Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 „Svojoj djeci bi u naslijeđe trebalo ostaviti dvije stvari, jedna su korijeni, a druga su krila.“ Hodding Cater

NLP radionice u radu s djecom koje organiziramo i provodimo namijenjene su roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, stručnim djelatnicima, tj. svima onima koji se profesionalno ili osobno bave s djecom. Namijenjene su svima onima koji smatraju komunikacijom s djecom izrazito važnom, koji žele naučiti kako razgovarati s djetetom, kako rješavati određene probleme a ne svađati se ili vikati, koji žele potaknuti dijete na ono što često ne želi ili izbjegava raditi, koji žele djecu učiti optimističnom načinu razmišljanja, konstruktivnom pronalaženju rješenja, koji žele da dijete bude samopouzdano, odgovorno, samostalno u donošenju odluka itd.

Ono kad te dijete izbaci iz takta

Kad sam provodila istraživanje na temu svakodnevne problematike u odgoju, najčešće se pojavljivalo „ono kad te dijete izbaci iz takta“, tj. kad si ti u negativnom stanju pa svoje emocije prenosiš na dijete, a svjestan si da je to pogrešno ili kako mi je rekla jedna majka: „Ne želim bi negativna, jer tako ponašanje prenosim na dijete“. Upravo zato sam i sama zbog navedenih teškoća u radu s djecom, krenula na NLP treninge i osvjestila važnost i način kontrole vlastitog stanja koji smatram jedan od vrlo važnih elemenata u odgoju djeteta.

Angry mother shouting at daughter while sitting on sofa at home

Na radionicama provodimo i vježbe za kontrolu i upravljanje vlastitih stanja kako bi pravilno utjecali na stanja djeteta, riješili probleme, konflikt itd. Teško je napisati i opisati što se sve radi i kako se radi na radionicama. Svatko od nas je individualno biće s vlastitim potrebama, problemima, mogućnostima i tako prilagođavamo rad na radionicama.

Ključ NLP treninga i pristupa je da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru i prilagođeno je uvjetima u kojima je naučeno. A što i kako dijete uči? Ono uči ono što vidi, čuje, doživi, uči po modelu ponašanja osoba koje ga okružuju. Sjetite se onih situacija kad ste pogledali dijete i vidjeli svoje ponašanje ili čuli svoje riječi? Koliko je važno kako razgovaramo i što radimo s djecom?

„Sretni ljudi procjenjuju sebe, nesretni druge!“ W. Glasser

Često me zainteresirani za radionice pitaju: „Da li su to radionice za djecu?“ Radionice su isključivo za odrasle osobe koji žele što kvalitetnije odgajati i pravilno djelovati na dijete. Koji žele graditi kvalitetan odnos s djetetom. Mnogo je zainteresiranih ljudi a koji su mi odgovorili: „Ma ne trebam ja raditi na sebi. Ja sam puno radila na sebi, meni treba netko tko će kvalitetno raditi s mojim djetetom!“ Svatko od nas, svaki dan na neki način „radi na sebi“ jer svaka situacija je prilika za novo učenje ako imamo takav pristup. Vrlo važan dio u ovom komentaru jest: „Meni treba netko tko će raditi s mojim djetetom!“ Točno je to!

Postoje različiti stručnjaci educirani za rad s djecom ovisno o potrebama, teškoćama djeteta: pedagog, psiholog, logoped itd. Ako dijete ima teškoće u govoru tada ide logopedu na vježbe, zar ne? Hoće li dijete samo odlaskom kod logopeda ispraviti teškoće u govoru/izgovoru? Ako i roditelj kod kuće vježba prema uputama logopeda, hoće li dijete brže ispraviti govorne teškoće? Je li tu važna samo uloga logopeda? Ili je važna uloga i roditelja?

Najlakše je baciti lopticu na drugoga, a da li to i adekvatno rješenje?

Prije nekoliko godina u skupini sam imala preslatkog i živahnog dječaka. Dijete se razvijalo i napredovalo u skladu s dobi, samo je bilo vrlo živahno i neposlušno dijete (klasična problematika nepoštivanja granica u odgoju ili kako mnogi kažu:“tvrdoglavo dijete i ne možeš s njim na kraj“). Roditelji su bili vrlo popustljivi, nedosljedni i istovremeno svjesni svojih odgojnih postupaka. Jednog dana mi je prišla majka djeteta i rekla: „Lana, to je Vaš posao, Vi ćete ga odgojiti i posložiti da bude onako kako treba biti! Vidim ja da je on super u vrtić, sluša. Vi stvarno možete s njim na kraj!“ I to je potpuno istinito, to je jedna od uloge odgojitelja i vrtića: socijalizacija, tj. socijalni i emocionalni razvoj djeteta. No, je li to samo uloga vrtića? Ili uloga i roditelja i vrtića? Toj majci sam postavila slijedeće pitanje: „Ja ću Vaše dijete odgajati još 2 ili 3 godine, ovisno kad će krenuti u školu. A poslije toga? Tko je odgovoran za dijete cijeli život? Vrtić, škola, roditelj?“

 

Svakako da odgojitelji i vrtić imaju vrlo važnu i odgovornu ulogu u životu djeteta. Svakodnevno, dijete je prosječno 8 do 10 sati u vrtiću što znači da je često više vremena s odgojiteljima nego s vlastitim roditeljima. Isto vrijedi i za školu i učitelje. Ipak odgojitelji i učitelji su prolazne osobe u životu djeteta, a roditelji su konstantne osobe djetetu, zar ne?

Biti kompetentan roditelj, što to znači?

21. st. je doba koje nam svakodnevno donosi različite promjene i novitete. Da bi bili u korak s vremenom, moramo redovito nešto učiti, zar ne? Tako doktori uče o novim načinima liječenja, farmaceuti o novim lijekovima, učitelji i odgojitelji o novim pristupima i metodama odgoja, poučavanja, učenja. Postoji li škola za roditelje? Trebaju li se i roditelji educirati?

Brojne promjene koje se događaju u društvu utječu na obitelj, životni stil, karakteristike obitelji, odgoj. Ono što većina istraživanja pokazuju i stručnjaci tumače je da su roditeljski odgojni postupci ključni su za kvalitetan odnos roditelja i djeteta te izravno utječu na napredovanje djeteta i njegov daljnji životni put. Roditeljstvo je iznimno kompleksna i slojevita životna uloga svakog pojedinca. Postoje li pripreme, škole za tu ulogu? Od roditelja se očekuje kompetentno provođenje roditeljske zadaće i djelovanje u najboljem interesu djeteta.

Ponekad to smatramo vrlo jednostavnim a ponekad nam te to čini izrazito zahtjevno, zar ne?

Roditeljska kompetencija i roditeljska nekompetencija

U knjizi „Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj“, M. Milanović i suradnici navode: „Kompetentnim roditeljem smatra se onaj roditelj „koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća kao roditelj“.

family, renewable energy, ecology and people concept - happy little boy and parents playing with toy wind turbine at home

Također, u istoj knjizi ističu da kako bi to ostvario, roditelj treba biti usmjeren na stalno stjecanje novih i proširivanje postojećih znanja, vještina i stavova u svezi s djecom i odgojem. Suprotno navedenom, roditeljsku nekompetenciju obilježava: neznanje, nesigurnost, nezadovoljavajući odnos s djetetom te, kao prirodna posljedica, doživljaj tereta roditeljstva.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Biti roditelj predivna je uloga, ali nimalo lagana, zar ne?

U današnje doba, pregršt je raznolikih informacija, uputa i savjeta kako biti dobar i uspješan roditelj. Većina roditelja čita razne knjige, blogove, razmišlja kako će reagirati, odgajati dijete i osigurati mu najbolje.

I onda se dijete rodi i počnu neke druge priče malo drugačije od onih što ste čitali, zar ne?

Trudiš se reagirati, odgajati i ponašati se onako kao što si se pripremao ali vrlo često se ne odvija po planu. Sam sebi si rekao: „Moje dijete nikada neće spavati sa mnom! Od prvog dana će učiti samo spavati! Do treće godine neće gledati televizor niti ću mu dati mobitel u ruke. To je živo zlo za djecu! Kakvi bomboni ili čokolade! To nikako nije zdravo za djecu. Do prije 18 godine neće izlaziti sama u grad, nema šanse!“ NO, stvari se počnu mijenjati, pa tako imišljenje i načini postupanja. I ono što ste pročitali u knjigama shvatite da vašem djetetu ili ne odgovara ili nemoguće je primijeniti. Zašto je tako?

Svaka osoba indivudua je za sebe, sa svojim karakteristikama, osjećajima, načinima razmišljanja, regagiranja itd. Svatko od nas je drugačiji, svoj i poseban. Ne postoje dva ista mozga i ta raznolikost je predivna jer obogaćuje svakoj pojednica i cijeli svijet. Pa tako i roditelji. Svaki je za sebe. A kako to utječe na dijete? Ovisi o djetetu kao i svakom roditelju. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom u činjenici da su djeca vrlo snalažljiva i ako nešto žele, oni će se svom silom potruditi to i dobiti.

Npr. dijete traži novac za izlazak, pita mamu, a ona čvrsto i odlučno govori da ne može dobiti jer je već potrošila svoj mjesečni budžet. Nakon toga dijete odlazi do tate, a tata se smiluje svojoj najljepšoj djevojčici. Dijete sretno jer je postiglo što je željeno, a među roditeljima krene svađa. Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete pa tako i djeluje. Koliko su važni dobri i unisoni roditeljski odnosi? I kako to utječe na dijete? Nekritičnost u zaštiti djece, prebacivanje krivnje (za neuspjeh u roditeljstvu) na partnera, količina pružene roditeljske ljubavi i razmaženost djece, učinci nagrađivanja i kažnjavanja u odgoju, kvalitetno provođenje vremena roditelja i djeteta, nekritičnost u promišljanju roditeljskog ponašanja samo su neki od najčeščih utjecaja na odgoj i ponašanje djeteta slijedom roditeljskih odnosa.

Roditeljstvo se tumači kao „složen i dinamičan fenomen na koji utječu i koji oblikuju mnogobrojni čimbenici“. Roditelji, koji svojim djelovanjima, temeljenim na osobnim vrijednostima, ciljevima i normama, neosporno utječu na dječji razvoj i zato trebaju osvijestiti važnost osobne uloge. Roditeljstvo nije urođena datost, roditeljstvo se uči. NLP ima sjajne pretpostavke koje su temelj za nova učenja. Jedna od njih je „Svako ponašanje ima pozitivnu namjenu“. Roditelj je primarni odgojitelj svojem djetetu, djetetu najvažnija osoba. Dijete uči ono što vidi i čuje, nije li važno ono što dijete vidi u čuje?

Prava djeteta! Uloga roditelja?

Današnja djeca imaju razno razna prava (dječja prava, zaštita djece i sl.). Pisala sam jedan blog baš na tu temu pa se nebi sada ponavljala. Koga zanima više, može pročitati OVDJE. Svakako da djeca trebaju imati svoja prava i znati se založiti za njih, kao i zaštiti se u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ali isto tako, dijete treba naučiti da bude i odgovoran za sebe i posljedica svog ponašanja i djelovanja. Naučiti dijete odgovornom ponašanju jedna je od uloga roditelja a koja nije nimalo lagana. Odgovornom ponašanju uči se od najranije dobi. Danas odgajamo djecu za svijet koji se rapidno mijenja, a budućnost postaje sve nepredvidljivija. Suvremeno društvo zahtjeva osviještenog pojedinca, kognitvno razbuđenog i socioemocionalno kompetentnog. Nije lako, zar ne? Zadaća je roditelja da stvara uvjete za kvalitetno odrastanje. Kako stvoriti uvjete? Koji su to potrebni uvjeti? To će svaki roditelj odlučiti za svoje dijete.

A kako ću nešto postići? Prije svega treba znati što točno želite postići! Što želim svoje dijete naučiti? Kako ću ga tome naučiti? Isto tako važno je uzeti u obzir i razvojne mogućnosti djeteta, tj. prilagoditi se djetetovim mogućnostima i potrebama. Kad znamo što točno želimo postići, treba razraditi strategiju kako to postići i naravno, biti dosljedan i uporan. Dobro oblikovani ishod jedan je od alata u NLP tehnici koji pomaže u postizanju očekivanih ciljeva. I onda kad imamo na umu određeni ishod, to nam pomaže da pratimo i proces i primijećujemo koliko je to što radimo u skladu s početnom zamisli. Na taj način, postajemo kreativniji, fleksibilniji , snalažljivi, uspješni. Nije li to ono što želimo svojoj djeci?

Skrivene poruke u komunikaciji

Sjetite se onih situacija kad ste s nekim došli u sukob pa vam druga osoba kaže: „Ali točno si mi tako rekla i ja sam tako napravio!“ A vi nadodate:“Ok, rekla sam, ali nisam tako mislila!“ I već je kasno, došlo je do šuma u komunikaciji, nesporazuma, nepotrebnih problema, rasprave, svađe, negativnih emocija i sl. Koliko je važna komunikacija? Kad dođe do svađe i ne razgovara se o tome pa se stvari samo „guraju pod tepih“ kako se tada osjećate? Dođe li vam da eksplodirate pa onda iz vaših usta izlazi sve i svašta?

Komunikacija je usko povezana s osjetilima. Osvještavanjem svjesnog i nesvjesnog dijela komunikacije povećavamo ukupan broj zaprimljenih informacija iz okoline te povećavamo kontrolu nad informacijama koje odašiljamo na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Kako to djeca uočavaju i primjenjuju? Ono kad dijete kaže „Ne! E baš sad neću!“ ono to naglašava još i tonom glasa i stavom cijelog tijela. A roditelj najčešće djetetu kaže: „Ne, zlato moje, ne možeš to sada zbog...“ Roditelj je svjesno rekao ne, ali nesvjesno nije to potkrijepio upravo onako kako to dijete spontano radi. I tada roditelji dolaze do teškoća u odgoju djeteta pri postavljanju i poštivanju granica. Danas je to bombon, sutra je to igračka, prekosutra će to biti još skuplja i veća igrčka pa  tako dođemo do novca, auta i sl.. Apetiti brzo rastu.

U komunikacije je moguće postići sve, uz preduvjet da poznajemo strategiju kojom dolazimo do željenog ishoda. Strategije i alati su raznoliki koje nam NLP pruža:

usklađivanje riječima, čitavim tijelom ili dijelovima tijela, facijalnih izraza, različitim načinima oblikovanja rečenica, načini slušanja itd.

Koja strategija i kada se upotrebljava, ovisi o sugovorniku. Svaka vrsta komunikacije ima pozitivnu namjeru i vrijednost u određenom kontekstu pa tako i strategije koje upotrebljavamo da bi nešto postigli nisu dobre ili loše, već po učinkovite ili neučinkovite. Dok osoba s najviše fleksibinosti  (na svjesnoj i nesvjesnoj razini) biti će uspješna u realizaciji željnog ishoda.

Nemam vremena za svoje dijete?!

Nikako da nađete vremena za kvalitetnu igru sa svojim djetetom? Prekovremeno ostajete na poslu? I onda još kod kuće morate kuhati, prati, peglati? Imate li dvoje djece pa svako traži svoje vrijeme s vama? Nedavno sam naišla na vrlo zanimljivu sliku. Na slici su dvije majke i svaka sa svojim djetetom. Jedna majka i njeno dijete u rucu drže knjige, a druga majka i njeno dijete drže mobitel u ruci. Druga majka pita prvu: „Kako ste naučili dijete da čita?“ Zašto to govorim? I sama slika potvrđuje tezu: Roditelj je uzor djetetu! A zašto je to važno i kakve veze to ima sa organizacijom vremena za kvalitetnu igru s djetetom?

Društveno prihvatljiv uspjeh prepoznaje se u dječjoj samostalnosti, snalažljivosti, razvijenom samopouzdanju i samopoštovanju, kvalitetnom odnosu djece i roditelja te, osobito, u zajedničkom učenju.

Značajnost učenja u ranom djetinjstvu izravno je povezana s roditeljstvom. Uključite dijete u svakodnevne kućanske poslove. Djeca vole biti korisna, a pogotovo biti pomoć mami i tati. Tada se zaista ponosno osjećaju. Kuhanje, pečenje kolača, peglanje, pospremanje neka bude kao igra, zabava. To je također kvalitetno provođenje vremena s djetetom. Keoz životno praktične aktivnosti dijete uči i matematičke vještine mjerenja, razvija čitalačke vještine kroz čitanje recepata, kod pospremanja razvija operativno mišljenje, snalažljivosti, organizaciji, svakodnevom životu. I to su igre djetetu ako mu to tako predstavite, a Vi ste proveli kvalitetno vrijeme s djetetom i pritom obavili sve one svakodnevne kućanske obveze.

„Nije bitna količina vremena provedenog s djetetom“

 Štoviše, ovakav stav zagovara (kapitalističko)  društvo koje, na tržištu rada, prvenstveno treba radnika. Prihvatimo li tezu da živimo u doba postindustrijskog društva u kojem su propusti  roditeljstva, nažalost, razvidni u porastu društveno neprihvatljivog ponašanja, ali i osobnih neuravnoteženosti, jasno je da je i bitna i kvantiteta i kvaliteta roditeljstva.

Koliko vam je važno roditeljstvo?

Na vašoj listi prioriteta i vrijednosti gdje se ono nalazi?

Vrijednosti su naši životni pokretači i mjerila po kojims određujemo što nam je važno,a što nije. Premda smo ih dijelom svjesni, one su pohranjene duboko na nesvjesnoj razini gjde djeluju kao filtri i stvaraju kriterije koji oblikuju naša ponašanja i uvjerenja. NLP tehnikama radom na vrijednostima potiže se da nesvjesno postaje svjesno. Proces rada na vrijednostima sastoji se od njihovih iznalaženja, nekoliko provjera kako bi u konačnici postigli željeni rezultat – usklađenost i ravnotežu. Kad postanemo svjesni naših vrijednosti i kriterija tada se i naše ponašanja nesvjesno prilagođavaju.

Zadovoljan roditelj, zadovoljno dijete

Sjetite se situacije kada je Vaše dijete bilo nemoguće. Kako je to onda utjecalo na Vas i Vaše emocije? Jeste li bili veseli i sretni ili malo ljuti? Ili obrnuto, dolazite s posla nervozni, igračke po cijeloj sobi, dijete se igra, uživa u igri a Vi počnete vikati na dijete jer je opet sve razbacano?! U negativnom stanju najčešće i vidimo samo negativno. Ako je zadovoljan roditelj, zadovoljno je i dijete i obrnuto. Utjecaj emocija je snažan pokretač našeg djelovanja i prenose se na druge.

Ponekad je potrebno zadržati kontrolu nad našim emocijama i stanjima da bi mogli izazvati željeno stanje. Je li to moguće? Sve je moguće ako to odlučimo naučiti. Sidrenje ima vrlo široku primjenu u NLP-u kao „pomoćni alat“ zbog svoje mogućnosti brzog pristupa pozitivnim stanjima i održavanju tog istog stanja.

Zvuči teško, nerealno? Što god mislite da jeste...uvijek možete i više od toga. Zahtjevnoj roditeljskoj ulozi može uspješno odgovori  jedino kompetentan roditelj koji istražuje i unaprjeđuje vlastito roditeljstvo, pri tome je kreativan i stalno uči, uravnotežen je i odgovoran u svojoj roditeljskoj ulozi, promiče i štiti djetetove interese i prava te se ponaša kao suradnik i voditelj na putu djetetova odrastanja.

Dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gjde im je kuća, a krila da odlete i pokažu što se ih naučili.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje vašeg pristupa u komunikaciji s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Provodila sam malo istraživanje i razgovore s roditeljima o tome koji su točno najveći problemi roditelja u odgoju djece. Svatko je izrazio svoje probleme i to je potpuno razumljivo jer svatko je individua za sebe i tako mu se treba pristupati. Jedan roditelj dvoje djece mi je rekao:

„Svaki je različiti iako su isti roditelji i isti naš pristup odgoju.“

I kad smo krenuli u dublje razgovore došli smo to zaključka da je nemoguće isto pristupati svakom djetetu. Kako kome pristupiti? I u kojoj situaciji na koji način pristupiti djetetu?

Na istoj smo valnoj duljini

Na istoj smo valnoj duljini ili slobodnim rječnikom „kužimo se“. Postoje različiti načini da se dvoje ljudi uskladi. Točno kako ovisi o osobi s kojom se želite ili trebate uskladiti. Ono što je najvažnije je gledati i slušati drugu osobu.  A s djecom je barem najlakše se uskladiti, tj. spustiti se na nijhov nivo. Oni su vrlo jednostavni i konkretni. Npr. dijete igra igrice na kompu a vas to baš živcira? I svaki dan ponavljate iste riječi: „Opet si na kompu. Cijeli dan igraš igrice.“ A dijete vas više uopće ne sluša niti ne čuje. Naravno jer već zna što ćete reći i to je postao obrazac. Ili kako bi djeca rekla: „Ništa novo.“ I to je trenutak kad treba napraviti nešto novo i drugačije i uskladiti se.

Djeca rade ono što žele

Djeca rade ono što žele i što im daje osjećaj sigurnosti, samopouzdanja. Iskoristite to. Roditelju se te neke radnje ne sviđaju ili misle da nisu dobre za dijete. I tada počnu svađe, nezadovoljstvo, gomilanje negativne energije a odnos između roditelja i djeteta se sve više udaljava. Slušajte i gledajte što vam govori dijete i pratite ga. Nađite istu valnu duljinu, uskladite se, uspostavite odnos, razgovarajte. Kako? To je jako važno jer kako razgovaramo takav ćemo i odgovor dobiti. A što dalje? Ovisi o tome što točno želite postići.

Manje je više

Ono što me roditelji često pitaju: „A kako to postići?“ A ja krenem sa pitanjem: „A što točno želite postići?“. E tu dolazi do raznih problema jer su velike želje roditelja koje nisu u skladu s djetetovim mogućnostima. Također, popis želja je veliki. Sjetite se poznate krilatice „Manje je više“. Upravo to nam govore djece. Nedavno sam čula od jedne mame: „Ali ja tu promjenu želim vidjeti na djetetu.“ Odlična rečenica. A tko je model djetetu? Tko se treba mijenjati i prilagođavati? Možemo li promjeniti svijet? Možemo li promjeniti druge? Mahatma Gandhi je rekao: „Budi promjena koju želiš vidjeti.“

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram