ZNAM ŠTO SE DEŠAVA U GLAVI IGRAČA

Jedan od rijetkih trenera koji koristi mentalnu pripremu

Dok ovo čitate, Šarić trenira Ivu Karlovića u Antwerpenu i slavi njegov  plasman u drugo kolo ATP-a.  Petogodišnji pomoćni trener hrvatske Davis Cup reprezentacije u svojoj je karijeri bio i pomoćni trener Dinare Safine (broj 1 na WTA), trenirao je Ivu Majoli, Mirjanu Lučić...

U Hrvatskoj se vrlo malo pažnje posvećuje mentalnoj pripremi sportaša. To njegov pristup sportu čini jedinstvenim. Nakon NLP Mastera, probio je svoje granice „nemogućeg“, napisao knjigu te drži predavanja i seminare koji odgajaju novi tip sportaša.

Psihološki pritisak na tenisača

Počeo sam trenirati tenis s 9 godina. Kao junior bio sam 7. na svjetskoj rang listi, finalist Univerzijade, 218. na ATP listi, bio sam prvi državni prvak Hrvatske, seniorski prvak Jugoslavije, član Davis cup reprezentacije...Nakon 18 godina, u 32. godini, počeo sam raditi kao trener.

Nakon što sam pet godina bio izbornik za juniore, postajem pomoćni trener Davis Cup-a. Tenis je mentalno mnogo zahtjevniji od primjerice nogometa. Nogomet može biti fizički zahtjevniji, no tenis je mnogo kompleksniji. U pitanju je fizička, mentalna, taktička i tehnička sprema koja više dolazi do izražaja jer je riječ o borbi „ 1 na 1“. Igraš zadnje kolo kvalifikacija, a o tome ti ovisi odlazak na nekoliko sljedećih turnira i doslovce hoćeš li imati plaćen hotel ili - ideš kući bez novaca i bez bodova. Posebice, ako još igraš u zemljama gdje je sve drugačije, počevši od često nesnosnih klimatskih uvjeta.

Pritisak je mnogo veći na samog sportaša. Garantiram da ovdje ima najviše financijskih gubitaka, jer samo prvih 150 igrača na svjetskoj razini živi od tenisa, a 50 ih dobro zarađuje. Od svoje 16. ili 17. godine moraš putovati, ulagati, a tek od 23. počinješ zarađivati i vraćati ulaganje. Dakle, psihloški moment za pojedinca je jak.

Kakve veze ima NLP s tenisom

Shvatio sam da trener mora znati komunicirati i zato sam krenuo na NLP edukaciju. Treneri često ne osjećaju karakter igrača. Uz NLP lakše „osjetiš“ karakter;  netko ima agresivan, netko defanzivan stil. Nadalje, treneri nisu educirani u području komunikacije. Misle da to nije važno. Na to ne obraćaju pažnju. U periodu izbornika za juniore često je bilo situacija s roditeljima;  svaki roditelj smatra da njegovo dijete zaslužuje biti u reprezentaciji. No, imam 2 mjesta, a djece je 20. Ukoliko kažeš roditelju da je neko drugo dijete bolje od njegovog, oni to vrlo teško prihvate. Nastaju nesporazumi i s roditeljima i s djecom.

Osvijestio sam moć riječi i jezika i koliku moć trener ima nad sportašem. Samo jedan savjet može ga „spustiti“ ili „podići“. Mnogi govore Nikad nećeš uspjeti ako nastaviš.... to je najčešća trenerska pogreška u pristupu. Time se ne postiže motivacija. Nevjerojatno je što se riječima može postići. Baš me zanima koliko će ti dugo trebati da uđeš u prvih 100 juniora, rekao sam svojem junioru. Nije bio u prvih 100, no bio je 120. na listi. Sigurno bolja motivacija! Odabirom jezičnih obrazaca, ističem ono pozitivno: Ovo si super odigrao, umjesto: E, sad si uprskao i samo si 4 poena dobro odradio.

Sami igrači griješe i u „razgovoru sami sa sobom“. To se posebice vidi kod djevojčica koje  kada „fulaju“, same sebi govore Glupača! Čini se kao sitnica. Ali, nije.

*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com

Sada općenito više komuniciram,  znam bolje objasniti, prezentirati, bolje se izražavam, koristim i neverbalnu komunikaciju. Osvijestio sam sve što sam i prije radio kao igrač i trener, posve prirodno, no perspektiva je drugačija i to automatski radiš bolje. Najveći korak je promjena uvjerenja. Tada je krenuo moj „drugačiji“ smjer karijere.

Knjiga kao mentalni priručnik za sve sportaše

Odmah nakon practitioner treninga, promijenio sam si uvjerenje da je „teško napisati knjigu“. To sam htio još s 18 godina, htio sam prenijeti svoja iskustva, no nisam znao kako. Uz pomoć dobro oblikovanog ishoda, odredio sam da svaki dan napišem dvije stranice. Zato se knjiga i zove „Sve je moguće“. Ona daje znanje i alate kako da si igrač sam pomogne. Sve je u glavi igrača, a trener je tu da ga vodi. Knjiga će sportašu pomoći da bude mentalno čvršći, da izgradi ispravne stavove, da lakše prebrodi poraz ili da tijekom meča, kad mu je teško, da ispravno reagira i da ostane pozitivan.

Primjerice, Pobjeda i poraz su za navijače, ja samo igram. To je ispravan stav koji sportašu omogućuje da smanji pritisak i da se fokusira na igru. Uvijek je dobro prije meča podsjetiti upravo na tu drugačiju perspektivu koja stvara „disocijaciju“.

Moj pristup se temelji na dvije stvari. Prvo, na mom iskustvu kao igrača. Drugo, na mom iskustvu kao NLP Mastera. Upravo spoj tog znanja opisan je i prenesen u knjizi. I  sami psiholozi je preporučuju.

U sportu se kod nas uvelike marginalizira mentalna priprema. Svi pričaju o njoj, no rijetko tko radi na njoj i odlučuje se za taj korak,a istovremeno očekuju rezultate preko noći. Danas držim predavanja na trenerskim skupovima i seminare o mentalnoj pripremi na kojima ukazujem upravo na važnost kontinuirane brige o ovoj spremi sportaša. I tu sam pomaknuo svoje granice, jer mogu uspješnije prezentirati pred publikom. Gledam na prezentacije kao što gledam na sam sport, one su izazov i prilika za razvojem vještina.

Trikovi za savladavanje protivnika

Gledaš svog protivnika i poznaješ sve njegove loše strane. No, postoji razlika između sporta i vještine. Sportaš treba gledati susret s protivnikom kao priliku da pokaže i vježba svoje vještine, tako se smanjuje pritisak i performans je bolji. Ako je sport „samo sport“, to je sukob dva ega, razmišljaš samo Moram pobijediti. Iz pozicije vještine razmišljaš Što on igra bolje, bit ću i ja bolji. Protivnik  te potiče da daš još više od sebe, zajedno unaprijeđujete svoje vještine.

Alati u pauzama - Kad igrač „padne“

Pauze su trenuci kad trener uvelike može utjecati na stanje sportaša. Tada se pripremamo za sljedeći poen i upravo tada najviše do izražaja dolaze NLP alati.

Kalibracija omogućuje da primijetiš kako se igrač osjeća, da li mu je pao intenzitet igre. Primjerice, situacija s Marinom Čilićem u SAD-u. Tijekom igre Marinu se desilo da je znao „pasti“, tj. smanjio mu se intenzitet igre. Kalibriraš usporen hod, spuštanje glave, gledanje u pod. Dogovorili smo „signal“ koji mu dajem kako bi ga na to upozorio. Nakon mog signala, on zna da tada treba napraviti par skokova prije poena ili da brzom promjenom disanja aktivira stanje i povrati stari intenzitet.  Cilj je postići bolje unutarnje stanje. Sigurnost, samopouzdanje.

Alate ne koristim samo na turnirima već i na svim treninzima. Radili smo dva mjeseca na mentalnoj pripremi prije turnira, a najviše na tehnikama disanja i vizualizacije. To je ono što sportaši rade prirodno kad se pripremaju za meč, no veći je efekt kad se radi u sklopu trenerske pripreme, kontinuirano i sustavno. Vizualizacija je zapravo tehnika submodaliteta. Kako bi vizualizacija bila uspješnija, potrebno je spustiti i razinu moždanih valova na alfa razinu. U tom stanju mozak bolje apsorbira informacije.

Osjećaj je najvažniji

Uz NLP postaneš svjesniji zašto se nešto dešava i kako točno to nešto izaziva reakciju. NLP je svjesnost. Svjesnost da možeš što god odlučiš i da ništa nije nemoguće, jer za SVE postoji strategija.  Jednostavno sam sebi pomičeš granice.

Posljedica edukacije je ono iznutra. Sigurniji osjećaj. Osjećaj je najvažniji i to ljudi često zaboravljaju,a vrijedi i kad si trener i kad si igrač. Prvo što pitam sportaša kad Davis cup krene je Kakav ti je osjećaj?. I u sportu je česta fraza „Ima dobar osjećaj za loptu“. Prije se češće koristila ta fraza, a apsolutno je ispravna. Pitajte svakog sportaša.

Kad kažem osjećaj, mislim na osjećaj sigurnosti i na osjećaj lakoće. Cilj je da sportaš dobije to stanje kad mu sve postane lagano. Kad uđe u Flow. Lakoća nastaje upravo iz sigurnosti, iz fokusa, iz ustrajnosti. I sam Čilić je rekao kad je pobijedio Federera: Osjećao sam se kao da sam šetao parkom. Stanje lakoće. Stanje opuštenosti, samopouzdanja i budnosti.

Trenerova uloga je da igraču pomogne da dođe u to stanje.

Zašto tenis i NLP?

  1. KAO TRENER – trebaš znati natprosječno komunicirati. Alati omogućuju da bolje osjetiš, motiviraš i utječeš na igrača -  on igra bolje
  2. KAO IGRAČ – postaješ svjesniji što radiš i zašto radiš to što radiš – prepoznaješ „triggere“ za svoje reakcije, bolje kontroliraš svoja stanja, imaš ispravnije stavove- imaš bolji performans

Alati:

Kalibracija – čitanje „znakova“ igrača

Rapport – bolja komunikacija s igračima i općenito

Vješti jezični obrasci, Milton - bolja motivacija

DOI – bolje postavljanje ciljeva i izvršenje ciljeva, postizanje zacrtanog

Submodaliteti – tehnike vizualizacije

Dinamične prezentacije – bolja predavanja, komunikacija s publikom

Više o mentalnoj pripremi Igora Šarića, radionicama i seminarima: http://www.igorsaric.com/

Više o knjizi: "Sve je moguće"

Feedback Saša Tenodi:

Kao trener treneru: Jako je dobar u tome što radi! On je odličan motivator, odličan prezenter. Za vrijeme edukacije, sve alate je tako dobro prezentirao, sve ti je startu jasno. Bilo mi je zadovoljstvo dolaziti na treninge, vrijeme ti brzo prođe, puno naučiš, a dobro se zabavljaš. Nevjerojatna kombinacija!

Linkedin profil: https://www.linkedin.com/in/igorsaric/

IGOR ŠARIĆ, POMOĆNI TRENER DAVIS CUP REPREZENTACIJE, AUTOR KNJIGE „SVE JE MOGUĆE“, MASTER NLP-a u NLP HRVATSKA

Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Preporuke:

  1. Na naslovnoj stranici NLP Hrvatska, možete besplatno preuzeti 100 stranica knjige Be Your Better Self i procijenite u kojoj mjeri rezonirate s našim trenerom
  2. Pohađanje NLP treninga ponekad nije mala odluka i zato smo još 2010. godine pripremili jednodnevne i dvodnevne seminare koji po nižim cijenama pružaju i praktična znanja, ali i pregled NLP-a, načina rada trenera i sva pitanja na koja želite dobiti odgovor prije vaše konačne odluke je li NLP za vas ili nije. I zato, slobodni ste nam se javiti sa svim pitanjima na info@alena46.sg-host.com  – djelujte.

 

Painball ili kako ga službeno zovu Paintball je igra, prvi puta održana u SAD-u 1981. godine. U igri se sudionici natječu u timu ili samostalno s ciljem izbacivanja jednog ili više protivnika, gađajući i označujući ih kuglicama koje sadrže boju iz paintball markera. Pobjednik je ona strana ili igrač koji prvi postigne cilj ili posljednji ostane u igri. Paintball se može igrati na vanjskim površinama i unutar objekata koji se nazivaju paintball terenima ili poljima. Paintball je korišten u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji kao dodatak vojnoj obuci. U zadnjih 20 godina paintball  se igra u 110 zemalja te se procjenjuje da ga aktivno igra preko 15 milijuna ljudi u svijetu.

Koja su pravila igre? Paintball se igra tako da se momčadi podijele u dva tima s jednakim brojem igrača. Preporuka je da to bude minimalno tri igrača po timu, ali može i manje. Broj igrača također može biti i puno veći, 10, 15, 20,..., 100 kad se igra pretvara u BIG game, ali to ovisi o samoj veličini i tematici terena. Oprema koja se koristi velikim djelom ovisi o vrsti igre, odnosno konfiguraciji terena (šumski tereni, urbani tereni, objekti, itd.).

Osnovna oprema koja je potrebna za sudjelovanje u ovoj igri uključuje:

Masku ili paintball naočale za zaštitu

Paintball marker za označavanje protivnika

Streljivo odnosno, kuglice s bojom (eng. paintballs).

Cilj igre je markerom (laički rečeno, ''puškom'' koja pomoću CO2 plina ili stlačenog zraka izbacuje kuglice punjene bojom ili silikonske kuglice) pogoditi (označiti) protivničkog igrača te izvršiti neki od ranije dogovorenih zadataka (osvajanje zastave, obrana područja...). 

Marker se sastoji od tijela u kojem se nalazi mehanizam za izbacivanje kuglica, spremnika za kuglice, boce sa plinom CO2 ili stlačenim zrakom koje služe kao pogonsko gorivo i cijevi. Postoje različiti modeli markera (mehanički, elektronski), princip rada im je svima uglavnom isti, a razlika se očituje u kvaliteti.

Kada se marker nalazi izvan terena mora biti zakočen. Ukoliko se igra sa kuglicama punjenim bojom, mrlja veličine kovanice pet kuna računa se kao valjani pogodak. Maska se ne smije skidati na terenu gdje traje igra, odnosno gdje je markiranje dozvoljeno. Pravila sigurnosti u paintballu jako su stroga, skidanje ili nenošenje maske u terenu smatra se ozbiljnim kršenjem pravila i kažnjava se isključivanjem iz igre ili pak udaljavanjem s paintball terena. Sudac se nalazi pokraj terena čitavo vrijeme i u bilo kojem trenutku može na traženje bilo kojeg igrača izvršiti provjeru pogotka. Svaki igrač mora priznati kada je pogođen! Između igara ili nakon što su pogođeni, igrači se odmaraju, provjeravaju opremu ili snabdijevaju kuglicama u (ako je ranije dogovoreno) specijalno označenoj "sigurnosnoj zoni".

Sve je započelo u petak (23. siječnja 2015.) na glavnom ulazu (južni ulaz) zagrebačkog velesajma u 18:30 sati. Kao što i sami znate večer je bila hladna, kišovita i nimalo ugodna za šetnju. Nakon što se 20 hooligana okupilo, krenuli smo prema zapadnom ulazu zagrebačkog velesajma. Daaa, zapadnom ulazu! Nakon što smo se parkirali na južnom ulazu! Naime, šetnja po kiši i vjetru, nakon napornog radnog dana, rasplamsala je raspoloženje većine hooligana …taman da uzmu „pušku“ i počnu pucati …po Saši! Što su neki i učinili… 😉

S obzirom na vremenske uvjete i nemogućnost igranja na otvorenom, Saša nas je „prošetao“ do paviljona broj 2 gdje se nalazi teren za indoor paintball, paintball kluba FLEKA. Podijelili smo se u 4 grupe po 5 igrača. Naravno, iako mu je Tomislav, voditelju kluba FLEKA, sve napisao u mailu, Saša je „zaboravio“ naglasiti da nam trebaju dugi rukavi, odnosno malo deblji gornji dio s dugim rukavima jer je u dvorani hladno, a i silikonske kuglice ostavljaju upečatljiv „plavi trag“ (a nemaju boju u sebi ☺). Nakon svega, navukli smo na sebe ono što smo imali i utrčali na teren sa umjetnom travom i postavljenim Sup'air zaklonima (baloni punjeni zrakom).

Slika: Teren za indoor paintball

Tomislav nam je objasnio pravila, navukli smo na sebe maske, uzeli markere, stavili obilježja (da se ekipe razlikuju) i krenuli smo ☺.  Imali smo sat vremena za igru te smo dogovorili da će se odigrati 5 partija čisto da se utvrdi pobjednik, a pobjednička ekipa je ona koja izbaci sve igrače protivničke ekipe.

Većina nas nikada nije igrala paintball, niti pucala iz puške pa smo u početku bili maloooo „sramežljivi“, što znači da smo se skrivali iza zaklona, provirivali kriomice, a rijetki su mijenjali pozicije. No, nakon druge igre proradila je „hooliganština“.  Ekipa se „saživila“ sa markerima, uz komentare;„eeej.. super je pucati po nekome!!“ ☺. Dogovorene su taktike s obje strane.  Igrači moje ekipe „zeleni“ i igrači druge ekipe “šareni“ raspršili su se po terenu… Krenulo je prikradanje, pucanje, pokrivanje suigrača.. Nakon taktiziranja po terenu, Maja Gašpić (iz ekipe „šareni“) se uspjela „provući“ uz ogradu pobiti sve „zelene“ koji su se našli na putu i meni prići iza leđa te raspaliti po „strateškom mjestu“ mojoj stražnjici …Naravnoooo igra je prekinuta! „Šareni“ su pobijedili. TETEC (iz ekipe „šareni“) je ostao ležati iza Sup'air zaklona čak i kada smo se svi povukli s terena te je bilo evidentno da je igra gotova, uz komentar: Aha.. gotovo je?! Morate shvatiti, ponekad je malo teže pratiti situaciju kada ležiš iza „jastuka“. 😉   

U tom trenutku rezultat je bio 2:1 za „zelene“. Mislili smo da se „šarenima“ sreća osmjehnula samo na trenutak i da neće nadigrati ekipu „zelenih“. Međutim, prevarili smo se. Rezultat je na kraju bio 2:3 za „šarene“. Mora im se priznati igrali su timski, razradili su taktiku, usudili su se riskirati i pobijedili su. Bili su bolji od nas…u tom trenutku. 😉

   

Naravno, nakon borbe na „terenu“ red je da se ode na pivu i srede dojmovi! Ono što se Hooliganima posebno svidjelo i ono što su u par navrata istaknuli kao važno je timski rad (što je ovdje bilo u prvom planu) kroz koji se međusobno bolje upoznaju, produbljuju prijateljstva i naravno adrenalinsko iskustvo što je samo po sebi bit „hooliganstva“. ☺

I na kraju, nakon Painball-a svatko do nas ima neku priču s „terena“, koju ćemo vam rado ispričati, a koju i sami možete iskusiti, kada odlučite sudjelovati s nama na „hooliganskim“ iskustvima koja predstoje.

Do sljedećeg iskustva i čitanja, pozdrav!

Kristina Bulešić

[supsystic-gallery id='4']

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram