Petra Bokan, 28. NLP Master practitioner
Iako sam generalno bila zadovoljna, bila sam, zajedno sa svojom okolinom, svjesna problema kojeg sam imala s temperamentom, i ogromnog problema s jezikom. Uvijek sam mislila da ću sljedećom prilikom bolje reagirati. Danas nisam, ali sljedeći put hoću sigurno. 100 %. Ma 300 %. Iz pogrešaka se uči, drugi put ću pametnije i sve te gluposti.
Međutim, nikad nisam znala šutjeti, ni trpjeti nepravdu i ljude koji su neodgovorni i lijeni. To me uvijek izbacivalo iz takta, i svi ti faktori su utjecali na svakodnevan stres, borbu i frustraciju, poslovno i privatno.
Htjela sam raditi na svom karakteru, na temperamentu, živciranju i svim onim stvarima zbog kojih ponekad nisam mogla normalno funkcionirati. Na Basicu sam prvi put čula staru indijansku priču, koja kaže da se u svakom od nas bore dva vuka. Koji će pobijediti? Onaj kojeg hraniš. Ja sam konstantno hranila pogrešnog vuka. Znala sam da imam problem, htjela sam ga riješiti, ali nisam znala kako.
NLP-em sam osvijestila da problem nije ovakav ili onakav svijet; problem je u meni. Više ne dopuštam negativnim emocijama da me nose, prestala sam ih taložiti jednu na drugu. Sad imam moć nad emocijama. Mogu ih kontrolirati. Postala sam svjesnija sebe, na čemu točno trebam raditi, i znam se nositi s time. Postala sam bolja verzija sebe.
Sada mi je život drugačiji. NLP mi je pomogao da otvorim nove vidike s kojima mogu vidjeti isti onaj nepravedni, neodgovorni i lijeni svijet iz druge – smirenije, i u svakom slučaju ljepše – perspektive.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prije sam prečesto krivila druge za razgovore i rasprave koje bi otišle u pogrešnom smjeru. Svi su bili krivi, i mama i tata i muž i prijateljica i kolega i baba za volanom i brat kojeg nemam.
Nakon što sam krenula na NLP usvojila sam metode kojima se vrlo jednostavno mogu prilagoditi svakom sugovorniku i voditi razgovor na način da dođem do ishoda kojeg želim. Ako nije tako, ja sam kriva, isključivo moja komunikacija je bitna. Kako se kaže u NLP-u – značenje tvoje komunikacije je odgovor koji dobivaš. Kada sam počela drugačije komunicirati, dobila sam prvu potvrdu da NLP funkcionira.
Uvijek sam lako okretala vodu na svoj mlin, pa su mi se zato u NLP-u posebno svidjele igre riječima u jezičnim obrascima. Uz to, od toga da reagiram impulzivno, sada imam moć da je moja reakcija – moja odluka. Imam puno više opcija nego što sam imala prije. Odnosno, imam sve opcije koje mi trebaju. Odlučiti reagirati u datom trenutku ispravno, ili ponekad ne reagirati uopće, mi vrijedi puno, neprocjenjivo. Prije sam mislila da je to nemoguće, osjećati se dobro ako nekoga ne pokušam argumentima razuvjeriti, tj. uvjeriti u svoj stav. Sada imam potpuno drugačiji pristup i osjećaj je nedvojbeno bolji.
Od NLP Practitioner treninga sam uzela ono što mi paše, i radila na tome. I iako nisam u potpunosti uspjela točno ono što sam zacrtala, kada sam došla na Master sve se nekako lijepo posložilo i sjelo na svoje mjesto. Čak i u situacijama kada ne kažem što treba, zapravo sama sebi dajem oduška tako reagirati, dajem si to pravo, za razliku od prije kada to uglavnom ne bilo kontrolirano. I moja okolina je primijetila razliku, pa je NLP-evski pristup rezultirao i boljim odnosima općenito. I s mamom i s tatom i s mužem i s prijateljicom i s kolegom. Babu za volanom više ne doživljavam. A brat kojeg nemam nikad nije ni trebao biti vrijedan moje pažnje.
Toliko su nepotrebne i besmislene moje borbe bile.
Odrasla sam u društvu osoba sličnih sebi, uvijek sam birala svoju okolinu.
I onda sam počela raditi, gdje nisam mogla birati, gdje sam ubačena među ljude potpuno drugačije od sebe. Svakodnevno sam bila suočena s razmišljanjima koja su dijametralno suprotna svemu što je meni logično. Definitivno u pristupu i ponašanju prema drugima nisam mogla polaziti od sebe, kako su me uvijek učili. Ali ono što i kako bih ja, je - naravno - bilo ispravno, i konstantno dokazivanje toga mi je stvaralo frustraciju.
Ipak, malo po malo, kako sam prolazila kroz treninge, naučila sam cijeniti različitosti, i prihvatiti da svaka priča ima dvije strane. Ja mogu biti potpuno u pravu, jednako kao što i druga strana može biti potpuno u pravu. Isto tako, ponekad je i potpuno nebitno tko je u pravu. Druga perspektiva koju sam dobila zahvaljujući NLP-u omogućila mi je da u svakoj situaciji naučim poštovati način na koji drugi razmišljaju. Drugačiji stav pridonio je boljoj komunikaciji, bez obzira na različitost pogleda.
Prije sam imala otpor prema javnim nastupima, i sama pomisao da svi slušaju i gledaju mene izazivala mi je neugodnost.
Master treninzi su mi puno pomogli da vidim da bez problema mogu uspjeti, mogu pričati i držati prezentacije pred ljudima koji slušaju, snimaju, dobacuju ili ometaju. Prije se nisam usuđivala niti pokušati. Zbog same činjenice da sam jednom uspjela, znam da to mogu napraviti opet. U situaciji kada osjetim stres, mogu na njega utjecati. Dobila sam samopouzdanje koje prije nisam imala i najzadovoljnija sam kad samu sebe pobijedim. Što mi je veći otpor u startu, to mi je veće zadovoljstvo poslije. Spremnija sam na nove izazove koje bih prije odbila i rekla ne mogu, neću ili ne znam. Naučila sam pobijediti samu sebe.
Ja sam osoba koja voli red, volim urednost. Perfekcionist sam. No, više od toga volim spavati. Teško mi se ustati ujutro i kad se u zadnji tren ipak uspijem pokrenuti, zbog žurbe mi krevet uvijek ostane neuredan. Nije me to nikad previše brinulo, važnije mi je bilo spavati mrvicu duže. Ipak, kada smo na treninzima radili dosljednost, odlučila sam slagati krevet svako jutro. Od tada svaki dan započinjem tako da izlazim iz svog okvira, ustajem par minuta ranije, prisjećajući se Sašine priče o dosljednosti i bacanju kamenčića u rijeku. I tako dok ujutro slažem krevet, kroz glavu mi prolazi ta priča. Mala rutina je važna jer me svaki dan podsjeti na ono bitno. Ako se još iz kreveta uspijem izboriti sama sa sobom, ma koliko mali i nevažan razlog bio, onda mogu uspjeti i u drugim, većim borbama koje me čekaju tog dana, princip je isti.
Da nema NLP-a, ne bi bilo ni odličnih kampova, iskustava i tuluma. Super su mi ljudi i drago mi je da sam dio toga. Tulumi su mi overdelivery. Na svakom božićnom partyu upoznam nove, otvorene, spontane i raspoložene ljude, i uvijek znam da ću se dobro provesti. Na kraju često bude još i bolje od toga, i jedva čekam slijedeći povod druženju.
U startu mi nije sjela njegova bahatost, prepotentnost i stav „Ja sam bog i nema(j) drugih bogova osim mene“. To mi je išlo na živce. Kako očekivati od takve osobe da te nauči nešto ili da ti naučiš nešto od njega? Unatoč tome, uspio me zaintrigirati. On je tip koji privlači. Privlači pozornost i ljude, i mene je uspio privući. I još važnije, promijeniti.
Danas shvaćam zašto je takav. I super mi je. Mislim da su ta bahatost i prepotentnost samo maska, odijelo NLP trenera, a on zapravo uopće nije takav kakvim se odaje na prvi dojam (i još nekoliko dojmova kasnije 🙂 ). Saša je upravo onakav kakav NLP trener treba biti. Ne ostavlja ravnodušnim, uzurpira mir, navike i komoditet, i polako ali sigurno rezucka te tamo gdje si najtanji.
Za kvalitetnu promjenu, to je točno ono što svima treba.
Razgovarala: Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
(INTERVJU) HRVOJE MARTIĆ, direktor službe informatičke podrške u Hrvatskoj pošti, MASTER NLP-a
Hrvoje Martić je, u 7 godina svog rada u HP-u, napredovao od inženjera do direktora službe Informatičke podrške. Direktorsku poziciju zauzeo je u periodu svoje NLP Master edukacije. Kako je izgledao taj put i kako točno NLP alati pomažu u napredovanju u korporativnom okruženju otkrio je u novoj Business NLP priči.
Svoju karijeru započeo sam kao inženjer u IT odjelu, zadužen za operativne zadatke u kojima je manji naglasak na interakciju i rad s ljudima. Kad sam postao voditelj, uvidio sam da ljudi nisu linearni i predvidljivi, kao što je to tehnologija. Počeo me zanimati „blend ljudi i tehnologije“, jer rezultat ne ovisi samo o meni, već i o mom timu i njihovim kompetencijama.
Događale su se konfuzne situacije. Trudio sam se dati smjernice, no oni me iz nekog razloga ne bi poslušali ...ili sam tek naknadno shvatio da sam im trebao vjerovati, a nisam...Uglavnom, kontinuirano sam se propitivao radim li na ispravan način i tako sam trošio mnogo energije.
S vremenom sam shvatio da ne razumijem ljude dovoljno i da mora postojati efikasniji način rada. Delivery odnosno obavljeni posao se uvijek ostvario, no bilo je pitanje KAKO je posao obavljen i koliko sam ja vremena uložio u krajnji rezultat. Na primjer, smatrao sam da sam dao maksimum, no obavljeni posao je samo djelomično ispunjavao moje kriterije, a ljudi koji su bili uključeni nisu bili zadovoljni. To mi je stvaralo osjećaj razočaranja, koji sam vjerojatno prenosio i na kolege.
Shvatio sam da su mi potrebne vještine za rad s ljudima, s kojima ću moći „izvući“najviše iz svog tima. Zaključio sam da prvo moram raditi na sebi da bih u tome bio uspješan.
Što je to zajednički nazivnik za uspjeh u radu s ljudima i njihov bolji delivery, a da su oni zadovoljni i da ne osjećaju pritisak?
Trebali su mi alati s kojima ću unaprijediti sebe, a da se to može reflektirati na druge.
Nakon praktičarskog treninga naučio sam da sam dosta alata i sam prirodno koristio, no kada saznaš njihove nazive, lakše ih „sistematiziraš“ i primjenjuješ.
Grupni treninzi su izuzetno korisni. Kad alate vježbaš na radionicama u grupi ljudi, stekneš pravi dojam koliko su zapravo ljudi različiti i koliko drugačije reagiraju. To iskustvo mi je bilo neizmjerno značajno za moje poslovno okruženje. Tako je započela moja transformacija. Naučio sam slušati, zaustaviti se u razgovoru s ljudima, osvijestiti njihovu reakciju i pronaći najbolji alat za sebe i za drugog čovjeka u danoj situaciji.
U vođenju projekata, mogu bolje posložiti flow projekta. Mogu unaprijed pretpostaviti put i predvidjeti prepreke, kao da si automatski slažem šprancu u glavi. Nakon edukacije lakše upravljam svojim i tuđim očekivanjima, imam kontrolu, predvidljivost i lakoću u vođenju.
Vezani članak: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Sretan sam kad iz ljudi mogu „izvući“ ono najbolje od njih, jer sam uvjeren da im na taj način pomažem i otvaram vrata za njihovo učenje i razvoj.
Moje promjene primjećene su od nadležnih te sam nagrađen internim priznanjem za svoj rad. Povratne informacije posebno su se odnosile na motivaciju tima i moj comittment prema zadanim ciljevima.
Ubrzo sam postao direktor. Kako se moja karijera krenula razvijati potpuno u menadžerskom smjeru, započele su i interne soft skill edukacije uključujući i prezentacijske vještine. Primijetio sam da su se moja očekivanja na edukaciju promijenila; nedostajao mi je naglasak na praktični pristup kao u NLP Hrvatska. Odlučio sam krenuti na NLP Master, a prvenstveno s ciljem učenja posebnih dinamičkih prezentacija.
Rastao sam zajedno sa svojim timom unutar hijerarhije, stoga su ljudi imali veću potrebu razgovarati sa mnom, bili su otvoreniji i doživljali me kao pristupačnog. Shvatio sam da me svi odjednom više slušaju zbog moje pozicije. Unatoč svim alatima koje sam naučio na praktičarskom treningu, i dalje sam ulagao mnogo energije u komunikaciju, a najviše zbog toga što se radilo o ljudima na višim pozicijama. Kad si na direktorskoj poziciji, moraš imati utjecaj na ljude i koji ti nisu operativno podređeni i od koje ne očekuješ delivery, moraš se pozicionirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prezentacijske vještine koje se uče na Masteru su niz metoda s kojima možete konkretno unaprijediti tim, pospješiti svoje leadership vještine i svoju – utjecajnost.
Nakon Master edukacije i običan sastanak mi je postao prilika za demonstraciju seta vještina. U stanju sam napraviti storytelling za stolom i bolje pozicionirati svoj stav i ciljeve te uvjeriti sugovornike u njihovu ispravnost. To je posebno izazovno, jer na sastanku nema mnogo vremena; u kratkom vremenskom periodu moraš izvršiti utjecaj na veći broj ljudi s različitim vrijednostima i ciljevima.
Trening i sva moja privatna i poslovna iskustva u tom periodu utjecala su na promjenu mog mindseta. Od inženjera, postao sam menadžer usmjeren na razvoj vlastitog stila upravljanja. Od strogog matematičkog sklopa došao sam do fleksibilnosti, spremnosti na pokušaje i pogreške te to smatram svojim najvećim iskorakom.
Prije sam si postavljao ograničenja, a sada sam spreman na – igru. Samim time već sam napredovao. Svaki sljedeći pokušaj čini me boljim i stvara mi novo iskustvo. Naravno, to ne znači da ne griješim.
Upravo to dopuštam i drugima – da pogriješe. Ako se ljudi ne boje pogriješiti, velika vjerojatnost je da će i uspjeti. Trudim se njegovati „ležeran“ stil upravljanja s kojim nastojim ne stvarati dodatan stres.
Sve alate koje koristim, prvo primjenjujem na sebi. Moja misao vodilja je Practice what you preach iliti radi sam ono što zagovaraš. Kad posložiš svoje vrijednosti i potrebe, lakše ćeš ih prenijeti na druge i motivirati ih. Ako ne preispitaš sebe i nisi upoznat sa svojim vrijednostima, ako ne reflektiraš svoj set vrijednosti na svoj tim, predodređen si za neuspjeh – lošu isporuku i nesretne ljude.
Moja najveća vrijednost je kada čujem da sami zaposlenici hvale projekt, vlastite uspjehe i kad vidim i čujem da su zadovoljni. To je za mene uspjeh i tada znam da sam postigao svoj cilj.
Na kampovima, ljudi jednostavno izađu iz svojih mapa – iz svojih uobičajenih načina gledanja na svijet. Imaš priliku maknuti se od svog standardnog okruženja i pokazati ili pronaći „pravog sebe“. Na primjer, neće ti biti neugodno pogriješiti, jer si okružen ljudima koji te podržavaju. Kad imaš takvo okruženje, nije te strah ući u nove izazove!
Osim što je uvijek odlična zabava, upoznaješ različite ljude, njihove poglede na svijet, njihove reakcije... Uspostavljaš dublju vezu unutar uskog kruga ljudi, u sredini koja je za sve jednako nova i izazovna i to stvarno stvara vrijednost za osobu, i poslovno i privatno.
Ta iskustva unaprijedila su moju fleksibilnost, prepoznavanje tuđih vrijednosti, razumijevanje tuđih perspektiva i građenje mog osobnog stila vođenja.
Nakon NLP-a shvatio sam da sve ovisi o meni. Mogućnosti su neograničene. Koliko ću ja uložiti u edukaciju i svoj razvoj, toliko ću dobiti natrag.
Ulaganje u sebe jest proces, ali ako ne uložiš, nema ni rezultata.
Moraš si dopustiti - IGRU.
Saša mi odgovara kao trener jer su njegovi treninzi izuzetno praktični. Vježba je za njegove radionice siromašna riječ! Metoda „bum u vatru“ ti daje praktično iskustvo koje ostale edukacije ne pružaju. Cijenim što je usmjeren da osoba što prije dobije benefite od edukacije i od okoline, a ne isključivo na svoje prodajne aktivnosti. Kao osoba ostavlja dojam da je jednostavan, no nakon što završi edukacija, shvatiš da on stvarno živi vrijednosti NLP-a u svakom aspektu svog života. Njegovi postupci i komunikacija prema tebi su samo dio metoda kojima te razvija!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
LEON MAGOVAC,28, profesionalni vojnik i zapovjednik, NLP praktičar
Osjećao sam se kao da su situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio sam si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
Drugi su imali glavnu riječ u mom životu.
Profesionalni sam vojnik pet godina, a prije osam mjeseci preuzeo sam zapovjedno mjesto. Često moram govoriti pred velikom grupom ljudi. U tim situacijama bio sam vrlo nervozan. Nisam se osjećao ugodno niti sam se znao izraziti. Zacrvenio bih se i osjećala bi se trema u glasu.
U vojsci je vrlo bitno jasno izdavanje uputa. Meni je nedostajala jasnoća u prijenosu zapovijedi, što je znalo stvoriti konfuziju među vojnicima. Nisu shvaćali što ja točno želim od njih.
Kada sam htio nešto zatražiti od nadređene osobe, nisam znao prezentirati zašto mi je to potrebno. Nisam znao kako osobi pristupiti, uvjeriti je; nisam imao „podlogu“ za to. Većinom ne bih dobio ono što bih tražio. Na kraju bih od svega dignuo ruke i odustao.
Nisam imao samopouzdanja ni sigurnosti, pa se na kraju nisam ni usudio tražiti bilo što za sebe. Osjećao sam se kao da su takve situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio bih si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
No, postalo mi je jasno da druga osoba prvo treba shvatiti što ja želim, da bi mi išta omogućila. Shvatio sam da ne znam komunicirati.
Ako razgovor s nekom osobom ne bi išao u dobrom smjeru, odustao bih od razgovora. Bio sam dosta šutljiv u društvu te sramežljiv prilikom upoznavanja novih ljudi. Često sam izlazio u klubove, no ponavljala bi se ista situacija. Upoznao bih djevojku, no ne bi dobro završilo. Cilj mi je bio pozvati je na piće, no uvijek bi se desila neka „buka u komunikaciji“. Ja ne bih shvatio što ona govori, krivo bi se razumjeli...Sad tek vidim da sam uvijek dopuštao drugima da vode razgovor i da mi je to stvaralo probleme na svim poljima.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Nakon edukacije, nema više toliko nervoze i napetosti u komunikaciji kao ni u javnom govoru. Mogu komunicirati pred skupinom ljudi i ne gubim fokus čak i ako me prekidaju s pitanjima. U početku si odredim cilj i ne gubim ga iz vida tijekom cijelog govora. Smireniji sam, opušteniji i više se ne crvenim niti mi ne podrhtava glas u govoru.
Znam se jasnije izraziti i izdavati naredbe. Bolje razumijem njihov cilj i svrhu, pa ih tako znam i bolje prenijeti.
Vojnici nemaju upitnik iznad glave kad dobiju naredbe. Sve je detaljno i jasno objašnjeno, baš onako kako bih ja htio da meni netko prenosi informacije.
Sada znam kako stvari prezentirati, kako „ljepše“ govoriti, kako prepoznati i predstaviti benefite onoga što tražim za sebe: „Kako će to unaprijediti moj rad“? Navodim druge da situaciju pogledaju iz moje perspektive, da vide stvari mojim očima. Sada ja imam riječ i ono što mi je važno jest - da mi vjeruju.
Velika razlika je i što se ne opterećujem s tim što će osoba misliti o meni, kako će reagirati, više ne zamišljam u startu nešto negativno. Usmjeren sam na cilj svoje komunikacije, mnogo lakše i brže ga postižem i mnogo sam opušteniji.
Primjećujem da se više ne bojim odbijanja jer sam mnogo uvjereniji u svoju komunikaciju. Nije me strah izboriti se za sebe.
Ako se i dogodi da me netko odbije,ne odustajem. Promijenio sam svoj stav.
Ne vidim problem u odbijanju, već razmišljam kako ću se unaprijediti, kako ću biti drugi put biti bolji. Nema više povlačenja. Pokušat ću ponovno, ali uz drugačiji pristup. To je ono što u NLP –u zovemo fleksibilnost u komunikaciji.
Zbog svih tih promjena, imam bolje odnose sa nadređenima i podređenima. Primjerice, jedan od vojnika mi je pristupio na pomalo neugodan način, a nije se znao izraziti što zapravo želi.
Moja reakcija je drugačija. Mogao sam bolje razumjeti njegovu namjeru i perspektivu; osjećao se zakinuto. Bio sam smiren i riješili smo problem unutar sat vremena. Prije bih reagirao kao i on i nastao bi sukob. Prilagodio sam komunikaciju, ostao smirene glave, riješio problem i izbjegao napetost.
Konflikte izbjegavam i uz pomoć tzv. Meta modela, s kojim mogu postaviti „prava pitanja“ i u startu raščistiti nesporazume. Jedan od primjera se možda čini izuzetno logičnim i zdravorazumskim (što NLP i jest!), no prije se ne bih uopće usudio postaviti protupitanje.
-„Kakav si ti vođa, ljudi ti šetaju okolo i ne provode obuku“
- “Koji točno ljudi šetaju i gdje šetaju?“
Time smo utvrdili da se nije radilo o mom vodu i izbjegao sam nepriliku sa nadređenima, dok je kolega koji nije reagirao na takav način, bio u problemu iako nije bio kriv.
Mogu reći da dolazim i odlazim s posla – s osmijehom.
Rezultat edukacije jest i što se lakše upoznajem s ljudima, imam širi krug prijatelja, a i komunikacija s djevojkama se jako poboljšala. Prije je 9 od 10 situacija bilo neuspješno, a danas 3 od 10. Sada ja vodim razgovor. Razmišljam što je najgore što mi se može dogoditi?
I prijatelji komentiraju da sam mnogo direktniji i da se više „igram“.
Shvatio sam da se sve reflektira. Ako si dobar u jednom području, to se prenosi i na ostala polja u tvom životu.
Ako se nađem u nekoj neugodnoj situaciji s prijateljima ili ako primjetim da moji prijatelji imaju neko negativno uvjerenje koje ih ograničava, koristim preuokviravanje i tzv. „set DA“ po Miltonu. Ti alati mi omogućavaju da im pomognem, promijenim kut gledanja na situaciju i tako oraspoložim.
Prije sam razmišljao „Ja sam vojnik. Ostavi se bilo čega drugoga, nemaš što tražiti negdje drugdje.... „No, sada imam širu sliku, proširili su mi se vidici. Svjestan sam svojih mogućnosti, više se ne ograničavam, jer vidim da u mnogočemu mogu biti bolji. Nove opcije otvorile su se upravo zbog bolje komunikacije. Volio bih, pored vojske, razviti dodatan posao. Vidim da mogu. Odselio sam se od roditelja i sada živim sam, kako bih se posvetio svojim novim ciljevima.
Shvatio sam da se moram dalje baviti NLP-om, kako bi se zadržala ista razina vještina kao nakon tečaja ili da bi se povećala. Trebam stalno vježbati kako bih stvorio trajnu promjenu i kako bi to postalo „dio mene“. Kad sam upisao praktičarski trening, rečeno mi je da je velika uloga u NLP Hrvatska upravo u zajednici i tom održavanju znanja, no nije mi bilo jasno na koji način....
Sada tek vidim koliko su svi povezani, koliko je lako doći do svake osobe. Svi imaju jednu zajedničku vrijednost i to čini komunikaciju mnogo jednostavnijom i bržom. NLP.
Ovdje je motto „ Što god trebaš, javi se“. Ljudi dijele znanje. Ne znam da li je to do trenera ili jednostavno do mindseta, ali SVI ŽELE POMOĆI. Zapravo, vrlo neobično. Svi su vrlo otvoreni i jednostavni. Svi dijele istu vibru. Vjerujem da i ja trebam biti takav i da ću i ja, ako se okružim takvim pozitivnim ljudima, postati takva osoba.
Na NLP ljetnom kampu sam upoznao nove ljude, naučio nove vještine i došao do korisnih informacija koje sam tražio.
Ovakvu ekipu druge škole NEMAJU. Ovdje školovanje, koje si jednom platio ne završava, već se nastavlja. Trener je dostupan i nakon edukacije, uvijek mu se možeš obratiti za savjet, što u drugim školama nije moguće.
Inače tijekom edukacije s nekim klikneš, no to ne potraje. Vidite se možda još jednom na kavi i to je to. Ovdje se osjećam kao da škola još uvijek traje i to mi je odlično! Pitaj Boga koga ću sve upoznati u sljedećih 6 mjeseci 🙂
Prijatelji su me pitali „Zašto ti ideš u školu komunikacije?!“. Zar nije očito?
Saša Tenodi ima sve ono što bi svaki trener trebao imati. Samopouzdanje, želju i strast za prenošenjem svog znanja, posvećen je, predan, profesionalan, otvoren i pristupačan. Na njemu se jednostavno vidi da voli to što radi.
Ono što ga razlikuje od drugih trenera jest da stalno proširuje svoje znanje i jako ga dobro prenosi. Također, uvijek je dostupan, ako mu pošalješ mail, dobit ćeš odgovor najviše u roku od nekoliko sati. S drugim trenerima, to nije slučaj. Druge trenere ne možete nazvati da vas dodatno upute u nešto što vas zanima, a posebice ne nakon završene edukacije. Saši se uvijek možete obratiti za savjet.
Impresionirao me što mi je na prvom intervjuu za edukaciju poklonio svoju knjigu. Bio sam počašćen što sam dobio knjigu od samog autora s posvetom. Danas mi je vrlo draga uspomena.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling <3
Woodstock. Hipiji koji istražuju opojne supstance i nove načine življenja. Psihodelična glazba. Iznenadni rast interesa za filozofije (i opet, načine življenja) Dalekog istoka. Summer of love. Pobuna protiv establishmenta. Eksperimentiranje. Jefferson Airplane i White Rabbit, The revolution shall not be televised. To je vrijeme i to je raspoloženje u kojem je mladi Richard Bandler, inače bistar momak zainteresiran za sve pomalo, upoznao neke od vodećih psihologa, socijologa, psihoterapeuta i filozofa svog vremena: Gregorya Batesona, Virginiju Satir, Miltona Ericksona, Roberta Antona Wilsona, a pod utjecajem knjiga i djela još i Fritza Perlsa, Alfreda Korzybskog i Noama Chomskya, pa nakon dva piva rekao sam sebi: "Kad bi bar bio netko tko bi kombinirao sva ova znanja i metode, taj bi stvarno bio kralj! Pa zašto ne bi ja?" Ovo je naravno spekulacija jer ne znamo što je on mislio, ali vjerojatno je negdje u blizini istine. Osobito ovaj dio s pivom.
Tu kombinaciju utjecaja i životnih filozofija koje je Bandler modelirao od svojih uzora, je u trenutku inspiracije nazvao "Neuro-lingvističko programiranje" jer s obzirom da je tada na fakultetu učio programirati računala, izgledalo mu je neobično fascinantno kako riječi same po sebi utječu na ljude - kako to da ono što čujemo ili pročitamo može tako drastično utjecati na nas, a na kraju, to su sve zvučni valovi i svjetlo. Sve stvari koje zovemo "discipline" počinju tako: što se nekom nešto, što većini ljudi izgleda posve normalno, čini fascinantnim. Normalno je da su jedna jabuka i jedna jabuka dvije jabuke, i da će one pasti sa stabla, možda nekom na glavu ili ne, ali samo oni ljudi koji zastanu i kažu si: "Ček, ovo je zanimljivo. Zašto je to tako? Želim znati više o tome!" će pokrenuti discipline kao što su matematika i fizika.
U ovom slučaju, NLP-evci su fascinirani komunikacijom kao takvom. Iz rane fascinacije strukturama rečenica: koja je razlika u rečenicama: "Ja sam šetač." i "Ja šetam.", Bandler i kolega mu John Grinder su brzo razumjeli da su same riječi mali dio, nekad manji od 10% onog što u osobnoj komunikaciji prenosimo, a onaj ostali dio, ispod vidljivog dijela sante leda u moru, su neverbalna komunikacija. Ton glasa, glasnoća, stav tijela, pokreti, sve su to nesvjesni dijelovi komunikacije koje primamo (ili šaljemo) a da najčešće ni ne znamo. Ovo istraživanje je dovelo do toga da je sljedeći korak bio naći kako se interno u mozgu percipira komunikacija, što je dovelo do ideje "submodaliteta." Ako imate sjećanje gdje vam je bilo primjetno hladno (što je eksperiment kojeg vrijedi napraviti), i ako u tom sjećanju promijenite osobine onog što zamišljate: umjesto sivih ili plavih tonova boja, žute i crvene, umjesto nedostatka svjetla, sunce, umjesto mogućih zvukova vjetra ili kiše ili gaženja snijega, valovi mora ili pjev ptica, umjesto debele zaštitne odjeće, nešto lagano, to sjećanje će postati toplo. Ove osobine su primjer submodaliteta, a ishod je - toplina.
NLP je nastao kao škola psihoterapije (zato što se više bavi time kako nešto napraviti nego zašto to funkcionira, što bi više bio predmet psihologije), i jedno vrijeme se činilo da će biti uz bok drugim prihvaćenim školama kao što su gestalt, bihevioralna, psihoanaliza, no sa idejom da bude efikasnija i brža od svih njih. Ali onda se dogodilo nekoliko stvari koji su rezultirale time da, ova škola koju su jedno vrijeme vodeći psihoterapeuti podržavali i istraživali, bude gurnuta po strani i često svrstavana pod pseudoznanost. Nažalost, sami su si krivi, Bandler i ekipa koja se okupila oko njega, su bili (i ostali) neprijateljski raspoloženi prema akademskoj psihologiji i psihoterapiji, i iako im je iz tih područja dolazilo najviše publike, otvoreno su govorili protiv standardne prakse. Imali su svoje razloge, naravno.
Psihoterapija, a pogotovo mentalne ustanove to vrijeme, su bili dosta primitivni, ljudski um je bio daleko veća misterija nego danas, a tada popularne teorije, među kojima i arhaična (pa ipak i danas većini poznata) interpretacija Freudovih, su bile u najboljem slučaju spore.
S druge strane, Bandlerova ekipa je previše žurila naprijed. Kad bi primjetili da nešto funkcionira: na primjer varijanta ovog gore eksperimenta se pokazala dobrom kod fobija i PTSP-a, krenuli bi to bez ustručavanja koristiti i učiti druge da koriste, a to, ispalo je vrlo bitno, su dobro naplaćivali. Iako su uočili da svi ljudi ne reagiraju jednako na sve tehnike, i poučavali druge da je izuzetno bitno komunicirati na način koji onom drugom nešto znači: netko će bolje reagirati na metaforu "mapa nije teritorij" a netko će bolje reagirati na "ne jede se menu nego hrana", s manje pažnje su primjenjivali psihoterapeutske tehnike koje su našli. Stav kojeg je Bandler ugradio u NLP je uvijek bio "sve se može", vrlo pozitivan stav iza kojeg stoji ideja da je prva i osnovna stvar maknuti razmišljanja o ograničenjima koje ljudi imaju.
Problemi nisu nešto objektivno što postoji u svemiru, nego subjektivan stav kojeg netko može imati o nečemu. Vjerojatno najveća zasluga Bandleru je što nikad nije odustajao: ako ne funkcionira tehnika koju zna, tražio bi i eksperimentirao što god može, na koji god način može, da bi pronašao neku koja funkcionira. I onda bi o tome predavao drugima na komercijalnoj osnovi. Za desetak godina, broj "NLP tehnika" je narastao dramatično, postojalo je više tisuća ljudi koji su prvo platili da ih čuju a onda su ih počeli predavati drugima i pri tom unositi vlastita iskustva i stavove, a sve pod istim nazivom "NLP."
Originalna ekipa se posvađala što međusobno što sa kolegama iz akademskog i medicinskog okruženja, i NLP je tijekom 80-ih postao "svoja stvar", ali razjedinjena: na jedan način ga je interpretirao i primjenjivao Bandler, na drugi Grinder, a na razne druge njihovi kolege iz originalne grupe. Po svemu sudeći, za neslogu je uglavnom kriv Bandler, koji jednostavno rečeno, ima prgavu narav.
Prema komentarima Miltona Ericksona i Virginie Satir, od kojih je NLP počeo, Bandler i Grinder su od početka bili "nepristojni" i "bez poštovanja" što su ovi uglavnom pripisivali njihovoj mladosti. Prema predgovoru koji je Erickson napisao za knjigu "Patterns of the hypnotic techniques of Milton H. Erickson" koju su ova dvojica napisala, kao da misli da nisu napravili dovoljno dobar posao, a prema članku R. S. Spitzera "Virginia Satir & Origins of NLP", ni Virginia nije bila presretna s njima. Ali tko zna: Erickson je bio zahtjevan i tvrd čovjek, s kontroverznim metodama, a Virginia drastično različitu narav od njih.
Danas postoji nekoliko tumačenja što je zapravo NLP, od klasičnog pragmatičnog kojeg zagovara Bandler i koji otprilike kaže: "u zadnjih 50-ak godina smo našli da većina ljudi, ako kažeš X i napraviš Y, će odgovoriti sa Z, nije bitno kako i zašto, a ako nešto ne radi moraš naći što god funkcionira za tu osobu i te okolnosti, i ne brini se ako pojma nemaš zašto to radi ili ako izgleda čudno, ili ako to uopće neće funkcionirati s drugim osobama na taj način, bitan je rezultat ovdje i sada - a još bolje ako to što nađeš preneseš drugima", do kvazi mističnog koji sežu do "u odnosu kakvo je stanje čakri osobe, možda će raditi X a možda Y, a razlog svemu tome je povezanost svih živih bića na kvantnoj osnovi a tvoj zadatak je napraviti pozitivan tok energije; ako nešto ne radi, nazovi gurua koji će ti za neke novce dati još ideja." Jako je bitno stoga naći se na ovom spektru "NLP" škola.
Postoji oveći skup tehnika u NLP-u koje su pronađene, testirane, koristile su se neko vrijeme, da bi bile napuštene ili zbog neefikasnosti ili zbog neočekivanih posljedica - takve se u pravilu više ni ne predaju. Neke od takvih su pridonjele tretiranju NLP-a kao pseudoznanosti, jer zbog komercijalizacije NLP-a svatko je mogao doći na bilo kakav tečaj, probati, protumačiti rezultat (ili manjak rezultata) na svoj način, i onda generalizirati na cijelu disciplinu. S druge pak strane, standardne tehnike NLP-a su se počele pojavljivati u modernim školama psihoterapije pod drugim imenom: oveći dijelovi tehnika CBT-a i ACT-a su "NLP drugim riječima", nemalo i zato što u stručnim krugovima naziv "NLP" ima lošu reputaciju.
Danas se NLP predaje kao kombinacija životne filozofije koja zagovara ustrajnost i pozitivan stav prema ciljevima koji si ljudi sami zadaju, i tehnika komunikacije sa samim sobom i drugim ljudima koje su se pokazale najefikasnije u njegovoj dugoj povijesti. Izašao je izvan okvira psihoterapeutske struke i danas bi ga našli u kategorijama "self-help" i poboljšane komunikacije. Svatko može pročitati neku od tisuća knjiga koje su napisane na ovu temu po svijetu, danas i oveću količinu YouTube videa, te doći do puno šireg znanja, te uz praksu nastaviti učiti dalje nego što uobičajeni treninzi nude, no s obzirom da svatko može napisati ili snimiti bilo što, zdravo je imati dozu skepticizma utemeljenu na praktičnosti: sve treba testirati prije prihvaćanja.
Da se Bandler više slagao s kolegama iz struke, da je manje mislio na komercijalizaciju a više na razvoj discipline, da je lakše prihvaćao kad nije u pravu, da je pazio kome predaje, da je cijela disciplina imala jači teoretski okvir, da je zajednica originalnih NLP-ovaca bila jača prije nego što su se razišli, ... što bi bilo kad bi bilo.
Bandler i Grinder su bili fokusirani na modeliranje tehnika, zanimalo ih je kako što efikasnije, što brže doći do rezultata, i pri tome su propustili neke prilike za učenje i, vjerojatno, suradnje s drugim istaknutim osobama. Da su se nakon početnog uspjeha modeliranja obrazaca govora Virginije i Miltona vratili ovima i umjesto da su se koncentrirali samo na tehnike, na riječi, ton glasa, da su posvetili pažnju manje tehničkim dijelovima: njihovim razlozima i motivacijama, te životnoj filozofiji, možda bi došli i do puno jačih rezultata. (Srećom, o svim osobama koje su Bandler i Grinder modelirali je napisano puno drugih knjiga.) Kao da su radili previše toga prebrzo i pri tome preskakali korake.
NLP je počeo u akademskom i stručnom okruženju: Bandler i Grinder su predavali na fakultetu, Bandler ima magisterij psihologije, Grinder doktorat iz lingvistike. Tradicionalno, za svaku tvrdnju koju imaju bi trebali provesti opsežno i strogo istraživanje, napisati nekoliko radova, otići na nekoliko konferencija i onda prijeći na sljedeću tvrdnju. Recimo nešto što se zove "Meta model", set pitanja (koji zapravo vodi formiranju određenog načina razmišljanja) o tome što se zapravo nalazi iza izgovorenih riječi. Ideja za Meta model je nastala analizirajući načine govora Virginije Satir i Fritza Perlsa: oni su tijekom svojih terapija postavljali ciljana pitanja da bi saznali neizrečene pretpostavke koje sugovornici imaju. U svom osnovnom obliku, Meta model je gotovo mehanička tehnika s uglavnom lingvističkim pravilima: ako netko kaže "ne voli me", vjerojatno je zgodno postaviti pitanja kao "a tko to?", "kako znaš?", "u kojim okolnostima?" i "kako želiš da te se voli?".
Da bi pokazali da je Meta model koristan u smislu da pomaže ljudima da bolje komuniciraju ali i da bolje razumiju sami sebe, trebale bi godine istraživanja i analize istraživanja, što se ekipi jednostavno nije dalo. Takva istraživanja bi trebalo vrlo dobro strukturirati, što je opet suptilno pitanje: da li usporediti pitanja "Meta modela" s nekima koja su posve nevezana, tipa ako netko kaže "ne voli me" da se pita "želiš li sladoled?" ili možda vezana pitanja drugog tipa kao "što možeš napraviti da te voli?".
Problem s istraživanjem psihologije je što ljudi nisu konzistentni niti često svjesni što komuniciraju, što se pokušava riješiti velikom količinom statističke obrade. Vjerojatno, ako bi nakon mjesec dana veći broj osoba kojima je postavljeno pitanje "kako želiš da te se voli?" reklo da se bolje osjećaju oko rješavanja problema od onih kojima su postavljena pitanja o sladoledu i akciji, bi to bio dobar korak naprijed.
Što ako bi onda Meta model (koji je zapravo vrlo jednostavan set pravila za naučiti) bio obrađen na standardni način i široko prihvaćen? Što ako bi se učio u srednjoj školi? Danas se još uvijek pod nazivom "psihologija" u gimnazijama uči "povijest psihologije" (isto kao što se pod nazivom predmeta filozofije uči "povijest filozofije"). Ne bi li bilo korisno usmjeriti mlade ljude da razmišljaju u smjeru "što znači biti prijatelj, dan za danom" i "kako ja želim nekog voljeti a kako želim da me drugi vole"? Ili, opet unutar ovakvog modela, zašto uspoređivati svoje doživljaje i svoj život s Facebookom drugih ljudi nije baš najzdravija opcija.
Ljudi smo, najmanje od svega nas trebaju smetati stvari koje nas čine ljudima, a tu htjeli ne-htjeli spadaju i podsvjesne stvari koje upravljaju željama i strahovima. Prihvaćanje toga da smo cjelina sa dobrim i lošim osobinama je nužno, ali to donekle možemo i koristiti na pozitivan način.
Jedna druga tehnika se zove "Iznalaženje vrijednosti" kojom se uspostavlja svjesnost hijerarhije vrijednosti u nekom kontekstu. Što ćemo dobiti nekim životnim potezom? Koliko jako želimo baš određeni posao? Zbog čega smo zadovoljni sa potencijalno životnim partnerom? Najveće prednosti u ovoj tehnici su što uspostavlja veze između koraka do nekog cilja: ako dobijem posao X, to će mi omogućiti Y a to će mi omogućiti Z (i obrnuto: da dođem to rezultat X, prvo trebam Y a onda Z) i, a ovo je vrlo bitno, što ne ovisi samo o onome što svjesno mislimo da nam je vrijednost. Ako je cilj "zadovoljstvo na poslu", moguće je da je prva stvar koja nekom padne napamet "puno novca." Drugima možda padne napamet "prijateljski suradnici" - i to je ok, svatko ima svoje motivatore, ali onda se postavlja pitanje: "dobro, a kad se na jednom poslu u prošlosti pojavio iznenadan osjećaj najvećeg zadovoljstva, u kojem trenutku je to bilo i što mu je bio uzrok?" i onda dođu odgovori tipa "ured je imao veliki prozor i bio je prekrasan jesenski dan, a mirisala je kava." Svjesno, možda želimo novac, ali nesvjesno najvjerojatnije želimo ured s velikim prozorom i aparat za kavu. Oba uvjeta trebaju biti ispunjena za "zadovoljstvo na poslu."
Što ako bi takav proces bio predmet zadnjeg tjedna fakulteta? Ili bar standardni dio intervjua svaki put kad netko mijenja posao? Bilo bi vrlo lijepo i ispunjavajuće kad bi sljedeći posao kojeg idete raditi zadovoljavao i podsvjesne kriterije. A što bi bilo, u nekoj alternativnoj stvarnosti koja još nije ostvarena ali mogla bi biti, kad bi tehnike kao meta model i iznalaženje vrijednosti bile dio pred-bračnog savjetovanja? "Kad si najjače imao osjećaj pripadnosti obitelji i zajedništva, što je uzrokovalo taj osjećaj i kako ga ostvariti s ovom partnericom?" "Kad si imala najjači osjećaj da želiš biti do kraja života s tom osobom, kako bi iskomunicirala toj osobi da ponovno napravi to što je uzrokovalo taj osjećaj?"
Dio NLP-a su i tehnike koje vode hipnotičkim ili transnim stanjima različitog intenziteta. Što ako bi dio standardnog treninga liječnika koji daju cjepiva ili vade krv bilo i kako umiriti pacijente i smanjiti im nervozu i osjećaj boli?
Da nije bilo svih onih stvari s početka, pojedinačnih osobina i interesa ranih NLP-evaca, lako je moguće da bi se tehnike nastavile razvijati unutar standardne prakse psihoterapije i psihologije, i ne bi morali čekati 30-tak godina da se stvari na koje su Bandler i ekipa nabasali čistom tvrdoglavošću počnu primjenjivati kao "normalne." Pri tome naravno treba imati na umu da nema univerzalnog lijeka niti su NLP tehnike čudotvorne i savršeno djelotvorne; na primjer, rješavanje bilo kojih znatnijih psiholoških problema često uključuje promjenu bliske i daljnje okoline u kojoj je osoba i veliko iskustvo profesionalaca. Ali ako se, na primjer, većini ljudi može znatno umanjiti osjećaj straha od javnog nastupa s nekoliko jednostavnih metoda, ili smanjiti intenzitet sjećanja na neugodan doživljaj u prošlosti, ili pomoći da bolje razumiju što žele u svojoj budućnosti, to je nešto o čemu vrijedi razmišljati.
Ideja NLP-a je da su ljudi daleko sposobniji, prilagodljiviji i vrijedniji nego što si najčešće misle. Ljudi su fantastično dobri u učenju i komunikaciji, što se može ispoljiti na dobre i loše načine. Negativna stanja svijesti, na primjer iracionalni strahovi, se često nauče "odjednom" - od jednog događaja. Pa hajdemo onda pronaći načine da što brže naučimo kako doći do pozitivnih, sretnih, zadovoljavajućih iskustava.
Veliki broj tehnika u NLP-u je skoro pa osnovna mentalna higijena bez puno filozofije (osim ako baš želite ići u new age školu NLP-a, ima i takvih). Djeca u školi se već desetljećima uče kako smanjiti prljavštinu. Kao što smo prije 100-tinjak godina počeli masovno prati ruke prije jela i poslije zahoda, zasigurno je već vrijeme da se posvetimo psihološkom zdravlju, kako se osloboditi mentalnog smeća poslije Facebooka i večernjih vijesti a prije razgovora s pravim živim ljudima.
Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Svatko od nas poznaje osobu koja se nalazi ili u vezi koja je neproduktivna, neispunjavajuća, čak i sabotirajuća ili možda osobu koja nema zadovoljstvo u svom poslovnom okviru. I svi smo svjesni da posjedujemo vremensko ograničenje odnosno da imamo svoj rok trajanja, a pritom si dopuštamo ostati u takvim „pokvarenim“ okvirima , dok godine prolaze i prolaze i jedino što se mijenja je razina frustracije. Zašto?
Strah nas limitira u djelovanju i pojavljuje se već pri razmišljanju, samoj ideji o izlasku iz okvira, odnosno svemu onome što nije dio naše svakodnevice, dio našeg poznatog terena.
Svaka osoba posjeduje određene strahove – u većoj ili manjoj mjeri, no kada vas strahovi ograničavaju u namjeri da krenete prema onome što biste voljeli ostvariti, tada postajete svjesni da je strah postao ozbiljan osobni problem i glavni saboter vaših ciljeva.
Bojimo se otkaza, bojimo se isprobati nešto novo da ne ostanemo osramoćeni, bojimo se progovoriti da ne ispadnemo bedasti – da, bojimo se promjene.
I zato, prije odabiremo samosažaljenje i kukanje nego akciju koja vodi k rješenju. Dopuštamo drugima da upravljaju našom sudbinom. Izbjegavamo nova iskustva. Odustajemo od svojih snova. Gubimo strast...i možda najgora posljedica - prestajemo se boriti za ono što vjerujemo (ili smo na putu i ta vjerovanja već odbacili), i pasivno smo plan A zamijenili planom C, D, E...i dalje.
Izvorno, strah ima ulogu zaštite – priprema nas na potencijalnu opasnost.
Kada je u našem umu triggerirano stanje straha, naše tijelo:
Također, važno je definirati distinkciju između pojmova strah i fobija.
Strah je racionalizirana emocija koja se pojavljuje kao reakcija na prijeteću situaciju. Reakcijama izazvanim strahom, možemo lakše upravljati, dok su reakcije izazvane fobijom ekstremnije i njih nismo u mogućnosti kontrolirati.
Preporuka: KAKO KONTROLIRATI EMOCIJE
Za razliku od straha, fobija je anksiozni poremećaj. Fobija je iracionalan strah, a to znači da je reakcija disproporcionalno uvećana u odnosu na stvarnu/realnu prijetnju.
Značajna većina fobija prouzrokovane su jednom jedinom situacijom u kojoj se pojavio jak emotivni naboj i ta emocija je nesvjesno uprogramirana na sve slične situacije u kojima se pojavi određeni trigger koji je postojao u primarnom iskustvu. Kao primjer uzet ću strah od javnog nastupa kod kojeg ne postoji realna, za život/gubitak života ugrožavajuća situacija, a um procesuira respons straha ili fobični respons pri samoj pomisli (konstrukciju situacije u umu) na izlazak pred auditorij.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Fobije također mogu nastati i bez postojanja osobnog iskustva. Dobar primjer može biti film Ralje (sam dr.Richard Bandler na NLP treninzima daje primjer kako je nakon emitiranja navedenog filma imao najviše klijenata ikada s fobičnim responsom pa čak i među onim pojedincima koji nikada nisu bili u prilici okupati se u oceanu – nadalje, bilo je i slučajeva da su pojedinci generalizirali taj strah na rijeke i jezera, odnosno na bilo koju veću vodenu površinu).
Zahvaljujući upravo Richardu danas u NLP-u postoji model za brzo rješavanje fobija.
Još u ranim fazama razvoja Neuro-Lingvističkog Programiranja, Richard je tražio odgovor od psihijatara na pitanje: Što je po vama i vašem iskustvu najteže izliječiti? Psihijatri su najčešće navodili fobije i opsesivno kompulzivne poremećaje.
Sljedeći korak: Richard je zakupio oglasni prostor u novinama, a oglas je glasio:
Plaćam 100 USD za sat vremena razgovora svakoj osobi koja je u svojoj prošlosti imala fobiju i samostalno ju je riješila (samostalno = bez intervencije terapeuta). Naravno, stotine pojedinaca se javilo na oglas, no samo nekolicina je doista imala iskustvo „samoizlječenja“ od fobije.
Richard je intervjuirao te pojedince i kao rezultat njegovih napora, iznašao je da su baš svi pojedinci u svojem umu prošli kroz bazično isti proces (kod nekih je broj koraka bio brojniji, kod drugih manji, no ključni elementi bili su identični). Nakon što je Richard sistematizirao te elemente, krenuo je u fazu testiranja. Odabrao bi klijenta s fobičnim odgovorom na određenu situaciju i komunicirao mu što točno da u svom umu napravi kako bi fobični odgovor nestao. Tako je i iskustvom brusio strategiju koja je danas poznata pod nazivom Fast Phobia Cure (lijek za brzo otklanjanje fobija).
Zato što mozak radi (procesuira) brzo, a ne sporo. Richard Bandler često kao primjer navodi ovu analogiju: Kada biste jedan jedini film vremenski rascjepkali na 5 godina i svaki dan biste pogledali jedan od 1826 rascjepkanih komadića filma, drugi dan drugi...ne biste bili u mogućnosti poloviti i razumjeti radnju filma. To je način na koji um funkcionira i zato Fast Phobia Cure mora biti izveden brzo kako bi imao najbolji efekt., odnosno jedan jedini, a taj je – fobija – sad je ima, a sad je nema.
Danas je strategija Fast Phobia Cure široko prihvaćena kao (trenutno) najpouzdaniji i najučinkovitiji tretman za fobije ne samo u krugu NLP Practitionera, već i psihoterapiji.
Fast Phobia Cure na jednostavan i kreativan način prekida i iskrivljava (naučene) obrasce uma zbog kojih je dolazilo do fobične reakcije. Konkretno, da bi naš um mogao procesuirati određenu informaciju, mora svjesno ili nesvjesno prolaziti kroz istu sekvencu (korake) kako bi došlo do identičnog rezultata/responsa. Ono što FPC ima za zadatak je u prvom redu iskriviti tu sekvencu, iliti jednostavnijim jezikom, iskriviti način na koji osoba doživaljava svoj strah ili fobiju u televizoru svog uma.
Disclaimer: Kada sam odlučio napisati ovaj članak, imao sam namjeru isprezentirati cijelu tehniku u koracima, no naknadno se i meni javio strah (nije čudno zbog teme članka) – što ako čitatelj krivo interpretira model ili pogriješi sekvencu. Iz tog razloga, ukoliko smatrate da posjedujete nerealan strah ili pak fobiju, svakako potražite pomoć iskusnog NLP Practitionera. Ukoliko se NLP practitioner 5+ godina sustavno bavi NLP-jem, vaš problem trebao bi biti riješen između 20- i 60 minuta (naravno, brzina zavisi i o kompleksnosti vašeg stanja i o iskustvu NLP kolege).
Ukoliko je vaš strah ili fobija manje ozbiljnog karaktera (pozivam se na disclaimer), jednostavniju opciju elementa strategije koju možete napraviti sada u cilju da ublažite reakciju straha prezentiram ovdje:
2.1.Zamislite da sjedite u fotelji, a ispred vas se nalazi crno bijeli televizor dijagonale 20tak centimetara na udaljenosti 4-5 metara.
2.2. Ugasili ste zvuk na CB televizoru
2.3. Dok sjedite u fotelji zamislite sebe u situaciji na tom CB televizoru cca 5 minuta prije nego se pojavio podražaj koji je izazvao tu neželjenu reakciju.
2.4. Sada upalite taj gluho-nijemi - crno-bijeli film situacije dok sjedite sigurni u svojoj fotelji, promatrajući sebe u toj situaciji.
2.5. Premotajte taj CB film bez zvuka, do samoga kraja i poslije kraja – sve do situacije kada ste ponovno osjećali sigurnost . Ovdje zaustavite film odnosno pritisnuli ste „pauza“
Ishod ove strategije je poremetiti sekvencu odnosno iskriviti situaciju koja je pethodno izazivala strah tj. generirala fobični odgovor.
Kao primjer što biste trebali napraviti izdvojit ću video clip koji sadrži neke od navedenih elemenata i svakako pogledajte prije prolaska kroz gore navedene korake. Napomena: pratite korake koje sam ja napisao, a koje nećete vidjeti u ovom clipu – slika mora biti crno-bijela, a film umjesto od početka prema kraju mora ići od kraja prema početku.
A sada, bacite oko na vjerojatno najstrašniju scenu iz filma Petak 13. s nekoliko ključnih NLP elemenata koji potpomažu eliminiranje strahova i fobija:
Prestrašno, zar ne 🙂
P.S. Fobija je rezultat imaginacije, ne stvarnosti i zato poslušajmo Richarda Bandlera kad kaže:
"Since most problems are created by our imagination and are thus imaginary, all we need are imaginary solutions."
Igrajte se,
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Jeste li nedavno imali iskustvo u kojem ste na određenu osobu ili situaciju odreagirali na način da ste naknadno požalili?
Jeste li imali situaciju u kojoj je vaša emocija utjecala na krivu prosudbu i pogrešnu odluku?
Vjerujem da se svi mogu složiti da jedna negativna emocija može upropastiti cijeli dan – čak i više dana, zar ne.
Značajna većina ljudi doživljava svoju svakodnevicu kao vožnju emotivnim rollercoasterom – svakodnevno doživljavaju popriličan raspon stanja i emocija (nesvjesno) prihvaćajući da su emocije nešto nad čim ne možemo imati kontrolu odnosno da su emocije samo naša „normalna“ reakcija na ono što nam se dogodilo. Emotivno stanje u kojem se nalazimo posjeduje takvu moć nad nama da će u potpunosti utjecati na naša ponašanja, naše reakcije, a u konačnici i na rezultate koje dodivamo ili ne dobivamo.
Netko može sebe definirati emotivnom osobom i to svakako može biti dobra kvaliteta u određenim situacijama i u komunikaciji s određenim pojedincima, no ukoliko dopustimo našim emocijama da upravljaju našim životima, posljedice bivaju uglavnom negativne – nemogućnost upravljanja vlastitim emocijama čini nas marionetom događaja (tj. osobne interpretacije događaja) te može dovesti do stanja anksioznosti, nezadovoljstva, depresije, a posljedično ta stanja odražavaju se i na naše zdravlje i na (ne)kvalitetu naših veza i odnosa.
Sukladno navedenom, jedan od najvećih osobnih izazova je mogućnost upravljanja vlastitim emotivnim stanjima i reakcijama, posebice u teškim i stresnim situacijama.
Naučiti upravljati vlastitim emocijama je broj 1 vještina ne samo za svakodnevno funkcioniranje na visokom nivou, već i neprocjenjiv alat za svaku uspješnu promjenu – naučiti se nositi sa stresom, ovisničkim ponašanjima, ljutnjom pa čak i gubitkom kilograma – zapravo bilo kojom aktivnosti u kojoj je promjena u odnosu na naše trenutno stanje, ključna za ostvarenje željenih ciljeva.
Kao rezultat, upravljanje emocijama može dramatično poboljšati vašu motivaciju, zadovoljstvo i osobnu produktivnost. Možete si postaviti pitanje: Što bi sve bilo drugačije kada biste u onim, stresnim situacijama uspjeli zadržati „hladnu glavu“ odnosno, koliko bi se konačni rezultat razlikovao o odnosu na ovaj koji dobivate danas, dok još emocije upravljaju vašim rekacijama i vašom komunikacijom?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Ne biste li bili zadivljeni kada biste posjedovali vještinu upravljanja emocijama koja vam pruža mogućnost ne samo odmaka od negativnog, neželjenog stanja, već vam servira mogućnost da se dovedete u bilo koje pozitivno stanje koje ste odabrali u određenoj situaciji.
Ukoliko ste i u najmanjoj mjeri upoznati s Neuro-Lingvističkim programiranjem, naučili ste da su naše reakcije, emotivna stanja i ponašanja rezultati programa koje je okolina stavila u naš um. To znači da su naši programi samo naučeni obrasci preuzeti od strane naših roditelja, prijatelja, kolega i medija, a to također znači da se ti naučeni obrasci mogu reprogramirati usvajanjem novih programa.
Osnovni obrasci NLP-a kojima kontroliramo i upravljamo svojim emotivnim stanjima nazivaju se sidra i submodaliteti.
Ovdje ćemo se pozabaviti sidrima.
NLP sidrenje omogućava vam da prepoznate i promijenite svoje emotivno stanje u sekundi. Također, sidrenje vam omogućuje da unaprijed postavite okidače na očekivanu stresnu situaciju, odnosno unaprijed uprogramirate (usidrite) reakciju kakvu želite imati. To će posebno biti korisno u onim situacijama u kojima ste podbacili nad svojim očekivanjima u prošlim situacijama.
Sjetite se situacije kada ste čuli neku pjesmu iz davne prošlosti i ta pjesma vam je povukla asocijaciju na izvorni događaj i ne samo to, ta pjesma vas je dovela u točno to emotivno stanje kao i u vašem prvom, primarnom iskustvu. Ili, pokušajte se sjetiti situacije u kojoj vas je određeni miris vratio u točno mjesto događaja iz vaše prošlosti (primjer: miris školske kuhinje ili miris mora...) i sada dok ovo čitate možete se naći tamo, zar ne.
Takvi stimulansi nas mogu instantno preplaviti emocijama. I da, sidra koja okidaju stanja često nisu dobra, odnosno češće nas dovode u neželjena stanja nego u željena.
Zabavan primjer sidra je uniforma. Zamislite situaciju, čujete zvono na vratima, otvarate vrata, ugledate policajca i odjednom počinjete se ponašati kao da ste usmrtili nekoga.
Dakle, sidra su naši automatizmi što znači da ne posjedujemo svjesnu kontrolu nad njima (barem ne do trenutka kada ih postanemo svjesni i krenemo reprogramirati).
Znanstveni primjer primjene tj. instalacije sidra je Pavlovljev eksperiment sa psima 1901. godine. Za one koji nisu upoznati s eksperimentom, ukratko:
Zvuk odnosno zvono je auditivni stimulans koji ne bi trebao imati utjecaj na reakciju slinjenja – reakciju slinjenja može izazvati samo mirisni ili okusni stimulans i zato se taj naučeni stimulans naziva uvjetovani (kondicionirani) refleks.
Zaključak je taj da razumijevanjem sidara možemo asocirati bilo koji stimulans s bilo kojim (željenim) responsom i to svjesno, a samim time i ciljano. A osim toga, poznavajući strategije sidrenja, možemo lako i poprilično brzo zamijeniti sve one automatizirane negativne reakcije koje imamo, bilo kojom rekacijom koju bismo željeli imati u određenoj situaciji.
Kako bi apliciranje novog, željenog sidra bilo uspješno, potrebno je zadovoljiti određene kriterije. U NLP-u, te kriterije nazivamo:
Kao jedan od jednostavnih primjera, izdvojit ću proces apliciranja sidra za automatsko dizanje iz kreveta (za one koji imaju problema sa snooze pa snooze pa opet snooze). Ono što vas spriječava da se dignete iz kreveta je emocija – ona emocija koja vam pruža veće zadovoljstvo pri pritisku na snooze od onog drugog, onog koji zahtijeva akciju, zar ne.
Strategiju sam pronašao (i naravno testirao) na blogu Stevea Pavline, a proces sidrenja ukratko izgleda ovako:
Svi NLP-jevci koji su instalirali ovo sidro bivaju šokirani svojom novom reakcijom sljedećeg jutra.
I sada, zamislite samo koje sve benefite možete ostvariti razumijevanjem i upravljanjem sidrima. Možda se radi o reakciji na određenu osobu iz ureda koja učestalo negativno utječe na vaše stanje. Možda se radi o sastanku s određenom osobom ili s nadređenim, možda loša sidra prevladavaju kada i samo pomislite na prezentaciju i/ili javni nastup, a možda možete prepoznati svoja negativna sidra u komunikaciji s partnerom ili partnericom, promijeniti ih i izbjeći 9 od 10 budućih konflikata.
Jer, kao što je rekao moj NLP učitelj dr. Richard Bandler:
You can’t always control what happens, but you can always control how you deal with it.
Igrajte se,
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj.
2016. godine završio je Grant Cardone University, business & sales akademiju (SAD).
Početkom 2019.godine završio Social Engineering edukaciju pod mentorstvom Christopher Hadnagya (Orlando, SAD).
Karizma podrazumijeva set iznimnih osobina poput privlačnosti ili šarma kojim određena osoba privlači pozornost drugih, utječe na njih, dok je prirodan rezulat tih osobina = lojalnost.
Ima već dobrih 11 godina od kada sam u SADu sudjelovao na seminaru Charisma Enhancement (pojačavanje osobne karizme) pod palicom genija komunikacije, prezentacije i oca NLP-a dr. Richarda Bandlera. Od mnogih vrijednih trenutaka i pouka koje su ostvarile snažan utjecaj na moju budućnost, izdvojit ću jedan poseban, osvježavajući i oslobađajući momenat već prvoga dana seminara.
Svaki od 250 sudionika Charisma Enhancementa prvi dan je trebao stati pred publiku i pričati o nečemu, bilo čemu dugačkih 60 sekundi. Zamislite situaciju, 250 ljudi iz svih dijelova svijeta, - nervoza, stres, napetost što se posebno vidjelo, čulo i osjetilo pri nastupu pojedinaca iz prve grupe (prije prvog coffee breaka). Ne znaš tko je izvukao deblji kraj, oni nezadovoljni svojim nastupom koji su se riješili zadatka već do prve pauze ili mi ostali koji ne znamo u kojem trenutku će nas prozvati da izađemo pred tu strašnu publiku i pokušamo biti pametni, interesantni, dinamični i šarmantni.
I što smo tada smatrali najvećim problemom, nitko nije imao ideju o čemu da priča/ prezentira. Daj mi temu, o čemu da pričam, ti me poznaješ, daj mi prijedlog, da ispričam vic, nemam vremena za priču. O čemu da pričam, o čemu da pričam??? - ispitivali bismo jedni druge.
Vrativši se u konferencijsku dvoranu, na binu su izašli predsjednik NLP-a John La Valle i Richard Bandler. Richard se smjestio na barski stolac, a John nam se obratio:
Ljudi, Richard i ja smo promatrali i osluškivali vašu komunikaciju u vrijeme pauze. Čuli smo da kao svoj najveći problem verbalizirate to što nemate temu. Želim da ODMAH raščistimo jednu stvar. Misli li itko od vas da Richard i ja slušamo vaše prezentacije?? Prvo, nemamo vas živaca slušati, drugo još važnije, ukoliko mislite da je sadržaj onoga što pričate bitan, na krivom ste mjestu.
Ishod ovog seminara je da postanete dinamični prezenteri i karizmatični komunikatori. Biti dinamični prezenter znači u potpunosti kontrolirati publiku, biti dinamični prezenter znači razviti opcije ponašanja kojima ćete zavesti svoju publiku da se izgube u vremenu jer su opčinjeni vašim nastupom. Obzirom da ste stigli toliko daleko sa svojim NLP-em, podrazumijeva se da ste do sada naučili – način na koji komuniciramo važniji je od sadržaja koji komuniciramo.
Što se mene i Richarda tiče, možete izaći na binu i tih 60 sekundi pričati BLA BLA....bla...BLABLA.....BLAblaBLA...BLA... – dokle god je vaš nastup po našim kriterijima uvjerljiv.
Pa krenimo, sljedeći je...Saša iz Hrvatske!
Karizma je rezultat izuzetnih komunikacijskih i interpersonalnih vještina, a obzirom da smo danas te vještine u mogućnosti naučiti, u mogućnosti smo razviti i izgraditi osobnu karizmu.
Karizmatična osoba koristi svoje vještine u cilju pridobivanja ljudi na svoju stranu bilo iz profesionalnih, ideoloških ili socioloških motiva. Zbog tih razloga karizma se često veže uz vještine lidera odnosno leadershipa. Posjedovanje ili pojačavanje osobne karizme može biti ključan faktor svakog uspješnog vođe.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Kada upitam polaznike NLP seminara što za njih znači karizma i tko je (imenom i prezimenom) po njihovim kriterijima karizmatična osoba, najčešće navode određenu slavnu osobu, političara ili uspješnog lidera. Ti pojedinci doista jesu uspješni i taj uspjeh doista biva potpomognut njihovom karizmom, no postoje mnogi „obični“ , manje poznati pojedinci koji su na jedan ili drugi način uspjeli razviti karizmatičnu osobnost.
Karizmatični komunikatori posjeduju jednu, nezamjenjivu značajku – njihova komunikacija je kongruentna. I sada, siguran sam da se već po drugi puta pitate: Što je to kongruencija!?
Obzirom da je karizma pojam koji je podložan osobnoj interpretaciji, pojedinci će često imati podvojene stavove prilikom utvrđivanja tko je točno karizmatičan/karizmatična, a tko nije. U NLP-u pokušavamo biti precizni, mjerljivi i specifični, a to bi značilo da smo u mogućnosti opisati što je to točno u ponašanju određene osobe ključno za izazivanje takvog efekta kod određene grupe ljudi, umjesto – osjećam energiju te osobe, osoba ima "neku vibru“ i slično.
Po definiciji, kongruencija je stanje jedinstva sa samim sobom. U NLP-u kongruenciju prepoznajemo kada su naša ponašanja (neverbalna komunikacija i kvalitete glasa) u potpunosti usklađena s riječima. Jednostavnije rečeno, kongruencija je stanje u kojem riječima i ponašanjem sugovornicima šaljemo jednu te istu dosljednu poruku. Dok s druge strane, imamo pojam nekongruencije.
Nekongruencija stanje u kojem iz verbalnog kanala šaljemo jednu poruku, a iz neverbalnih kanala drugu. Prema tome, nekongruencija je stanje neusklađenosti verbalne i neverbalne poruke.
Jednostavan primjer nekongruencije:
Osoba kaže – DA, slažem se. - dok glavu kreće lijevo-desno.
Bazični obrazac poligrafa odnosno detektora laži je traženje kongruencije/nekongruencije – tj. testiranje odgovaraju li verbalni odgovori (riječi) unutrašnjem stanju ispitanika. Osoba verbalizira: Nisam bio na tom mjestu, dok se na postavljeno pitanje npr. ubrzalo disanje i zacrvenilo lice.
Važno: Kongruencija je stanje u kojem je naš verbalni kanal 100% usklađen s neverbalnim kanalima. Svako odstupanje od 100% kongruentnosti, definira se kao nekongruentnost. Primjera radi, to znači da je potpuno svejedno je li osoba 66% kongruentna ili 99% kongruentna, u oba slučaja radi se o nekongruentnosti.
U situaciji kada ste izloženi komunikaciji osobe koja svoje poruke komunicira kongruentno, vaš um nesvjesno prihvaća sve što ta osoba komunicira kao neupitnu i nepobitnu istinu.
Drugim riječima, kada je osoba kongruentna, u njenoj komunikaciji ne postoje nikakvi tragovi unutrašnjeg koflikta ili sumnje u ono što priča ili prezentira. Analogno tome, kada se dovedete u stanje kongruencije, nalazite se u iuzetno moćnom stanju i to stanje ste u mogućnosti prenijeti na sve one koji vas gledaju i slušaju.
Kongruencija je poprilično rijetko stanje. Ukoliko nakon čitanja ovog teksta krenete promatrati pojedince u svojoj svakodnevnoj okolini, vjerojatnije ćete primijetiti znakove nedoumice, nesigurnosti i unutrašnjih sukoba prije nego kongruencije.
Kongruentna osoba je autentična, iskrena, ispunjena i transparentna. Nekongruentna osoba je ona koja se trudi svidjeti drugima, igra uloge i često prikriva svoje pravo, iskreno „ja“ iza debele fasade.
Kao i većinu stanja/vještina i kongruenciju je moguće istrenirati. Način na koji to možete početi trenirati je da odlučite svojoj kongruenciji da ispliva u za početak, onim situacijama u kojima to odaberete. Znači, ako ste oko nečega uzbuđeni, dopustite toj emociji da ispliva, da bude, iskrena, kongruentna, neovisno o okolini koje ste trenutno dio. Možete odlučiti prestati skrivati ono što mislite kao i ono što osjećate. Ukoliko u vezi nečega osjećate nezadovoljstvo, kongruentno izrazite to nezadovoljstvo.
Ukoliko osjećate da treba doći do konflikta, testirajte, uđite kongruentno u konflikt (osim ako možete izgubiti radno mjesto – jer tada nećete moći pohađati NLP), ukoliko vas je nešto zbunilo, slobodno izrazite tu zbunjenost.
Trenirajte svoju kongruentnost. Ne brinite previše o posljedicama, možda će ih biti, no trebate vjerovati da unatoč trenutno negativnim posljedicama, na putu postizanja stanja osobne kongruencije, čekaju vas mnogo veće nagrade od eventualno trenutnih gubitaka.
I za kraj, jedan osobni primjer (ne)kongruencije. Prilikom usmenih ispita na fakultetu, često sam bio u istoj grupici kao i moj kolega Krešo. Kada bih dobio pitanje na koje nisam znao odgovor, pokušao sam se "izvući trkeljanjem", dok je Krešo imao drugačiju strategiju, Krešo bi profesoru kao iz topa odgovorio "NE ZNAM!" U 19 od 20 slučajeva, Krešo je dobio višu ocjenu.
Kongruencija pobjeđuje.
Igrajte se...
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
Izdvajam video clip u trajanju par minuta obiteljske terapeutkinje Virginie Satir (pisao sam o Virginiji u prethodnim člancima) u kojem demostrira primjere kongruencije i nekongruencije.
Ukoliko vam se ubrza disanje, osuše vam se usta ili vam koljena počnu klecati pri samoj pomisli da ćete stajati i pričati ispred grupe ljudi, niste jedini.
To me podsjeća na iskustvo s druge godine fakulteta. Kolega i ja dobili smo termin za izlaganje našeg seminara za tri tjedna. Nije prošao dan, a da nekoliko puta u svojoj glavi nisam zavrtio najgore moguće horor filmove našeg nastupa pred malom grupicom od tridesetak studenata...dok je sam izlazak pred tu grupicu studenata emotivno bio u rangu gledanja filma Strava u ulici Brijestova u dječjoj dobi ili gore od toga.
Među „najpopularnijim“ odnosno najraširenijim strahovima na našem planetu nalaze se strah od zmija, strah od pauka, strah od visine, strah od letenja zrakoplovom i zanimljivo, kada bismo sve osobe koje posjeduju navedene strahove izbrojali, vjerojatno bismo došli do ukupno manjeg broja „zastrašenih“ pojedinaca od onih koji posjeduju strah od javnog nastupa odnosno glosofobiju.
„Prema većini istraživanja, strah broj 1 je strah od javnog nastupa. Strah broj 2 je smrt. Zvuči li vam to ispravno? To znači da bi na sprovodu, prosječna osoba prije odabrala mjesto u lijesu nego održala oproštajni govor.“
- Jerry Seinfeld
Ovdje su prezentirani neki od simptoma koji se mogu pojaviti za vrijeme javnog nastupa ili čak prilikom razmišljanja o nastupu pred publikom:
Iako je strah od javnog nastupa tako visoko pozicioniran na svjetskoj ljestvici generalnih strahova, isti je moguće poprilično brzo riješiti koristeći određene NLP tehnike. U pravilu, ono što se događa pojedincima pri pomisli na javni nastup je vizualizacija iskustva sa submodalitetima horor filma s najgorim mogućim scenarijom (poput pada u nesvijest za vrijeme prezentiranja).
NLP se u prvom redu fokusira naučiti pojedinca s tim problemom kako da eliminira slike i horor filmove iz svog uma te kako da taj film zamijeni s onim koji generira pozitivan ishod. Sljedeća razina je naučiti osobu kako da upravlja svojim stanjima (emocijama) te kako da povrati željeno stanje ukoliko je isto za vrijeme nastupa ili prezentacije iz nekog vanjskog ili unutrašnjeg razloga prekinuto. I na kraju, nakon što je NLP Practitioner naučio upravljati slikama uma i kontrolom stanja, slijedeći korak je naučiti osobu vještinama Dinamičnih prezentacija.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Navedena vještina daje ogroman opseg alata kojima osoba dobiva najviši mogući status, a taj je moć upravljanja stanjima publike, odnosno sposobnost upravljanja sobom i auditorijem pred kojim prezentiramo.
Nakon što ste naučili NLP tehnike, u mogućnosti ste ostvariti sljedeće:
Razmislite, dobiti pozivnicu za prezentaciju ili javni nastup je čast i privilegija. Održati javni nastup je socijalni i statusni dokaz vas kao eksperta u svojoj domeni. Rješavanjem straha od javnog nastupa omogućili ste svojoj publici ugodno učenje, opuštenost i zabavu, a vi ste ostvarili ono najvažnije – strah ste pretvorili u osobno zadovoljstvo i bezbrižnost.
NLP trening je ovdje da vam pomogne izbrusiti komunikacijske vještine, pojačati vaše samopouzdanje u onim situacijama u kojima vam trenutno isto nedostaje i pomogne vam otpustiti strah od nastupa neovisno o tome tko se nalazi ispred vas..
„If you can't communicate and talk to other people and get across your ideas, you're giving up your potential.“
- Warren Buffett
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Nataša Trebotić, prof.pedagogije i kroatistike, NLP praktičarka/2017.
UVIJEK ISTO...
Kad sad gledam svoj život vidim da ga nisam slobodno živjela. Išla sam uvijek istim putem kući, izbjegavala sam ljude - pritom mislim na one svakodnevne situacije poput neulaženja u lift da ne sretnem susjede. Stalno sam išla u iste dućane i nosila iste boje.
Rekla bih da je važan doprinos ove edukacije to što sad slobodnije ulazim u nove situacije. Zakoračim i krenem, a to mi je svakodnevicu poprilično uljepšalo. Isto tako zbog toga što sam se tako rasteretila lakše se sjetim svega što mogu obaviti.
Do jučer sam iskorištavala obitelj jer bih od tog svog dosadnog stalno istog sistema bila nezadovoljna. Hranila sam strah i otpor prema ljudima.
PORAST SAMOPOUZDANJA
Općenito kad nešto završim osjećam se bolje npr. kad održim prezentaciju, a onda još za to dobijem i valjanu potvrdu, raste mi samopouzdanje i mogu u duhu letjeti.
Baš zato sam baš danas kad se sve okolnosti opiru tome, odlučila napisati ovaj feedback, baš zato da potegnem dobar osjećaj i da on postane stvaran i opipljiv. Da ga „ukradem“ iz sutrašnjeg dana za kojeg znam da će biti blizu savršenstva, jer organiziram omiljenu radionicu i jer su općenito okolnosti sutrašnjeg dana lakše za mene.
Rekla bih da je upravo ovo što danas uspješnije sebe dovodim u dobro stanje jedan od za mene bitnih benefita ove edukacije. Rad na stanjima mi je jako pomogao.
PROMJENE NA RADNOM MJESTU
U školi, na svom radnom mjestu, počela sam održavati nastavu s kojom sam daleko zadovoljnija nego prije ove edukacije. Uživim se u stanje razreda i onda lakše dolazim do željenog ishoda. Jučer bi me primjerice neka uvreda (koja i ne bi bila uvreda) također na cjelodnevnoj bazi izbacila iz takta, danas je to manje slučaj.
Dakle, nekako sam odgovornost davala drugima oko sebe, gužvi u prometu i ljudima, njihovom odnosu prema meni, djeci, državi, nepotizmu bilo čemu što ne valja. I išla sam s uvjerenjem da ja tu ne mogu ništa promijeniti.
ODUSTAJANJE OD ODUSTAJANJA
I onda kao treći važan benefit edukacije mogu reći da sam izašla iz tog stanja odustajanja od mijenjanja stvari, pa čak i nemogućih i da preuzimam odgovornost za sve svoje odluke.
Nekako mi tijekom edukacije moji talenti izgledaju ljepši, a moje kvalitete bitnije, izvukla sam neke svoje stare vještine poput imitiranja i glume, pa i plesa. Svako toliko se sjetim neke svoje kvalitete koja je zamrla jer je nisam zalijevala, a mislila sam da je netko drugi treba zalijevati.
Manje mi je važno što drugi misle, a više što ja mislim. Vidim ljude s manje osude i lakše komuniciram s njima. Vidim sa zdravijim odmakom niz svojih uvjerenja i lakše prihvaćam tuđe mane i vrline, tuđe mape, tuđi svijet.
JAVNI NASTUPI
Isto tako, bilo mi je nezamislivo da ću baš ja biti ta koja govori pred drugima, našali se ili pak odgovori nešto. To mi je bilo posebno teško na radnom mjestu gdje bih osjećala strah pa i inferiornost. Nisam mogla vidjeti svoju vrijednost. Danas to mogu, mogla sam i jučer, ali nisam imala dobru rečenicu ili bih se zbunila pa bih vagala kako će netko nešto doživjeti, kako će me shvatiti.
Gubila sam se u suvišnim analizama. Bila sam žrtva, a ne akter i gledala sam ljubomorno aktere koji pokreću svijet.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Rekla bih isto tako da bez pravog učitelja nema dobrog učenika, i zato od srca zahvaljujem Saši koji me i danas vrlo uspješno vodi novim opcijama, koji je predan poslu toliko da mu se uistinu divim i bez kojeg ova priča ne bi bila ista. S lakoćom se upušta u svaku novu temu. Dinamičan je. Rekla bih da je hrabar i dosljedan i još niz toga, ali neću puno pisati već vas pozvati da se usudite raditi na sebi i krenuti u tu avanturu.
Za kraj pitam se, što će biti sutra?
Dokle mogu rasti?
I koliko se vinuti u zvijezde?
Nataša Trebotić, NLP Practitioner Split 2016/2017.
NIKOLA ŠKARICA, student digitalnog marketinga, 22
Kad bih pokušao prenijeti svoju ideju, ispričati što mi se dogodilo ili neku šalu, smeo bih se, pa bih komplicirao..bio sam jednostavno izgubljen u komunikaciji i zato sam vječito- šutio.
Dolazim iz Splita. Pokušavao sam komunicirati s poduzećima i poslovnim ljudima iz Zagreba, no imao sam vrlo neugodna iskustva. Nisam se znao izjasniti, a uz to se nisam znao prilagoditi zagrebačkom dijalektu. Ljudi nisu razumjeli što ja tražim od njih, što želim postići, pa bi projekti na kojima sam radio otišli u krivom smjeru. Na sastanku, kao da bih se zgrčio u položaj fetusa, kolege su me zadirkivale da izgledam kao “ potato” i govorili mi da imam krivi stav koji ne odgovara mojem načinu razmišljanja i idejama te da nešto moram promijeniti. Šef bi mi rekao “Come on Nikola, grow a pair of balls”; skupi muda, budi samopouzdan, ovako nećeš ništa postići!”
Bio sam povučen i nezainteresiran za socijalni život, čak i nekako socijalno osakaćen, jer se u osnovnoj i srednjoj školi nisam snalazio. Kad bih se upoznavao, ne bih pričao, samo bih čekao da drugi nešto kažu. Prihvatio sam da nikome nisam zanimljiv, jer kad bih progovorio, bio sam tih i ljudi bi mi se rugali. Stoga sam izbjegavao društvo, nove ljude te bi mi najbolje bilo u komfort zoni, sa svojom sestrom i najbližim krugom prijatelja. Novi ljudi bi stvorili dojam da ih mrzim ili im jednostavno nije bilo ugodno u prostoriji sa mnom. Ako bi na faksu profesor nešto pitao, šutio bih iako sam znao odgovor, jer ako bih se javio, ponavljao bi odgovor tri ili četiri puta. Nitko me nije razumio, pa ni sam profesor.
Kad bih pokušao prenijeti ideju, ispričati što mi se dogodilo ili neku šalu, nisam znao strukturirati rečenice tako da zainteresiram ljude oko sebe, preskakao bih temu, pa bih se smeo, pa bih komplicirao…. bio sam jednostavno izgubljen u komunikaciji i zato sam vječito - šutio. Ako bi mi se svidjela neka cura, ja ne bih ništa poduzimao. Nula. Pokušao sam nešto preko poruka, ali bez rezultata. Shvatio sam da sam svojim nezainteresiranim stavom stvorio krivi dojam i da je problem u meni.
Otvorio sam se. Pričam glasnije, lakše pristupam ljudima, sigurniji sam, samopouzdaniji.
U početku nisam ni znao što znači skraćenica NLP. Krenuo sam na preporuku prijatelja. Danas sam Master NLP-a. Otvorio sam se. Pričam glasnije, lakše pristupam ljudima, sigurniji sam, samopouzdaniji. Mogu stvoriti želju u drugima da se oni meni jave, da ih zainteresiram za sebe. Nema neugodne tišine, nema barijere kako da izjasnim svoju ideju i izrazim svoje mišljenje. Sada točno znam što želim postići u razgovoru. Kao da više matematički gledam na stvari, znam si postaviti cilj u komunikaciji i znam kada sam ga ispunio.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prvo pozitivno što mi se dogodilo je da sam našao curu, to je bilo iznenađenje za mene i za sve oko mene. Jednostavno sam prišao prijateljski, prirodno, bez razmišljanja. Druga pozitivna stvar je što bez srama pristupam profesorima i puno više ulazim u kontakt s klijentima i sa poslodavcima; prepoznali su moj potencijal, tako da sam dobio nekoliko preporuka iz velikih tvrtki! Također, prijavio sam se i za projekt redizajna stranice fakulteta. Trebali smo odabrati mentora, a meni se još prije dvije godine svidio jedan profesor i njegov rad…tada sam smatrao da nema šanse da se s njime mogu povezati. Sada sam pokucao na njegova vrata, pitao ga za mentorstvo i zauzeli smo drugo mjesto na natjecanju! Fenomenalno! Bolje si i organiziram vrijeme i rad.
Imao sam problem što studiram dva fakulteta, radim, idem na NLP, sviram gitaru….sad bolje “preskačem” s teme na temu, a sve zato što znam konkretnije i specifičnije odrediti što trebam napraviti i nema više onoga “Jao, tko će sad ovo, ne da mi se…”
Htio sam poboljšati svoje prezentacijske vještine, no nisam očekivao da ću se ovako brzo otvoriti, da ću tako samopouzdano moći izaći ispred nepoznatih osoba i isprezentirati neku random ideju! Poboljšao sam neverbalnu komunikaciju, gestikuliram, koristim mimiku lica, primjećujem svoj glas.
Primijetio sam i da bih se prije bedirao kad bi nastao neki problem i da bih znao ekplozivno reagirati, no sada se više znam kontrolirati. Primjerice, kad se dogovaram za putovanje s prijateljima, svatko vuče na svoju stranu, no komunikacijom pronalazim poveznicu sa svima i – zajedno pronađemo rješenje. Ljudi oko mene primjećuju da sam otvoreniji, da bolje objašnjavam, da me bolje razumiju.
Prilaze mi i govore da sam pozitivna osoba, obraćaju mi se za savjet i rješenje! Tako da generalno, imam bolje odnose, ugodniju atmosferu, razumijevanje i povjerenje u poslovnim i privatnim odnosima. Da nije bilo NLP-a, ja ne bih znao da je moja glavna vrijednost upravo - povjerenje. To je ono što tražim od drugih ljudi, samo na to pucam, ne zanimaju me benefiti odnosa ako ne osjetim povjerenje.
LIDER
Da nije bilo NLP-a, ne bih ni pronašao svoju ultimativnu vrijednost koju želim održati cijeli život. Htio bih biti LIDER u društvu; da svojim vještinama mogu pomagati drugima, motivirati ih, usmjeriti, obogatiti im život. Time bih dobio svoje maksimalno samoispunjenje, ne mogu zamisliti veću sreću na svijetu od toga.
NLP prevedeno na hrvatski - kad razbijaš glavu kako riješiti situaciju s curom ili na poslu – ona situacija kad pričaš, a ona te ne razumije - NLP! Na svakodnevnoj razini sada mogu samopouzdano izaći pred društvo, pred publiku i jasno reći sve što mislim, mogu lakše motivirati druge da dođemo do rješenja i lakše riješiti neslaganje u društvu. NLP je za mene prezentacijska vještina, lakša prilagodba bilo kome i bilo kojoj situaciji i – uspješna komunikacija. Treningom u NLP Hrvatska nadmašena su sva moja očekivanja.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling