Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Razumijevanjem osobnih okvira razvijamo sposobnost izlaska iz negativnog stanja u kojem se trenutno nalazimo odnosno, dobivamo mogućnost sagledavanja određene situacije iz multiplih perspektiva. Te perspektive omogućuju nam nove načine učenja i prilagodbu pristupa pri rješavanju trenutnih problema.
Ishod razumijevanja okvira (framinga) je razvijanje fleksibilnosti u emotivnim stanjima i ponašanjima. NLP jezikom, možemo reći da razumijevanjem framinga razvijamo osobnu fleksibilnost.
„Osoba s najviše fleksibilnosti kontrolirat će sustav.“ – NLP pretpostavka
Okvir je riječ kojom u NLP-u opisujemo i osobna ograničenja. Ograničenje bi značilo da imamo mogućnost sagledavanja situacije isključivo iz jedne perspektive. Okviri su naučeni obrasci (preuzeti iz okoline) koji definiraju našu percepciju - definiraju ono što ćemo vidjeti, čuti i osjetiti u određenoj situaciji baš kao i ono što nećemo, unatoč tome što to nešto postoji – vidljivo je drugoj osobi, dok nama nije.
Iako nemamo mogućnost kontrole nad događajima, možemo odabrati kako ćemo točno uokviriti određenu situaciju. Npr. u kontekstu posla, umjesto da tražimo odgovornog krivca za nastanak problema (problem okvir), resursivnije i pozitivnije je instantno potražiti rješenje za novo nastali problem odnosno prebaciti se u „okvir ishoda“.
Povezani članci:
KAKO SE IZVADITI IZ TRENUTNOG PROBLEMA - PREUOKVIRAVANJA
TKO TE VESLA U KOMUNIKACIJI? – NLP I KONTROLA OKVIRA
Promjenu okvira u NLP-u nazivamo preuokviravanjem (reframingom) o čemu sam pisao u prošlom članku. Ukratko, preuokviravanjem pomičemo situaciju (u našem umu) iz jednog okvira u drugi okvir u cilju promjena značenja, kreiranja novih izbora, novih pogleda i novih učenja koje možemo izvući iz nove problem situacije.
Neuro-Lingvističko Programiranje pruža objašnjenja nekoliko najčešćih okvira u koje (ne)svjesno ulazimo. Te okvire možemo upotrijebiti kako bismo se učinkovito nosili s kritikama, feedbackom, upravljali negativnim stanjima, problem situacijama, ali i otpustili ili ublažili strahove i traume.
Značajka izuzetnog komunikatora je mogućnost upravljanja okvirima, a ovdje ću prezentirati neke od najučestalijih i najkorisnijih - jer bez poznavanja i razumijevanja - istima je gotovo nemoguće upravljati.
Ovaj okvir je posebno koristan za vrijeme sastanaka, diskusija, prodajnih razgovora, predavanja i pregovora. Zapravo u bilo kojoj situaciji gdje je potrebno kontrolirati jesu li sudionici na pravom putu prema željenom ishodu ili ne.
NLP vještine "backtrack" okvira podrazumijevaju kalibraciju, zrcaljenje rep sustava te vještinu pacinga & leadinga u cilju zadržavanja stanja rapporta i kretanja prema ishodu komunikacije.
Primjeri:
Kada dođe do neslaganja ili nerazumijevanja za vrijeme sastanka, osoba koja ima razvijen "backtrack" okvir može brzo i elegantno prebaciti komunikaciju na točku prije no što je došlo do nesporazuma.
Backtracking je također način kojim osiguravamo da svi sudionici komunikacije imaju dovoljno dobro razumijevanje predmeta diskusije ili sastanka.
Također, taj okvir je koristan kada se sastanku ili diskusiji pridružuju novi sudionici. Backtrack okvir nam ovdje pruža mogućnost da u kratkim crtama rekapituliramo izrečeno i dovedemo osobu na razinu gdje može neometano pratiti daljnji tijek komunikacije.
Kako biste uspješno vladali tim okvirom, važna je razvijena vještina aktivnog slušanja.
Ovaj okvir može pomoći pri rješavanju trenutnog problema na način da osobu postavimo u okvir kao da je taj problem temporalno iza nje. Na primjer, osobi možemo reći nešto poput: Zamisli svoj život za 5 godina od danas. Kako sada gledaš na taj problem iz prošlosti? Koliko je taj problem/ta situacija sada bitna?
S te (vremenske) perspektive osoba može dohvatiti nove poglede i nove resurse koje nije mogla dohvatiti dok se nalazila u trenutnom vremenskom i problem okviru.
Također, taj okvir može biti izuzetno koristan pri komunikaciji s „težim ljudima“ odnosno onima koji se opiru promjenama. Obzirom da "AS IF" okvir predstavlja pretpostavku, a ne stvarnu situaciju, možete ostati iznenađeni kako je početni otpor ubrzo nestao.
Primjer s NLP treninga:
Praktičar: Ne mogu zamisliti tu sliku...ne znam gdje bi bila.
Trener: Ok, a kada bi mogla zamisliti tu sliku, gdje bi ista tada bila.
Praktičar: Tada bi bila „ovdje“.
As IF obrazac je iz mojeg iskustva toliko učinkovit da se doista ne sjećam situacije u kojoj praktičar nije pružio instant odgovor unatoč početnom otporu.
Ovaj okvir posebno je koristan u situacijama gdje postoji konflikt između dvije osobe koje imaju različit pogled na određenu situaciju. Ovdje se konkretno radi o NLP tehnici „Komadanje prema gore“. Komadanje prema gore je NLP jezična tehnika kojom radimo pomak prema višoj vrijednosti, odnosno hijerarhijski višem okviru.
Ne možemo se složiti na ovoj razini, pa tražimo razinu iznad. Ovo je u NLPju područje rada na vrijednostima gdje se traži vrijednosna razina na kojoj su obje (suprostavljene) strane zadovoljene.
Primjer: Majka vjernica i otac ateist
Majka iz svog okvira želi da dijete pohađa vjeronauk, otac se protivi.
Rečenica (majka): Nije li važnije ot toga pohađa li dijete vjeronauk ili ne to da odrasta sa zdravim temeljnim vrijednostima.
Otac: Naravno da je.
Majka: Nije li vjeronauk jedan od načina koji u srži propagira dobre vrijednosti?
Ovdje su ishod zdrave vrijednosti koje predstavljaju veći okvir od vjeronauka. Ukoliko se sadržaj prezentira na višoj razini, često ćete ostati iznenađeni kako je početni otpor na strani sugovornika ili nestao ili se drastično smanjio.
Kada koristite ovaj okvir, izbjegavajte riječi poput „ali“, „no“ i „međutim“ koje negiraju ono što je osoba s kojom se ne slažete upravo izgovorila. Umjesto „ali“, „no“ i „međutim“, koristite veznik „i“.
Izuzetno koristan okvir u pregovorima , prodaji, ali i pri svakoj (obiteljskoj) konflikt situaciji. Pod uvjetom da imate spoznaju i vještinu kontrole okvira.
Okvir kontrasta odnosi se na usporedbu dvija odvojena pojma ili ideje. Dobar primjer kontrasta su reklame Top Shopa gdje vam je prvo u um stavljena ideja da X košta, odnosno ima vrijednost 1000 kn, a ako nazovete sada, možete dobiti isti za 499 kn i još dobivate Y. Na taj način osobi se mijenja percepcija iz okvira "X jednako skupo" u okvir – "X je fantastična vrijednosna prilika".
U kontekstu zavođenja, zgodan obrazac okvira kontrasta bio bi da pristupite osobi suprotnog spola s prijateljem/prijateljicom i imate između sebe dogovoreni obrazac komunikacije da ćete zajedno pristupiti osobi koja se vama svidjela, no prvo će s istom komunicirati vaš prijatelj. Njegov zadatak je da bude „nezanimljiv“, nakon njega nastupate vi. Unatoč tome što vrlo vjerojatno niste najzanimljivija osoba na svijetu, kontrast će učiniti svoje.
Izuzetno bitan okvir za svaku našu (svjesnu) odluku. Okvir ekologije ima za cilj osvjestiti dugoročne efekte određene odluke iz različitih okvira i utjecaja na te okvire. Kako se ta odluka odražava na moju obitelj, na moj posao, na okolinu koje sam dio i možda na društvo u cjelini.
Npr. odluka na dijetu se može činiti kao dobra odluka, no ukoliko ta dijeta čini štetu našem tijelu, ishod mršavljenja je manje važan od ishoda zdravlja.
Čest primjer na NLP treninzima je odluka za prestankom pušenja. No ukoliko se osoba ne umije nositi s nervozom, frustracijom i drugim efektima te odluke na emocije i negativne obrasce ponašanja koji se mogu odraziti na pojedince iz okoline koje je dio, možda je za početak ekološki prihvatljiviji okvir smanjivanje broj cigareta.
Izuzetno je bitno prije svake nove odluke postaviti si pitanje, koje su pozitivne, a koje negativne poslijedice i za mene baš kao i za ljude koji su mi bitni, a mogu imati određene poslijedice od moje odluke.
Pitanja koja si postavljamo unutar okvira ekologije su:
Ukoliko je odgovor na 1. Pitanje NE – okvir ekologije nije zadovoljen.
Ovdje nije važno imati 100% kongruentnu emociju prema novoj odluci, važno je samo da su benefiti nove odluke veći nego stvari koje ćemo žrtvovati na putu do tog ishoda.
Okvir ishoda omogućuje nam ostajanje na stazi i fokus prema ishodu koji smo si zacrtali. Svaki novi ishod morali bismo provući kroz obrazac dobro oblikovanog ishoda kako bismo zadovoljili sve potrebne kriterije, ali i u svakom dijelu procesa imali spoznaju gdje se točno nalazimo u odnosu na zacrtani ishod – odnosno koliko smo još daleko od istog, je li zadovoljena ekologija i što kada se pojave neočekivani problemi ili ometajući faktori.
Okvir ishoda pokriva većinu svijesnih opcija kojima možemo evaluirati naše sljedeće akcije na način: podržava li ta akcija moj zacrtani ishod ili me ta akcija udaljava od željenog ishoda..?
Okvir ishoda je proces kojim definiramo što točno želimo i osvijestimo sve resurse koji su nam potrebni u koracima tog procesa. Bez definiranog okvira ishoda po meni najvažnijeg NLP okvira, lako ćemo odlutati ili se uvjeriti da je taj ishod možda preveliki zalogaj. Kako bismo to prevenirali, od samih početaka NLP treninga praktičari se podučavaju prvenstveno okviru ishoda odnosno postavljanju dobro oblikovanih ishoda.
Jedan od učestalih primjera loših okvira ishoda su sastanci. Često možemo čuti da se u organizacijama sastanci odvijaju zbog sastanaka samih, bez konkretnog okvira ishoda.
Osobno, za svaku i najmanju aktivnost izvan mojih automatiziranih obrazaca ponašanja za sve nove aktivnosti prvo ću postaviti dobro oblikovani ishod. Bez jasne točke gdje točno želim biti, neću napraviti niti najmanji korak u niti jednom smjeru. Zašto, zato jer ne znam što ću dobiti prije no što je okvir ishoda precizno definiran, a to je preveliki gubitak, barem za mene i moje vrijeme.
Razmišljajte o okvirima, podijelite svoja viđenja s prijateljima i kolegama i sjetite se, kada naiđete na problem, pokušajte razmisliti koji od navedenih okvira je prvi najkorisniji za pomak iz ovog problem okvira u ishodovni okvir, okvir brzog rješenja.
Igrajte se,
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
dr. sc. IVAN VORAS, dipl. Ing., poduzetnik, Ideja na kvadrat d.o.o.
Priča kako sam došao do NLP-a je pomalo slučajna. Susreo sam se s tim pojmom ranije, no vrlo površno, kroz pop-kulturu, knjige i filmove, i imao sam određenu količinu rezervacije o čemu se tu zapravo radi. Prijateljica koja je već pohađala NLP treninge kod Saše mi je preporučila da odem na uvodni trening, i privuklo me nešto: taj trening je bio neobično zanimljiv. Sad znam i zbog čega, i što me je privuklo: sviđala mi se tema, ali i stil i način predavanja i dobio sam onaj osjećaj da tu nešto ima, da želim znati više. Nakon par desetljeća bavljenja gotovo isključivo tehničkim temama i računalima, na prvi pogled NLP je pomalo izgledao kao tehnički, algoritamski pristup psihologiji, i kroz taj okvir sam dobio želju da naučim više, istražiti dublje kako i ja i drugi percipiramo svijet i kako on utječe na nas.
Prije treninga, imao sam taj osjećaj da mi je život mrvicu previše monoton, gotovo dosadan, da radim stalno iste stvari i imam hrpu nerealiziranih ideja i planova o tome kako da napravim nešto novo, a bez da se stvarno pokrenem. Nisam imao neke posebne želje ni izazove u životu, a opet osjećao sam se umorno, bezvoljno, demotivirano i depresivno.
U samom procesu i nakon treninga stvari su se znatno promijenile. Dobio sam puno bolje stanje i raspoloženje, našao sam motivaciju, novu strast za životom, cijelo jedno novo područje interesa o kojem imam puno toga za naučiti i shvatio koliko stvari u komunikaciji i općenito u životu mogu poboljšati. Cijeli život sam se bavio ne baš društvenim aktivnostima, s velikim interesom za prirodne znanosti i informatiku i imam osjećaj da sam kroz život išao na teži način kada mi komunikacija i obazrivost na svoje stanje i stanje drugih ljudi nisu bili bitni.
Volio bih da što više ljudi prođe treninge u NLP Hrvatska, želim im da pokupe znanja i vještine koje im se nude jer su to vještine i znanja kojim možemo bolje razumjeti sebe i svijet oko sebe.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prije treninga u mom životu najveći izazov je bio kako održati raspoloženje i motiviranost, a treninzi su mi to u velikoj mjeri omogućili. U mojem životu danas više ne postoji bezvoljnost nego sam svjestan razloga i načina na koji reagiram na događaje u životu i upravljam svojim stanjima.
Veliki benefit za mene je odlična zajednica u kojoj sam upoznao nove zanimljive ljude i koja ima veliki potencijal networkinga.
Kroz ove treninge dobio sam potrebu da konačno dam otkaz na starom radnom mjestu na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Iako je interna potreba postojala ranije, strah i bezvoljnost su me ograničavali da ranije napravim taj prvi korak.
U procesu treninga poboljšao sam komunikaciju na način da sada lakše pronalazim teme za razgovor te fluidnije i bolje komuniciram što mi je izuzetno bitno u novom poslu kojim se bavim.
Dobio sam puno bolji stav prema životu, našao sam motivaciju, novu želju za životom, cijelo jedno novo područje interesa o kojem imam puno toga za naučiti i shvatio koliko stvari u komunikaciji i općenito u životu na ovaj način mogu poboljšati.
Foto: Ivan Voras NLP Mentoring
Posve neobično za mene, napravio sam još jedan korak naprijed i krenuo sam na individualne treninge u sportsku teretanu. Da se nisam odvažio i odlučio na NLP treninge to se ne bi dogodilo s obzirom da nisam imao motivaciju i pridavao vrijednost zdravijem životu. Danas mi se to jako sviđa i veselim se svakom novom treningu.
Veliku vrijednost vidim i u projektu Hooligana kroz koji sam imao priliku isprobati nove stvari koje gotovo sigurno nikada ne bih napravio sam. Izdvojio bi iskustvo Zipline u Omišu. Zaista je jedno misliti a drugo napraviti korak kad se dođe pred provaliju. Trening mi je tu puno pomogao jer sjetio sam se vježbi s preslagivanjem submodaliteta koje su se još jednom pokazale da stvarno funkcioniraju u mijenjanju stanja, te sam se bez problema spustio preko klanca Cetine.
Foto: Ivan Voras // Zipline - NLP iskustvo
Kao veliku prednost NLP treninga bi izdvojio upravo to što sam primijetio na sebi i drugim polaznicima kako se jednostavno manje bojimo života. Vrlo mi je drago promatrati i iskusiti kako se polaznici s vremenom mijenjaju i sjećati se kako je bilo meni. Kako su treninzi prolazili u meni je nestajao strah i puno jasnije sam vidio da nema više ništa što me sprječava da napravim velike korake – promjena posla je samo prvi od njih. Počeo sam primjećivati nove opcije koje mi se nude izvan dosadašnjeg posla i uvijek istih dugogodišnjih interesa.
Znanja i vještine koje sam usvojio postali su dio mene i većinu njih koristim nesvjesno. Prirodno mi je pomagati ljudima u situacijama gdje imaju ograničavajuća stanja i/ili uvjerenja, i drago mi je da sam dobio novi način da to postignem.
Mislim da je jedinstvena prednost ovog treninga taj overdelivery koji je stalno prisutan: za razliku od većine gdje se radi samo trening i više ništa, ovdje održavamo kontakt sa starim i novim NLP-ovcima, kroz Hooligane gdje prolazimo nova (neočekivana) iskustva, kroz druženja i česte kontakte uživo i on-line, kroz prezentacijske i mentoring grupe gdje zajedno vježbamo vještine koje nas zanimaju. Čak i kroz Facebook grupe gdje izmjenjujemo informacije o zanimljivim knjigama i filmovima.
Cijela ova priča mi je od velike važnosti jer sam otkrio nešto novo u čemu sam dobar i želim biti još bolji. Saznao sam o tehnikama i ljudima koje vrijedi modelirati da si poboljšam život. Bitno za mene je da se želim dalje razvijati uz zajednicu koja je entuzijastična i daje potporu, a u budućnosti – tko zna, mogu otići i na trenerski trening za NLP, jer je baš toliko zanimljivo!
Volio bih da što više ljudi prođe NLP treninge u NLP Hrvatska, ne moraju se tako intenzivno time baviti kao ja, no želim im da pokupe znanja i vještine koje im se nude jer je to nešto što bi moderan čovjek trebao znati da bi mogao bolje razumjeti sebe i svijet oko sebe, osobito ako je malo previše buljio u računalo i čitao, a premalo živio.
Foto: Renata u Klubu NLP Prezentera
Nekoliko godina prije nego sam počela trenirati u centru NLP Hrvatska, život mi je krenuo nizvodnom putanjom. Jednostavno sam pala i izgubila nešto što sam prije imala te sam već tada odlučila da ću uzeti stvar u svoje ruke.
Srećom počela sam raditi na stvarima redom: posao, obiteljski odnosi, intimne veze, no sve skupa je išlo dosta sporo i trebalo mi je još nešto dalje od onoga prije. U potrazi za time sasvim slučajno naletila sam na oglas za NLP treninge i odlučila probati nešto drugačije.
Prije odluke na trening u mom životu vladala je depresija, bezrazložno živciranje i jednostavno traženje razloga da se osjećam loše. U procesu treninga i nakon njega stvari su se u meni počele mijenjati. Počela sam vjerovati u sebe i u stvari koje nikada prije nisam mogla ni zamisliti. Moje psihičko stanje se također promijenilo – generalo se osjećam bolje i ne pamtim kada mi je loš osjećaj uspio pokvariti dan.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
S obzirom da mi posao uzima većinu vremena i veliki je dio mog života to mi je predstavljalo najveći izazov prije odluke na trening. U mom poslu vrlo je važno znati kako s ljudima i još važnije prihvatiti ljude unatoč njihovoj različitosti. Treninzi u NLP Hrvatska centru upravo su me tome naučili. Da se nisam odlučila na taj korak danas bi se možda osjećala dobro, no sigurno ne super kako se zapravo osjećam iz dana u dan.
Danas imam puno više opcija i spremna sam se uhvatiti u koštac sa izazovima. Riješila sam problem loših stanja i sada uvijek težim tome da se na prvom mjestu ja osjećam ok. U sklopu posla obavljam i edukacije koje su mi u startu bile dosta naporne i uz puno uloženog truda nisam postizala zadovoljavajuće rezultate, nisam uspijevala ljude dovoljno motivirati i prenijeti im potrebno da bi zadovoljili na ispitu.
Nakon ovog treninga stvari su drugačije. Prvo, uživam u edukacijama i ulažem manje vremena, a uspijevam različite profile ljudi motivirati na rad i prenijeti im znanje. Prolaznost na ispitima je od nekadašnjih 50-60 % porasla do 100% u zadnje dvije grupe.
Treningom mi se otvorila opcija za osobni napredak. Znanja i vještine koje sam usvojila odražavaju se na moj život na način da više ne radim sama protiv sebe. Ne postavljam si blokade i ograničenja, već ako nešto poželim odlučno krenem po to i to odradim. Moj život je sada drugačiji na način da si mogu objasniti situacije koje se dogode. Znam zašto sam odreagirala tako kako jesam, znam čime su izazvane tuđe reakcije i znam kako se izvući iz toga, a sve to mi omogućava da to prihvatim ili promijenim.
Ima nekoliko stvari koje nadmašuju vrijednost treninga samog za sebe i teško mi je izdvojiti samo jednu. Osjećaj potpore trenera i ljudi koji sa mnom treniraju velika je vrijednost za mene, no također vrijednost leži i u upoznavanju novih ljudi i svim našim druženjima. Tako sam upravo na treningu upoznala najpozitivniju osobu u 2014. godini, koja vrlo dobro kotira da istu nagradu osvoji i ove godine. Razni projekti i prezentacije također su overdelivery treninga.
Ono što u početku nisam mogla ni zamisliti je da ću odabirom da probam nešto drugo zapravo dobiti puno više opcija od samog treninga.
Video: Renata Cesarec - izazov (NLP Hrvatska u suradnji s Tandem Expertima)
Da nije bilo NLP Hooligana nikada u životu ne bih dirala zmije, no upravo sam tamo to učinila. Zmije su mi nekada bile nešto jakoooo strašno. Prelazila bih na drugu stranu ceste kako bih izbjegla da ih uopće vidim kada god bih na moru naišla na slikanje sa zmijama. Često sam znala govoriti, ne znajući što me čeka: „Ako ikada u životu budem dirala zmiju onda stvarno mogu sve!“ I onda sam na jednom Hooliganskom iskustvu bila u istoj prostoriji sa više od 100 različitih zmija izmeđju kojih je bilo nekoliko vrsta otrovnica i uz veliku potporu ostatka grupe uspjela sam prevladati taj strah.
Ključna stvar zbog koje mi je cijelo iskustvo edukacije (druženja, kampova i svega ostalog što dolazi s tim) od važnosti je to što svakim danom sve više napredujem i pritom sam sretna i ispunjena. Vidim i znam da imam još prostora za napredak i želim to, te stoga u centru NLP Hrvatska nastavljam raditi na sebi i dalje.
Renata Cesarec, 31, NLP Master Practitioner
Tijekom posljednjih godina Customer Experience, odnosno iskustvo potrošača postaje fokus za poslovne strategije, neovisno o industriji. Lideri shvaćaju da je postavljanje potrošača/klijenta/kupca u centar poslovanja garancija za uspjeh na modernom tržištu. Saša Tenodi, licencirani NLP trener i vlasnik platforme NLP Hrvatska, razvio je koncept koja se temelji upravo na dodatnim iskustvima njegovih klijenata. Koncept je 2016. godine uvršten na Britanskom portalu Nanorep unutar top 30 Customer Experience primjera, a Tenodi pozicioniran na drugom mjestu.
Razumijevajući da se, posebice u edukacijskom sektoru, današnje usluge svode na jednokratno pružanje benefita te da klijenti žele više od standardne ponude, NLP Hrvatska setom raznih programa čini jedinstvenu edukaciju temeljenu na pružanju trajne i dodane vrijednosti za klijente i nakon same edukacije. Mogućnost umrežavanja, formirana čvrsta zajednica polaznika, trener i mentori koji su na raspolaganju za povratne informacije, kontinuirana mogućnost nadogradnje znanja i programi koji iznova stvaraju nova iskustva za polaznike, razlozi su što je koncept prepoznat i na svjetskom nivou te predstavlja referencu za Customer Experience i izvan polja edukacije.
Najviše pozornosti privukao je Klub Tajnih iskustva u kojem klijent ne zna na koje će mjesto ići i koju ću vještinu učiti. Naime, cilj NLP edukacijskog procesa je da osoba unaprijedi sebe i svoje komunikacijske vještine izlaženjem iz svoje komfort zone. Sudionici apliciraju ne znajući što ih očekuje, a može sudjelovati samo prvih 20 prijavljenih. Do sada je organizirano preko 30 tajnih iskustava, poput škole wakeboardinga, zip line, penjanje na stijenama, cirkuska radionica, streljana, adrenalinski parkovi, hodanje po žeravici… Klub već sada ima bazu preko stotinu NLP polaznika koji su treninge završili i prije nekoliko godina. Klub je podržao i brand Reebok.
Obzirom da je ishod mojih treninga polaznike „prodrmati“ i pomoći im proširiti način na koji pristupaju rješenju određenih problema, ovaj Klub je samo besplatna ekstenzija NLP treninga. Klub im omogućuje da na mjesečnoj bazi, neovisno o godini u kojoj su pohađali treninge, budu izvan svoje rutine te da na taj način „nadrastaju“ i bolje reagiraju na svoje svakodnevne izazove. Izlaženje iz komfort zone čini velik pomak za osobe u privatnom i poslovnom okruženju.
Zavisi o prethodnom iskustvu sudionika iskustva, no u pravilu 19 od 20 sudionika verbalizira oduševljenje.
VEZANI ČLANAK: Poslovni dnevnik - Stvorena mreža stotinjak polaznika NLP treninga
Ljetni i zimski kampovi za učenje vještina (služe za poboljšanje procesa učenja, npr wakeboarding, surfing), prezentacijski i mentorski klubovi (klubovi gdje se vježbaju prezentacijske i prodajne vještine te gdje se osvježava znanje iz samog NLP-a s mentorima), Večere s Masterima (posebna druženja s odabranim govornicima iz određenog područja)…
Ovakav set programa ne postoji u Hrvatskoj niti šire te smo upravo zbog toga prepoznati izvan granica Hrvatske.
Primaran alat je podrška. Problem s kojim se često susrećemo u okviru edukacija je manjak komunikacije s klijentima po završetku edukacije ili nastavak komunikacije samo ukoliko dođe do ponavljanja treninga. Moj ideal je bezuvjetno pružanje podrške neovisno o tome donosi li klijent novac ili ne.
Uvijek obećaj znatno manje benefite od onih za koje imaš sigurnost da će biti isporučeni. Na taj način imamo 100% zadovoljstvo klijenata. Također, ukoliko određena osoba u procesu intervjua za edukaciju ne pokazuje osobine da može učiniti isto, neće postati naš klijent.
Najmoćniji obrazac je reciprocitet, odnosno sustavno i kontinuirano dodavanje vrijednosti i postojećim i bivšim korisnicima. Nećete doživjeti rezultate preko noći, no isplatit će se, i to s dobrim kamatama. Popularnu GO GIVER filozofiju treba adaptirati u svoje lokalno poslovno i društveno okruženje i cijeniti da se business zasniva upravo na – ljudima i njihovim procesima.
Članak objavljen u Lideru
Što mislite o osobi koja bi inače rekla za sebe da se možda boji visina i blago se trese kad gleda ravno ispred sebe 700 metara provalije, 150 metara iznad kamenjara koji čini obalu rijeke Cetine? Mislite da je Hooligan. Zipline Croatia se događa nadomak Omiša, vizualno vrlo atraktivnog Dalmatinskog grada na 20 kilometara od Splita.
Na putovanje smo krenuli u sneno nedjeljno jutro, kako smo znali i umjeli, u nekoliko automobila i kombiju, iz različitih smjerova, nas 18 Hooligana je došlo na točku randevua u Split odakle smo krenuli prema pravom odredištu za koje smo tek tada saznali.
Taj prvi doživljaj krajolika u koji smo došli, na mostu preko Cetine gdje je s lijeve strane klisura s obje kamene obale i pogledom na daljnje maglovite planine koje tek obasjava Sunce, a s desne strane plavo more, plavo nebo i otoci u daljini, je jedan od onih stvari za koje vrijedi živjeti. Kad smo došli blizu vrha, na sebe smo obukli jedinu opremu koja će nas držati na žici: penjački pojas koji ide oko kukova i oko svake noge.
Autor clipa: Tino Pecotić
Uz pojas smo dobili i upadljive žute kacige koje fotografijama daju ozbiljan dojam, a ispostavilo se i da su zapravo korisne kada je glava tek par centimetara ispod brze vruće sajle.
Prva žica je najdulja, od vrha do vrha 700 metara preko samog klanca, i na njoj jemoguće postići do 65 kilometara na sat. To je najbrže prijeđenih 700 metara samostalno,bez motornog pogona, koje je itko od nas prešao u životu. To je najbliže osjećaju slobodnog pada bez korištenja padobrana.
Vanja i Renata
To je prekrasan osjećaj slobode letenja kroz zrak i shvaćanja da je ono što su nam vodiči rekli posve istinito: da se nakon prvih 50 metara više nitko ne boji jer jednostavno ima toliko toga drugog za doživjeti.
Taj prvi put je, naravno, nezaboravan. Žice su provedene kroz različite vrste lokacija na obronku klanca. Prva i predzadnja su jedine koje su napravljene tako da se doslovno leti s jedne gole strane na drugu s čistim pogledom na klanac i Cetinu, dok su druge organizirane tako da pružaju zanimljive varijacije na iskustvo. Prije zadnje, osme žice se okupljamo još jednom svi skupa na jednoj strani, da uživamo u onom što smo postigli, da pogledamo oko sebe i da se spremimo na zadnji korak, preko klanca, Cetine i sada već nekoliko metara iznad ceste koja prolazi suprotnom obalom, iznad automobila kojima prolaze turisti.
Na drugoj strani, još uzbuđeni, skidamo zaštitnu opremu i krećemo na zajednički ručak.
Autor: Ivan Voras
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2-3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip "try everything, see what sticks." Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte me za preporuke podcastova za slušati!
Kontakt: ivoras@gmail.com.
[supsystic-gallery id='9']
Danijela Medaković je certificirani Life coach Coaching akademije Beograd, praktičar metode tapkanja s bogatim iskustvom, NLP Master i autorica stranice http://tapkanje.eu/
Nekako malo po malo, kako se često svima nama ponekad dešava došla sam do perioda u životu kad sam shvatila da to tako više ne ide, da to nije život koji želim živjeti i da moram krenuti od sebe. Kao zaljubljenica u osobni razvoj s nekoliko edukacija i bezbroj pročitanih knjiga iza sebe čula sam i za NLP, no uvijek je postojao neki razlog zašto nisam otišla. Sada znam da se učitelj pojavi baš onda kada je učenik spreman. Tako sam slučajno, iako znam da slučajnosti ne postoje, naišla na web stranicu NLP Hrvatska i kontaktirala trenera.
Više si ne postavljam pitanja kako ću nešto učiniti nego nađem način. Već nakon uvodnog seminara dobila sam dodatne opcije i ideje za koje prije samo šest mjeseci nisam ni znala da postoje. Izgubila sam sram, naročito u poslovnom životu gdje sam za razliku od nekad kad sam odustajala, postala upornija i dolazim do željenih rezultata.
Privatno imam puno bolju i konkretniju komunikaciju s ukućanima što dovodi do puno manje sukoba. Opuštenija sam i više ne mislim da sve mora biti pod mojom kontrolom. Nekad su mi se i minimalna odstupanja u situacijama koje sam isplanirala činila kao veliki problem i dovodila me do negativnih stanja i frustriranosti. Sada se prilagodim ljudima i situacijama oko mene, puno više sam spontana i bolje funkcioniram nego kada sam se borila da imam sve pod kontrolom.
U poslovnom životu promijenilo se jedno veliko SVE. Počela sam jako puno raditi, pisati, imam nove ideje, nove projekte, a trenutno radim na tri. Puna sam energije, uz dvoje male djece sve više uživam i stižem odraditi apsolutno sve, bilo obiteljske ili poslovne obaveze. Pronašla sam svoje stvarne vrijednosti i stvari koje me pokreću. Život mi se promijenio naglavačke.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Promjenom mog stanja na pozitivno sve situacije i ljudi oko mene postaju pozitivni. Počela sam doživljavati život onakav kakav stvarno jest, predivan i veseo.
I prije treninga imala sam želju za pisanjem i radom, no jednostavno nisam znala kako. Kad sam krenula u proces treninga kao da su se sve te stvari jednostavno desile. Sve se posložilo. Riješila sam problem sa svojom motivacijom. I ranije sam imala energije i volje ali sam tražila izgovore, a sada tražim načine. Ništa mi više nije problem, postoje samo izazovi. „Magični“ koktel NLP-a i rada na sebi od prije doveo je do velikih promjena.
Treninzima sam također riješila svoj strah od vode koji sam imala od kada pamtim. Nisam nikad mislila da bi glavu mogla staviti pod vodu, čak sam se bojala i kad bi me poprskali po licu. Osjećala sam strah, paniku i bojala sam se da ću se utopiti. Sada ronim, skačem u vodu, igram se s djecom i uživam u tom iskustvu koje nisam mogla prije iskusiti zbog straha. Fascinantno mi je što straha više uopće nema, kao da ga nikad nije ni bilo.
Treninzima mi se otvorilo puno opcija, pogotovo u poslu. Počela sam se osim EFT terapijom baviti i life coachingom. Održavam radionice, držim predavanja i individualne konzultacije. Lakše se suočavam sa svakodnevnim situacijama, pronalazim nova rješenja, ležerna sam, manje sam pod stresom i nisam napeta. Sada u životu radim točno ono što želim. Družim se s ljudima s kojima želim, a ne s kojima bi bio red da se družim. Promjenom mog stanja na pozitivno sve situacije i ljudi oko mene postaju pozitivni. Počela sam doživljavati život onakav kakav stvarno jest, predivan i veseo. Uzrujavanja mi više nemaju smisla.
Overdelivery treninga vidim u Sašinoj komunikaciji s nama, točno zna u kojem trenutku ti što treba, bila to knjiga, feedback ili nešto drugo. Na hrpi edukacija koje sam prošla često sam se susretala sa manjkom informacija koje su mi potrebne, a u NLP Communityu dobiješ sve i na tebi je da uzmeš što želiš i trebaš te radiš s tim što hoćeš i koliko hoćeš. Avanturističkog sam duha i u svojoj okolini nisam nalazila ljude s kojim bi mogla izraziti taj dio sebe. NLP Hooligani su zajednica ljudi, prijatelja i suradnika, s kojima isprobavam nove vještine i probijam svoje okvire.
U trening sam krenula bez očekivanja i sad kad vidim što sam sve dobila mogu samo reći vauuuu. Iznenadila sam samu sebe. NLP je nešto super i svakome može pružiti nešto drugo. To je znanje koje možeš upotrijebiti u svakoj sekundi života kada želiš biti još bolji i sebi i drugima.
Kako to obično biva, Saša je za okupljanje odabrao mjesto koje nema veze sa samim održavanjem iskustva pa je to ovaj put bio Trg Ivana Kukuljevića, Špansko (zapadni dio - parking) petak (10.4.) u 17:40 sati. Šesnaest Hooligana se okupilo na dogovorenom mjestu i krenuli smo dalje autima prema zapadu. I tako, vozimo se mi Zagrebačkom avenijom prošli smo City Centar, Ford-ov prodajni salon i skrenuli prema Jankomiru. Tada mi je postalo jasno da idemo u dvoranu za sportsko penjanje. Zgrada u kojoj se nalazi dvorana za sportsko penjanje FOTHIA Zapad je dio kompleksa trgovačkog centra Solidum na Jankomiru.
Svi smo se penjali nebrojeno puta u životu, počevši od najranije dobi, i prije nego smo prohodali. Vertikalno kretanje - penjanje - nazivamo različitim imenima ovisno o terenu po kojem se penjemo i načinu penjanja - pješačenje, planinarenje, alpinizam, sportsko penjanje... Sportsko penjanje je disciplina koja se razvila iz alpinizma, odnosno iz slobodnog penjanja gdje je za razliku od alpinizma smisao svladavanje penjačkih smjerova 'slobodnom tehnikom'.
Sportsko penjanje je natjecateljski sport, u kojem se penjač za napredovanje koristi samo svojim tijelom bez tehničkih pomagala, a oprema služi isključivo za osiguranje. To je oblik slobodnog penjanja po stijeni, pri čemu je sigurnost penjača jedan od najvažnijih faktora. Ne smatra se slobodnim penjanjem kad se penjač pomaže bilo kojim dijelom opreme za napredovanje ili odmaranje. Sportsko penjanje razvilo se u nizu zemalja kao prirodan razvoj dugo prisutnog penjanja na suhoj stijeni (alpinizam). Neformalna natjecanja, premda mala i rijetka, oduvijek su bila sastavni dio planinarenja i penjanja. Prvi pokušaji organiziranja natjecanja u penjanju na suhoj stijeni sežu više od 60 godina u prošlost. Usprkos tome tek 80-tih godina niz nacionalnih saveza počinje formulirati pravila i organizirati natjecanja za više od 50 sudionika.
Oprema za penjanje se između ostalog sastoji od:
Penjačica - obuče napravljene od raznih materijala i gume, koje se koriste za lakše penjanje te su dizajnirane tako da povećavaju trenje između penjačevih stopala i stijene.
Penjačkog pojasa koji služi za osiguranje penjača prilikom pada, a preko njega se navezuje uže. Sastoji se od tekstilnih gurtni koje prolaze oko struka i nogu, te kopči (jedne ili više), a napravljen je tako da raspodijeli silu pada penjača na leđni dio, te na noge.
Užeta (penjački konop) i zamka odnosno komada užeta dužine 5-6- metara izrađena od istih materijala i na isti način kao i uže za penjanje, samo manjeg promjera i koristi se za osiguranje priliko samospuštanja (absaila)
Karabinjera sa maticom - metalni dio opreme koji služi kod izrade sidrišta, prilikom samospuštanja, te kod osiguravanja partnera.
Kompleta - dijela opreme koji se sastoji od dva karabinjera i gurtne. Služi da se u njega ukopča Konop te je veza između užeta i stijene
Vrećice za magneziji i magnezija – magneziji smanjuje znojenje ruku, povećava trenje prilikom hvatanja hvatišta
te sredstva za osiguravanje, primjerice:
kruška grigri reverso
Što je u stvari slobodno penjanje?
"Slobodno" penjanje podrazumijeva savladavanje uspona isključivo vještinom i snagom vlastitog tijela, uz korištenje prirodnih neravnina na stijeni. Uže i oprema za povezivanje penjača sa užetom se koriste samo radi zaštite penjača prilikom pada. Uže i oprema čine sistem za osiguranje. O čemu je riječ? Većina uspona počinje u dnu stijene, kada onaj tko se penje kao prvi kreće uz stijenu. Za njega je privezano uže, koje on (ili ona) vuče za sobom. Drugi penjač, onaj tko osigurava, uz pomoć sprave za osiguranje, popušta uže tako da prvi može nastaviti sa usponom. Prvi povremeno zastaje kako bi ukopčao uže u zaštitnu opremu koju sam postavlja ili koja je ranije trajno postavljena na stijeni. Pokretna zaštitna oprema, koju penjač sam postavlja, može biti metalni klin ili mehanički uređaj koji se zaglavljuje na stijeni.
Poslije postavljanja zaštite, prvi koji se penje ukopčava uže u karabinjer koji je ukopčao u zaštitu. Tako, u slučaju da padne, penjača zaustavlja uže koje prolazi kroz karabinjere i čiji drugi kraj čvrsto drži osoba koja osigurava. U suvremenom penjanju, padovi su uobičajena (i praktično nezaobilazna) stvar. Svaki pad predstavlja rizik, međutim, uz modernu opremu i kvalitetne fiksirane klinove, kao i uz pažljivo osiguravanje, rizik je sveden na prihvatljivu mjeru. Iako je moguće spustiti se sa užetom omotanim oko tijela kako bi se stvorilo trenje neophodno da se zaustavi pad, danas penjači koriste uređaje za spuštanje (obično se koriste i za osiguravanje), kroz koje se provlači uže i koji su prikopčani za pojas. U ovim uređajima se stvara trenje, koje omogućava kontrolirano i lagano spuštanje. Mnogi današnji smjerovi (naročito sportski) se završavaju prije nego što se stigne do vrha stijene i imaju fiksirano, trajno postavljeno sidrište. Često su ovi smjerovi kraći od polovine dužine užeta, tako da osoba koja osigurava može jednostavno spusti penjača kada ovaj stigne do vrha smjera.
Postoj više vrsta slobodnog penjanja;
Bouldering (penjanje po niskoj stijeni bez osiguranja)
To je, vjerojatno, najjednostavnija od svih oblika, zahtjeva najmanje opreme i zbog toga je podložna nekim od najstrožih nepisanih pravila. Zapravo, sve što vam treba je niska kamena gromada i penjač. Kamene gromade mogu biti veličine od pola metra do zastrašujućih (možda ne preporučljivih za penjanje)10 m visine. Tu počinju pravila. U ozbiljnom boulderingu, ne smijete stati na dio opreme umetnute u stijenu, partner vas ne može fizički podupirati i morate slijediti zadane hvatove u određenom smjeru.
Solo penjanje (penjanje bez užeta)
Solo penjanje je zapravo bouldering na nešto višem nivou – i to doslovno. Ono podrazumijeva penjanje do bilo koje visine bez uobičajenog osiguranja. Taj nesputan način penjanja može biti vrlo privlačan, jer dopušta penjaču da se kreće brzo i tečno. Sigurno nije preporučljiv način za počinjanje penjačke karijere, jer su mnogi penjači, uključujući i slavne stručnjake, solirajući završili svoju penjačku, a i životnu karijeru.
Deep water solo penjanje (solo penjanje iznad vode)
Možda malo sigurniji način uživanja u solo penjanju je onaj iznad vode. Ne samo da ćete iskušati svoje sposobnosti, nego i prednosti pada čije su posljedice tek iznenadni ulazak u vodu i možda malo duže plivanje. Međutim, zapamtite da i voda može biti tvrda kao stijena padnete li s visine od 10 metara ili više te da hladna voda i veliki valovi nisu ništa manje opasni od tvrdih stijena ispod vas, dok u nekim područjima ne treba zaboraviti i na moguće susrete sa morskim psima.
Bouldering (penjanje po izgrađenim objektima)
Naziv objašnjava sve. Takvo se penjanje izvodi na građevinama koje nisu zamišljene za penjanje, ali se i pored toga mogu koristiti za taj sport. Imajte na umu da takvo penjanje može uzrokovati – i uzrokuje – plaćanje kazni i privođenje.
Penjanje po umjetnim stijenama
Sportske dvorane i umjetne stijene su savršena mjesta za početak penjačke karijere te obično imaju opremu za iznajmljivanje i obučeno osoblje koje dežura pa vam mogu dati savjet da ne posrnete pri prvim koracima na početku penjanja. Većina sportskih dvorana s umjetnim stijenama ima širok spektar smjerova različite težine pa ujedno nude priliku da učite i od drugih penjača. U nekim slučajevima penjanje može imati određena pravila, po kojima ne smete koristiti sve hvatove na stijeni, već samo određene, na primjer one označene istom bojom.
Mi smo u dvorani za sportsko penjanje FOTHIA Zapad iskušali penjanje po umjetnim stijenama. I kako to obično biva prvo morate potpisati Izjavu u kojoj izjavljujete da ste upoznati sa pravilima i da ste zdravstveno sposobni. Nakon što smo svi potpisali Izjavu, obukli smo penjački pojas te se uputili do umjetne stijene. Instruktorice su nam između ostalog objasnile za što nam služi penjački pojas i kako funkcionira te na koji način ćemo se popeti do vrha stijene.
Slika: Slušamo upute
Hmmm… meni je bio prvi put (mislim na penjanje po stijeni :)). Smjer nije bio zadan, odnosno mogla sam koristit sve izbočine na stijeni. Uputa instruktorice je bila jednostavna i glasila je: Popni se do vrha i onda sjedni (osloni se) na penjački pojas ispruži noge da ne udaraš u stijenu te se polako spusti. 🙂 Zvuči jednostavno. Pomislila sam; Ha, dobro, idem probati. Ispružila sam ruku, uhvatila se za izbočinu koju sam rukom mogla doseći stavila nogu na izbočinu da se poduprem iii… HOP!. Ok, sada dalje.. Malo si morate prokalkulirati, odnosno pogledati kako su postavljene izbočine na stijeni kako bi si mogli odrediti smjer kretanja kojim se prema vašoj pretpostavci možete popeti do vrha. Barem sam ja tako napravila . I krenulo je… podsjetilo me na penjalicu u Maksimiru. Onu veliku na livadi ispod vidikovca, doduše ne znam da li je još vijek tamo. Kao djeca smo se znali penjati na tu penjalicu i sjećam se da sam uvijek kalkulirala gdje ću staviti nogu kako bi što lakše s rukom dohvatila gornju štangu (crtica iz života autora ;)). Uglavnom…išlo je to meni brzo. Aha.. tu jednu ruku … pa onda druga noga ovdje.. odrazi se…uhvati se za gornju izbočinu… iii… evo me na vrhu. Osmijeh od uha do uha. Paaa… uopće nije teško. Naravno smjer nije bio zadan i mogla sam koristit sve izbočine. Da, tako nije teško. Kasnije sam se popela po „zelenom“ i „plavom“ smjeru. Smjerovi su označeni bojama, odnosno izbočine na stijeni su određene boje i ako se penješ zadanim smjerom npr. „zelenim“ onda smiješ, prilikom penjanja, koristiti samo izbočine zelene boje. Svaka boja označava određenu težinu smjera, ne znam točnu podjelu po bojama ali Saša Tenodi, Ivan Šulc, Manuela Jakša, Maja Gašpić i Martina Kranjčec su se okušali na „pinky“ smjeru koji je koliko sam shvatila među težima (ispričavam se ako sam nekoga zaboravila). Popeti se uspjela samo Martina. Bravo Kranjčec!! Svaka čast! 🙂
Slika: Kranjčec na vrhu
No, to nije bilo sve. J Instruktori su nas iznenadili sa skokom sa „platforme“ (over delivery, kako bi rekao Saša). Sigurno se pitate kakve „platforme“. Paaa… nije baš platforma ali kada se popnete na plohu iznad dijela umjetne stijene čini vam se kao da ste na, ha, barem prvom katu zgrade koja ima visoko prizemlje. Prešli smo zaštitnu ogradu i u „tarzan“ stilu bacali smo se sa „prvog kata“. Juuuhuuuu….aaaaaaa…supeeeer!!! Naravno, nastalo je opće oduševljenje. 🙂
Slike: Svaka povezanost sa Hooliganima nije slučajna
Mislim da je skok bila točka na „i“ ili ti, šlag na tortu. Nitko od Hooligana nije odustao, a bilo ih je koji se boje visine. Uz podršku ostalih uspjeli su nadvladati strah, a neki nakon ovog iskustva razmišljaju ponovno se okušati u penjanju.
Još jedna uspješno odrađena hooliganština je iza nas, a do sljedeće „tarzanski“ pozdrav! 🙂
Kristina Bulešić
[supsystic-gallery id='8']
Srijeda (11.03.) podijeljeni smo u dvije grupe. Mjesto nalaženja je bio ulaz u KBC Sestre milosrdnice (Vinogradska), prva grupa u 18:30, a druga u 19:30. Naravno, nakon dolaska na mjesto dogovora Saša je nazvao i rekao nam drugu lokaciju na kojoj smo se sastali kako bi iskusili novo hooligansko iskustvo. Nova lokacija je bila stambena zgrada nedaleko od bolnice. Nakon ulaska u zgradu spuštali smo se uskim stepenicama u podrum, pritom osvjetljavajući put mobitelima. Naravno da je bilo svjetla u hodniku ali nitko nije potražio prekidač jer je Saša rekao da koristimo mobitele (vjeruje se osobi koja „zna“, tzv. „osoba od povjerenja“). Kada smo sišli u podrum spustio se i vlasnik Neven Vrbanić te upalio svijetlo. 🙂 Pored vrata je stajao natpis „čudesan svijet zmija“ Oooo…zmije!. Nekim hooliganima se promijenio izraz na licu. Ali šta sad? Tu smo..u podrumu..i vrata nas dijele od zmija. Ha gle, ušli smo!
Neven Vrbanić je vlasnik, ne zna se točno kolikog broja zmija, koje drži u dvije prostorije odvojene vratima. Prva je tzv. „hladna soba“ u kojoj su zmije iz kopnenih krajeva (poskoci, čegrtuše..) te je temperatura sobe tijekom zime 5 -10 Celzijevih stupnjeva. U takvim uvjetima zmije ne jedu 3 do 4 mjeseca te se po dolasku proljeća pale lampe koje dižu temperaturu u prostoriji da bi zmije postale aktivne. U drugoj tzv. „toploj sobi“ se nalaze zmije iz toplijih krajeva koje ne hiberniraju. Sve zmije su iz uzgoja te su naviknute na ljude. Neven ih prodaje ili „izmjenjuje“ sa drugim uzgajivačima. Primjerice, ti meni daš Poskoka ja tebi Mambu. Slično kao zamjena sličica u osnovnoj školi. 😉
Slike: neki od stanovnika „hladne sobe“
Poskok Meksička zvečarka
Ako niste znali, zmije su prisutne na Zemlji već više od 100 milijuna godina te nastanjuju sve kontinente osim Antarktike. Razvile su se od gušterolikih dinosaura, što nam dokazuju i rudimentarni ostatci udova boa i pitona. Zbog izduljenosti tijela imaju povećan broj kralješaka, a takav je izgled evolucijska prilagodba puzanju kroz uske otvore i procjepe. Također zmije imaju posebno prilagođenu građu glave: kosti čeljusti i nepca vezane su samo ligamentima, što im omogućava gutanje mnogostruko većega plijena. Budući da zmije ne mogu regulirati tjelesnu temperaturu, prilikom odabira povoljnih staništa moraju u prvom redu osigurati dostupnost sunčeve energije ili neki drugi izvor topline. Zmije uglavnom žive samotnim životom i okupljaju se u veće skupine samo tijekom hibernacije (zimski san) i u razdoblju parenja. Neke zmije zbog visokih temperatura i suše miruju i u najtoplijem dijelu godine, a to se naziva estivacija (ljetni san).Velika većina vrsta aktivna je danju, zbog ovisnosti o sunčevoj energiji, dok je samo manji dio vrsta u toplijim krajevima aktivan i noću.
Parenje zmija započinje u rano proljeće ritualnim borbama mužjaka, kojima je cilj utvrditi dominaciju na određenom području. Mužjaci se udvaraju ženkama tako što slijede njihov miris, a nakon toga ih i stimuliraju nježnim dodirima tijela. Dolazi do unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se razvija potomstvo. Ženke mnogih vrsta polažu jaja na pogodna mjesta i zatim ih napuštaju, a neke ih čuvaju od predatora dok se mladunci ne izlegu. Neke vrste, poput riđovke, rađaju i žive mlade (ovoviviparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije okota. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i napuštaju majku čim se izlegu.
Sve poznate vrste zmija su mesožderi, a u njihovoj su prehrani uglavnom žabe, gušteri, druge zmije, ptice i njihova jaja, mali sisavci, ribe i kukci. Plijen love iz zasjede ili aktivnim traženjem, a gutaju ga cijela. Imaju slab vid, a osjetilo mirisa im je najjače oružje.
Jeste li znali da je samo 10% zmija otrovno. Zmije se služe jezikom i posebnom strukturom u svodu usne šupljine (Jacobsonov organ) kako bi “okusile”, tj. omirisale okolinu. Najdulja je zmija na svijetu mrežasti piton (Python reticularis), 8 - 10 m; a najmanja je dvoprugasta sljeparica (Leptotyphlops bilineatus), koja naraste do najviše 10 cm.
Zmije nemaju očne kapke, nego prozirnu ljusku koja pokriva oko i štiti ga od ozljeda. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa i slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, ali preko kostiju donje čeljusti dobro osjećaju vibracije tla. Zmije po nekoliko puta godišnje odbacuju staru kožu kada im ona postane pretijesna. Staru kožu ili „svlak“ skidaju u jednom komadu, trljajući se o travu i granje. Znatno više ljudi pogine od udara groma, napada psa ili uboda osa i stršljena nego od ugriza zmije.
Od davnina pa sve do danas zmije se u usmenim i pisanim predajama opisuju jedino kao zle, agresivne i nadasve “podle”. Zmija ima vrlo složenu simboliku obzirom da je ona jedan od svjetski najstarijih i najraširenijih mitoloških simbola. U mitologiji, religiji, znanosti i literaturi diljem svijeta zmije, simboliziraju plodnost, besmrtnost, obnavljanje, liječenje, ali i zlo. Takvo viđenje nalazimo od biblijskih motiva zmije, koja je Evi ponudila jabuku i time ljudski rod izbacila iz raja, pa do modernih hollywoodskih filmskih ostvarenja. Danas, unatoč velikom napretku u znanju i osviještenosti o očuvanju prirode, mnogo ljudi i dalje gleda na zmije kao na nešto čega se treba bojati i što bi bilo najbolje istrijebiti. Unatoč tomu, čovjek se oduvijek zmijama i divio o čemu nam svjedoči Eskulapov štap, simbol ljekarništva. Na tom starogrčkom simbolu zmija na štapu simbolizira izlječenje i brz oporavak bolesnih, kao što zmija odbacuje staru kožu i ponovo se rađa. Eskulapov štap ili Asklepijev štap simbolizira liječničko umijeće spajajući zmiju, koja svlačenjem svoje kože predstavlja simbol ponovnog rođenja i plodnosti, sa štapom, simbolom autoriteta pripisanom bogu medicine. Raširena tvrdnja govori kako je zmija omotana oko štapa zapravo bjelica, Elaphe longissima, također poznata pod nazivom Eskulapova ili Asklepijeva zmija. Bjelica je autohtona vrsta za jugoistočnu Europu, Malu Aziju i neke srednjoeuropske regije bogate toplicama, koje su nastanili Rimljani zbog vjerovanja u njene iscjeljiteljske moći.
Poznato je da u Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Poskok, riđovka i planinski žutokrug pripadaju rodu ljutica (Vipera) a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica). Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene. Katkad se još spominju crnokrpica i zmajur kao zmije “poluotrovnice”, ali one, iako imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov, a i samo unošenje otrova presporo je da bi ugrozilo čovjeka.
ZABLUDE O ZMIJAMA
Poskok NE može skakati, a naziv je dobio zbog zabilježenih ugriza u predjelu glave do kojih dolazi pred kraj ljeta i u jesen, ali ne zato što poskoci skaču, nego zato što se oni u tom razdoblju sunčaju na nižim granama drveća i grmlja. Zmije NE love i NE naganjaju ljude. Mužjaci tijekom sezone parenja mogu braniti ženku i prijeteći krenuti prema predatoru, ali najčešće zmije bježe čim zamijete ljude. Zmije NISU sluzave i mokre, kao što neki ljudi misle, nego su na dodir vrlo suhe i nježne.
Nakon što smo mu postavili 1000 pitanja o zmijama, Neven je „napokon“ izvadio zmiju iz terarija. 🙂 Uf… Tko će prvi dotaknuti zmiju? Malo smo pogledavali jedni u druge ali nakon par sekundi je krenulo.. Naš novi prijatelj s kojim nas je Neven upoznao bio je piton dugačak cca do 150 cm.
Nakon Saše Posavčevića i Tomislava Novaka došao je red i na mene. Neven mi je pitona položio oko vrata. Uhvatila sam ga sa obje ruke i promatrala njegovo/zino ponašanje. Piton se lagano uvijao, gledao okolo…a onda se okrenuo. Okrenuo je glavu prema meni i zastao. Ooo…Gleda me! Zastao je! Zašto je stao?! Zašto me gleda!? Šta to znači?! Moram priznati da sam u tom trenutku osjetila „lagani napad“ panike. Iako sam ostala mirna i bez riječi, gornjim dijelom tijela sam se počela laganoooo, odmicati od zmije. Naravno, naš novi prijatelj nije niti „trepnuo“. Okrenuo je glavu na drugu stranu i nikome ništa. Kasnije si razmišljam; „Gledao me, pa šta. I ja sam njega gledala. Tko zna šta si je on/ona mislio/la. Možda niti njemu/njoj nije svejedno? U biti, nije mi ništa napravio. Bio je zapravo vrlo drag. Zašto bi se ja njega/nje bojala?!“
Strah je bio bez razložan, iniciran naučenim obrascima koji se nemogu potkrijepiti iskustvom jer naime nikada nisam držala zmiju u rukama niti me ikada zmija pokušala napasti. Dakle, totalno besmisleno! 🙂
Nakon što sam primila zmiju u ruke i ništa strašno se nije dogodilo, osvijestila sam da je zmija životnija kao i svaka druga. Naime, sva živa bića imaju „specifičnosti“ koje su nam više ili manje prihvatljive s obzirom na inpute koje smo primali iz naše okoline. Inputi iz okoline nam u nekim slučajevima pomažu, a u nekima, kao što je ovaj, stvaraju predrasude i nerealne strahove koji nas sprječavaju da doživimo nova iskustva, recimo držimo zmiju u rukama.
Na kraju balade, drago mi je da sam imala priliku osvijestiti svoje „strahove“, uvidjeti da nemaju osnovu i da su proizašli iz „nametnutih“ uvjerenja te promijeniti svoj pogled na zmije.
I ostali hooligani su stoički podnijeli upoznavanje, doduše neki su već bili na izložbama, neki su se pitali što im to trebalo, ali na kraju smo svi izašli sa osmijehom na licu. 🙂
Do sljedećeg probijanja okvira, pozdrav!
Kristina Bulešić
[supsystic-gallery id='7']