Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Zadnju godinu djetetovog polaska u vrtić mnogi roditelji smatraju najvažnijom jer kreće tzv. „priprema za školu“. Vrlo često se koristi i naziv „predškola“, a pritom se misli na stariju skupinu, tj. skupinu u kojoj borave djece u dobi od 6 do 7 godina. I tako na početku pedagoške godine, mnogi ispituju: „Kad ćete početi provoditi program pripreme za školu? Kad će početi „mala škola“? Koje radne listove trebamo kupiti? Hoćete li im davati domaće zadaće povremeno da im bude lakše u školi?“ itd.

TAKO MALI, A VEĆ ZNAJU PISATI I RAČUNATI

Razgovarala sam s mnogim odgojiteljima, stručnim suradnicima i došli smo do spoznaje da svake godine, sve više djece dobiva odgodu za upis u prvi razred. Nadalje, promišljali smo zašto je tako i zbog čega dolazi do toga. Došli smo do zaključka da većina djece dobiva odgodu zbog teškoća na području socio – emocionalnog razvoja. Što to točno znači i zašto dolazi do toga? Današnja djeca kognitivno su na vrlo visokoj razini. Vjerujem da se i sami iznenadite kad shvatite da dijete zna pisati slova već od 4. godine, počinje čitati već u 6. godini, poznaje svijet planeta i dinosaura već u 3. godini, počinje koristiti kompjuter i tablet već u 3. godini, zbraja i oduzima već u 6. godini života itd. To su sve karakteristike koje većina djece vrlo brzo i lako nauče uz odraslu osobu. Djeca predškolske dobi upijaju kao spužve i dovoljno je da samo nekoliko puta pokažete ili objasnite i ono će zapamtiti i ponoviti točno kako ste pokazali. To je potpuno prirodno za dijete jer učenje je osnovna potreba djeteta. Dijete je znatiželjno, radoznalo, uči slušajući, gledajući, isprobavajući, istražujući, promatrajući, upija sve informacije, pokrete, riječi što ga okružuju.

PRIPREME ZA ŠKOLU POČINJU VEĆ U NAJRANIJOJ DOBI

U današnjem svijetu, mnogo je poticaja s raznih strana, npr. vrtići, igraonice, radionice, televizija, internet, tablet, knjige, igračke i logično je da dijete vrlo brzo napreduje i s lakoćom pamti nove spoznaje. A radni listovi u vrtiću? Neki smatraju to ogledalom djetetovog znanja i rada u predškolskoj dobi, npr. vježbe grafomotorike, koncentracije, pažnje, usredotočenosti itd. A da bi dijete moglo riješiti radni listić npr. „poveži slovo sa slikom“ potrebno je mnogo vježbe i rada koje dijete počinje već u jaslicama razvijati. Kako? U ovom zadatku imamo dvije glavne vježbe: analiza riječi i grafomotoričke vježbe.

Vjerojatno se pitate kakve veze imaju jaslice s time!? Već u jaslicama počinju prvi počeci slušne analize riječi i vizualne percepcije slova i riječi. Djeci izgovaramo razne brojalice koje su vrlo pogodne za razvoj ritma, a time i slušne analize riječi, rastavljanje na slogove, npr. „I–šo me-do u du-ćan“. Mnogi se pitaju zašto lijepimo velika slova već u jaslicama?! Zbog vizualne percepcije i globalnog čitanja, što su prvi počeci čitanja i pisanja. A da bi dijete u radnom listiću moglo povezati olovkom sliku i prvo slovo ili riječ, potrebne su vježbe fine motorike u jaslicama koje se provode na različite načine a koje su predvježbe za grafomotoričke vježbe. Ne počinju li pripreme za školu već u najranijoj dobi?

ZAŠTO SVE VIŠE DJECE DOBIVA ODGODU ZA ŠKOLU

Kao što sam već rekla, najčešći problemi većine djece nalaze se na području socio-emocionalnog razvoja koji je najvažniji dio za razvoj ličnosti. To je nešto što je vrlo teško naučiti jer se ne radi o prijenosu informacija i spoznaje. Također, u tom području razvoja najveći utjecaj imaju roditelji i odgojni stilovi roditeljstva. Kod većine djece dolazi do problema nepoštivanje pravila, granica, nekontroliranosti emocija zbog čestog popuštanja odraslih osoba, nedosljednosti ili prevelike zaštite ili privrženosti djeteta od strane odrasle osobe. Dijete od prvog dana uči o emocijama, a emocije su vrlo važan dio ličnosti za razvoj pozitivne slike o sebi, samopouzdanja i samopoštovanja.

RODITELJI I ODGOJITELJI SU PARTNERI U ODGOJU I RAZVOJU DJETETA

Roditelj je primarni odgojitelj djeci i najvažniji model i uzor. Polaskom u vrtić, dijete se susreće s drugim modelima ponašanja: odgojitelji i djeca. Dakle, emocije se nadovezuju na socijalizaciju što nam i sam naziv govori. To je zadaća odgoja obitelji i vrtića. Poštivanje pravila grupe, ustanove, uvažavanje vršnjaka, empatija, međuvršnjačka suradnja i dogovor, timski rad i stvaranje kompromisa itd. Polaskom djeteta u vrtić počinje razvoj društvenosti. Vrtić je samo prva stepenica i onaj najnježniji oblik emocionalnog, socijalnog i društvenog razvoja koja priprema dijete za polazak u školu, novu društvenu zajednicu.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas, mag. praesc. educ.

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Radi kao odgojitelj-mentor u zagrebačkom dječjem vrtiću.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Kakav je savršen roditelj? Kako da budem najbolji roditelj svojem djetetu? Kako moramo odgajati djecu? Što moram učiniti da me sluša i da bude dobro dijete? „Ja se toliko trudim, i ispunim sve što moje dijete želi, a ono opet po svojem i naravno da tada „poludim“ pa učinim ili kažem nešto za što mi je poslije žao.“

Pantley: „Savršeno roditeljstvo.“

Biti roditelj svakodnevno je borba sa tisuće pitanja i postupaka. Ipak, vrlo je važno što reći djetetu i kako postupiti. Kao edukativnu literaturu, vrlo jasnu i konkretnu, mogu preporučiti knjigu Elizabeth Pantley: „Savršeno roditeljstvo.“ Autorica navodi da je savršeno roditeljstvo proces u kojem roditelji sa svim svojim ljudskim manama i slabostima daju sve od sebe kako bi odgojili sposobnu, odgovornu i sretnu djecu. Pod naslovom „Najprije pročitajte ovo!“ autorica naglašava da u odgoju postoje smjernice odnosno pravila koja nam olakšavaju i pomažu. Ona ih roditeljima iznosi kao „ključeve savršenog roditeljstva“:

       1. PREUZMITE GLAVNU RIJEČ

Autorica daje jasan prvi korak koji se sastoji u tome da jednostavno sebi dopustite da imate glavnu riječ, te da očekujemo od djece da nas slušaju. To predstavlja zdrav temelj na kojem ćemo sagradit zdrav odnos s djecom pun ljubav i povjerenja.2

      2. RECITE IM, NEMOJTE IH MOLITI

Česta pogreška roditelja jest da djecu mole, umjesto da im kažu što da čine. To dijete shvaća kao nešto što može ili čak ne mora napraviti upravo zbog naše greške i ne znanja ili neiskustva.

    3. KAD NEŠTO KAŽETE, TO I MISLITE. I TO VEĆ PRVI PUTA

Autorica naglašava važnost ovog pristupa jer djeca vrlo lako i kompetentno shvaćaju koliko su roditelji ozbiljni i dosljedni.

    4. BUDITE KRATKI I ODREĐENI

Iščitavajući ovaj dio knjige autorica na humorističan način koristi izraz koji se zove „prodiko-blebetis“ kojim objašnjava da se djeci „govori manje, a kaže više“. Drugim riječima roditelje se upućuje da budu određeni u opisima, te da će djeca češće surađivati ako dobivaju kratke i određene upute.

   5. NEMOJTE POPUSTITI PRED PRIGOVARANJEM, CMIZDRENJEM I PRITISCIMA

Naglašava se da dijete treba naučiti da svojom upornošću ne može promijeniti roditeljsku odluku kojoj je cilj odgojiti sposobnu i odgovornu osobu, pogotovo jer se radi o ispravnoj odluci. Za ovo pravilo potrebno je mnogo znanja i to je vještina koju učimo cijeli život, dok dijete neprestano ispituje naše granice.

   6. DAJTE DJECI MOGUĆNOST IZBORA, POSTAVLJAJTE IM PITANJA

Prvenstveni cilj roditelja jest da se dijete osamostali. Govori se o tome kako možemo konstruktivno doći do željenog cilja, pritom dati djetetu mogućnost izbora i to takvog da dijete samo zaključi da mora nešto napraviti, te da je to njegova obveza i da se od njega očekuje da se samo uključi u rješavanje problema.

  7. UPOTREBLJAVAJTE PRAVILA I RUTINE

Autorica potiče roditelje na razmišljanje o svojim dnevnim aktivnostima, ističući važnost prioriteta odnosno što je u obitelji najvažnije. Navedeno pravilo sastoji se i od procjene roditeljskih očekivanja od djeteta. Sugerira se popis pravila koja opisuju ponašanje kakvo se očekuje.

8. SAGRADITE TEMELJE LJUBAVI, POVJERENJA I POŠTOVANJA

U ovom dijelu se  naglašava velika važnost ljubavi, povjerenja i poštovanja koje čine neizostavan i jako bitan temelj svakog odgoja. Roditelji moraju odvajati vrijeme za svoju djecu,  unatoč kaotičnom svijetu koji nam postavlja razne prepreke pri odgoju. Treba slušati djecu, njihove želje i potrebe pritom biti upoznat sa razvojnim fazama djeteta, njegovom temperamentu i osobnosti. Autorica ističe roditelje na poticanje djece svaki dan uz pokazivanje ljubavi prema njima i pohvalu kad djeca nešto uspješno postignu.

9. PRVO RAZMISLITE, A TEK ONDA NEŠTO UČINITE

Ovo pravilo nam govori da roditeljstvo nije lak zadatak, te da proces savršenog roditeljstva ne može naučiti slučajno. Autorica ističe nužnost ili potrebu istraživanja, razmišljanja i planiranja, kako bi došli do najboljeg rješenja za svaki problem.

Što god da mislite da jeste uvijek možete više!

Jedna od NLP pretpostavki je da osoba s najviše fleksibilnosti može preuzeti kontrolu. Fleksibilnost podrazumijeva i kreativnosti u ponašanju i izražavanju, kontrolu i utjecaj na emotivna stanja, ponašanja, verbalnu i neverbalne komunikacije.

Kako to utječe na djecu?

Djeca uče putem osjetila i uče čineći. Sve ono što vide i čuju prenose dalje, uče po modelu osoba koje ih okružuju. A kako će to biti, ovisi o nama s kojima su djeca okružena, zar ne? Znate za onu poštapalicu: „Kako on prema meni, tako i ja prema njemu.“? Značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo.

Sve navedene smjernice odnosno pravila koje autorica iznosi kao „ključeve savršenog roditeljstva“ uz primjenu NLP tehnika i alata dovode nas željenog ishoda, a taj je: sposobno, sretno i odgovorno dijete.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Na koga je to dijete?

Od rođenja ima svoj karakter, tako je čvrst da ne možeš protiv njega! Ponaša se točno onako kako hoće, nema šanse da ga preodgojim! Što određuje našu osobnost? Određuje li nas naša biologija ili pak okolina? To je samo djelić od pregršt pitanja koja možemo postaviti u vezi odgoja, naše ličnosti i čimbenika koji utječu na njih. Ljudska bića su nedovršena i neprestano u procesu razvoja i oduvijek se pitamo je li čovjek određen u potpunosti svojom genetikom ili okolina može imati utjecaj na određivanje čovjekove osobnosti.

Nedavno sam i ponovno pogledala francuski dokumentarni film „Bebe“. Svakako ga preporučujem, vrlo je iskren, životan i potiče na razna razmišljanja vezano uz odgoj djeteta i utjecaj okoline na dijete. U filmu je prikazana priča o četiri bebe, u četiri različite države (Namibiji, Mongoliji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama), koja ih prati od rođenja pa do prvih koraka. Film nam istovremeno približava četiri različite kulture, uspijevajući zabilježiti najbezbrižnije i najdirljivije trenutke, a tako jedinstvene događaje u prvim mjesecima naših života. Film me potaknuo na razmišljanja i promišljanja o utjecaju odgoja djece. Što određuje našu osobnost?  Koliki je utjecaj genetike? Koliki je utjecaj okoline? Koliki je utjecaj roditelja?

UTJECAJ OKOLINE

U filmu možemo vidjeti različite realne scene. Npr. djeca u Namibiji i Mongoliji su goli, sami leže na podu ili pužu, igraju se s pijeskom, kamenčićima, toalet papirom, kostima što su našli na podu, lokvicama vode, a kad je umorno, samo legne i spava. Majke rade svoj posao, hrane stoku ili sl. Djeca su mirna i rijetko plaču, a vrlo često su i sama. U Japanu i Americi djeca imaju pregršt raznolikih igračaka. Najviše je igračaka na baterije i koje proizvode različite zvukove. Prikazana je jedna scena gdje dijete leži na sredini sobe, oko njega igračke a ono leži i viče. Majke se trude umiriti dijete, pjevajući i sl. Uspavljuju dijete na ruka ili u krevetiću. Uvijek su prisutne uz dijete.

Ima mnogo različitih usporedbi u filmu. Scene sa životinjama su me impresionirale. U Namibiji oko djece hoda krdo stoke. U Mongoliji dječak se kupa u lavoru, dolazi koza i pije vodu iz istog tog lavora. Vidljivo je da su djeca mirna, gledaju životinje, igraju se s njima, žive s njima. U Americi majka odvodi dijete u zoološki vrt, dijete gleda životinje preko stakla, plače i vrišti, vidljivo je da se dijete boji životinja. Majka tješi dijete, objašnjava mu, no dijete i dalje vrišti. Scene u filmu pokazuju utjecaj okoline, ljudi na razvoj djece već u prvim danima života. U početku djetetova okolina su njegovi roditelji i obiteljska sredina. Kako dijete raste tako se širi i okolina koja ga okružuje. Logično, zar ne?

TEMPERAMENT ILI KARAKTER?

Važno je znati razliku između temperamenta i karaktera. Temperament se definira kao način emocionalnog reagiranja pojedinca koji se smatra urođenim, dok se karakter izgrađuje pod utjecajem okoline. Stručnjaci kažu da naša osobnost nije fiksirana samim našim rođenjem, da svi imamo urođeni temperament da budemo otvoreni i društveni ili pak stidljivi i povučeni.

Dobar primjer su blizanci. Isti roditelji, ista genetika, isti utjecaj roditelja a oni opet svaki drugačiji. Nije li to divno? Svako je za sebe, ne postoje dva ista, zar ne? Sjetite se onih situacija kad ste se silno trudili stupiti u kontakt sa šutljivom ili povučenom osobom! Ili kad od djeteta morate izvući „one rečenice“ a dijete šuti?! NLP metode su u ovakvim situacijama sjajne i praktične koje nude načine kako se uskladiti s osobom, na koji način pristupiti, kako razgovarati i postaviti pitanja, dobiti odgovore, reakciju. Snažan je utjecaj okoline, zar ne?

Temperament se smatra urođenim i definira se kao način emocionalnog reagairanja. Možemo li utjecati na emocionalne reakcije drugih? Sjetite se onih situacija kada niste bili dobre volje a onda ugledate Vaše dijete koje Vam uputi topli pogled, nasmije se, potrči u zagrljaj. Kako ste se tada osjećali? Još uvijek negativno ili je dijete barem malo prenijelo svoje pozitivne emocije?

UTJECAJ GENA

Naišla sam na jedno istraživanje ukrajinskog pedagoga Anton Semjonović Makarenko koji je rekao da nepopravljvih ljudi nema, što bi značilo da je vjerovao u mogućnost odgajanja svakog čovjeka, tj. da ne postoje prijestupnici i teški karakteri, nego da su takvi ljudi proizašli kao rezultat loših metoda u odgoju. Prema njegovim riječima različitost oblika ponašanja može se pripisati utjecajima okoline koliko i genetskim utjecajima.

Istraživanje je dokazao na primjeru blizanaca. Jednojajčane blizanke pri rođenju su razdvojene i dane na posvajanje. Kada su imale dvije godine, njihovim majkama postavljena su različita pitanja kako bi se istražilo ima li sličnosti među njima, iako su odvojene. Jedno od pitanja bilo je o prehrani. Jedna djevojčica odbijala je jesti hranu ako u njoj nije cimet, što je izluđivalo njene roditelje. Stavljala bi ga svugdje. Majka druge djevojčice nije imala problema s njezinom prehranom. Je li to utjecaj gena ili okoline?

VAŽNOST RODITELJSTVA

U filmu ima jedna predivna, topla scena majke u Namibiji koja svira frulicu svom djetetu, a dijete mirno, gleda i sluša zvukove frulice. S druge strane scena iz Japana gdje se dijete igra igračkom na baterije koja svijetli i svira. Dijete ju istražuje dok otac sjedi za kompjuterom i priča na mobitel. Što i kako dijete u najranijoj dobi uči? Uče putem osjetila. Preko osjetila upoznaju svijet. Sve stavljaju u usta, dodirom ispituju, osluškuju i pogledom prate sve što se događa oko njih. Koliko je važna uloga roditelja? Uče li djeca oponašanjem?

Tema mnogih istraživanja zadnjih godina bila je ponašanje roditelja prema djetetu i kako ono utječe na njihov razvoj. Obitelj je najznačajniji faktor socijalizacije u ranom djetetovu životu jer se tada stječu prva iskustva i stavovi. Istraživanja pokazuju da je odnos između roditelja i djeteta temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave ličnosti. Djeca u najranijoj dobi uče oponašanjem koje je ključno za njihov razvoj te iz tog razloga roditelji moraju biti svjesni svoje uloge u njihovom odgoju.

ZAKLJUČAK ILI NOVI POČETAK?

Utjecaj okoline toliko je značajan da uzrokuje različitost i kod djece iz iste obitelji što nam dokazuje primjer s blizancima. Ona djeluje na svako dijete pojedinačno i na svoj način. Utjecaj okoline ne možemo generalizirati, on se razlikuje od obitelji do obitelji a na što utječu razni čimbenici (obrazovanost roditelja, odgojni postupci, socijalno-ekonomski status, itd.).

Na svijet dolazimo s nasljeđem, no potrebno nam je iskustvo da bismo se izgradili kao osobe. Način na koji se dijete odnosi prema drugima može biti povezan s načinom na koji je iskusilo unutar obitelji. Kako razgovaramo s djetetom tako će i ono prema nama i drugima. Kako se mi odnosimo prema okolini tako će i dijete. Roditelji su najvažniji modeli u ranom razvoju djeteta. Njihove metode u odgoju, ma kakve bile, oblikuju djetetovu osobnost i zajedno sa genetikom postavljaju temelj čovjeka u kojeg će dijete izrasti.

Današnja okolina u kojoj živimo raznolika je i utjecajna dok roditeljstvo nije uređeno, ono se uči. NLP polazi od teza da se svi resursi nalaze u nama, da svako ponašanje ima pozitivnu namjernu i određenu vrijednost u određenom kontekstu i što god da jesmo...uvijek smo više od toga, samo ako to želimo.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Biti roditelj predivna je uloga, ali nimalo lagana, zar ne?

U današnje doba, pregršt je raznolikih informacija, uputa i savjeta kako biti dobar i uspješan roditelj. Većina roditelja čita razne knjige, blogove, razmišlja kako će reagirati, odgajati dijete i osigurati mu najbolje.

I onda se dijete rodi i počnu neke druge priče malo drugačije od onih što ste čitali, zar ne?

Trudiš se reagirati, odgajati i ponašati se onako kao što si se pripremao ali vrlo često se ne odvija po planu. Sam sebi si rekao: „Moje dijete nikada neće spavati sa mnom! Od prvog dana će učiti samo spavati! Do treće godine neće gledati televizor niti ću mu dati mobitel u ruke. To je živo zlo za djecu! Kakvi bomboni ili čokolade! To nikako nije zdravo za djecu. Do prije 18 godine neće izlaziti sama u grad, nema šanse!“ NO, stvari se počnu mijenjati, pa tako imišljenje i načini postupanja. I ono što ste pročitali u knjigama shvatite da vašem djetetu ili ne odgovara ili nemoguće je primijeniti. Zašto je tako?

Svaka osoba indivudua je za sebe, sa svojim karakteristikama, osjećajima, načinima razmišljanja, regagiranja itd. Svatko od nas je drugačiji, svoj i poseban. Ne postoje dva ista mozga i ta raznolikost je predivna jer obogaćuje svakoj pojednica i cijeli svijet. Pa tako i roditelji. Svaki je za sebe. A kako to utječe na dijete? Ovisi o djetetu kao i svakom roditelju. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom u činjenici da su djeca vrlo snalažljiva i ako nešto žele, oni će se svom silom potruditi to i dobiti.

Npr. dijete traži novac za izlazak, pita mamu, a ona čvrsto i odlučno govori da ne može dobiti jer je već potrošila svoj mjesečni budžet. Nakon toga dijete odlazi do tate, a tata se smiluje svojoj najljepšoj djevojčici. Dijete sretno jer je postiglo što je željeno, a među roditeljima krene svađa. Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete pa tako i djeluje. Koliko su važni dobri i unisoni roditeljski odnosi? I kako to utječe na dijete? Nekritičnost u zaštiti djece, prebacivanje krivnje (za neuspjeh u roditeljstvu) na partnera, količina pružene roditeljske ljubavi i razmaženost djece, učinci nagrađivanja i kažnjavanja u odgoju, kvalitetno provođenje vremena roditelja i djeteta, nekritičnost u promišljanju roditeljskog ponašanja samo su neki od najčeščih utjecaja na odgoj i ponašanje djeteta slijedom roditeljskih odnosa.

Roditeljstvo se tumači kao „složen i dinamičan fenomen na koji utječu i koji oblikuju mnogobrojni čimbenici“. Roditelji, koji svojim djelovanjima, temeljenim na osobnim vrijednostima, ciljevima i normama, neosporno utječu na dječji razvoj i zato trebaju osvijestiti važnost osobne uloge. Roditeljstvo nije urođena datost, roditeljstvo se uči. NLP ima sjajne pretpostavke koje su temelj za nova učenja. Jedna od njih je „Svako ponašanje ima pozitivnu namjenu“. Roditelj je primarni odgojitelj svojem djetetu, djetetu najvažnija osoba. Dijete uči ono što vidi i čuje, nije li važno ono što dijete vidi u čuje?

Prava djeteta! Uloga roditelja?

Današnja djeca imaju razno razna prava (dječja prava, zaštita djece i sl.). Pisala sam jedan blog baš na tu temu pa se nebi sada ponavljala. Koga zanima više, može pročitati OVDJE. Svakako da djeca trebaju imati svoja prava i znati se založiti za njih, kao i zaštiti se u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ali isto tako, dijete treba naučiti da bude i odgovoran za sebe i posljedica svog ponašanja i djelovanja. Naučiti dijete odgovornom ponašanju jedna je od uloga roditelja a koja nije nimalo lagana. Odgovornom ponašanju uči se od najranije dobi. Danas odgajamo djecu za svijet koji se rapidno mijenja, a budućnost postaje sve nepredvidljivija. Suvremeno društvo zahtjeva osviještenog pojedinca, kognitvno razbuđenog i socioemocionalno kompetentnog. Nije lako, zar ne? Zadaća je roditelja da stvara uvjete za kvalitetno odrastanje. Kako stvoriti uvjete? Koji su to potrebni uvjeti? To će svaki roditelj odlučiti za svoje dijete.

A kako ću nešto postići? Prije svega treba znati što točno želite postići! Što želim svoje dijete naučiti? Kako ću ga tome naučiti? Isto tako važno je uzeti u obzir i razvojne mogućnosti djeteta, tj. prilagoditi se djetetovim mogućnostima i potrebama. Kad znamo što točno želimo postići, treba razraditi strategiju kako to postići i naravno, biti dosljedan i uporan. Dobro oblikovani ishod jedan je od alata u NLP tehnici koji pomaže u postizanju očekivanih ciljeva. I onda kad imamo na umu određeni ishod, to nam pomaže da pratimo i proces i primijećujemo koliko je to što radimo u skladu s početnom zamisli. Na taj način, postajemo kreativniji, fleksibilniji , snalažljivi, uspješni. Nije li to ono što želimo svojoj djeci?

Skrivene poruke u komunikaciji

Sjetite se onih situacija kad ste s nekim došli u sukob pa vam druga osoba kaže: „Ali točno si mi tako rekla i ja sam tako napravio!“ A vi nadodate:“Ok, rekla sam, ali nisam tako mislila!“ I već je kasno, došlo je do šuma u komunikaciji, nesporazuma, nepotrebnih problema, rasprave, svađe, negativnih emocija i sl. Koliko je važna komunikacija? Kad dođe do svađe i ne razgovara se o tome pa se stvari samo „guraju pod tepih“ kako se tada osjećate? Dođe li vam da eksplodirate pa onda iz vaših usta izlazi sve i svašta?

Komunikacija je usko povezana s osjetilima. Osvještavanjem svjesnog i nesvjesnog dijela komunikacije povećavamo ukupan broj zaprimljenih informacija iz okoline te povećavamo kontrolu nad informacijama koje odašiljamo na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Kako to djeca uočavaju i primjenjuju? Ono kad dijete kaže „Ne! E baš sad neću!“ ono to naglašava još i tonom glasa i stavom cijelog tijela. A roditelj najčešće djetetu kaže: „Ne, zlato moje, ne možeš to sada zbog...“ Roditelj je svjesno rekao ne, ali nesvjesno nije to potkrijepio upravo onako kako to dijete spontano radi. I tada roditelji dolaze do teškoća u odgoju djeteta pri postavljanju i poštivanju granica. Danas je to bombon, sutra je to igračka, prekosutra će to biti još skuplja i veća igrčka pa  tako dođemo do novca, auta i sl.. Apetiti brzo rastu.

U komunikacije je moguće postići sve, uz preduvjet da poznajemo strategiju kojom dolazimo do željenog ishoda. Strategije i alati su raznoliki koje nam NLP pruža:

usklađivanje riječima, čitavim tijelom ili dijelovima tijela, facijalnih izraza, različitim načinima oblikovanja rečenica, načini slušanja itd.

Koja strategija i kada se upotrebljava, ovisi o sugovorniku. Svaka vrsta komunikacije ima pozitivnu namjeru i vrijednost u određenom kontekstu pa tako i strategije koje upotrebljavamo da bi nešto postigli nisu dobre ili loše, već po učinkovite ili neučinkovite. Dok osoba s najviše fleksibinosti  (na svjesnoj i nesvjesnoj razini) biti će uspješna u realizaciji željnog ishoda.

Nemam vremena za svoje dijete?!

Nikako da nađete vremena za kvalitetnu igru sa svojim djetetom? Prekovremeno ostajete na poslu? I onda još kod kuće morate kuhati, prati, peglati? Imate li dvoje djece pa svako traži svoje vrijeme s vama? Nedavno sam naišla na vrlo zanimljivu sliku. Na slici su dvije majke i svaka sa svojim djetetom. Jedna majka i njeno dijete u rucu drže knjige, a druga majka i njeno dijete drže mobitel u ruci. Druga majka pita prvu: „Kako ste naučili dijete da čita?“ Zašto to govorim? I sama slika potvrđuje tezu: Roditelj je uzor djetetu! A zašto je to važno i kakve veze to ima sa organizacijom vremena za kvalitetnu igru s djetetom?

Društveno prihvatljiv uspjeh prepoznaje se u dječjoj samostalnosti, snalažljivosti, razvijenom samopouzdanju i samopoštovanju, kvalitetnom odnosu djece i roditelja te, osobito, u zajedničkom učenju.

Značajnost učenja u ranom djetinjstvu izravno je povezana s roditeljstvom. Uključite dijete u svakodnevne kućanske poslove. Djeca vole biti korisna, a pogotovo biti pomoć mami i tati. Tada se zaista ponosno osjećaju. Kuhanje, pečenje kolača, peglanje, pospremanje neka bude kao igra, zabava. To je također kvalitetno provođenje vremena s djetetom. Keoz životno praktične aktivnosti dijete uči i matematičke vještine mjerenja, razvija čitalačke vještine kroz čitanje recepata, kod pospremanja razvija operativno mišljenje, snalažljivosti, organizaciji, svakodnevom životu. I to su igre djetetu ako mu to tako predstavite, a Vi ste proveli kvalitetno vrijeme s djetetom i pritom obavili sve one svakodnevne kućanske obveze.

„Nije bitna količina vremena provedenog s djetetom“

 Štoviše, ovakav stav zagovara (kapitalističko)  društvo koje, na tržištu rada, prvenstveno treba radnika. Prihvatimo li tezu da živimo u doba postindustrijskog društva u kojem su propusti  roditeljstva, nažalost, razvidni u porastu društveno neprihvatljivog ponašanja, ali i osobnih neuravnoteženosti, jasno je da je i bitna i kvantiteta i kvaliteta roditeljstva.

Koliko vam je važno roditeljstvo?

Na vašoj listi prioriteta i vrijednosti gdje se ono nalazi?

Vrijednosti su naši životni pokretači i mjerila po kojims određujemo što nam je važno,a što nije. Premda smo ih dijelom svjesni, one su pohranjene duboko na nesvjesnoj razini gjde djeluju kao filtri i stvaraju kriterije koji oblikuju naša ponašanja i uvjerenja. NLP tehnikama radom na vrijednostima potiže se da nesvjesno postaje svjesno. Proces rada na vrijednostima sastoji se od njihovih iznalaženja, nekoliko provjera kako bi u konačnici postigli željeni rezultat – usklađenost i ravnotežu. Kad postanemo svjesni naših vrijednosti i kriterija tada se i naše ponašanja nesvjesno prilagođavaju.

Zadovoljan roditelj, zadovoljno dijete

Sjetite se situacije kada je Vaše dijete bilo nemoguće. Kako je to onda utjecalo na Vas i Vaše emocije? Jeste li bili veseli i sretni ili malo ljuti? Ili obrnuto, dolazite s posla nervozni, igračke po cijeloj sobi, dijete se igra, uživa u igri a Vi počnete vikati na dijete jer je opet sve razbacano?! U negativnom stanju najčešće i vidimo samo negativno. Ako je zadovoljan roditelj, zadovoljno je i dijete i obrnuto. Utjecaj emocija je snažan pokretač našeg djelovanja i prenose se na druge.

Ponekad je potrebno zadržati kontrolu nad našim emocijama i stanjima da bi mogli izazvati željeno stanje. Je li to moguće? Sve je moguće ako to odlučimo naučiti. Sidrenje ima vrlo široku primjenu u NLP-u kao „pomoćni alat“ zbog svoje mogućnosti brzog pristupa pozitivnim stanjima i održavanju tog istog stanja.

Zvuči teško, nerealno? Što god mislite da jeste...uvijek možete i više od toga. Zahtjevnoj roditeljskoj ulozi može uspješno odgovori  jedino kompetentan roditelj koji istražuje i unaprjeđuje vlastito roditeljstvo, pri tome je kreativan i stalno uči, uravnotežen je i odgovoran u svojoj roditeljskoj ulozi, promiče i štiti djetetove interese i prava te se ponaša kao suradnik i voditelj na putu djetetova odrastanja.

Dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gjde im je kuća, a krila da odlete i pokažu što se ih naučili.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje vašeg pristupa u komunikaciji s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

...ILI ŠIBA NIJE IZAŠLA IZ RAJA

Piše:  Nataša Trebotić prof. pedagogije, hrvatskog jezika i književnosti, NLP Praktičarka

Kako ću lakše komunicirati s djetetom? Kako će moje dijete postane dobro i početi me slušati? On nikad ne sređuje svoju sobu. Uvijek me sramoti. Te i takve slične izjave i pitanja poruke su koje vrlo često roditelji govore svojoj djeci. Tragom ovih pitanja i velikom ljubavlju prema svojoj struci odlučila sam se napraviti ono što najbolje znam a to je – educirati. Odlučila sam se na podučavanje roditelja vještinama dosljednog ponašanja.

Polako od 2011. nastajala priča koja i dan danas živi i nadograđuje se nizom edukacija, ulaganja mog osobnog, ali i vrijednog rada mama koje rado zovem pčelice radilice jer uz svoj posao i odgoj djeteta ne odustaju od svakodnevnog rada na sebi.

Kako je NLP osnažio ovaj projekt?

Da bih bila dobar edukator najprije sam morala poraditi na sebi i svom prezentiranju i to sam učinila prošavši kroz praktičarski trening NLP-a. I sama sam slamala niz svojih uvjerenja i blokada koja su kočile ne samo moj rad nego i obiteljski život. Potom polazeći od osnovne pretpostavke NLP-a da je značenje komunikacije odgovor koji dobivam počela sam roditelje učiti da jasnije iskažu svoje stavove na asertivan i pozitivan način, a ne napadački. Osvijestili smo koliko malo komuniciramo asertivno a kako to lako činimo agresivno.

Dijete postaje „zločesto, glupo, lijeno“ i sl. jer smo mu svjesno ili nesvjesno poručili da je ono takvo. Učim roditelje „reprogramirati“ obiteljske obrasce uvjerenja koja su njima nametnuli njihovi roditelji i osvijestiti ima da verbalno i fizički mogu osakatiti djecu za čitav život. Trenutno imam skupinu mama koja nakon mjesec ili dva dana rada polako shvaća da svaka za sebe stvara obiteljsku dinamiku. Da dijete nije krivo za ponašanja koja isporučuje već da su ta ponašanja odgovor na ono što im mi kao roditelji dajemo.

Zašto je ovo sve skupa važno?

Niz istraživanja pokazao je da dosljednost u roditeljstvu smanjuje pa čak  i eliminira mogućnost pojave ovisničkih i nasilničkih ponašanja u adolescenciji. Uz to tzv. permisivni/popustljivi roditeljski stil u kojem se ne zna što je nagrada a što kazna a uz to i autoritarni stil ili, kako ja volim reći spartanski odgoj, također vrlo negativno utječu na emocionalni razvoj mlade osobe.

Moja je dužnost i odgovornost učiti i osnaživati roditelje u dosljednom roditeljstvu i tzv. pozitivnom autoritetu. Smatram da je to svakako odgovornost svih stručnih suradnika u odgojno obrazovnim ustanovama. Roditelja treba kroz iskustvene radionice poučiti dosljednosti odnosno dati mu krila u kreiranju obiteljske dinamike gdje djeca znaju tko je roditelj a tko dijete, što smiju i ne smiju, a bez da ih se "tuče" psihički ili fizički.

Nataša Trebotić prof. pedagogije, hrvatskog jezika i književnosti
Desetogodišnje radno iskustvo u odgojno obrazovnim ustanovama. Stručna je suradnica pedagoginja u osnovnoj školi gdje je i voditeljica školskog preventivnog programa. Samostalno je osmislila projekt pedagoških radionica - Zanimanje roditelj. Individualno i grupno radi s učenicima s teškoćama u učenju i ponašanju.
Redovito surađuje s humanitarnim ustanovama. Vanjska je stručna suradnica Udruge Dyxy- udruga za djecu s teškoćama. Iznimno uporna i otvorena novim opcijama i nadogradnji svojih znanja. 
Uvijek i iznad svega polazi od dobrobiti djeteta. Temeljni cilj joj je sretno dijete.

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Preporuke:

  1. Na naslovnoj stranici NLP Hrvatska, možete besplatno preuzeti 100 stranica knjige Be Your Better Self i procijenite u kojoj mjeri rezonirate s našim trenerom
  2. Pohađanje NLP treninga ponekad nije mala odluka i zato smo još 2010. godine pripremili jednodnevne i dvodnevne seminare koji po nižim cijenama pružaju i praktična znanja, ali i pregled NLP-a, načina rada trenera i sva pitanja na koja želite dobiti odgovor prije vaše konačne odluke je li NLP za vas ili nije. I zato, slobodni ste nam se javiti sa svim pitanjima na info@alena46.sg-host.com  – djelujte.
crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram