Nedjelja poslijepodne. Vrijeme je kao naručeno za moju prvu organiziranu Hooliganštinu. NLP Hooligani pomalo pristižu. Nova sam u ovome i većina njih nije mi poznata, ali ja zaista volim upoznavati nove ljude. Osijećam se pomalo nervozno jer sam prvi put u životu sama zadužena za realizaciju ovako, za mene, velike ideje. Bio je izazov pronaći aktivnost i lokaciju u Zagrebu ili bližoj okolici Zagreba, kada živiš u Rijeci.
Konačno smo se skupili. Da si malo olakšam zadatak, kako ne bi cijelu ekipu odvela na pogrešno mjesto, Saši pokazujem na mobitelu lokaciju. On će biti glavni i odgovoran ako skrenemo sa puta (huh, odmah mi je bilo lakše :).
Krenuli smo. Vozimo prema izlazu iz Zagreba. ona nervoza postaje sve veća, ali tješim se da je to normalno (za prvi put). Nakon nekog vremena vidim tablu ˝Sveta Nedelja˝. Blizu smo. Vozimo se još malo vijugavim cesticama i stižemo na parking Adrenalinskog parka Sveta Nedelja.
Izašla sam iz auta i odmah otišla potražti gospodina sa kojim sam razgovarala i dogovorila program. Za to vrijeme ekipa se okupila. Gospodin Tomo, ako sam dobro shvatila vlasnik parka, iznosi plan koji glasi ovako: pucanje lukom i strijelom, pucanje iz zračne puške, vožnja quadom po stazi, zip line, ljudski stolni nogomet i penjanje po umjetnoj stijeni.
Možemo početi.
Prilazimo dijelu terena gdje se nalazi meta za pucanje lukom i strijelom. Gospodin Tomo nam objašnjava što, kako i zbog čega trebamo raditi, na što trebamo paziti, itd. Nikada nisam pucala lukom i strijelom i ovo mi je bilo skroz novo iskustvo. Ostala sam iznenađena kako je luk u stvari lagan. Ja sam ga zamišljala bar 5x težim (ah, to neznanje:) ). Primjetila sam da su se svi vrlo dobro snašli i zaista uživali u ulozi Robina Hooda.
Slijedi pucanje zračnom puškom. To mi je poznato. Tema razgovora bila je tko je kao dijete gađao ptice, tko mačke, a tko zečeve. Atmosfera je fantastična.
A sada stiže iznenađenje. Dali su nam neko automatsko oružje na one žute metke. Pojma nemam koje je to oružje, ni je li stvarno automatsko ili poluatomatsko...znam samo da je crni, nabrijani pištolj koji je manji od mitraljeza i izgleda cool :P. ¨T-T-T-T-T-T-T-T-T˝- bez zadrške smo gađali mete. Moram priznati stvarno smo dobro gađali. Rekla bih da zaslužujemo prolaznu ocjenu.
Stiže moj najdraži trenutak. Vožnja quada. Naravno, do sada ga nisam vozila, ali toliko sam se uživila u ulogu da, vjerujem, ovi koji su bili sa strane to i nebi rekli. Svi su odvozili fantastično. Neki brže, neki sporije, neki po stazi, a neki svojim putevima. Zabilježen je i slučaj vožnje u paru. Valja spomenuti da je bilo nas koji smo htjeli na ˝popravni˝ samo da još jednom provozamo to malo čudo na četiri kotača.
Parkirali smo quad i sada je na redu zip line. Eto, još jedno novo iskustvo za mene. Zip je relativno kratak i to nam je više-manje svima bilo kao dječja igra. Najbitnije je da smo se mi jedni drugima nasmijali i skupa se zabavili.
Dolazi trenutak za ljudski stolni nogomet. Idealna igra za nogometne fanatike koji ne vole trčati. To je ograđeni teren veličine jednog manjeg terena za mali nogomet podjeljen sa 6 rotirajućih cijevi, koje se mogu pomicati lijevo-desno, obloženih zaštitnom folijom na kojoj se nalaze crte koje predstavljaju prostor u koji trebate staviti ruke (jednostavno, ne? ;)). Poanta je da se ruke ne odvajaju od toga. Svaka ekipa ima golmana, dva igrača u obrani i tri igrača u napadu. Između obrane i napada jedne ekipe nalazi se napad protivničke ekipe.
Kao što već možete pretpostaviti, ljudski stolni nogomet je, također, novo iskustvo za mene. Kada smo počeli igrati mislili smo da će igra potrajati jako dugo. Nitko nije mogao zabiti gol (tada su obrana i golman druge ekipe još bili fokusirani :p). No, kada smo se razigrali, eto prvi gol. I onda je nakon nekog vremena uslijedio još jedan. Time završavamo ovu utakmicu. Rezultat od 2:0 kaže da smo bili bolji, ali ako će nekima biti lakše, slobodno to pripišite našoj sreći. ;-D
Ostaje nam još penjanje po umjetnoj stijeni. Mrak je već počeo padati, ali reflektor je spreman. Do sada sam vješto izbjegavala, no sada moram spomenuti pojedinca, a to je Serghii. On je bio prvi i u roku od odmah nedefiniranim neljudskim pokretima bio je na vrhu :). Nakon njegove demonstracije, penjanje na stijenu izgledalo je kao mačji kašalj (što ne kažem da nekima nije bilo), sve dok to isto nije trebalo ponoviti. Nama je u prosijeku trebalo minuta, dvije ili tri, možda pet. Ali, zar je važno? Na stijenu smo se popeli svi od prvog do zadnjeg (čak i oni sa lakšim ozlijedama noge). Sada me već i sram reći da do sada niti to nisam radila...hahaha. No, u tome i jesu čari Hooliganshtina.
Za kraj, pozdrav od ove fantastične ekipe i pokret na put prema voljenoj Rijeci (koja je u međuvremenu postala prvak Hrvatske u nogometu, a ja sam bila toliko zabavljena našom Hooliganšhtinom da sam to shvatila tek na pola puta). Definitivno je vrijedilo truda i vremena uloženog u organizaciju i realizaciju. Hvala Hooligani na svim prvim putevima u ovoj HOO i pozdrav do slijedeće prilike ;).
Mirjana Klić, NLP Practitioner
Tri tjedna da je započeo NLP Practitioner u Splitu. Prvi modul je iza nas, a to znači da bi bio red za prvu Dalmatinsku Hooliganshtinu (bez NLP-jevaca iz Zagreba, Rijeke, Osijeka...), znači samo za nas ovi put.
Zadatak je preuzela naša NLP prija Alda Strikić, već provjereni i pozicionirani HOO organizator (da ne eksperimentiramo odmah na početku).
Dakle, po dobrom starom običaju, stigao je detaljan email NLP organizatora:
Sutra...17:00 krecemo s lokacij... Put Firula...Prema...lokaciji****
Potrebno: sportska odjeća i obuća (čitaj: tute/trenirke i patike/tenisice) te za one duge kose(m/ž) gumica/kopča za kosu. Mnogo potrebno: 60kn
Hoo pozz, Alda
Bome, uspila je skupit čak 15 NLP Hooligana, ali ne samo iz Splita, priključuju su nam se čak i dvije Hooliganke iz Šibenika (Sonja i Nataša)....da o Zadrankama ne pričamo 🙂
16:45 – traje NLP trening, a pola nabrijanih Hooligana maše na prozoru: „Ajmo, završi više, Hoo samo što nije... , ajde, stavljajte tute i tenisice...ajde, krenimo!!
Idemo li autima? Ne, idemo pješice- kaže Alda.
I tako, hodamo mi kao pravi Hooligani čoporativno do ove lokacije. Ulazimo u podrum kad ono...STRELIČARSTVO! WOW, malo tko od Hooligana je osim od grane sklepanog luka imao priliku odapeti strijelu iz ovakvih znatno sofisticiranijih naprava...
Vidili treneri da sa nama nema zajebancije pa odmah postavili okvire i postrojili nas ko ptičje jato:
Uslijedilo je predstavljanje trenera, teorijski dio; upoznavanje s opremom...bla bla, sve ono što smo ka tribali znat da bi mogli držat taj luk. Koliko je poznato, NLP-evci su kinestetici - pusti ti priču, aj ti nama pokaži pa ćemo mi modelirat 🙂
Da bismo mogli gađat lukom i strilom, morali smo stavit neke zaštite za podlaktice (posli smo saznali zašto) i neke polugrudnjake što se lipo vidi na slici, ali nije lipo inače nosit:
Sad smo bili spremni. Sada NLP Hooligani mogu pokazati svu raskoš strategija u apliciranju NLP obrazaca pri usvajanju nove vještine, što slike, možda i ne pokazuju - no, obzirom da to piše, čitatelj treba vjerovat, jer ako to negdje piše i netko je to pročitao, onda je istina, zar ne.
Slika: Prika Tino
Slika: Alda (organizator kao uvik na startu mora znat najbolje)
Ivana Podlović- fotke su njene - fotoaparat drži na laktu.
Slika: Dalmatinski Neuro Lingvistički Mix (Šibenik, Trogir, Zadar, Split)
Mirela - izgleda da će ona uskoro prestić Aldu.
Ivana Vuković Agnić iliti kako premapirat ono što znam iz Pilatesa na... - al lip stav, nema šta 🙂
Sonja i Nataša potegle iz Šibenika (ne samo da bi pričale s Tinom)
Ovdje možemo stavit samo jedan komentar: POLUsimpatično - i to sam puno rekla!
Naša Duša HULK te Drnasin i kćer.
A ovo je DinaSaurus, pogodila u sridu ka da je fax (za luk i strilu) završila...a svi znamo da nije. 🙂
Na ove dvi slike se Ivana Podlović malo raspištoljila, tj, lukostrilila.
Sve u svemu, nakon samo 45 minuta što smo premašili definirani rok za ovu Hooliganshtinu, NLP-jevci su finom kalibracijom uvidjeli da su treneri bili nepripremljeni za takvu količinu HOO energije i odlučili smo ostati samo još pola sata. Naravno da je bilo ozljeda, ali slike nećemo stavljat jer želimo da živite u uvjerenju da su NLP-jevci besmrtni, što i je trenutna istina jer nitko do sad od naših nije umro - moguće iz razloga što nam zbog obročnih uplata trener to ne dopušta 🙂
Sve u svemu, još jedno fantastično iskustvo, a Aldi puno hvala na organizaciji.
Do sljedeće Hoo, možda si već s nama...
Autor članka: Ona koja je i rekla napisat
Mjesto radnje: Streličarski klub Dalmacija
Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:
Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini: