Bio je to radni naziv 51. (i u mojoj organizaciji prvog) Hooligan Tajnog iskustva.
Za organizaciju Tajnog iskustva prijavio sam se još u siječnju ove godine, možda i ranije. U početku sam imao dvije super ideje, prvu (meni osobno) kao najbolju ikad i naravno drugu kao backup. Gospodin Murphy pobrinuo se da ipak bude treća.
Conquer your inner bitch! – znanost završavanja započetog (inspiracija, moj omiljeni podcaster Joe Rogan). Dakle, 15ak dana prije datuma kada je trebalo biti održano tajno iskustvo meni propada prvo, ona maločas spomenuta najbolja ideja ikad pa odmah nakon nje i backup ideja – obje iz tehničkih razloga, osobe koje su trebale vodit iskustva ne mogu ipak tada biti u hrvatskoj.
Ostaju mi dvije opcije, nazvati Sašu, reči mu da mi je propalo sve za hooliganštinu nekoliko dana prije ili smislit nešto što mogu realizirati sam (sjetio sam se tom prilikom jednog profesora s faksa koji je stalno govorio, ako želiš biti siguran da će neki posao biti napravljen, napravi ga sam). Zovem jednog prijatelja da mi pomogne s inspiracijom i dok mi on nabraja kaj bi sve mogao napraviti meni kroz glavu prolazi kak je sve glupo i dosadno i kako na kraju ne bude ništa od toga svega. I tako kroz unutarnje cendranje sine meni kako sam uvijek s frendovima dogovaral da budemo napravili beer mile, a nikad nismo – to je to, imam ju!
Prijavilo se 17 ljudi, dogovor je bio da se nađemo kod X. gimnazije/Tesle u 18:30 sati. Kad smo se svi okupili polako smo krenuli prema srednjoškolskom igralištu gdje sam prisutnima obznanio temu današnjeg tajnog iskustva.
Beer mile je jedan od poznatijih sub-kulturnih sportova. Korijeni sporta potječu iz SAD-a, točnije iz nekih dijelova Floride i New Englanda krajem 1980-ih, a najraniji zapisi održanih natjecanja dolaze sa sveučilišnih kampusa prije navedenih lokacija. Prva pravila koja su bila dostupna široj javnosti dolaze iz Kingstona (Ontario). Kasnih 90ih Beermile.com prihvatio je neka od osnovnih „Kingston Rules“ i dodao neka svoja u pokušaju standardizacije sporta, premda pravila variraju od države do države. Ukratko, trči se 4 kruga po 400 m (1 609 m je 1 milja), a prije svakog kruga natjecatelj mora popiti 355 ml pive. Pobjednik je naravno onaj koji prvi završi utrku, a prije svakog od 4 kruga popio je po jednu pivu.
Nakon što sam ukratko objasnio pravila beer mile-a, Slaven i Anita odlučili su da se neće natjecati tako da su preuzeli zapisnički stol, a ja sam na svoju veliku radost mogao u ulogu natjecatelja. Početak, nas 15 stoji na startu sa pivom u ruci (piva 0,33) i čeka Slavena da signalizira start. Otprilike 7 nas je krenulo u malom vremenskom razmaku, nakon nekog vremena krenuli su svi, mislim si prvi dio Conquer your inner bitch je već iza nas, svi su krenuli, makar nisu svi imali pravu opremu, mjesto za presvući se i slično.
Najbrži u prvom krugu čak njih trojica s upisanim vremenom od 1 minute i 55 sekundi. Kreće drugi krug, dakle potrebno je popiti drugu pivu prije nego se krene, ova već ide malo teže. Prva trojka sada se već dosta odljepila. Treća piva već je bila muka, želudac pun, trčanje i gazirano piće baš i nisu idealna kombinacija. Nekako dolazim i do četvrte pive, odnosno predradnje za zadnji krug, moram napomenuti da je Dario dok ja uzimam četvrtu pivu već pobjednik dakle ostaje borba za 2. i 3. mjesto. Nekako sam savladao i tu četvrtu, trčim sada je već zaista teško trčati, gledam oko sebe i vidim da se dio ekipe vodi onom, važno je sudjelovati, a ja razmišljam o tome kako da ne povratim sve te pive. Otprilike u istom trenu opazio sam da sam četvrti, a Marin svega pedesetak metara ispred mene. OK, mislim si, idem lagano za njim do ulaza s Klaićeve i onda zadnjih 100 metara sprint i imam ga (ili povraćam). Probao sam, ali nije išlo, doduše nisam ni povraćao tako da sam ukupno zadovoljan.
Dario Pajk bio je prvi sa vremenom od 11 minuta i 55 sekundi (službeni svjetski rekord je 5:00.23 minuta). Dario je tako osvojio prestižnu NPL (zbog greške nije NLP) beer mile 2018 plaketu. Bilo je i onih koji su se pogubili pa su tvrdili da su pretrčali krug više, ali to valjda tako bude na beer mile natjecanjima. I kako to obično bude po završetku hooliganština, kasnije smo se samo premjestili u obližnju „Mrzlu pivu“ na pivicu i druženje, ovaj put je bilo drugačije jer je i formalni dio bio pivica i druženje.
Ovo iskustvo mi je bilo jako dobro zato jer sam organizirao i isprobao jedno natjecanje koje već dugo planiram, ali nikako da realiziram. Osim toga situacija u koju sam doveden da do zadnjeg trena nisam znao što će biti od svega i hoću li čuti od Saše „ponavljanje practitionera 2x“ bila su svojevrsni izlazak iz komfort zone, nekad vrlo stresnog momenta, danas očito samo dodatne motivacije. Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali, NLP Community-u, svima koji su htjeli sudjelovati, ali iz objektivnih razloga nisu mogli i Ireni i Igoru koji su išli po bureke. Fala, pusa, bok.
Organizacija & članak: Saša Bardak, NLP Practitioner
SAŠA BARDAK, 34, inženjer
Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Što će djeca ako se meni nešto dogodi?
Planuo bih u sekundi. Često sam bio uvjeren da je moje stajalište jedino ispravno. Kako netko može biti tako glup? Kako netko može razmišljati na taj način?
Na primjer, ja sam liberalan, a prijatelj je konzervativan. Uvijek me provocirao s političkim pričama. A ja sam uvijek reagirao na isti način. Poludio bih i otišao kući. Kao da sam čekao da mi netko nešto kaže.
Postao bih živčan, sve mi je bilo glupo i ništa mi se nije dalo. To je ta kombinacija. Tri moja najbolja opisa.
Zbog posla sam stalno u autu. Sad sam tek svjestan koliko sam „pizdio“ u prometu. Čovjek ispred mene ne bi krenuo istu sekundu kad se upalilo zeleno svjetlo i to je bilo dovoljno za promjenu raspoloženja. Mislio sam si E da bar sad staneš, da ti se zaderem kroz prozor da si idiot!!
Gubio sam energiju i živce.
Pažnju sam posvećivao tuđim mišljenjima. Lako sam se dao povrijediti. Razmišljao bih satima Pa kako ovo, kako ono, kako je mogao, što ona sada misli...Konstantno sam i sve analizirao. To me umaralo. Život mi je znao biti naporan.
Sve što sam radio moralo je biti besprijekorno. Morao sam prvo dobro razmisliti prije nego što s bilo čim krenem. Imao sam previsoka očekivanja od sebe.
Dobro je analizirati i biti perfekcionist kad si inženjer, no u odnosima, komunikaciji sam sa sobom i s drugima je – na odmet.
Na primjer, u sportu sam sebi sam radio pritisak da moram biti najbolji. Nisam znao gubiti.
Ako mi ne bi išlo iz prve, odmah je bilo: Ti si nesposoban. Kako to nisi uspio?!
Čuo sam priče o smrti jednog mladog čovjeka. Od te informacije, više nisam ni čuo ni razmišljao normalno. Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce. Bojao sam se bolesti, a rijetko kad bih otišao kod doktora.
Čuo sam da je otac mog prijatelja završio u bolnici. Morao je na operaciju. Doslovce sam cijeli dan na poslu proveo u nekoj polusvijesti razmišljajući o svojim simptomima.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Stalno mi se vrtila ista misao: „Što ako se meni nešto dogodi, a otac sam dvoje djece?“ Toliko me to opterećivalo da se nisam mogao opustiti ni u čemu. Nisam uživao u životu.
-Tata, a zašto si tužan? Pitao me moj stariji sin. Toliko sam se znao unijeti u bolesti da su i sinovi primijetili moju odsutnost.
To je bio trenuak kad sam shvatio da nešto moram promijeniti.
Normalno je da brineš kao roditelj, ali ne u toj mjeri i na taj način da to osjete tvoja djeca.
Uvijek sam sve odgađao. I poslovno i privatno. Joj, boli me glava. To je bilo dovoljno da si kažem: Budem sutra...
Uvijek sam bio kampanjac. Testirao sam svoje granice, ljude i situacije. To mi više nije stvaralo užitak, no nisam znao što promijeniti.
Ušao sam u stanje potpune letargije. I to je bio začarani krug. Kasniš s nečim, pa si ljut na sebe jer kasniš. Imaš i problem s nadređenima ili sa ženom, ili sa sobom.
To je kao neki mazohizam. Znaš da možeš, ali ipak- budeš sutra.
Kakav je bio stav prema obvezama, takav je bio i prema životu: What's the point?. Zašto bi se oko ičega trudio kad ionako ništa nema smisla. Zašto bi se trudio kad ću oboliti...
Sad guštam u nereagiranju. Prepoznajem tuđe obrasce u komunikaciji i tako se „ne pecam“ na provokacije. U mnogo manjoj mjeri doživljavam napade ljutnje, a ako uopće dođe do toga, lakše i brže si promijenim stanje.
Mnogo manje ulazim u konfliktne situacije i ne gubim vrijeme na svađe.
Najkorisnija lekcija je „Mapa nije teritorij“. Razmišljam što je drugom čovjeku u glavi. Mogu jednu situaciju vidjeti iz više kuteva. Možda „čovjek koji kasni na semaforu“ ima ozlijeđenu nogu i to uzrokuje kašnjenje reakcije od jedne sekunde?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com
Također meta modelom sam razvio kvalitetniji razgovor sam sa sobom. Toliko izvježbate taj meta model na treningu da počnete automatizmom drugačije reagirati. U neželjenoj situaciji, ja se jednostavno sam sa sobom razgovaram drugačije i smirim se.
Ja odlučujem kako ću reagirati i koji značaj ću dati kojoj situaciji. Napokon imam – kontrolu.
Otkad sam završio NLP, mnogo, mnogo manje razmišljam o bolestima. Više nisam umišljeni bolesnik.
Prvi korak je da postanete svjesni tih misli, da ne sudjelujete u njima. Dobijete mogućnost promatrati ih sa strane. Drugi korak je da dobijete alate za njihovu promjenu. Koristim Meta model kojim sebe možete razuvjeriti. Razgovaram sa sobom zdravo i razumno.
Rezultat je da više nemam „crni“ pristup životu. Nema pesimizma.
Olakšanje je ogromno.
Zavolio sam napustiti zonu ugode Više ne odgađam. Jednostavno stvari – napravim i to - danas. Za to koristim alat sidrenja.
Jednom sam tako napravio kad mi se nije dalo ići na trening i najradije sam htio ostati na toplom, na kauču, ispred televizije. No, rekao sam si Ne, idem! i poslije sam se osjećao mnogo bolje nego na kauču. Taj Ne, idem! sam počeo primjenjivati i u svim ostalim poljima života. Kad si to izgovorim, automatski uđem u neki borbeni stav.
Opere me totalna euforija. Mogao bi čuda.
To mogu zahvaljujući promjeni stava. Nema više Who cares i What' s the point....Sada se sve može!
NLP mi je dao kontrolu misli i kontrolu emocija. Moj život više nije naporan. NLP je – olakšanje.
FEEDBACK SAŠA TENODI: Njegovi treninzi su kao droga. Fascinira me kako postigne atmosferu i zajedništvo na treninzima, kao da se svi znamo sto godina. U toj prostoriji s njim, kao da možeš riješiti svaki problem. Odlično radi svoj posao. Svaku vježbu koju sam radio s njim mi je napravio savršeno, stvarno sam osjetio sve benefite NLP alata. Kad radiš s njim shvatiš: OVO stvarno funkcionira!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:
Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:
