvo
  19. Sergey Vorona - 1 tajno iskustvo
  20. Vanja Grgec - 1 tajno iskustvo
  21. Tatjana Knogl - 1 tajno iskustvo
  22. Martina Mršić - 1 tajno iskustvo
  23. Maja Špralja - 1 tajno iskustvo
  24. Branka Androšević - 1 tajno iskustvo
  25. Martina Lucić Čanak - 1 tajno iskustvo
  26. Tanja Šurbat - 1 tajno iskustvo
  27. Saša Bardak - 1 tajno iskustvo

Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:

  1. Irena Poljanšek
  2. Filip Bistrović

Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo, rekao je Mali princ.

Svi znamo da čovjek promatra svijet kroz 5 osnovnih osjeta: vid, sluh, njuh, okus  i opip.  Vid je jedan od pet osjeta kojemu je organ oko, a pomoću kojega primjećujemo i razaznajemo svjetlo, boje, oblike te udaljenosti.

Hooligani su se u nedjelju okupili na Gornjem gradu gdje ih je dočekao Antun, profesionalni fotograf. Njegova priča započinje sa svijetlom. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti. Fotografi od svih svjetala najviše vole tzv. bijelo svjetlo (to je svjetlo koje proizvodi Sunce). Ono zapravo nije bijelo već se sastoji od svih boja koje ljudsko oko može vidjeti. Taj skup boja zovemo spektar boja.

U dnu oka postoje dijelovi koji su osjetljivi na jačinu svjetla i na boje. Svjetlost i boje zapravo u stvarnosti ne postoje. Njih proizvodi ljudska mašta, odnosno misli i to zahvaljujući očima koje hvataju valove odbijenog svjetla svugdje oko nas (a ti valovi postoje – oni prenose energiju od Sunca prema Zemlji).Boja je fenomen koji je potaknut svjetlom ili osjećaj koji u mozgu izaziva svjetlost koju emitira neki izvor svjetla (Sunce, žarulja, reflektor, svijeća) ili ju reflektira (odbija) neka površina. Boje na površinama predmeta vidimo zahvaljujući djelomičnom odbijanju svijetla.

Svjetlo čini svijet vidljivim, bez njega ne vidimo ništa. Osim toga svjetlo je temelj fotografije. Raščlanimo li samu riječ fotografija, dolazimo do prijevoda pisanje svjetlom. Osmišljeno osvjetljavanje nekog objekta može u potpunosti izmijeniti njegov karakter. Zahvaljujući svjetlu (naravno, i sjeni kao nužnom “pratitelju”) gledatelj sa fotografije dobiva niz informacija, od onih o dobu dana, o izgledu ljudi, predmeta, ambijenata, do toga da se svjetlom pokazuje emocionalno raspoloženje likova i stvara ugođaj.

Svjetlo je stvaratelj ugođaja. Kad raspravljamo o svjetlu i stvaranju ugođaja u fotografiji, valja reći da i tu tonski kontrast, a time i koloristički, ima veliku ulogu. Veći kontrast naglašava snagu, dinamiku, agresivnost. Drugačiji je tada i ugođaj, mijenja se donekle i sadržaj fotografije, ako je svijetli motiv snimljen ispred tamne pozadineili pak ako je tamni motiv smješten ispred svijetle pozadine. Također, kad smanjimo kontrast između prednjeg plana i pozadine, ako ih tonski praktički izjednačimo, slika će se doimati, beživotnom, dosadnom, premirnom, plošnom.

I svjetlo ima svoju kakvoću:  svjetlo u fotografiji, grubo možemo podijeliti prema tri osnovna kriterija: snazi, boji i kakvoći. Promjene dnevnog svjetla kriju čarobne, veličanstvene učinke, ali i poteškoće, a posebice za fotografa. Nekad se smatralo da je upravo podne najpovoljnije vrijeme za snimanje, no to je pogrešno. Tijekom dana mijenja se kakvoća svjetla, od mekanog (koloristički prigušenih nijansa u rano jutro, kad je sunce još nisko na obzoru), do tvrdog, kontrastnog (u podne, kada se sunce podiže), pa do iznimno toplih, žarkih boja u suton, kada ponovno imamo sličan položaj sunca kao što je to bilo u početku novoga dana.

U svojoj skoro dvjestogodišnjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala mnoge kreativne pojedince i dala im dar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg prisjećanja na značajna mjesta, ljude i događaje. Zahvaljujući čovjekovoj vječnoj potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati jednostavnim, shematskim portretima i dokumentarističkim pristupom fotografiranju. Za različite izražaje potrebne su različite tehnike fotografiranja. Služeći se mogućnostima fotoaparata i vlastitom vještinom, fotograf može naoko jednostavan i beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo usporedivo sa tvorevinama velikih majstora slikarstva ili kiparstva.

Neke od tehnika koje fotografija dijeli sa slikarstvom su:

Kod fotografiranja portreta najčešće se primjenjuju tehnike:

U fotografiranju pokreta najčešće se rabe tehnike:

Kod fotografiranja krajolika najčešće se obraća pažnja na zlatnu svjetlost, odnosno vatreni sunčev sjaj u ranim jutarnjim i kasnim večernjim minutama. Tada su sjene objekata duge i tamne, a osvjetljeni su dijelovi okupani toplim tonovima i ti čimbenici stvaraju oku vrlo ugodan ambijent.

Ovom prigodom za fotografiranje Hooligani su se služili sa mobitelima, koji ljudi koji se profesionalno ne bave fotografijom, najčešće koriste.  Naše druženje sa Antunom je trajalo 2 sata tijekom kojih smo učili kako gledati, odnosno promatrati stvari koje nas okružuju te kako ih fotografirati. Osnovni „problem“ kada krenemo fotografirati je odnos svjetline. Naš mozak kompenzira razlike i radi „popravke“ tako da ono što vidimo nije „stvarno“. Osim navedenog, oko vidi puno veći raspon svijetlih i tamnih tonova i detalje od bilo kojeg fotoaparata. Cilj ovog tečaja je bio utvrditi što bi moglo biti bolje na fotografiji i kako to postići.

Kod fotografiranja portreta prvo je pitanje svjetline. Treba izjednačiti tonove u smislu svjetline i vidjeti da li imamo veliki raspon između pozadine i osobe koju slikamo jer aparatom ne možemo zabilježiti veliki raspon svjetline.Oči igraju ključnu ulogu u portretiranju osobe. Oči bi uvijek trebale biti u fokusu. Kod portreta s krupnim kadrom važno je izdvojiti čovjeka iz prostora u kojem se nalazi. To znači da bi pozadina trebala biti zamućena ili jednostavna.

Posao fotografa je da napravi da se osoba koja se fotografira osjeća opušteno, ugodno, te da se osjeća dobro kako izgleda. Ono što je najbitnije je da fotograf i model međusobno surađuju. Pri okidanju fotografija, nemojte stalno provjeravati kako je fotografija ispala, koncentrirajte se na izraz lica modela, komunicirajte međusobno, nasmijavajte se, zabavite se.

Slika: Portret

Možemo se poigrati i sa kompozicijom. Što često radimo loše? Fotografija je 2D prikaz pa moramo paziti na prednji i zadnji plan fotografije (npr. da drvo ne rase iz glave).

Kompozicija je način smještanja objekata unutar okvira  fotografije.Prilikom fotografiranja moramo što jednostavnije prikazivati, tipa jedan ili najviše dva objekta.

Slike: Kompozicija

Možemo prići objektu koji slikamo (zid) on je u fokusu a ostatak je zamućen ili obrnuto.

Slike: isti objekt različiti fokus

U većini slučajeva tek 30 fotografija ispadne dobro. Fotografija koja nije uspjela treba biti polazište za ostale fotografije. Mobiteli su super za makrofotografije jer mogu fotografirati vrlo blizu sa puno detalja.

Čovjekov fokus gledanja je takav da oči prvo idu na područja najvećeg kontrasta, odnosno prvo idu na najsvjetliji dio, ukoliko ti tonovi nisu dominantni onda idu na najtamnije dijelove, ukoliko njih nema idu na najoštrije dijelove. To je dobar dizajnerski alat koji nam pomaže kod fotografiranja.

Oči također prirodno skaču na ljudska lica te ako ima još i svijetlih dijelova onda dolazi do zbunjenosti odnosno ne znamo kamo gledati pa nam fotografija postane „naporna“ i idemo dalje. Isto tako, linije, odnosno bilo koji geometrijski oblik su jedan od najvažnijih kompozicijskih alata jer uvode u priču.

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja na fotografski medij  u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju. Duga ekspozicija dodaje još jednu komponentu pejzažnoj fotografiji, protok vremena.

Slika: slikano dugom ekspozicijom

Hvatajte trenutke, bilježite događaje, sjećanja, ljude…

Do ponovnog hooligiranja..

Pozdrav!

Kristina Bulešić

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram