Bio je to radni naziv 51. (i u mojoj organizaciji prvog) Hooligan Tajnog iskustva.
Za organizaciju Tajnog iskustva prijavio sam se još u siječnju ove godine, možda i ranije. U početku sam imao dvije super ideje, prvu (meni osobno) kao najbolju ikad i naravno drugu kao backup. Gospodin Murphy pobrinuo se da ipak bude treća.
Conquer your inner bitch! – znanost završavanja započetog (inspiracija, moj omiljeni podcaster Joe Rogan). Dakle, 15ak dana prije datuma kada je trebalo biti održano tajno iskustvo meni propada prvo, ona maločas spomenuta najbolja ideja ikad pa odmah nakon nje i backup ideja – obje iz tehničkih razloga, osobe koje su trebale vodit iskustva ne mogu ipak tada biti u hrvatskoj.
Ostaju mi dvije opcije, nazvati Sašu, reči mu da mi je propalo sve za hooliganštinu nekoliko dana prije ili smislit nešto što mogu realizirati sam (sjetio sam se tom prilikom jednog profesora s faksa koji je stalno govorio, ako želiš biti siguran da će neki posao biti napravljen, napravi ga sam). Zovem jednog prijatelja da mi pomogne s inspiracijom i dok mi on nabraja kaj bi sve mogao napraviti meni kroz glavu prolazi kak je sve glupo i dosadno i kako na kraju ne bude ništa od toga svega. I tako kroz unutarnje cendranje sine meni kako sam uvijek s frendovima dogovaral da budemo napravili beer mile, a nikad nismo – to je to, imam ju!
Prijavilo se 17 ljudi, dogovor je bio da se nađemo kod X. gimnazije/Tesle u 18:30 sati. Kad smo se svi okupili polako smo krenuli prema srednjoškolskom igralištu gdje sam prisutnima obznanio temu današnjeg tajnog iskustva.
Beer mile je jedan od poznatijih sub-kulturnih sportova. Korijeni sporta potječu iz SAD-a, točnije iz nekih dijelova Floride i New Englanda krajem 1980-ih, a najraniji zapisi održanih natjecanja dolaze sa sveučilišnih kampusa prije navedenih lokacija. Prva pravila koja su bila dostupna široj javnosti dolaze iz Kingstona (Ontario). Kasnih 90ih Beermile.com prihvatio je neka od osnovnih „Kingston Rules“ i dodao neka svoja u pokušaju standardizacije sporta, premda pravila variraju od države do države. Ukratko, trči se 4 kruga po 400 m (1 609 m je 1 milja), a prije svakog kruga natjecatelj mora popiti 355 ml pive. Pobjednik je naravno onaj koji prvi završi utrku, a prije svakog od 4 kruga popio je po jednu pivu.
Nakon što sam ukratko objasnio pravila beer mile-a, Slaven i Anita odlučili su da se neće natjecati tako da su preuzeli zapisnički stol, a ja sam na svoju veliku radost mogao u ulogu natjecatelja. Početak, nas 15 stoji na startu sa pivom u ruci (piva 0,33) i čeka Slavena da signalizira start. Otprilike 7 nas je krenulo u malom vremenskom razmaku, nakon nekog vremena krenuli su svi, mislim si prvi dio Conquer your inner bitch je već iza nas, svi su krenuli, makar nisu svi imali pravu opremu, mjesto za presvući se i slično.
Najbrži u prvom krugu čak njih trojica s upisanim vremenom od 1 minute i 55 sekundi. Kreće drugi krug, dakle potrebno je popiti drugu pivu prije nego se krene, ova već ide malo teže. Prva trojka sada se već dosta odljepila. Treća piva već je bila muka, želudac pun, trčanje i gazirano piće baš i nisu idealna kombinacija. Nekako dolazim i do četvrte pive, odnosno predradnje za zadnji krug, moram napomenuti da je Dario dok ja uzimam četvrtu pivu već pobjednik dakle ostaje borba za 2. i 3. mjesto. Nekako sam savladao i tu četvrtu, trčim sada je već zaista teško trčati, gledam oko sebe i vidim da se dio ekipe vodi onom, važno je sudjelovati, a ja razmišljam o tome kako da ne povratim sve te pive. Otprilike u istom trenu opazio sam da sam četvrti, a Marin svega pedesetak metara ispred mene. OK, mislim si, idem lagano za njim do ulaza s Klaićeve i onda zadnjih 100 metara sprint i imam ga (ili povraćam). Probao sam, ali nije išlo, doduše nisam ni povraćao tako da sam ukupno zadovoljan.
Dario Pajk bio je prvi sa vremenom od 11 minuta i 55 sekundi (službeni svjetski rekord je 5:00.23 minuta). Dario je tako osvojio prestižnu NPL (zbog greške nije NLP) beer mile 2018 plaketu. Bilo je i onih koji su se pogubili pa su tvrdili da su pretrčali krug više, ali to valjda tako bude na beer mile natjecanjima. I kako to obično bude po završetku hooliganština, kasnije smo se samo premjestili u obližnju „Mrzlu pivu“ na pivicu i druženje, ovaj put je bilo drugačije jer je i formalni dio bio pivica i druženje.
Ovo iskustvo mi je bilo jako dobro zato jer sam organizirao i isprobao jedno natjecanje koje već dugo planiram, ali nikako da realiziram. Osim toga situacija u koju sam doveden da do zadnjeg trena nisam znao što će biti od svega i hoću li čuti od Saše „ponavljanje practitionera 2x“ bila su svojevrsni izlazak iz komfort zone, nekad vrlo stresnog momenta, danas očito samo dodatne motivacije. Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali, NLP Community-u, svima koji su htjeli sudjelovati, ali iz objektivnih razloga nisu mogli i Ireni i Igoru koji su išli po bureke. Fala, pusa, bok.
Organizacija & članak: Saša Bardak, NLP Practitioner