Uzbuđenje. Neizvjesnost. Frustracija. Dječja zaigranost. Zadovoljstvo. Zainteresiranost. Žarka želja. Ako si bio ili bila dio ovog tajnog iskustva, osjetio/la si barem jednu od ovih emocija. Sad je prilika da se podsjetiš kako je bilo i prizoveš baš tu emociju.
Nisi imao/la priliku prisustvovati? Svejedno možeš pročitati do kraja, i naučiti ono što smo i mi naučili na tajnom iskustvu, i isprobati u praksi.
Dugo sam se igrala s idejom organiziranja tajnog iskustva. Izazov je bio – što odabrati a da izlazi iz moje mape, da bude neočekivano i onima koji me bolje znaju, a istovremeno korisno i zabavno? Možda sam si zadala velik zalogaj, ali sam imala vjere da će prava ideja doći kad za nju bude vrijeme.
Tako je bilo i u ovom slučaju. Vozim se gradom, po zelenom valu, vješto manevrirajući kroz sve tri trake kako bi izbjegla kolone koje se već po defaultu kreiraju kod svakog odvajanja na sporedne ulice. Sa mnom se vozi prijateljica. Na radiju svira glazba; Yammat FM.
Pričam prijateljici o tajnim iskustvima, o čemu sam sve razmišljala kao temama za iskustva. „Zašto ih ne odvedeš kod Hrvoja?“ pita ona. Pa da! Hrvoje! Savršena ideja.
Ove je sezone prijateljica krenula na satove slikanja kod jednog od naših vrhunskih slikara, Hrvoja Majera. Njegov tečaj slikanja i crtanja Art na tavanu nije kao većina ostalih, gdje se prvih par mjeseci slikaju ćupovi, kvadrati, krugovi i naranče.
Hrvoje zna kako izvući najbolje iz umjetnika, i zna kako pronaći umjetnika u svakome. Zato njegov tečaj odmah počinje s portretima, koristeći tehniku geometrije lica koju je Hrvoje sam osmislio.
Mjesecima sam pratila nepobitan napredak svoje prijateljice, koja je do kraja tečaja već slikala profesionalne portrete uljem na platnu. Gledajući njeno uživanje u procesu slikanja i crtanja, i kod mene se javila želja da upišem tečaj.
Ideja za organiziranjem tajnog iskustva slikanja portreta dala mi je priliku da i sama iskusim kako izgleda tečaj kod Hrvoja.
Jedan od glavnih elemenata svakog tajnog iskustva jest kako zadržati auru neizvjesnosti oko cijelog događaja. Kako da hooligani ne otkriju o čemu se radi prije vremena. Ljestvicu je visoko postavila Tanja Šurbat u svom tajnom iskustvu. Morala sam dobro osmisliti kako dovesti hooligane na tajno iskustvo a da ne pogode o čemu se radi.
Za održavanje tajnog iskustva Hrvoje je pronašao idealnu lokaciju – prostor u kojem se inače održava joga. Obzirom da dosta NLP-jevaca zna da je meditacija u mojoj mapi, bilo je vrlo lako usmjeriti njihove pretpostavke u tom smjeru, pogotovo kad su na zidovima ugledali razna uvjerenja i potvrde joga trenera.
S Hrvojem sam dogovorila da u samom uvodu nastavi s ovom smicalicom, na što je vrlo rado pristao i uživio se u ulogu.
Svi smo bez iznimke crtali kad smo bili mala djeca. Kako bi nas doveo u kontakt s tim dječjim ja, koje još uvijek nije opterećeno predrasudama, uvjerenjima i programima koji nas sprečavaju da uživamo u životu upravo onakvom kakav on je, Hrvoje nas je smjestio na pod i svakome podijelio tablu na kojoj je bio portret prekriven paus papirom, i običnu olovku. Došlo je vrijeme za crtanje.
Koncept je vrlo jednostavan. Svako lice sadrži osnovne geometrijske oblike – krug, kvadar, trokut. Slijedeći shemu koju je kreirao Hrvoje, na paus papir prvo iscrtaš makro geometriju, nakon toga mikro geometriju, i imaš oblik lica. Jednostavno slijedi korake:
Nakon toga slijedi izazovniji dio – preslikavanje s pausa na papir na kojem ćeš crtati portret. Ovdje je važno pratiti omjere koji su definirani kod iscrtavanja geometrije lica na paus papiru.
Nakon što preslikaš osnovnu geometriju lica, slijedi iscrtavanje detalja na koje se referenciraš s originalne slike.
Svi hooligani, neovisno o tome koliko su prethodno imali ili ne-imali iskustva u slikanju i crtanju, napravili su taj dan iskorak iz svoje mape i nacrtali portret. Što je važnije, svatko od njih sad posjeduje novu strategiju koju mogu iskoristiti ako se ikada odluče nastaviti otkrivati umjetnika u sebi.
Ono što me kao organizatora tajnog iskustva najviše obradovalo su upravo dječji, radosni osmjesi na licima NLP hooligana na kraju tajnog iskustva.
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
Ho-ho-ho-hoćeš li imati mudaNTE za sudjelovanje na predbožićnoo hooliganštinoo, pitala nas je Ana u svojoj pozivnici za 41. tajno iskustvo. Kao i do sad iz same pozivnice, osim zanimljive gramatike nije se dalo zaključiti o čemu će se raditi, a ovaj put hooliganština je bila organizirana u prostorijama gdje nam se inače održavaju NLP treninzi tako da smo odmah bili u kvartu. Ulaskom u učionicu prvo što sam primijetila bio je drugačiji raspored stolica te po jedna bilježnica i olovka na svakoj...te NARGILA i BAKLAVE na stolu. Hmmm…i dalje nisam shvaćala o čemu se radi, prvo što sam pomislila ovo će biti dobar party, ali su me one bilježnice zbunjivale . 😀 Nakon što smo se smjestili, Ana je ušla u učionicu i predstavila nam svog gosta Issama. Podijelili su nam skripte i pogledom na prvu stranicu shvatili smo kakvo ćemo iskustvo proći ovaj put. Učenje arapskog jezika! Issam je doseljenik iz Sirije, koji je stigao u Hrvatsku prije par godina te studira u Zagrebu, a u slobodno vrijeme drži tečajeve učenja arapskog jezika u knjižnici u Dugavama te je tu subotu došao i nas, u sklopu hooliganštine, poučiti osnovama arapskog jezika i približiti nam običaje svoje kulture.
Iz razgovora s Anom za potrebe pisanja članka saznala sam da je temu za Hoo, učenje arapskog jezika, odabrala ponajviše iz njezine želje da krene sa učenjem arapskog jezika budući da je profesionalno usko vezana uz arapski svijet, a populacija s kojom radi barem u udjelu od 70% čine ljudi iz bliskoistočnih zemalja, što je objasnila uz rečenicu: „NLP Community je pravo mjesto za probati nešto novo, nesvakidašnje, pomalo egzotično i neobično kao što je arapski jezik, budući da su ljudi koji ga čine osobe otvorene za upravo takva iskustva, širokih vidika, fleksibilnih uvjerenja i gladni učenja“. Samu hooliganštinu je aktivno pripremala oko tjedan dana što je za nju značilo, rješavanje prostora, pripremu materijala, naručivanje hrane, provjera dostupnosti Issama kao predavača itd.
Na početku smo prošli abecedu i kasnije smo učili kako ispravno izgovoriti uobičajene fraze poput pozdrava, predstavljanja te dane u tjednu, mjesece,brojeve. Predavač Issam Delwan bi izgovarao izraze koje smo onda kao papigice ponavljali za njim. Zanimljivo mi je bilo to što je način brojanja kod njih sličan kao i u njemačkom kojeg sam učila i pisanje je s desna na lijevo. Nakon toga smo u parovima prošli vježbu osnova konverzacije u smislu kako se zoveš (ma ismuki/a?), ja sam…(ana ismi…), od kuda si (men aina anti/a?) itd.
Da ne ostane sve samo na učenju Ana se pobrinula za hranu i cugu! Skuhala nam je njihovu tradicionalnu kavu i počastila bakalvama s pistaciom mmm…u kojima smo uz melos istočnjačke melodije najpopularnijih sirijskih pjevača i pjevačica guštali do kraja predavanja. Nakon predavanja odlučili smo Issama upoznati sa hrvatskom kulturom, što podrazumijeva cugu nakon napornog rada i učenja u lokalnom bircu , gdje smo se po običaju uputili nakon tajnog iskustva.
Budući da sam bila stvarno oduševljena čitavim iskustvom, nakon Hoo-a sam imala potrebu svoje znanje odnosno skriptu podijeliti sa svojim prijateljima i pokazat im kaj smo to pak radili ove subote. 😀 Zahvaljujem Ani kao i svi na ovom iskustvu jer je nam je priuštila izrazito kreativnu, nesvakidašnju i slatku subotu.
Organizacija: Ana Šutalo, NLP Master Practitioner
Autor: Iva Ukić, NLP Practitioner
Sve je započelo u subotu 4.12.2017. u 19:38 na Trgu Dražena Petrovića ispred Ciboninog tornja. Sigurno se pitate, spremaju li se hooligani u reviziju poslovanja Agrokora? DA!! TOČNO!! To bi sigurno bila nenadj.. hoolganština ali tu hooliganštinu je već napravila revizorska tvrtka PWC Hrvatska d.o.o. te objavila rezultate iste, tako da ih nismo htjeli „kopirati“. Umjesto toga, uputili smo se na adresu Florijana Andrašeca 14. u prostore šarmantnog Bowling Cluba.
Bowling je uvijek bio poznat kao američki način zabave i stil života. Zbog svoje jednostavnosti i prilagodljivosti za sve uzraste postao je popularan oblik zabave i sportske aktivnosti. Jedeš pizzu, piješ Colu, slušaš muziku, družiš se i pritom se baviš sportom…zvuči primamljivo. Zar ne? ?
Cilj igre je baciti, bowling kuglu po stazi, i oboriti 10 čunjeva koji stoje na drugom kraju staze. Čunjevi su postavljeni u obliku trokuta, a igra se sastoji iz 10 okvira (Frames). Primarni cilj igre je da se u svakom okviru jednim hicem sruše svi čunjevi što se popularno zove „strike“. Ako vam to ne uspije i prvim hicem ne srušite sve čunjeve, preostale čunjeve možete srušiti drugim hicem što se naziva „spare“. U svakom od prvih devet okvira, igrač može najviše dvaput baciti kuglu da bi oborio 10 čunjeva. U desetom okviru igrač može baciti kuglu najviše triput. Igrač koji obori najviše čunjeva i time dosegne najviši rezultat, pobjednik je igre.
Razlika između bowlinga i kuglanja je u tome što bowling broji 10 slobodnih čunjeva dok kuglanje ima 9 čunjeva koji vise na špagi. Bowling kugle su veće i imaju rupe za prste, te su različitih težina i prilagodljive svima dok se u klasičnom kuglanju koriste manje kugle i sve su uglavnom iste boje i težine. Bowling kugle se mogu bacati bez saginjanja, što smo mi i radili ne znajući za navedeno pravilo, dok kuglanje traži polaganje kugli na podlogu. Bowling je zanimljiv za početnike jer su čunjevi veliki i stisnuti, te je svaki hitac najčešće uspješan. Zanimljivo je i to da u bowlingu svaki igrač može imati svoje privatne kugle s različitim uzorcima i natpisima što je u klasičnom kuglanju zabranjeno.
Da bi se čovjek bavio ovim sportom potrebna je samo dobra volja te kugla i cipele što dobijete uz rezervaciju staze. Sve u svemu, na nama je bilo da krenemo rušiti čunjeve!!!
Podijelili smo se u 5 timova od po četiri igrača. U mojoj grupi su bili Tatjana Knogl, Martina Mršić, Hrvoje Šarić (TTC) i ja (Kristina Bulešić). Ne znam za vas, ali me je ovo bio treći put na bowlingu ako uopće mogu brojati prva dva puta koja su se dogodila prije više od 10 godina. Ako govorimo u teoriji, bowling se čini jednostavan. Sve što moraš je, uzeti kuglu baciti je i pogoditi što više čunjeva. Piece of cake! Ili?! Tatjana je bila prva na semaforu koji je bilježio rezultat. Uzela je kuglu, „otplesla“ u svom ritmu do linije prijestupa (doslovno, ne pretjerujem) i bacila ju. Kugla je odskakala do polovice staze..poing, poing, poing.. Nakon čega se počela kotrljati te je pogodila nekoliko čunjeva. Braaavooo!! Super!! Veselili smo se svi u timu i podržavali ju. Nakon njenog drugog bacanja na redu je bila Martina. Martina je „zadatak“ shvatila više nego ozbiljno. Na trenutak je zastala. Stav tijela je ukazivao na duboku koncentraciju i fokusiranost na čunjeve. Krenula je. Snažno zamahnuvši ispustila je kuglu na stazu. Kugla se pravocrtno zakotrljala i…BUM!
Neki od čunjeva poletjeli su kao gromom pogođeni. Juhuuu!! Skakali smo svi oko nje. Bravooo!! Uslijedio je TTC. Po stavu njegovog tijela reklo bi se da se već okušao u ovoj disciplini. Zamahnuo je ležerno, točno onako kako zamahuje bowler na već iskušanom terenu. Kugla se smireno zakotrljala i bez neke neizvjesnosti ravno se „odšetala“ te pokosila većinu čunjeva. Bravo TTC! Tapšali smo ga po ramenu. Došao je i moj trenutak. Uzela sam kuglu i krenulo je.. Dobrooo..lagano ubrzam hod i opaaa..ispustim kuglu. Kugla se u početku kretala u željenom smjeru. Ravno prema čunjevima. No, negdje na sredini staze se počela kotrljati u lijevo, kao da ju nešto Zanussi (zanosi). Ne! Ne! Ne lijevo! Glava mi se spontano naginjala desno. Znate ono kada se počnete naginjati u suprotnu stranu, kao da će položaj vašeg tijela utjecati na zbivanja u okolini. I Bum! Samo je jedna kugla pala. K vragu! Očekivala sam više. Ostatak ekipe me tješio. Dobro je! Dobro je! Samo malo više u desno. Kao što i sami znate jedno je teorija, a drugo praksa.
Nakon prvih par Frames-a (okvira) osjetio se lagani pad entuzijazma. Znala sam da je to pravi trenutak za uključenje petog igrača u igru. Peti igrač je dobro poznat svima. To je onaj s kojim se dobro zabavljamo te je gotovo uvijek u nekom obliku prisutan. Zadužen je za dobro raspoloženje na tulumima, pijankama, roštiljima… Zna biti rame za plakanje, „otvarač“ duše, on povezuje ljude, miri prijatelje, spaja ljubavnike… Dame i gospodo! Dopustite mi da ga predstavim! Naš peti igrač! ŽIIIRAFAAA! Svima znana kao točionik za pivo. Ušetala je mirno, u rukama nasmiješenog konobara i zauzela počasno mjesto na sredini stola. Obradovali smo se njenom dolasku i nesputano prionuli „druženju“. Kao i nebrojeno puta do tada, prisutnost petog igrača pridonijela je općem zadovoljstvu.
Tatjana je prilikom bacanja kugle još otkačenije „plesala“, Martina je i dalje bila koncentrirana ali uz sve prisutan glasan smijeh, TTC je nastavio u stilu pravog bowler-a, ja sam se opustila, zadržala fokus, a kugle su padale. ? Iako se u početku mogao osjetiti natjecateljski duh te smo, prema pravilima bowlinga trebali biti protivnici, tijekom igre uspjeh jednog od nas postao je uspjeh cijelog tima. Zajednički smo se veselili svakom rušenju kugli i savjetovali smo jedni druge kod promašaja. Znam da zvuči utopijski ali zaista je bilo tako, ne pretjerujem.
Nakon bowlinga nastavili smo druženje sa petim igračem u miru, odnosno obližnjem caffe baru. ?
Organizator: Saša Posavčević, NLP Master Practitioner
Autor: Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner
Foto: Ivan Voras, NLP Master Practitioner
[supsystic-gallery id=24]
Kako što znate naš NLP Hooligans klub je osnovan kako bi učili nove vještine, imali nova iskustva, napredovali kroz razmjenu mišljenja i međusobno umrežavanje.
Obično zaista učimo vještine, jer vještine čine onu ključnu razliku među nama. Čim više vještina i iskustava imaš tvoje odluke i pogledi na svijet se značajno i rapidno mijenjaju.
Smisao svakog Hooliganskog iskustva je da osim organizatora nitko ne zna gdje idemo. I to mu je posebna čar.
Mjesto okupljanja 21.10.2017. u 17:45 kod Bandićevog wc-a! (ako misliš da je ovo too much zato jer sam stavila Bandićev napiši Javnog) Ako slučajno ne znate gdje je to kada istočnom stranom Trga bana Jelačića krenete prema Europskom trgu ne možete pogriješiti!
U dogovoreno vrijeme smo krenuli u našu mirisnu avanturu. Nagađanja su bila razna, ali nitko nije pogodio...
Lokacija: Laurus slow spa, Radićeva 15 http://www.laurus-studio.com/index.php/hr/
Cilj Hooligaskog iskustva: naučiti kolege kako se opustiti na prirodan način, a kolegice kako se isto tako njegovati
Voditelj radionice: Anamarija Pažin Morović, aromaterapeut
Sam ulazak u Laurus slow spa je čarolija za naša mirisna čula. Predivan miris eteričnih ulja širi se cijelim prostorom. Ugodan i topao ambijent dodatno pomaže opuštanju.
Anamarija se predstavila i ukratko nas uvela u čaroban svijet aromaterapije. Objasnila nam je važnu činjenicu da nisu sva eterična ulja ista i da kada ih kupujemo radije investiramo malo više u kvalitetno ulje. U Laurus spa studiu koriste se najkvalitetnija Pranarom ulja.
Prema wikipediiji arometerapija je kontrolirano korištenje eteričnih ulja i esencija u svrhu očuvanja zdravlja duha, tijela i uma, te liječenja i prevencije bolesti.
Takvo divno područje, a tako štura definicija 🙂
Ukratko ću vas kroz našu iskustvenu radionicu uvesti u mali segment arometerapije.
Anamarija nam je objasnila da postoje eterična ulja koja nas potiču da budemo koncentriraniji, fokusiraniji i učinkovitiji na poslu i odlučila je da svatko od nas napravi svoju mješavinu koju će staviti staviti u bočicu s pumpicom i može ju nositti svuda sa dobom. Na izbor smo dobili ulje limuna, crvene naranče, eukaliptus i mentola. Jedno citrusno i eukaliptus ili mentol je dobitna kombinacija za energizirajući osvježivać prostora. Moj mix je bio na 20 ml vode 10 kapi slatke naranče i 5 kapi eukaliptusa.
I sada dok pišem ovaj tekst moj radni prostor miriše po toj divnoj kombinaciji. Kada zatvorite oči možete osjetiti, zar ne?
Jeste li znali da je običan čvrsti jogurt s kap lavandinog ulja odlična maska za lice? I za žene i za muškarce. Ako ne vjerujte pitajte NLP kolege! Sudeći po fotografijama svidjelo im se.
Dok je maska odrađivala na koži ono što je trebala Anamarija nam je pripremila divno mirisno ulje za njegu tijela.. U 5 ml hladno prešanog suncokretovog ulja stavljali smo 10 kapi slatke naranče i 1 kap lavande. Ovo je odlično hranjivo ulje za tijelo i za masažu. Isprobano!
I dok smo tako uživali u našim maskama za lice opuštajući i hraneći kožu Anamarija nam je pripremila pjenušavu kupku za stopala. Znate one divne šumeće kupke... E baš to!
Za kraj ove bajkovite i mirisne priče naš sponzor Reebok je za našeg najistaknutijeg Hooligana Ivana Vorasa pripremio divne nove tenisice u kojima mu želimo da prođe sve one kilometre koji su pred njim.
I tako smo puni novih znanja, potpuno opušteni (tako i priliči vikendu) završili u pivnici Pinta i ovdje završava članak jer ipak ćete morati postati Hooligani kako biste saznali do kakvih smo to novih ideja, strategija i prijateljstava došli!
I samo usput ako vas slučajno zanima čemu služi eterično ulje jasmina, pitajte google...
Ili Kleopatru 🙂
Hooliganski pozdrav,
Organizacija iskustva: Danijela Medaković, NLP Master Practitioner
Lista svih NLP tajnih iskustava
Hokejaški klub Trešnjevka, www.hktresnjevka.hr, koji na ovim prostorina postoji više od 50 godina, posjetili su i aktivno odigrali utakmicu NLP Hooligans// NLP Hrvatska
Hokej na travi je doista zanimljiv i uzbudljiv sport. Kompleksan sport, spoj vještine (baratanje palicom i lopticom) i trčanja.
NLP Hooligans je grupa koju čine članovi koji su završili edukaciju NLP practitionera/mastera/trenera. Oni redovito kroz osmišljene Hooligans akcije prakticiraju naučeno znanje i međusobno se kolegijalno više povezuju. Hooligans akcije su svojevrsna Tajna iskustva i pripremaju ih članovi Hooligans club-a. Tajnom iskustvu može pristupiti samo oni koji su najbrži u odgovoru na mail, a u z to i najhrabriji. Naime u e-mailu je vrlo malo informacija putem kojih se mjeri vaša spremnost za izazov. Osim toga e-mail je dovoljno uznemirujući da može i najhrabrije lišiti ravnodušnosti. Moram dodati da na Tajna iskustva koja traju 2-3 sata, a nekad i mnogo duže, dolaze članovi iz Šibenika, Rijeke i Osijeka.
Jednu od Huliganština, kako ih popularno nazivamo sa Sovom predvodnicom, osmislila sam i ja. Odabrala sam da se svi okušamo u hokeju na travi. Uspostavila sam kontakte s poznatim Hokejaškim klubom Trešnjevka i krenula u akciju. Mogu vam reći da sam i samu sebe iznenadila. Nisam ni slutila sa će njihovi treneri tome pristupiti apsolutno profesionalno kao kada treniraju svoje stare članove. Od kompleksnog ugrijavanja koje ne samo da je trajalo, nego je bilo vrlo aktivno i zahtjevno. Odigrali smo utakmicu od dva kraća poluvremena i bili smo stvarno žestoki, kakvi mogu biti samo nabrijani NLP-iovci na Huliganštinu. Mnogima je bilo prekratko, a meni je to je dobar znak.
Zanimljivo je bilo gledati i slušati trenere glavne i pomoćne ,te ostale pomoćnike u organizaciji ove Huliganštine iz Hokejaškog kluba Trešnjevka kako su zadivljeni našim Tajnim iskustvima i potrebom da se na ovakav način družimo i zajedno rastemo. Nakon aktivnog dijela, uslijedilo je druženje uz piće na kojem smo im mogli do u detalje objasniti funkciju stvaranja, nastanka i postojanja NLP community-a. Ovo je ujedno i dobra promocija i za nas i za njih:
„Kako i ljude koji nemaju veze sa sportom možemo potaknuti i u tom smjeru, a kroz momčadske sportove i dodatno povezati?“ Upravo o ovoj povezanosti su nakon aktivnosti pričali NLP-ovci.
Klub koji nas je srdačno primio i ljudi koji rade u njemu više na volonterskoj bazi bili su naši izuzetno susretljivi domaćini. Sviđa mi se osobno što nam nisu niti u jednom momentu prišli kao amaterima. Vjerojatno je moja poruka organizatorici bili veliki okidač. Rekla sam joj : „Oni su NLP-ovci i spremni na sve, nikako s njima labavo, samo jako."
NLP kao i bilo koju drugu tehniku možete naučiti, no malo ćete gdje imati prilike ju izvježbati. Svjesni ste da što više ponavljanja, to više uspjeha. NLP Hooligan community je osmislio naš trener Saša Tenodi i još ga uvijek builda kako bi u nama samima potaknuo želju i potrebu za druženjem i prakticiranjem NLP tehnika.
Prošla sam mnoge edukacije, no nikada ovakvu kao NLP. Ova ima nastavak i poslije nastavka ponovo nastavak. Izmjenjuju se druženja s aktivnim radom.
Mogla bih reći da sada osjećam onu pravu ispunjenost koja me tjera na rad. Volim raditi na sebi, volim prikupljati neka nova znanja koja vidim da čine razliku od onoga što već imam do sada. Ovo mi liči na lijek s post popratnim djelovanjem.
Osoba sam koja je nekada živjela u braku. Danas mogu razumjeti prošle situacije i osobe u njima. Nekada to nisam ni pokušala. Razumijem da netko ne priča mojim jezikom i to me više ne ljuti kao nekada. Svjesna sam da je komunikacija jedini alat spoticanja i jedini alat povezivanja. U jednom se trenutku odmaknemo, a već drugom povežemo.
Vježbanjem svog slušnog aparata do mjere najsitnijih detalja koje prije nisam zamjećivala niti obraćala pažnju, ako ništa drugo, bar dobro mogu ocijeniti uklapa li se ono što namjeravam reći u neku situaciju. U svakom slučaju mogu ostati šutjeti i dalje prikupljati informacije koje i na koji način ljudi iznose. Mogu odgonetnut što je ono što se ponavlja u njihovoj komunikaciji i čini ih upravo takvima kakvi jesu. Te informacije mi pomažu prilagoditi komunikaciju tonom, stasom i glasom kako bih bila kongruentna osobi s kojoj razgovaram.
NLP mi kroz svoje tehnike pruža mnoge izbore kako reagirati, pitati i komunicirati. Ovo je jednostavnim rječnikom potvrđena različitost komunikacije na svjesnoj i nesvjesnoj razini.
Ova svjesnost je podigla moju kvalitetu rada u školi i organiziranost. Mnoge ideje ako nisu međusobno povezane ostanu lebdjeti u zraku. NLP mi je puno pomogao u tome.
Što vi birate? Zbog čega birate? Koga birate? Kako birate? Koliko birate?
Aleksandra Ivanac, NLP Practitioner
Foto support: Ivan Voras
life& business coach/NLP practitioner/Theta Healing Practitioner/PEAT Practitioner - prakticira u svom businessu Coachingflow, obrt za savjetovanje ,edukacije i poduku www.coachingflow.com
/High mediator/mag prim educa/art teacher - prakticira u osnovnoj školi u kojoj radi već 20 godina
Košarkašica, pjevačica u zboru, sviračica djembe, sestra, majka dvoje djece, bivša supruga, prijateljica, kolegica.........ovo sve navodim iz jednog razloga, trebalo je raditi na tome jer su to sve moje različite životne uloge. Jedna špranca nije dovoljna za sve. Prilagodljivost je vrlina.
[supsystic-gallery id=22]
Balakulandjan je tradicionalni afrički djembe ritam zapadne Afrike. Priča balakulandjan veliča djecu kao postojanje i svakoj ženi koja ne može donijeti dijete na svijet spreman je pomoći u obliku ribe koja ispunjava želje.
Balakulandjan! Den de ka fissa!
Keme ta iye n’so den na!
I ba keme ke den kelen sonko di.
Keme ta iye n’so den na
U NLP community važan je korak davanja commitmenta na određene sadržaje koji imaju svoj utjecaj na zajednicu i pojedinca. Upravo jak commitment se daje Tajnom iskustvu kroz osmišljenu platformu pod nazivom Hooligans, po naški Hooliganštine.
Svaka ima svoju temu, priču te jednako tako i zadatak koji treba biti ispunjen. Svatko tko želi može biti organizator HOO-a, pa sam se tako i ja okušala u tome. Zaključili ste da je glavna okosnica moje HOO bila Balakulandjan, odnosno usvajanje vještine sviranja afričkih bubnjeva DJEMBE.
Počeli smo hodajući po šumi bosi kako bi se spojili s majkom Zemljom i osjetili je. Nešto dalje naišli smo na djembe pokrivene dekom. Svatko je imao zadatak ponijeti ih nešto dalje šumom do jedne pećine u kojoj nas je dočekao voditelj djembea Krunoslav Kobeščak. Odložili smo djembe na jednu hrpu i primili se piljenja drva koja smo pronašli također putem po šumi.
Ovo nam je bila priprema za nadolazeći mrak koji će se uskoro spustiti. Usvajanje novih vještina moglo je započeti , no nikako bez uvodnog ritmičkog ugrijavanja koji nas je dobrano ugrijao, ne samo tijelo nego i moždane ćelije,a to je bila njegova svrha. Počelo je s lakšim ritmičkim vježbicama i lagano prelazilo u sve teže u kojima je bilo izuzetno zahtjevno pratiti istovremeno pozornost na rad ruku svojih i tuđih, izgovaranje ZIP ZAP ZUM, pljesak na drugu i četvrtu osminku i uz sve to popratiti ispravnim koraci ma naprijed i nazad. To nas je stvarno „bacalo“ na sve strane, ali vraćajući se u kontrolirano stanje ponovno smo bili u "igri". Znam da pretpostavljate koliko je tu bilo smijeha i dobre vibre. U pravu ste, zaista je tako i bilo. Čak je i netko zbog čestih fulanja tu večer dobio nadimak ZAP.
Vještina usvajanja sviranja djembea također kređe od lakših prema težim dionicama. Kruno nas je baš spontano uveo u to i svako malo nam naglasio da spajamo naučeno. Čak smo se u jednom momentu razdvojili i prepolovili cijelu grupu tako da je svaka svirala svoj zadani dio ,a onda se zamijenili. Nakon velikog materijala koji smo prošli uslijedila je pjesma koju smo prvi puta čuli i trebali naučiti. Naravno da je to bio samo još jedan izazov u nizu koji smo bili spremni osvojiti.
Tijekom sviranja pogledom sam popratila članove svirače i uočila kako uživaju koncentrirani na zvuk i ritam. Ovo je bila ,ne HOO samo usvajanja nove vještine sviranja ,nego i vještine prave fokusiranosti. Zanimljivo je ,a to mogu potvrditi i svi članovi ove HOO, kada svirate djembe ne možete biti fokusirani ni na što drugo osim na taj ritam i zvuk. Ne možete svirati djembe i razmišljati o tome što ćete sutra reći šefu ili supruzi, to jednostavno nije moguće. Zato poslije dva sata sviranja vi se osjećate psihički potpuno očišćeni i puni snage i entuzijazma za dalje. Toplo preporučam krenite,ako već niste.
Nakon ove prekrasne priče uslijedilo je druženje i smjeh uz vatru i baklje.
Sjećam se da je netko postavio pitanje, a što je to ZAP?: "Ma, to ti je zavod za platni promet." Hahaha, počelo je!!!
Ja sam coach, life i business i radim samo ono što mi je zanimljivo. Rutinski sam naučila vještine koje mora imati coach i kroz praksu ih provela. Kako težim izazovima stalno mi je nešto nedostajalo , nešto što bi dalo veću vrijednost meni u poslu kojeg volim.
Na NLP sam se pripremala otići još 2009. , no nikako jer sam sve drugo vidjela kao važnije. Ipak o onome o čemu sam razmišljala, tome sam se i vratila. Aktivni sam član NLP communitya nakon završenog PRACTITIONERA i netom upisanog MASTERA.
Moja dobit od NLP-a je jasnoća komunikacije u poslu kojeg volim, osjećaj utjecajnosti u komunikaciji, osim što znam slušati od sada imam veće razumijevanje slušanog sadržaja.
Ovo je alat koji mi jasno daje do znanja da ne koristimo riječi bez veze tek toliko nego s točno određenom svrhom i zadatkom ,a da toga nismo uopće svijesni. To mi omogućava da postavljam puno jasniija pitanja svojim klijetima točno fokusirajući se na određenu riječ. Kada pojedinac uđe dublje u teoriju neke korištene riječi za koju nema jasno objašnjenje, malo pomalo u njemu se otvaraju nova polja razumijevanja skrivenih osjećaja koji se nalaze ispod tih riječi.
Riječi su temeljni dio komunikacije, to svi znamo ,ali malo nas zna koliku one moć imaju i stoga postaju i jedini resurs komunikacije. Malo nas , također zna da mnoge riječi koje koristimo ne koristimo svjesno nego nesvjesno i one su tada postaju blagodat jer se na temelju njih može isčitati naše trenutno ili dugoročno stanje. Ako se može isčitati, onda se može i mijenjati. To je za mene fenomenalna stvar koju sam otkrila u NLP-u.
To nije znak da ja i nakon toga ne zaglibim u svojim unutarnjim riječima jer misao=riječ.
Najmanji problem je u tome,je li netko zaglibio ili nije, jer iz svega se možemo izvući ako znamo kako.
Ako je misao= riječ i shvatimo to kao formulu te postavimo zadatak baš se loše osjećam= nemam novaca, onda je to informacija koju smo poslali sebi. Neimanje novaca nije uzrok lošeg osjećanja. Svatko od nas kada se vrati iz nekog shoppinga i potoši zadnju kintu ,zaista nema novaca, no zbog toga se ne osjeća loše. Vadi pivu iz frižidera i gleda tekmu ili jednostavno sjedne na terasu i uživa. Prema tome ne imanje novaca nije odgovor za loš osjećaj nego neki drugi segment. Ako je to ne imanje pive, onda je to već konkretna situacija. Piva dođe 15 kn 2 litre- vrlo mali problem u odnosu na informaciju neimanje novaca.
Nadam se da ste shvatili te dvije informacije u kakvoj su velikoj suprotnosti.
Prva će te ubijati psihološki sigurno i polako ,a druga će ti dati poleta da dokučiš kako doći do 15 kuna i gurnuti te naprijed u akciju.
Stari ljudi su rekli da se život sastoji od sitnica. Ajmo se onda baviti sitnicama. U krajnjoj liniji, jednostavnije je ,a na kraju više dobivaš.
Ovo se u NLP-u naziva komadanje prema dolje. Danas sam pogledala jednu naučnu emisiju u kojoj tumače da upravo ta tehnika je osnova svakog matematičara i svih onih koji žele bolje razumjeti matematiku.
Kada dobimo više smisla u životu on postaje vrlo mekan i lako ga je oblikovati.
NLP mi je donio razumijevanje u moj život do te mjere da mi je potvrdio da sve što radimo, radimo sebi i u tome imamo uvijek izbor.
Ako smo spremni malo učiniti, malo će nam i bit, a ako smo spremni okrenuti suprotnu stranu novčića, onda smo spremni postaviti novi izbor.
NLP me naučio da su riječi jednina frustracija među ljudima i isto tako jedino rješenje i alat u stvaranju nama novih situacija.
Aleksandra Ivanac, NLP Practitioner
Life & Business coach / NLP practitioner / High Mediator / Theta Healing practitioner / PEAT practitioner / mag. prim. educa & art teacher / educator / conseler
Prelazak preko žeravice bosih nogu?? Ma ne,to jednostavno nije moguće! –rekoše moje kolege na poslu,davne 2001 god.,kad sam prvi put išla na radionicu Hodanje po žeravici pod vodstvom Reiki majstorice i instruktorice hodanja,predivne Jadranke Pavlinić.
Ta je, nadasve zanimljiva žena,gostovala u tada ekstrapopularnoj emisiji Latinica kod Denisa Latina,u kojoj je tema bila fenomen Hodanja po žeravici. Tu su razni gosti-fizičari,znanstvenici, hodači i vjerski vođe,pokušavali objasniti kako je to moguće da običan čovjek bos prehoda 4 metra dug „tepih od bukovog žara“ koji razvija toplinu oko 600-800 stupnjeva celzija a da se ne opeče.
Bilo je tu vrlo zanimljivih teorija i pretpostavki,međutim ipak je i dandanas znanstveno nerazjašnjeno kako je to moguće.Od malih nogu nas cijeli svijet upozorava da vatra peče,pa ovo izvanserijsko iskustvo uništava taj Mit i pruža tragatelju za istinom posve novu perspektivu. Također,u njemu se rađaju i dubokoumna pitanja:“Što je istina u životu?“ Koliko uvjerenja nosim sa sobom kao teret,a zapravo,čak nisu ni istinita? Svako duhovno putovanje počinje kad pojedinac postavlja ovakva i slična pitanja o smislu života.
Firewalking-Hodanje po žeravici je jedan od najstarijih rituala na svijetu, a hodalo se zbog svega i svačega. Unesco je zaštitio kao nematerijalnu kulturnu baštinu Nestinari plesače u Bugarskoj koji na dan sv.Helene i Konstantina plešu na vatri, što poništava jednu teoriju „znanstvenika“da je stopalo samo kratko u dodiru s žarom, pa zato nema opeklina .U starom Rimu su oni koji su mogli neozljeđeni prehodati žeravicu bili oslobođeni poreza (ovo bi mogli uvesti i kod nas u Hrvatskoj).
Od starih vremena, ljudi različitih kultura vjeruju da ovaj ritual ima sposobnost mističnog iscjeljenja pa hodaju za ozdravljenje od bolesti, za oslobođenje od raznih fobija i strahova,za ispunjenje želja,za osobni razvoj.Osoba predaje vatri sve ono što joj više ne treba,kako bi prešla u novi način života,oslobođena od tereta.Također,granice mogućeg u umu čovjeka koji prehoda žeravicu,više nikada nisu isti.Mijenja se svijest i neurologija mozga odmah nakon iskustva,za što je inače potrebno puno više vremena i učenja putem nekih „normalnih“ljudskih iskustava.
S obzirom da sam osobno prehodala žeravicu desetak puta u 4 radionice,3 puta s Jadrankom Pavlinić,a jednom u Zagorju s Yoga učiteljem Jožom Šćurecom,odlučila sam NLP zajednici organizirati Tajno iskustvo s temom Firewalking.
Tu subotu,03.06.2017.okupili su se NLP hooligani,njih 20-tak na autobusnoj stanici Trnovčica 117,nemajući niti blagog pojma o tome što ih čeka. Došla sam po njih na dogovoreno mjesto,a kad sam ih ugledala u tako velikom broju,srce je palo u želudac i zaplesalo ratni ples.O,Bože dragi,kaj mi je ovo trebalo?-pomislih potiho.
Čini mi se da sam sve svoje strahove prešla u tom trenutku,pa je poslije sve bilo nekako lakše. Povela sam ih na mjesto događaja,u prekrasan krajolik,posve odvojen od buke i civilizacije. Bližio se sumrak,u daljini su se nazirali obronci Medvednice i osvjetljena crkva na Granešini usred seoskog pejzaža, a svugdje oko nas mir i tišina prirode, s ponekim cvrkutom ptica i kreketanjem žaba s obližnjeg potoka. Tu se, na rasprostrte dekice, smjestilo dvadesetak glasnih i veselih ljudi, kojima tek sad nije bilo ni najmanje jasno zašto su došli ,jer sam namjerno sakrila drva u travi, kako bi ih bi do zadnjeg trenutka držala u znatiželjnom iščekivanju.
Nevjerica i uzbuđenje na njihovim licima kad sam konačno otkrila temu ove hooliganštine, bila mi je predivna nagrada za moj trud oko organizacije događaja. U uvodnom djelu opisala sam im moja iskustva s vatricom, otkrila im tijek postupaka prije i poslije hodanja pa im podijelila papire na koje su napisali sve ono što žele predati vatri i zbog čega hodaju. Svi zajedno smo se u tišini suočili sa našim strahovima i osvijestili na papiru neke probleme, spremni zauvijek ih predati Gospođi Vatri i tako ju nahraniti da bude zadovoljna i milostiva prema našim tabanima. Zapalili smo vatru u toplini proljetnog predvečerja,posjedali se oko nje u krug, uživajući u posebnom miru pucketanja drva i plesu plamičaka, iščekujući trenutak da izgore,a papiriće sa strahovima i problemima bacili smo u oganj.
Otprilike sat kasnije,razgrnuli smo užareni ugljen bukve i raširili ga u stazu cca 4 m, što je bio prizor istodobno veličanstven i zastrašujući. Okružili smo užareni tepih,bosih nogu,u namjeri da učinimo te nevjerojatne korake, još uvijek sa 100 pitanja u glavi ,kak ćemo mi to napraviti? Možemo li mi to napraviti? Zakaj nam to zapravo treba? A zatim prelazak preko svih tih uobičajenih samo sabotirajućih misli u glavi i evo, netko prelazi prvi, odmjerenim i odlučnim koracima pa zatim drugi pa treći uz pljesak i glasno oduševljenje svih ostalih.
Prelaze svi i po nekoliko puta,vjera i hrabrost na visokom nivou sada kada smo uspjeli prehodati prvi put, a samopouzdanje ogromno, poput Himalaje. Nakon što smo svi završili sa željenim brojem prelazaka, dok su se pregledavala stopala koja su lagano žarila kao podsjetnik što smo upravo učinili,rumenih lica rastali smo se i otišli svojim kućama.Svatko sa svojim mislima,sa doviđenja do iduće hooliganštine.
Poslije feedback prisutnih,većini hodača stopala potpuno neozljeđena,sveukupno par manjih opeklina na stopalima 2 osobe. Ljudski um je svemoćan i iznad materije. Neprestanim prelaženjem preko osobnih granica kao i granica mogućeg mi rastemo i razvijamo se u veličanstvenosti samih sebe ali i čovječanstva u cjelini .Jer svatko od nas tako nov i promijenjen,svjesno i nesvjesno utječe na sve ljude s kojima se susreće .Zato smo na crvene papiriće napisali nakon hodanja“:Ja mogu učiniti sve što odlučim!“A to je i najvažnija poruka i svrha ovog iskustva. Čovjek nakon toga kaže sam sebi,pri nailasku na prepreku ili problem koji treba riješiti: Ako sam uspio prijeći preko žeravice,onda mogu učiniti sve, ništa mi nije nemoguće!
Za kraj,mogu sa sigurnošću potvrditi,nakon 5 iskustva,da je svako novo prelaženje preko žeravice potpuno drugačiji doživljaj, a razina straha dok stojim pred užarenim tepihom svaki put je sličnog intenziteta.Dakle baš svaki put je prisutno prelaženje vlastitih granica. Baš kao i u svakom novom tajnom iskustvu NLP hooligana.
Marijana Špoljarić, NLP Practitioner
[supsystic-gallery id=23]
Nedjelja poslijepodne. Vrijeme je kao naručeno za moju prvu organiziranu Hooliganštinu. NLP Hooligani pomalo pristižu. Nova sam u ovome i većina njih nije mi poznata, ali ja zaista volim upoznavati nove ljude. Osijećam se pomalo nervozno jer sam prvi put u životu sama zadužena za realizaciju ovako, za mene, velike ideje. Bio je izazov pronaći aktivnost i lokaciju u Zagrebu ili bližoj okolici Zagreba, kada živiš u Rijeci.
Konačno smo se skupili. Da si malo olakšam zadatak, kako ne bi cijelu ekipu odvela na pogrešno mjesto, Saši pokazujem na mobitelu lokaciju. On će biti glavni i odgovoran ako skrenemo sa puta (huh, odmah mi je bilo lakše :).
Krenuli smo. Vozimo prema izlazu iz Zagreba. ona nervoza postaje sve veća, ali tješim se da je to normalno (za prvi put). Nakon nekog vremena vidim tablu ˝Sveta Nedelja˝. Blizu smo. Vozimo se još malo vijugavim cesticama i stižemo na parking Adrenalinskog parka Sveta Nedelja.
Izašla sam iz auta i odmah otišla potražti gospodina sa kojim sam razgovarala i dogovorila program. Za to vrijeme ekipa se okupila. Gospodin Tomo, ako sam dobro shvatila vlasnik parka, iznosi plan koji glasi ovako: pucanje lukom i strijelom, pucanje iz zračne puške, vožnja quadom po stazi, zip line, ljudski stolni nogomet i penjanje po umjetnoj stijeni.
Možemo početi.
Prilazimo dijelu terena gdje se nalazi meta za pucanje lukom i strijelom. Gospodin Tomo nam objašnjava što, kako i zbog čega trebamo raditi, na što trebamo paziti, itd. Nikada nisam pucala lukom i strijelom i ovo mi je bilo skroz novo iskustvo. Ostala sam iznenađena kako je luk u stvari lagan. Ja sam ga zamišljala bar 5x težim (ah, to neznanje:) ). Primjetila sam da su se svi vrlo dobro snašli i zaista uživali u ulozi Robina Hooda.
Slijedi pucanje zračnom puškom. To mi je poznato. Tema razgovora bila je tko je kao dijete gađao ptice, tko mačke, a tko zečeve. Atmosfera je fantastična.
A sada stiže iznenađenje. Dali su nam neko automatsko oružje na one žute metke. Pojma nemam koje je to oružje, ni je li stvarno automatsko ili poluatomatsko...znam samo da je crni, nabrijani pištolj koji je manji od mitraljeza i izgleda cool :P. ¨T-T-T-T-T-T-T-T-T˝- bez zadrške smo gađali mete. Moram priznati stvarno smo dobro gađali. Rekla bih da zaslužujemo prolaznu ocjenu.
Stiže moj najdraži trenutak. Vožnja quada. Naravno, do sada ga nisam vozila, ali toliko sam se uživila u ulogu da, vjerujem, ovi koji su bili sa strane to i nebi rekli. Svi su odvozili fantastično. Neki brže, neki sporije, neki po stazi, a neki svojim putevima. Zabilježen je i slučaj vožnje u paru. Valja spomenuti da je bilo nas koji smo htjeli na ˝popravni˝ samo da još jednom provozamo to malo čudo na četiri kotača.
Parkirali smo quad i sada je na redu zip line. Eto, još jedno novo iskustvo za mene. Zip je relativno kratak i to nam je više-manje svima bilo kao dječja igra. Najbitnije je da smo se mi jedni drugima nasmijali i skupa se zabavili.
Dolazi trenutak za ljudski stolni nogomet. Idealna igra za nogometne fanatike koji ne vole trčati. To je ograđeni teren veličine jednog manjeg terena za mali nogomet podjeljen sa 6 rotirajućih cijevi, koje se mogu pomicati lijevo-desno, obloženih zaštitnom folijom na kojoj se nalaze crte koje predstavljaju prostor u koji trebate staviti ruke (jednostavno, ne? ;)). Poanta je da se ruke ne odvajaju od toga. Svaka ekipa ima golmana, dva igrača u obrani i tri igrača u napadu. Između obrane i napada jedne ekipe nalazi se napad protivničke ekipe.
Kao što već možete pretpostaviti, ljudski stolni nogomet je, također, novo iskustvo za mene. Kada smo počeli igrati mislili smo da će igra potrajati jako dugo. Nitko nije mogao zabiti gol (tada su obrana i golman druge ekipe još bili fokusirani :p). No, kada smo se razigrali, eto prvi gol. I onda je nakon nekog vremena uslijedio još jedan. Time završavamo ovu utakmicu. Rezultat od 2:0 kaže da smo bili bolji, ali ako će nekima biti lakše, slobodno to pripišite našoj sreći. ;-D
Ostaje nam još penjanje po umjetnoj stijeni. Mrak je već počeo padati, ali reflektor je spreman. Do sada sam vješto izbjegavala, no sada moram spomenuti pojedinca, a to je Serghii. On je bio prvi i u roku od odmah nedefiniranim neljudskim pokretima bio je na vrhu :). Nakon njegove demonstracije, penjanje na stijenu izgledalo je kao mačji kašalj (što ne kažem da nekima nije bilo), sve dok to isto nije trebalo ponoviti. Nama je u prosijeku trebalo minuta, dvije ili tri, možda pet. Ali, zar je važno? Na stijenu smo se popeli svi od prvog do zadnjeg (čak i oni sa lakšim ozlijedama noge). Sada me već i sram reći da do sada niti to nisam radila...hahaha. No, u tome i jesu čari Hooliganshtina.
Za kraj, pozdrav od ove fantastične ekipe i pokret na put prema voljenoj Rijeci (koja je u međuvremenu postala prvak Hrvatske u nogometu, a ja sam bila toliko zabavljena našom Hooliganšhtinom da sam to shvatila tek na pola puta). Definitivno je vrijedilo truda i vremena uloženog u organizaciju i realizaciju. Hvala Hooligani na svim prvim putevima u ovoj HOO i pozdrav do slijedeće prilike ;).
Mirjana Klić, NLP Practitioner
Znate kako to već biva …Skupili smo se ispred Katedrale u subotu u 18:29:59, nas četrdesetak, obučeni u cipele s malo tvrđim džonom koje su mogle biti do gležnja ali nije bio uvjet, oboružani lampicama koje koriste provalnici, crvenim kemijskim olovkama/crvenim flomasterima sa tri lista papira A4 i naravno bocom vode od litre, a sve prema zahtjevima „organizatora“ (čitaj: Saša). S obzirom na najave organizatora,o velikom okupljanju hooligana, više nego ozbiljno smo shvatili njegove zahtjeve pa su neki čak ponijeli i ruksake. Naime, zadnji put smo završili u Gardalandu 🙂 ..
I tako, u iščekivanju poziva organizatora i daljnjih uputa, provodili smo vrijeme ispred katedrale sa turistima, od kojih se nismo puno razlikovali, jer i oni su imali ruksake, fotiće, vodu, cipele s malo tvrđim džonom.. i još ponešto.
Slika ispred katedrale
Organizator se oglasio, nakon 20 i više minuta kašnjenja, te je prenio masteru ceremonije Ivanu Vorasu da je došlo do nepredviđenih okolnosti te da će cijeli događaju kasniti toliko da možemo sjesti na pivu. Uf, da, bio je to jedan od onih lijepih dana kada vas sunce grije možda malčice previše, ali taman toliko da sjednete na terasu i uživate uz pivu.
Tako je i bilo… S obzirom na našu brojnost dio hooligana je potražio osvježenje u obližnjem kafiću dok je ostatak nas produžio do Potepuha na Opatovini. Smjestili smo se ispod suncobrana u hladu, naručili hladni pivu i zasjeli uživajući u „zenu“. Piva je taman došla, neki su zapalili cigaretu, ispili gutljaj ili dva, kada je uslijedilo:“ Idemoooo! Pokreeet!“ Neee..Moji pivski „zen“ je narušen! Moram se dići taman u trenutku najvećeg užitka! Grrrr.. No, dobro. Nakon manjeg negodovanja digli smo se i uputili za Vorasom.
Naše novo mjesto okupljanja je bila Chilloutka na Ilici. Uspeli smo se stepenicama na prvi kat gdje nas je dočekao Saša i smjestio u dvoranu u kojoj su bili stolci poredani kao u kazalištu. Hmm… No dobro. Što sada? Imamo opet NLP Basic? Zezali smo Sašu. Nakon što smo se uspjeli smjestiti Saša je najavio NJEGA, JEDNOG, JEDINOG NEPONOVLJIVOG Vlaaatkaaa Šamparaaaa po zanimanju ARHITEKTA.
Obzirom da se na većini prisutnih vidjelo da ne prate lik i djelo najavljenog gosta, iz publike se mogu ćuti: Arhitekt?! Što će nam arhitekt?
Da, da. Vlatko Šampar diplomirani je arhitekt, a u slobodno se vrijeme bavi crtanjem te stand-up komedijom koja je u njegov život ušla sad već davne 2007.godine. Za sebe kaže da je karijeru započeo krajem 80-ih, izmamivši vlastitoj majci osmjeh na lice nakon nezamislivih porodiljinih muka. Nakon te prve i najkrvavije gaže u životu, mladi je Vlatko na samom početku zavolio nasmijavati ljude oko sebe. Te davne 2007. Udruga mladih iz Varaždina zamolila je njega i kolegu da za jednu proslavu pripreme nastup, a kako su i prije bili poznati kao osobe koje znaju gomilu viceva i uvijek nasmijavaju sve oko sebe, bez dileme su prihvatili poziv. Za tu priliku svaki je napisao svojih pola sata autorskog teksta, uz dodatak nekoliko prerađenih viceva, što je danas strogo zabranjeno. To mu je samo dalo motivaciju i hrabrost da krene dalje i danas je iza njega mnoštvo odrađenih nastupa u Hrvatskoj i izvan nje te je postao jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatske stand-up komedije i stalni član Comedy Cluba „Studio smijeha“.
Slika: Mirna Ferk, Vlatko Štampar i Renata Cesarec
Stand-up komičar je osoba koja humorističnim nastupom nastoji nasmijati i zabaviti publiku na pozornici. Izražena osobnost stand-up komičara, dinamika komunikacije s publikom te aktualnost i bliskost sadržaja su ono čime stand-up komičari osvajaju publiku. Tako je i Vlatko osvojio nas. Ne mogu vam dočarati kako čovjek od 2 meta i 120 kg imitira neodlučnu ženu pred izlogom dućana, ženu u PMS-u i opisuje bumbara i njegov let. To morate vidjeti i čuti, a onda osjetiti bolove u trbuhu od smijeha.
Dakle, dva sata neprekidnog smijeha koji je u jednom trenutku morao biti prekinut ali samo zbog pauze za odlazak na WC. 🙂 Vlatko nije gubio našu pozornost puna dva sata, disali smo s njime, reagirali na svaki njegov pokret ili promjenu glasa, postigao je ultimativni rapo s publikom. Nakon dva sata i završetka nastupa dvoranom se prožeo gromoglasan pljesak. Bravo Vlatko! Svaka čast!
Slika Vlatko i NLP Community
Ali to nije bilo sve, nakon što smo se dobro nasmijali odlučili smo popiti još barem jedno pivo. I tako se dvadesetak nasmijanih hooligana još jednom uputilo prema Opatovini. Na Opatovini smo se i ovaj put smjestili u Potepuhu, odnosno zauzeli smo dobar dio terase. Pomalo prestrašena konobarica je odmah zaključila da ne može zapamtiti sve narudžbe pa je krenula po papir i olovku ali gel čuda prema zahtjevima organizatora mi smo imali olovku i papir koji su se u tom trenutku pokazali kao vrlo korisni. Vidiš kao sam znao! Još imamo i lampicu za posvijetliti. Rekao je Saša smijući se. Nastavili smo se smijati uz pivo i druženje dok nas kapi kiše nisu rastjerale.
Do sljedećeg nezaboravnog iskustva, pozdrav!
Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner
[supsystic-gallery id=21]
Sa zmajevima, duhovima, vješticama i svim drugim bićima uz Hooligane, najbolji je provod i uvod u noćnu šetnju Zagreba. Saznati pokoju zanimljivu činjenicu o zagonetnom udruženju, naučiti o zagrebačkim ezoteričnim misterijima i razgledati isklesane zmije i zmajeve Zagreba uz nadu da se uspavani zmaj neće probuditi baš tijekom našeg boravka u Zagrebu…
Saznali smo da u srednjovjekovnom Zagrebu, a i ovom današnjem, postoje tuneli koji vode sve do do utvrde Medvedgrad na planini iznad grada, te da duboko u tim tunelima, ukleta zmijska kraljica ljubomorno čuva izgubljeno medvedgradsko blago. Da bi ga našli, podijelili smo u dvije ekipe. Po 7.
Zmajskih 7 holigana je pokušalo dokučiti zagonetke Crne kraljice, te nakon polusatnog ludovanja oko sabora (najmračnije Zagrebačke priče), naišli smo na još zagonetaka. Dobro, i drvene kutije, i svijeće. Srećom nismo, a mogli smo, bilo kada, a ponavljam nismo, na Kamenitim vratima raspjevane vjernike zbuniti pojavom Crne kraljice. Kasnije smo se opustili uz malko modernije viđenje grada, uz pivu i dobro društvo. Zmaja nismo probudili.
Možda sutra.
Organizator i autor članka: Sonja Papeš, NLP Master Practitioner
Iskustvo vodila: Iva Silla, Secret Zagreb