BRANKA ANDROŠEVIĆ, 40, doktorica medicine
Postoji mnoštvo predavanja, tečajeva, seminara, edukacija, i nisu svi nužno loši, no najčešće, ako je kvalitetnija edukacija, dobiju se konkretni odgovori na pitanja, alati i tehnike te se svodi na to da dobiješ uputu da to “samo trebaš” copy paste-ati i to je to!
I izadješ sretan i prpošan sa još jedne u nizu edukacije sa mišlju - “Pa da, to je to!”
I onda se nađeš u istoj nekoj situaciji kao i prije edukacije i taj čas zaboraviš sve! Nešto pokušaš, ali to ne ide jer, jebi ga, ovo je realna situacija, a ne vježba, nešto shvatiš da ni tamo nisi baš polovio, nešto ti se već i tamo činilo neupotrebljivo, i brzo se vratiš na stari obrazac ponašanja i opet zezneš, ili još gore, kao ja, potpuno zaboraviš primijeniti ( tj. sjetiš se jako prekasno) išta što si naučio na edukaciji koja nije bila ni kratka ni jeftina.
Zato što recept nije dovoljan, tj. dovoljan je onima koji kao imaju “ono nešto” već u sebi, pa samo to trebaju izbrusiti, no nama nekima nije. I sve pada u vodu. I svaka edukacija i tečaj nam je uzaludan.
No, znaš one situacije kad ti sve ide od ruke, kad kroz dan ulaziš u interakciju s ljudima i sve nekako rješavaš bez problema i glatko, i premda su svi oko tebe namrgodjeni, tisuću prepreka ti stane na put, taj dan ti, kao nekom magičnom lančanom reakcijom rješavaš sve redom, pa čak napraviš i više nego je bilo potrebno. Zašto su neki dani takvi, a nekad zapnemo već na prvom razgovoru s istim tim kolegom već rano ujutro. Zašto se neki ljudi uvijek s lakoćom sa svima sve dogovore, a mi samo s nekima, rijetkima?
Zašto kad dobiješ mogućnost naučiti kako se drži prezentacija korak po korak i trebaš samo modelirati učitelja, tebi zapinje i izgleda totalno neprirodno?
I zašto su svi oni dobri predavači, dobri svima?
I ja sam mislila da su oni “rodjeni s tim”.
No što kad bih vam rekla da nije stvar niti tehnike (jer to svatko može naučiti iz knjige ili 1-2 radionice), a niti same te osobe.
Stvar je u našem stanju! Našem trenutnom osjećaju samopouzdanja i vjere da nešto možemo učiniti. Ne, nisu to pozitivne afirmacije. Ovo je puno brže i efikasnije.
U NLP trening centru kod Saše osim, standardno, recepta, alata, tehnika i nebrojenih mogućnosti za vježbu, dobila sam priliku učiti utjecati na svoje stanje, na promjenu stanja, na samopouzdanje i uvjerenje da ja mogu jednako tako brzo, od ruke rješavati konfliktne situacije, bez bojazni ulaziti u razgovor sa gotovo bilo kime. I dobila sam ono što je meni osobno dalo najveću vrijednost - mogućnost da držim javni nastup -prezentaciju potpuno prirodno, samouvjereno i tečno, da bi čovjek rekao “ona je rodjena s tim”.
Niti sam rodjena, niti odrasla, niti mi je to došlo spontano.
Godinama sam imala strašne treme, ne samo u javnom nastupu već i na bilo kakvom važnijem razgovoru tipa poslovnom interview-u. Toliko sam se bojala kad bi me netko prozvao da nešto kažem pred više ljudi, da mi se doslovno na košulji primjetilo lupanje srca. Grlo mi se stezalo, glas mi je bio neprepoznatljiv, ruke mi se tresle, a lice preznojavalo. Samo sam čekala da završi i nadala se da ću preživjeti. Grozno je to izgledalo.
Ne znam je li bilo gore meni ili onim ljudima koji su me morali gledati i slušati suosjećajući samnom.
I upisala sam Basic. To mi je onako dalo mali hint da tu možda ima nešto više, čak i za ovakve tvrdokorne slučajeve poput mene. I upisala Practitioner, gdje sam prvo osvijestila u čemu je stvarno moj problem, riješila hrpu “uvjerenja” koja sam pokupila od roditelja, nastavnika, loših prijatelja i ostalih dobronamjernika i tada došla na Master.
Tek tu su se počele slagati kockice (kažem da sam tvrdokorni slučaj:).
Stav tijela, gestikulacija ruku i pauze u govoru može svako inteligentno biće pohvatati za 2h i izvježbati za četiri.
No ono što niti jedan drugi trening i edukacija ne nudi, što ti nitko ne kaže i ne pokaže, je kako stvoriti sebi i u sebi dobar osjećaj kad trebaš stati pred ljude i nešto reći. Ne osjećaj da to moraš odraditi pa si gotov. Osjećaj radosti i sreće, samopouzdanja, entuzijazma i poleta. Baš onaj sa sredine priče. Znam da zvuči nevjerojatno. I jest. Jer ne može se to naučiti iz knjige, ne može se to naučiti ni na nekom tečaju. Ozbiljno, na “nekom” ne može.
No kad imaš trenera poput Saše, kojem je svaki modul apsolutno originalan, kojem je svaki polaznik drugačiji i bitan, koji može raditi u grupi od 15 -20 ljudi, a imaš osjećaj da radi samo s tobom, i koji nema šablonu koju ćeš prepisati i “naučiti” za vikend, tada dobiješ uvid da postoji nada i za tebe.
Saša radi na način da te „preodgaja“, da mijenja tvoje stavove i uvjerenja, stvara ti novi, bolji pogled i emociju na situacije i novi identitet. Nema tu nikakve magije, niti bioenregije. Kako kaže jedna od NLP pretpostavki: Svi resursi nalaze se u nama (a to je i logično, jer smo svi imali ono iskustvo s početka priče, zar ne?). NLP nam samo pomaže da ih naučimo koristiti u pravo vrijeme i na pravi način.
Saša zna to izvući iz tebe i naučiti te da primjeniš kad ti zatreba.
Teško je to jednostavno ispričati. To je kao da prepričavam doživljaj iz adrenalinskog parka. Mogu opisati prostor, vrijeme, ljude, ...ali onaj osjećaj koji dobiješ kad kreneš na neku od adrenalinskih sprava... To jednostavno moraš doživjeti na svojoj koži!
Zato bi zaključila, ovo nije tečaj, NLP trening i rad sa Sašom je resetiranje i ponovno ugrđjivanje novih, boljih postavki i performansi u tvoj osobni software. Nakon što si završio/la Master, vjeruj mi, možeš uz ime dodati V.2.?
Branka Androšević, V.2., NLP Master Practitioner
O tome koliko je u životu važno imati dobre komunikacijske vještine, danas je bilo govora u emisiji „Studio 4“ sa Sašom Tenodijem, licenciranim trenerom neurolingvističkog programiranja.
"Neurolingvističko programiranje je stav u komunikaciji. To je set obrazaca s kojom osobu kroz komunikaciju vodite, da lakše s njom komunicirate i lakše s njom postignete svoj ishod“, rekao je Tenodi.
"U svojim treninzima podučavam ljude komunikacijskim vještinama, kako upravljati sa svojim znanjima, emocijama i u konačnici kako raditi vrhunske, dinamične prezentacije“, govori i dodaje kako je to set verbalnih i neverbalnih alata s kojima možete "začarati" svoju publiku.
"Kako koristiti stav svoga tijela, kako koristiti ruke, mimiku lica da publika ne zaspe. To podrazumijeva edukacija.“
"Ne postoji dosadna tema. Postoji samo dosadan prezenter“, ističe Tenodi.
"Dobar prezenter proizlazi iz stanja u kojem se osoba nalazi. Primarno ljude treba učiti kako da se osjećaju, a onda tehnike“, navodi Tenodi.
"Postoje dvije vrste komunikacije, a to su jedna koju vidimo iz vana, a druga je komunikacija koju imamo iz unutra. Ona loša ili dobra komunikacija proizlazi iz unutarnjeg dijaloga“, govori i dodaje da ukoliko ulazimo u komunikaciju s dobrim unutarnjim dijalogom, imat ćemo dobro stanje i jače, snažnije i dominantnije ponašanje.
Tenodi smatra kako su prezentacijske vještine slabo zastupljene u našem obrazovnom sustavu i kako bi one bile nužne i za profesore, te bi se tada poboljšala i kvaliteta nastave.
"U Americi je trening prezentacije nešto što je normalno i nužno, te smatram da će to i kod nas doći za desetak godina i postati standard“, zaključio je Tenodi.
Video snimku intervjua pronaći ćete OVDJE.
Autor: V.K./HRT
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager, NLP Master
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
U prošlom blogu sam ti pokazala kako ćeš koristiti metafore i jednostavne strukture priča da utječeš na publiku, bilo da se radi o jednoj osobi ili o grupi ljudi. Sad je stiglo vrijeme da digneš svoju vještinu na novu razinu i naučiš kako možeš kreirati složene priče.
Naslov ovog pristupa možda zvuči zahtjevno, no radi se o vrlo učinkovitom principu pričanja priča. Ovdje nižeš nekoliko potpuno različitih priča u jednu veliku, tematsku cjelinu. Prelasci između priča neka budu neprimjetni, a u sredinu ubaci naredbu, jer ova tehnika je posebno korisna za ugrađene naredbe.
Formula je jednostavna, a možeš koristiti i više od 3 priče.
Otvori prvu priču – otvori drugu priču – otvori treću priču
Ubaci naredbu
Zatvori treću priču – zatvori drugu priču – zatvori prvu priču
Ovaj pristup djeluje zato što naša svijest čeka da se priče završe. A kad je svjesni um okupiran s tri i više otvorenih i nezavršenih priča, malo je svijesti slobodno da procijeni izjave i naredbe koje im daješ.
Zatvaranje priča omogućuje da ih se svjesno sjećamo, no naredba je ušla u podsvjesni um gdje čeka, kao sjeme, da naraste.
Kod strukture planine, svaki aspekt i korak priče vodi do jednog ultimativnog vrhunca – vrha planine. Jednom kad dosegneš vrhunac, kraj priče dolazi brzo. Nema potrebe da ovakva priča završi pozitivno ili negativno, a ova struktura se popularno koristi da zadrži pažnju publike.
Ovakav pristup koristi kad želiš ilustrirati izazove, ponuditi jasni zaključak i rezultate za velike trenutke ili događaje.
Ova struktura ima 5 koraka:
(Source: FutureLearn, www.futurelearn.com)
Monomit ili Putovanje junaka je struktura koju možeš pronaći u mnogim narodnim pričama, mitovima i religijskim zapisima diljem svijeta. Priča je to o junaku koji je pozvan da ostavi dom i krene na zahtjevno putovanje – iz poznatog u nepoznato. Nakon što prevlada veliko iskušenje, junak se vraća kući s nagradom ili novopronađenom mudrosti – nečime što će pomoći zajednici. Ovakav pristup pronaći ćeš u mnogim modernim pričama, od Kralja Lavova do Ratova zvijezda.
Kad pričaš priču o putovanju junaka, ne moraš nužno pričati o vitezu koji se bori sa zmajevima. To može biti priča o danu u životu učitelja. Cilj je ispričati priču koja može postati strategija koja pokazuje kako rastemo i razvijamo se.
Svaka priča o putovanju junaka sadrži tri faze.
Ovdje je poziv na avanturu. Na primjer, dešava se neka krizna situacija. Naš junak će isprva odbiti poziv, ali će se na kraju odvažiti i krenuti u avanturu. Nakon što prihvati, pronalazi prethodno neotkrivene unutarnje i vanjske resurse koji mu pomažu. Prelazeći prag, naš junak ulazi u nepoznat teritorij, i mora otpustiti prethodna uvjerenja i stare pristupe.
Na putu iskušenja, junak se suočava s mnoštvom testova, koji najčešće ne završe uspješno. U ovoj fazi prolazi kroz nekoliko susreta s ključnim ličnostima.
Nakon što prođe ova 3 susreta i izazova, junak se odmara, oporavlja i razmišlja o svemu što je prošao. Ovdje koristi senzorne prezentacijske vještine i vjerno oslikaj osjećaj postignuća izazova.
Nakon što je prošao izazov koji ga je promijenio, junak oklijeva vratiti se kući, ili je u nemogućnosti vratiti se. Ipak, nužno je da pobjegne, što može predstavljati jednak izazov kao i odlazak od kuće u prvoj fazi.
Nakon povratka, junak je gospodar dvaju svjetova, što znači da ima dva svjetonazora. Oni mu omogućuju slobodu življenja. Sad kad je preživio teško iskušenje i vratio se kući, stekao je slobodu da živi kako želi.
Koliko se sad, kad si na kraju ovog teksta, osjećaš inspirirano da osmisliš bar jednu kratku priču (ako već ne i cijelu sagu o putovanju junaka), i onda je isprobaš na društvu?
Svaki dio pričanja priča je zabavan, od kreiranja priče, do njenog pričanja, pa na kraju, do svjedočenja kakav učinak tvoja priča ima na tvoju publiku. Savršeno mjesto da počneš vježbati je pričanje priča maloj djeci. A možeš je podijeliti s nama na Facebooku. Rado ćemo je pročitati i podijeliti s tobom svoj doživljaj tvoje priče.
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Imam kolegu koji izvrsno priča viceve, Luka se zove. Toliko je u dobar da cijela grupa istog trena zaustavi sve paralelne akcije i razgovore i sluša s iščekivanjem kraj vica čim ga krene pričati. On to radi tako nonšalantno, neopterećeno i neposredno da su mu dovoljne 3 riječi da uhvati pažnju svih koji ga slušaju: „Imam jedan vic!“ Tako jednostavno.
Upravo me zato iznenadilo koliko je Luki ispočetka bilo teško uhvatiti i zadržati pažnju publike kad smo vježbali prezentacijske vještine. Za nekoga tko s takvom lakoćom inače priča pred grupom, sad se našao u situaciji koja je u suštini ista kao i kad u društvu priča viceve, ali ne može postići iste rezultate.
Znaš li da imaš jednu minutu da kod publike probudiš želju da slušaju svaku tvoju riječ? To je dovoljno vremena da ispričaš, recimo, jedan dobar vic. Luka je počeo koristiti ovu tehniku kako bi započeo svoju prezentaciju i zadobio pažnju publike.
No što nakon toga? Kako ćeš zadržati pažnju publike tijekom cijele prezentacije? Bilo bi jednostavno da možeš samo nizati viceve. Al to bi onda bio stand up comedy. Što je sasvim u redu, ako znaš dobro pričati viceve, kao Luka. I ako je publika zadovoljna da sluša tvoje „one-linere“ umjesto da nauči na primjer, kako brzo ostvariti grupni rapport.
Kako veliki, karizmatični govornici kao Martin Luther King i John F. Kennedy mogu zgrabiti pažnju svake publike u nekoliko rečenica? Koriste tehniku pod imenom Obrazac Karizme. U ovom obrascu koristiš različite reprezentacijske sustave po točno određenom redoslijedu.
Obrazac je veoma jednostavan: K-A-V. Počinješ s kinestetičkim rep sustavom, prelaziš na auditivni i završavaš s vizualnim. Okreneš li raspored, riskiraš da ne uspostaviš rapport s kinesteticima u publici od samog početka.
Počni pozdravljanjem publike koristeći kinestetički rep sustav. Glas ti je u nižem registru, koristiš oklijevanje i pauze i kinestetičke predikate kao što su „Dobro jutro, kako se osjećate ovog jutra? Ja osjećam veliko ushićenje što sam danas ovdje s vama. Jeste li spremni naučiti nešto novo?“
Sad malo ubrzaš, podigneš ton glasa, smanjiš količinu oklijevanja i koristiš auditivne predikate, na primjer „Danas ćete čuti neke činjenice i priče koje vas mogu iznenaditi i zvučati predobro da bi bile istinite. Ali budite sigurni, svaka riječ će vam zazvoniti i neće pasti na gluhe uši.“
Sad već govoriš brzo, glas je visok, gestikulacija je izražena i koristiš vizualne predikate: „Vidjet ćete različite tehnike koje će jasno premjestiti vaš fokus na ono što je uistinu važno. I svaka nova ideja zabljesnut će i razbistriti vaš um i do kraja ove prezentacije imat ćete jasnu sliku što želite i kako najravnijom linijom doći do cilja.“
Postoji još nekoliko tehnika kojima možeš ostvariti grupni rapport, koje sam već spominjala u blogu Pet tehnika za bolje motivacijske govornike.
Jednom kad imaš pažnju publike, to nije sigurna stvar. Uzmeš li je zdravo za gotovo i prestaneš ulagati u rapport između sebe i publike, izgubit ćeš njihovu pozornost.
Promatraj njihov govor tijela, smijeh, vokalni feedback, razinu interakcije s tobom. Osvijesti periode u kojima izlažeš zahtjevniji mentalni sadržaj koji nije isprekidan pričama, anegdotama i aktivnim momentima. Primijeti da će se publici zamutiti pogled, neće više biti fokusirani na tebe, početi će pričati međusobno, izvaditi će mobitele…
To je savršeno vrijeme za promjenu priče, pokretanja publike nekom aktivnosti ili promjenu njihovog emotivnog stanja. Što god je potrebno da ih vratiš u rapport.
Mogu zamisliti kako se govornici koji još nisu naučili tehnike dinamičke prezentacije ili nemaju urođenu karizmu, tješe ovom rečenicom prije svojih prezentacija. I Luka se u jednom trenutku tješio upravo ovom rečenicom. Sve dok nije naučio kako brzo i lako stvoriti i zadržati grupni rapport.
Prvi put kad postigneš to stanje u kojem je ostvaren empatičan odnos između tebe i publike, kad je njima stalo čuti što im želiš ispričati, kad im je stalo do tebe, znat ćeš kako je lako kod publike stvoriti želju. Danas Luka stvara rapport istom lakoćom kao kad priča viceve.
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Sjedim prošli tjedan na kavi s prijateljem Markom. Volim se družiti s njim jer uvijek ima pregršt zabavnih priča o svojim i tuđim dogodovštinama, a priča ih s takvom strasti da svi koji ga slušaju kao da se ne usude disati sve dok Marko ne završi s pričom.
Marko obožava isprobavati nove stvari, istraživati nova područja i širiti svoje okvire. „Znaš, pronašao sam na Youtube-u nekog lika, ima tako inspirativne videe, i milione pregleda“, govori Marko dok sjedimo na terasi kafića i uživamo u suncu koje nas miluje po koži, radosnim uzvicima djece iz obližnjeg parka i mirisu procvalog raslinja koje nas okružuje. „Razmišljao sam o tome da i ja snimim par svojih priča“, nastavlja Marko. „Gdje god dođem, uvijek me traže da pričam priče. Zašto da to ne iskoristim?“
„Apsolutno se slažem s tobom!“, odgovaram istovremeno se naginjući prema njemu jer mu vidim u očima da je već sve pomno isplanirao i da mi se sprema ispričati svoj plan.
I dok mi izlaže svoj plan, korak po korak, u jednom trenu se nasloni prema natrag, ulegne u stolicu, zastane, pogleda me u oči i kaže: „Ali prije nego što krenem, trebam tvoju pomoć.“
„Samo reci, Marko, znaš da ću za tebe napraviti sve“, odgovaram sa smiješkom, jer Marko je jedna od osoba na koju se možeš osloniti bilo kada i u bilo kojoj situaciji, uvijek je tu.
„Ti znaš taj en-el-pi, il kako se već zove, a čitao sam da u njemu ima izvrsnih tehnika za govornike. Jel' me možeš naučiti kako da budem super govornik?“
I tako je nastala ova lista 5 tehnika za motivacijske govornike, koju ću (uz Markov blagoslov, naravno), sad podijeliti i s tobom.
Cilj svakog motivacijskog govora jest da utječeš na publiku tako da oni osjete motivaciju za promjenom u svom životu, i da djeluju na osnovu te motivacije. Da bi bilo uspješno, moraš ih uvući u stanje u kojem će biti otvoreni za motivaciju i akciju. A da to možeš napraviti, moraš prvo ti biti u tom stanju.
Prije nego što započneš bilo koji govor, osvijesti u koje stanje želiš uvesti publiku, i prvo sebe uvedi u njega. Tijekom prezentacije ti se može desiti da iz bilo kojeg razloga izađeš iz stanja. Kad to prepoznaš, okreni se oko sebe, vrati se u stanje i nastavi dalje.
Na samom početku važno je izgraditi rapport s publikom. Kad pričamo o rapportu jedan-na-jedan, on se ostvaruje suptilnim preslikavanjem karakteristika i ponašanja sugovornika, kao što su ton i glasnoća glasa, brzina govora, položaj tijela, vrsta predikata ovisno o reprezentacijskom sustavu, gestikulacija, dah, položaj glave.
Kod izgradnje rapporta s grupom to nije tako jednostavno. No svakako je moguće. Možeš se sjetiti nekog izvrsnog predavanja koje ti je ostalo u pamćenju. Prisjeti se kako je govornik počeo. Što je prvo napravio? Je li istog trena počeo govoriti o temi ili je na samom početku izgradio odnos – rapport s publikom?
Ovdje se koristi nekoliko tehnika. Prvo, istreniraj se da promatraš cijelu publiku, da sve obuhvaćaš pogledom. Onda pokušaj otkriti tko je „rapport leader“. Na primjer, kad jedna osoba promijeni položaj noge, ubrzo svi oko te osobe promijene položaj. To je rapport leader (ili nesvjesni vođa). Biti će ih više. Fokusiraj se na njih, oni su ključevi za brzu izgradnju rapporta.
Kod većih publika, ili kad snimaš video u kojem uopće nemaš kontakt s publikom, za brzo ostvarivanje rapporta možeš koristiti nekoliko strategija.
Važno je da tijekom govora kalibriraš publiku. Prati ih, i ako primijetiš da im pažnja popušta, prekini obrazac, promijeni priču (pa makar si i usred nje), provjeri svoje stanje, pojačaj emociju – i mijenjaj sve dok ih ne vratiš.
Kad uspiješ publiku provozati kroz emotivna stanja, znaš da ih imaš i da je tvoj govor uspješan. Jedna od tehnika kojom možeš vrlo lako upravljati emocijama publike je sidrenje. Na primjer, kad pričaš o nečemu što je pozitivno, lijepo i motivacijski, stani na jednu poziciju, i tamo pričaj samo pozitivne, lijepe, motivacijske stvari. Pronađi drugu poziciju na kojoj ćeš pričati samo teme koje izazivaju suprotne emocije.
U trenutku kada im govoriš nešto za što želiš da osjete pozitivan, motivacijski emotivni odgovor, stani na prvu poziciju i počni pričati. Isto vrijedi i za suprotne emocije i drugu poziciju.
Još jedan izvrstan način za izgradnju rapporta s publikom je pričanje priča i metafora. One mogu trajati dvije minute, ne moraju biti dulje, a mogu, ako želiš. Važno je da se publika lako poistovjeti s tvojim pričama, da se pronađu u njima i tako pronađu svoju motivaciju.
Za to možeš koristiti predikate iz svih reprezentacijskih sustava, naglašavati važne riječi, koristiti pun raspon svog glasa i geste koje će dodatno naglasiti željene pojmove i uvući publiku u stanje u kojem ih želiš.
Na primjer, ako spomeneš nešto malo, to ćeš reći višim i mekšim glasom, možda ćeš podići ramena i rukom napraviti gestu kojom ćeš vizualizirati tu riječ. Kad pripremaš i vježbaš svoj govor, označi u njemu riječi koje želiš naglasiti i onda vježbaj sve dok ti ovaj dinamični način prezentiranja ne postane automatski.
Dr. Bernice McCarthy je u 70-im godinama prošlog stoljeća izgradila prvu osnovnu strukturu 4MAT sistema. Korištenjem ovog sistema prezentiranja informacija možeš obuhvatiti sve stilove učenja i tako osigurati da su svi u tvojoj publici otvoreni i spremni čuti što želiš podijeliti s njima.
U 4MAT sustavu svaku informaciju provlačiš kroz 4 osnovna pitanja. Odgovorima na ta pitanja pokrivaš sve stilove učenja.
(Source: michellebowden.com.au)
Uz ovih 5 glavnih tehnika možeš motivirati svoju publiku. Marko ih koristi već naveliko, i spreman je na sljedeći korak učenja prezentacijskih vještina. Koliko će tebi trebati da ih usvojiš? Sigurna sam da će ti trebati znatno manje nego što sad misliš da hoće. Čekam da mi pokažeš svoje rezultate. 🙂
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
(INTERVJU) HRVOJE MARTIĆ, direktor službe informatičke podrške u Hrvatskoj pošti, MASTER NLP-a
Hrvoje Martić je, u 7 godina svog rada u HP-u, napredovao od inženjera do direktora službe Informatičke podrške. Direktorsku poziciju zauzeo je u periodu svoje NLP Master edukacije. Kako je izgledao taj put i kako točno NLP alati pomažu u napredovanju u korporativnom okruženju otkrio je u novoj Business NLP priči.
Svoju karijeru započeo sam kao inženjer u IT odjelu, zadužen za operativne zadatke u kojima je manji naglasak na interakciju i rad s ljudima. Kad sam postao voditelj, uvidio sam da ljudi nisu linearni i predvidljivi, kao što je to tehnologija. Počeo me zanimati „blend ljudi i tehnologije“, jer rezultat ne ovisi samo o meni, već i o mom timu i njihovim kompetencijama.
Događale su se konfuzne situacije. Trudio sam se dati smjernice, no oni me iz nekog razloga ne bi poslušali ...ili sam tek naknadno shvatio da sam im trebao vjerovati, a nisam...Uglavnom, kontinuirano sam se propitivao radim li na ispravan način i tako sam trošio mnogo energije.
S vremenom sam shvatio da ne razumijem ljude dovoljno i da mora postojati efikasniji način rada. Delivery odnosno obavljeni posao se uvijek ostvario, no bilo je pitanje KAKO je posao obavljen i koliko sam ja vremena uložio u krajnji rezultat. Na primjer, smatrao sam da sam dao maksimum, no obavljeni posao je samo djelomično ispunjavao moje kriterije, a ljudi koji su bili uključeni nisu bili zadovoljni. To mi je stvaralo osjećaj razočaranja, koji sam vjerojatno prenosio i na kolege.
Shvatio sam da su mi potrebne vještine za rad s ljudima, s kojima ću moći „izvući“najviše iz svog tima. Zaključio sam da prvo moram raditi na sebi da bih u tome bio uspješan.
Što je to zajednički nazivnik za uspjeh u radu s ljudima i njihov bolji delivery, a da su oni zadovoljni i da ne osjećaju pritisak?
Trebali su mi alati s kojima ću unaprijediti sebe, a da se to može reflektirati na druge.
Nakon praktičarskog treninga naučio sam da sam dosta alata i sam prirodno koristio, no kada saznaš njihove nazive, lakše ih „sistematiziraš“ i primjenjuješ.
Grupni treninzi su izuzetno korisni. Kad alate vježbaš na radionicama u grupi ljudi, stekneš pravi dojam koliko su zapravo ljudi različiti i koliko drugačije reagiraju. To iskustvo mi je bilo neizmjerno značajno za moje poslovno okruženje. Tako je započela moja transformacija. Naučio sam slušati, zaustaviti se u razgovoru s ljudima, osvijestiti njihovu reakciju i pronaći najbolji alat za sebe i za drugog čovjeka u danoj situaciji.
U vođenju projekata, mogu bolje posložiti flow projekta. Mogu unaprijed pretpostaviti put i predvidjeti prepreke, kao da si automatski slažem šprancu u glavi. Nakon edukacije lakše upravljam svojim i tuđim očekivanjima, imam kontrolu, predvidljivost i lakoću u vođenju.
Vezani članak: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Sretan sam kad iz ljudi mogu „izvući“ ono najbolje od njih, jer sam uvjeren da im na taj način pomažem i otvaram vrata za njihovo učenje i razvoj.
Moje promjene primjećene su od nadležnih te sam nagrađen internim priznanjem za svoj rad. Povratne informacije posebno su se odnosile na motivaciju tima i moj comittment prema zadanim ciljevima.
Ubrzo sam postao direktor. Kako se moja karijera krenula razvijati potpuno u menadžerskom smjeru, započele su i interne soft skill edukacije uključujući i prezentacijske vještine. Primijetio sam da su se moja očekivanja na edukaciju promijenila; nedostajao mi je naglasak na praktični pristup kao u NLP Hrvatska. Odlučio sam krenuti na NLP Master, a prvenstveno s ciljem učenja posebnih dinamičkih prezentacija.
Rastao sam zajedno sa svojim timom unutar hijerarhije, stoga su ljudi imali veću potrebu razgovarati sa mnom, bili su otvoreniji i doživljali me kao pristupačnog. Shvatio sam da me svi odjednom više slušaju zbog moje pozicije. Unatoč svim alatima koje sam naučio na praktičarskom treningu, i dalje sam ulagao mnogo energije u komunikaciju, a najviše zbog toga što se radilo o ljudima na višim pozicijama. Kad si na direktorskoj poziciji, moraš imati utjecaj na ljude i koji ti nisu operativno podređeni i od koje ne očekuješ delivery, moraš se pozicionirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prezentacijske vještine koje se uče na Masteru su niz metoda s kojima možete konkretno unaprijediti tim, pospješiti svoje leadership vještine i svoju – utjecajnost.
Nakon Master edukacije i običan sastanak mi je postao prilika za demonstraciju seta vještina. U stanju sam napraviti storytelling za stolom i bolje pozicionirati svoj stav i ciljeve te uvjeriti sugovornike u njihovu ispravnost. To je posebno izazovno, jer na sastanku nema mnogo vremena; u kratkom vremenskom periodu moraš izvršiti utjecaj na veći broj ljudi s različitim vrijednostima i ciljevima.
Trening i sva moja privatna i poslovna iskustva u tom periodu utjecala su na promjenu mog mindseta. Od inženjera, postao sam menadžer usmjeren na razvoj vlastitog stila upravljanja. Od strogog matematičkog sklopa došao sam do fleksibilnosti, spremnosti na pokušaje i pogreške te to smatram svojim najvećim iskorakom.
Prije sam si postavljao ograničenja, a sada sam spreman na – igru. Samim time već sam napredovao. Svaki sljedeći pokušaj čini me boljim i stvara mi novo iskustvo. Naravno, to ne znači da ne griješim.
Upravo to dopuštam i drugima – da pogriješe. Ako se ljudi ne boje pogriješiti, velika vjerojatnost je da će i uspjeti. Trudim se njegovati „ležeran“ stil upravljanja s kojim nastojim ne stvarati dodatan stres.
Sve alate koje koristim, prvo primjenjujem na sebi. Moja misao vodilja je Practice what you preach iliti radi sam ono što zagovaraš. Kad posložiš svoje vrijednosti i potrebe, lakše ćeš ih prenijeti na druge i motivirati ih. Ako ne preispitaš sebe i nisi upoznat sa svojim vrijednostima, ako ne reflektiraš svoj set vrijednosti na svoj tim, predodređen si za neuspjeh – lošu isporuku i nesretne ljude.
Moja najveća vrijednost je kada čujem da sami zaposlenici hvale projekt, vlastite uspjehe i kad vidim i čujem da su zadovoljni. To je za mene uspjeh i tada znam da sam postigao svoj cilj.
Na kampovima, ljudi jednostavno izađu iz svojih mapa – iz svojih uobičajenih načina gledanja na svijet. Imaš priliku maknuti se od svog standardnog okruženja i pokazati ili pronaći „pravog sebe“. Na primjer, neće ti biti neugodno pogriješiti, jer si okružen ljudima koji te podržavaju. Kad imaš takvo okruženje, nije te strah ući u nove izazove!
Osim što je uvijek odlična zabava, upoznaješ različite ljude, njihove poglede na svijet, njihove reakcije... Uspostavljaš dublju vezu unutar uskog kruga ljudi, u sredini koja je za sve jednako nova i izazovna i to stvarno stvara vrijednost za osobu, i poslovno i privatno.
Ta iskustva unaprijedila su moju fleksibilnost, prepoznavanje tuđih vrijednosti, razumijevanje tuđih perspektiva i građenje mog osobnog stila vođenja.
Nakon NLP-a shvatio sam da sve ovisi o meni. Mogućnosti su neograničene. Koliko ću ja uložiti u edukaciju i svoj razvoj, toliko ću dobiti natrag.
Ulaganje u sebe jest proces, ali ako ne uložiš, nema ni rezultata.
Moraš si dopustiti - IGRU.
Saša mi odgovara kao trener jer su njegovi treninzi izuzetno praktični. Vježba je za njegove radionice siromašna riječ! Metoda „bum u vatru“ ti daje praktično iskustvo koje ostale edukacije ne pružaju. Cijenim što je usmjeren da osoba što prije dobije benefite od edukacije i od okoline, a ne isključivo na svoje prodajne aktivnosti. Kao osoba ostavlja dojam da je jednostavan, no nakon što završi edukacija, shvatiš da on stvarno živi vrijednosti NLP-a u svakom aspektu svog života. Njegovi postupci i komunikacija prema tebi su samo dio metoda kojima te razvija!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
Dok ovo čitate, Šarić trenira Ivu Karlovića u Antwerpenu i slavi njegov plasman u drugo kolo ATP-a. Petogodišnji pomoćni trener hrvatske Davis Cup reprezentacije u svojoj je karijeri bio i pomoćni trener Dinare Safine (broj 1 na WTA), trenirao je Ivu Majoli, Mirjanu Lučić...
U Hrvatskoj se vrlo malo pažnje posvećuje mentalnoj pripremi sportaša. To njegov pristup sportu čini jedinstvenim. Nakon NLP Mastera, probio je svoje granice „nemogućeg“, napisao knjigu te drži predavanja i seminare koji odgajaju novi tip sportaša.
Počeo sam trenirati tenis s 9 godina. Kao junior bio sam 7. na svjetskoj rang listi, finalist Univerzijade, 218. na ATP listi, bio sam prvi državni prvak Hrvatske, seniorski prvak Jugoslavije, član Davis cup reprezentacije...Nakon 18 godina, u 32. godini, počeo sam raditi kao trener.
Nakon što sam pet godina bio izbornik za juniore, postajem pomoćni trener Davis Cup-a. Tenis je mentalno mnogo zahtjevniji od primjerice nogometa. Nogomet može biti fizički zahtjevniji, no tenis je mnogo kompleksniji. U pitanju je fizička, mentalna, taktička i tehnička sprema koja više dolazi do izražaja jer je riječ o borbi „ 1 na 1“. Igraš zadnje kolo kvalifikacija, a o tome ti ovisi odlazak na nekoliko sljedećih turnira i doslovce hoćeš li imati plaćen hotel ili - ideš kući bez novaca i bez bodova. Posebice, ako još igraš u zemljama gdje je sve drugačije, počevši od često nesnosnih klimatskih uvjeta.
Pritisak je mnogo veći na samog sportaša. Garantiram da ovdje ima najviše financijskih gubitaka, jer samo prvih 150 igrača na svjetskoj razini živi od tenisa, a 50 ih dobro zarađuje. Od svoje 16. ili 17. godine moraš putovati, ulagati, a tek od 23. počinješ zarađivati i vraćati ulaganje. Dakle, psihloški moment za pojedinca je jak.
Shvatio sam da trener mora znati komunicirati i zato sam krenuo na NLP edukaciju. Treneri često ne osjećaju karakter igrača. Uz NLP lakše „osjetiš“ karakter; netko ima agresivan, netko defanzivan stil. Nadalje, treneri nisu educirani u području komunikacije. Misle da to nije važno. Na to ne obraćaju pažnju. U periodu izbornika za juniore često je bilo situacija s roditeljima; svaki roditelj smatra da njegovo dijete zaslužuje biti u reprezentaciji. No, imam 2 mjesta, a djece je 20. Ukoliko kažeš roditelju da je neko drugo dijete bolje od njegovog, oni to vrlo teško prihvate. Nastaju nesporazumi i s roditeljima i s djecom.
Osvijestio sam moć riječi i jezika i koliku moć trener ima nad sportašem. Samo jedan savjet može ga „spustiti“ ili „podići“. Mnogi govore Nikad nećeš uspjeti ako nastaviš.... to je najčešća trenerska pogreška u pristupu. Time se ne postiže motivacija. Nevjerojatno je što se riječima može postići. Baš me zanima koliko će ti dugo trebati da uđeš u prvih 100 juniora, rekao sam svojem junioru. Nije bio u prvih 100, no bio je 120. na listi. Sigurno bolja motivacija! Odabirom jezičnih obrazaca, ističem ono pozitivno: Ovo si super odigrao, umjesto: E, sad si uprskao i samo si 4 poena dobro odradio.
Sami igrači griješe i u „razgovoru sami sa sobom“. To se posebice vidi kod djevojčica koje kada „fulaju“, same sebi govore Glupača! Čini se kao sitnica. Ali, nije.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Sada općenito više komuniciram, znam bolje objasniti, prezentirati, bolje se izražavam, koristim i neverbalnu komunikaciju. Osvijestio sam sve što sam i prije radio kao igrač i trener, posve prirodno, no perspektiva je drugačija i to automatski radiš bolje. Najveći korak je promjena uvjerenja. Tada je krenuo moj „drugačiji“ smjer karijere.
Odmah nakon practitioner treninga, promijenio sam si uvjerenje da je „teško napisati knjigu“. To sam htio još s 18 godina, htio sam prenijeti svoja iskustva, no nisam znao kako. Uz pomoć dobro oblikovanog ishoda, odredio sam da svaki dan napišem dvije stranice. Zato se knjiga i zove „Sve je moguće“. Ona daje znanje i alate kako da si igrač sam pomogne. Sve je u glavi igrača, a trener je tu da ga vodi. Knjiga će sportašu pomoći da bude mentalno čvršći, da izgradi ispravne stavove, da lakše prebrodi poraz ili da tijekom meča, kad mu je teško, da ispravno reagira i da ostane pozitivan.
Primjerice, Pobjeda i poraz su za navijače, ja samo igram. To je ispravan stav koji sportašu omogućuje da smanji pritisak i da se fokusira na igru. Uvijek je dobro prije meča podsjetiti upravo na tu drugačiju perspektivu koja stvara „disocijaciju“.
Moj pristup se temelji na dvije stvari. Prvo, na mom iskustvu kao igrača. Drugo, na mom iskustvu kao NLP Mastera. Upravo spoj tog znanja opisan je i prenesen u knjizi. I sami psiholozi je preporučuju.
U sportu se kod nas uvelike marginalizira mentalna priprema. Svi pričaju o njoj, no rijetko tko radi na njoj i odlučuje se za taj korak,a istovremeno očekuju rezultate preko noći. Danas držim predavanja na trenerskim skupovima i seminare o mentalnoj pripremi na kojima ukazujem upravo na važnost kontinuirane brige o ovoj spremi sportaša. I tu sam pomaknuo svoje granice, jer mogu uspješnije prezentirati pred publikom. Gledam na prezentacije kao što gledam na sam sport, one su izazov i prilika za razvojem vještina.
Gledaš svog protivnika i poznaješ sve njegove loše strane. No, postoji razlika između sporta i vještine. Sportaš treba gledati susret s protivnikom kao priliku da pokaže i vježba svoje vještine, tako se smanjuje pritisak i performans je bolji. Ako je sport „samo sport“, to je sukob dva ega, razmišljaš samo Moram pobijediti. Iz pozicije vještine razmišljaš Što on igra bolje, bit ću i ja bolji. Protivnik te potiče da daš još više od sebe, zajedno unaprijeđujete svoje vještine.
Pauze su trenuci kad trener uvelike može utjecati na stanje sportaša. Tada se pripremamo za sljedeći poen i upravo tada najviše do izražaja dolaze NLP alati.
Kalibracija omogućuje da primijetiš kako se igrač osjeća, da li mu je pao intenzitet igre. Primjerice, situacija s Marinom Čilićem u SAD-u. Tijekom igre Marinu se desilo da je znao „pasti“, tj. smanjio mu se intenzitet igre. Kalibriraš usporen hod, spuštanje glave, gledanje u pod. Dogovorili smo „signal“ koji mu dajem kako bi ga na to upozorio. Nakon mog signala, on zna da tada treba napraviti par skokova prije poena ili da brzom promjenom disanja aktivira stanje i povrati stari intenzitet. Cilj je postići bolje unutarnje stanje. Sigurnost, samopouzdanje.
Alate ne koristim samo na turnirima već i na svim treninzima. Radili smo dva mjeseca na mentalnoj pripremi prije turnira, a najviše na tehnikama disanja i vizualizacije. To je ono što sportaši rade prirodno kad se pripremaju za meč, no veći je efekt kad se radi u sklopu trenerske pripreme, kontinuirano i sustavno. Vizualizacija je zapravo tehnika submodaliteta. Kako bi vizualizacija bila uspješnija, potrebno je spustiti i razinu moždanih valova na alfa razinu. U tom stanju mozak bolje apsorbira informacije.
Uz NLP postaneš svjesniji zašto se nešto dešava i kako točno to nešto izaziva reakciju. NLP je svjesnost. Svjesnost da možeš što god odlučiš i da ništa nije nemoguće, jer za SVE postoji strategija. Jednostavno sam sebi pomičeš granice.
Posljedica edukacije je ono iznutra. Sigurniji osjećaj. Osjećaj je najvažniji i to ljudi često zaboravljaju,a vrijedi i kad si trener i kad si igrač. Prvo što pitam sportaša kad Davis cup krene je Kakav ti je osjećaj?. I u sportu je česta fraza „Ima dobar osjećaj za loptu“. Prije se češće koristila ta fraza, a apsolutno je ispravna. Pitajte svakog sportaša.
Kad kažem osjećaj, mislim na osjećaj sigurnosti i na osjećaj lakoće. Cilj je da sportaš dobije to stanje kad mu sve postane lagano. Kad uđe u Flow. Lakoća nastaje upravo iz sigurnosti, iz fokusa, iz ustrajnosti. I sam Čilić je rekao kad je pobijedio Federera: Osjećao sam se kao da sam šetao parkom. Stanje lakoće. Stanje opuštenosti, samopouzdanja i budnosti.
Trenerova uloga je da igraču pomogne da dođe u to stanje.
Kalibracija – čitanje „znakova“ igrača
Rapport – bolja komunikacija s igračima i općenito
Vješti jezični obrasci, Milton - bolja motivacija
DOI – bolje postavljanje ciljeva i izvršenje ciljeva, postizanje zacrtanog
Submodaliteti – tehnike vizualizacije
Dinamične prezentacije – bolja predavanja, komunikacija s publikom
Više o mentalnoj pripremi Igora Šarića, radionicama i seminarima: http://www.igorsaric.com/
Više o knjizi: "Sve je moguće"
Feedback Saša Tenodi:
Kao trener treneru: Jako je dobar u tome što radi! On je odličan motivator, odličan prezenter. Za vrijeme edukacije, sve alate je tako dobro prezentirao, sve ti je startu jasno. Bilo mi je zadovoljstvo dolaziti na treninge, vrijeme ti brzo prođe, puno naučiš, a dobro se zabavljaš. Nevjerojatna kombinacija!
Linkedin profil: https://www.linkedin.com/in/igorsaric/
IGOR ŠARIĆ, POMOĆNI TRENER DAVIS CUP REPREZENTACIJE, AUTOR KNJIGE „SVE JE MOGUĆE“, MASTER NLP-a u NLP HRVATSKA
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
Ukoliko vam se ubrza disanje, osuše vam se usta ili vam koljena počnu klecati pri samoj pomisli da ćete stajati i pričati ispred grupe ljudi, niste jedini.
To me podsjeća na iskustvo s druge godine fakulteta. Kolega i ja dobili smo termin za izlaganje našeg seminara za tri tjedna. Nije prošao dan, a da nekoliko puta u svojoj glavi nisam zavrtio najgore moguće horor filmove našeg nastupa pred malom grupicom od tridesetak studenata...dok je sam izlazak pred tu grupicu studenata emotivno bio u rangu gledanja filma Strava u ulici Brijestova u dječjoj dobi ili gore od toga.
Među „najpopularnijim“ odnosno najraširenijim strahovima na našem planetu nalaze se strah od zmija, strah od pauka, strah od visine, strah od letenja zrakoplovom i zanimljivo, kada bismo sve osobe koje posjeduju navedene strahove izbrojali, vjerojatno bismo došli do ukupno manjeg broja „zastrašenih“ pojedinaca od onih koji posjeduju strah od javnog nastupa odnosno glosofobiju.
„Prema većini istraživanja, strah broj 1 je strah od javnog nastupa. Strah broj 2 je smrt. Zvuči li vam to ispravno? To znači da bi na sprovodu, prosječna osoba prije odabrala mjesto u lijesu nego održala oproštajni govor.“
- Jerry Seinfeld
Ovdje su prezentirani neki od simptoma koji se mogu pojaviti za vrijeme javnog nastupa ili čak prilikom razmišljanja o nastupu pred publikom:
Iako je strah od javnog nastupa tako visoko pozicioniran na svjetskoj ljestvici generalnih strahova, isti je moguće poprilično brzo riješiti koristeći određene NLP tehnike. U pravilu, ono što se događa pojedincima pri pomisli na javni nastup je vizualizacija iskustva sa submodalitetima horor filma s najgorim mogućim scenarijom (poput pada u nesvijest za vrijeme prezentiranja).
NLP se u prvom redu fokusira naučiti pojedinca s tim problemom kako da eliminira slike i horor filmove iz svog uma te kako da taj film zamijeni s onim koji generira pozitivan ishod. Sljedeća razina je naučiti osobu kako da upravlja svojim stanjima (emocijama) te kako da povrati željeno stanje ukoliko je isto za vrijeme nastupa ili prezentacije iz nekog vanjskog ili unutrašnjeg razloga prekinuto. I na kraju, nakon što je NLP Practitioner naučio upravljati slikama uma i kontrolom stanja, slijedeći korak je naučiti osobu vještinama Dinamičnih prezentacija.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Navedena vještina daje ogroman opseg alata kojima osoba dobiva najviši mogući status, a taj je moć upravljanja stanjima publike, odnosno sposobnost upravljanja sobom i auditorijem pred kojim prezentiramo.
Nakon što ste naučili NLP tehnike, u mogućnosti ste ostvariti sljedeće:
Razmislite, dobiti pozivnicu za prezentaciju ili javni nastup je čast i privilegija. Održati javni nastup je socijalni i statusni dokaz vas kao eksperta u svojoj domeni. Rješavanjem straha od javnog nastupa omogućili ste svojoj publici ugodno učenje, opuštenost i zabavu, a vi ste ostvarili ono najvažnije – strah ste pretvorili u osobno zadovoljstvo i bezbrižnost.
NLP trening je ovdje da vam pomogne izbrusiti komunikacijske vještine, pojačati vaše samopouzdanje u onim situacijama u kojima vam trenutno isto nedostaje i pomogne vam otpustiti strah od nastupa neovisno o tome tko se nalazi ispred vas..
„If you can't communicate and talk to other people and get across your ideas, you're giving up your potential.“
- Warren Buffett
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Ovo su samo neki od rezultata sportaša Ante Šegedina, koje su postigli nastupajući za njegov klub TKD Forteca ili za reprezentacije. Ante je počeo trenirati borilačke vještine još 1979. godine kao osnovnoškolac, a kao trener intenzivno je aktivan od 1998. u vlastitom klubu na Korčuli. U svojoj karijeri „odgojio“ je niz uspješnih sportaša, mnogi bi se složili iz najmanjeg svjetskog uzorka. Sjedište kluba je u gradu Korčula koji broji nešto više od 3000 stanovnika, a sam klub okuplja više od 100 sportaša, sa Korčule i dijela Pelješca.
Jedan je od rijetkih trenera koji koristi i drugačije metodologije u svom radu, a uveo ih je nakon svoje NLP edukacije. Upravo ga to čini dokazanim stručnjakom u primjeni NLP-a u sportu na svjetskoj razini.
Kreativan znači brzo prepoznavanje motoričkih prednosti sportaša i dovođenje njegovih prednosti na višu razinu. One „lošije“ osobine treba osvijestiti i ispravljati te dovesti u balans s pozitivnim predispozicijama.
Inovativnost je ono što vas razlikuje od drugih trenera. Treba uvoditi nove stvari koje klasičan način rada ne poznaje. Uveo sam u svoj rad primjerice posebne lutke za simulaciju protivnika, jer se u sparingu ne mogu postići prave ekplozivne reakcije, senzorske lampe za mjerenje preciznosti udarca i još niz trenažnih pomagala i rekvizita.
I na kraju, ako nisi komunikativan i ako ne znaš prezentirati, nisi ništa napravio. Važno je i da vježbači izgrade osjećaj pripadnosti grupi, da se međusobno druže i lijepo osjećaju. Brže će naučiti i dati rezultate ako je komunikacija kvalitetna i ako s treninga izlaze zadovoljni.
U vrhunskom sportu izuzetno je važna motivacija sportaša. Na primjer, dešavalo se da djeca kad uđu u pubertet, masovno odustaju od treninga. Rješenje je drugačiji pristup u komunikaciji.
Drugačija je komunikacija s djetetom, s adoscelentom i s odraslom osobom. Nastaje problem kada sa svima komuniciraš na isti način. To je po meni vrlo česta trenerska pogreška – to ne prolazi. Ono što radiš s djecom do 10 godina ne prolazi kod djece s 15 godina. S njima više nema igrica, treba im pristupiti kao gotovo odraslim osobama, treba im dati osjećaj važnosti. Ovdje mnogi treneri padaju. I ja sam bio frustriran kad sam doživio toliki broj odustajanja.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Žao ti je kad nekoga treniraš 5 godina, a onda on radije izađe van umjesto da dođe na trening. Individualnim pristupom i razgovorom s roditeljima promijenio sam situaciju. Upravo u takvim situacijama vidio sam da mi treba „nadogradnja“ u pristupu ljudima. Odlučio sam se za NLP jer je jednostavan, brzo primjenjiv i izuzetno učinkovit. To sam se uvjerio u praksi.
Alate koje danas koristim su uspostavljanje rapporta, vješti jezični obrasci, sidrenje stanja, praćenje pokreta očiju te reprezentacijski sustavi.
Rapport – ljudi odlaze nasmiješeni i zadovoljni s treninga
Reprezentacijski sustavi, obrasci pokreta očiju - prilagođavanje jezika i analiza protivnika s obzirom na njegov „tip“
Sidrenje stanja, vješti jezični obrasci - motivacija i moć uvjeravanja
Prije su me sportaši drugačije doživljavali. Danas se znam posvetiti ravnomjerno svakom vježbaču, nitko nema osjećaj manje vrijednosti, a osobe koje imaju manje sposobnosti znam više „dići“ i motivirati. Moji su primijetili da nikoga ne zanemarujem, da s treninga odlaze umorni, ali sretni.
Prije NLP edukacije je bilo puno više priče, zanosio bih se da nešto objasnim i prenesem i pričao bih primjerice 3 minute. Trošio sam puno više energije, a efekt bi bio smanjen. Sada to znam reći u 1 minuti. Naučio sam se smanjiti broj riječi. U samo 30 do 60 sekundi dam kratko obrazloženje, potom slijedi demonstracija i rad. Manje energije, veći efekt. Većina ljudi misli da je sadržaj najbitniji. Nije. 7% su riječi, 55% je nevebalni govor tijela (fiziologija), a 38 % je tonalitet. Kad obratiš pozornost na to, vježbači brže shvate i uče.
Treneri će često, kada žele ispraviti neki udarac, reći „Ne smiješ to raditi“, „Da te više nisam vidio da to radiš“. Bolji je efekt „Taj udarac ti ne prolazi, dobio si kontru“. Dao sam dokaz, ne prodiku.
Sidrenje stanja je zapravo moć uvjeravanja, kada čovjek ne vjeruje u sebe, a ti ga uvjeriš u suprotno i preneseš mu željeno stanje. Na primjer, u pauzi runde kad gubimo 6 bodova, a trebamo prednost. U pola minute na natjecanju treba brzo procijeniti protivnika, osmisliti taktiku i smisliti što odnosno NA KOJI NAČIN ćeš to reći svom sportašu.
Bitan je otvoreni govor tijela, dlanovi prema gore. Ako govoriš stalno jedne te iste stvari, mehanički, sportaš će na to postati imun. Trebaš govoriti iz dubine sebe. To je taj jedan jak moment, borite se za isti cilj... 70 do 80% je priprema sportaša, odnosno njegova fizička sprema, a 20 do 30% je psihološki i taktički moment, nutricionizam, proces oporavka ....Upravo taj psihološki moment se pokazao kao jezičac na vagi.
Sidrenjem stanja mijenja se i energetska razina sportaša. Kada se vrati u borilište, njegova izvedba je gotovo uvijek bolja u odnosu na prethodnu rundu.
Sada bolje analiziram protivnike. Na primjer, četiri su osnovna tipa protivnika: kinestetik, vizualac, auditivac i AD-ovac. Kinestetik gleda u pod, AD-ovac okreće glavu, kontrolira i semafor i publiku i trenera. Kinestetik je mehaničar i on će - ono što je radio u prvoj rundi - raditi i dalje. Kod njega nema efekta iznenađenja, on ponavlja obrasce. Razina očiju tj. pogled se povezuje s motoričkim aktivnostima.
Govor tijela pokazao se kao odličan alat. Naravno, netko može blefirati. Ali, najčešće ljudi ne raspolažu takvim vještinama. Ako netko dobro blefira, uspjet će 2 ili 3 puta, ali ne može 10 puta uspješno blefirati kad vi dobro poznajete ovakve alate. Vi ste u prednosti.
NLP me naučio da komplicirano pojednostavim, a ne da jednostavno kompliciram. U mnogim djelatnostima, ljudi kompliciraju da budu važni sami sebi. Mnogo sam učinkovitiji nego prije. U 1 sat čovjek može napraviti malo, prosječno ili puno. Smatram da sada napravim u 1 sat PUNO i više od kolega, jer imam drugačije sposobnosti.
Shvatio sam da se kao trener moram educirati cijeli život, jer i sport, kao i sve druge djelatnosti, ide stalno naprijed i može te pregaziti vrijeme. NLP mi je dao mogućnost da bolje vodim svoje sportaše uz još bolju analizu i indvidualni pristup.
FEEDBACK TRENERU:
„Saša Tenodi je vrhunski NLP-ovac. Nema tu puno priče. Ono što radi, radi sa srcem. On živi NLP. To je on!“
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
dr. sc. IVAN VORAS, dipl. Ing., poduzetnik, Ideja na kvadrat d.o.o.
Priča kako sam došao do NLP-a je pomalo slučajna. Susreo sam se s tim pojmom ranije, no vrlo površno, kroz pop-kulturu, knjige i filmove, i imao sam određenu količinu rezervacije o čemu se tu zapravo radi. Prijateljica koja je već pohađala NLP treninge kod Saše mi je preporučila da odem na uvodni trening, i privuklo me nešto: taj trening je bio neobično zanimljiv. Sad znam i zbog čega, i što me je privuklo: sviđala mi se tema, ali i stil i način predavanja i dobio sam onaj osjećaj da tu nešto ima, da želim znati više. Nakon par desetljeća bavljenja gotovo isključivo tehničkim temama i računalima, na prvi pogled NLP je pomalo izgledao kao tehnički, algoritamski pristup psihologiji, i kroz taj okvir sam dobio želju da naučim više, istražiti dublje kako i ja i drugi percipiramo svijet i kako on utječe na nas.
Prije treninga, imao sam taj osjećaj da mi je život mrvicu previše monoton, gotovo dosadan, da radim stalno iste stvari i imam hrpu nerealiziranih ideja i planova o tome kako da napravim nešto novo, a bez da se stvarno pokrenem. Nisam imao neke posebne želje ni izazove u životu, a opet osjećao sam se umorno, bezvoljno, demotivirano i depresivno.
U samom procesu i nakon treninga stvari su se znatno promijenile. Dobio sam puno bolje stanje i raspoloženje, našao sam motivaciju, novu strast za životom, cijelo jedno novo područje interesa o kojem imam puno toga za naučiti i shvatio koliko stvari u komunikaciji i općenito u životu mogu poboljšati. Cijeli život sam se bavio ne baš društvenim aktivnostima, s velikim interesom za prirodne znanosti i informatiku i imam osjećaj da sam kroz život išao na teži način kada mi komunikacija i obazrivost na svoje stanje i stanje drugih ljudi nisu bili bitni.
Volio bih da što više ljudi prođe treninge u NLP Hrvatska, želim im da pokupe znanja i vještine koje im se nude jer su to vještine i znanja kojim možemo bolje razumjeti sebe i svijet oko sebe.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prije treninga u mom životu najveći izazov je bio kako održati raspoloženje i motiviranost, a treninzi su mi to u velikoj mjeri omogućili. U mojem životu danas više ne postoji bezvoljnost nego sam svjestan razloga i načina na koji reagiram na događaje u životu i upravljam svojim stanjima.
Veliki benefit za mene je odlična zajednica u kojoj sam upoznao nove zanimljive ljude i koja ima veliki potencijal networkinga.
Kroz ove treninge dobio sam potrebu da konačno dam otkaz na starom radnom mjestu na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Iako je interna potreba postojala ranije, strah i bezvoljnost su me ograničavali da ranije napravim taj prvi korak.
U procesu treninga poboljšao sam komunikaciju na način da sada lakše pronalazim teme za razgovor te fluidnije i bolje komuniciram što mi je izuzetno bitno u novom poslu kojim se bavim.
Dobio sam puno bolji stav prema životu, našao sam motivaciju, novu želju za životom, cijelo jedno novo područje interesa o kojem imam puno toga za naučiti i shvatio koliko stvari u komunikaciji i općenito u životu na ovaj način mogu poboljšati.
Foto: Ivan Voras NLP Mentoring
Posve neobično za mene, napravio sam još jedan korak naprijed i krenuo sam na individualne treninge u sportsku teretanu. Da se nisam odvažio i odlučio na NLP treninge to se ne bi dogodilo s obzirom da nisam imao motivaciju i pridavao vrijednost zdravijem životu. Danas mi se to jako sviđa i veselim se svakom novom treningu.
Veliku vrijednost vidim i u projektu Hooligana kroz koji sam imao priliku isprobati nove stvari koje gotovo sigurno nikada ne bih napravio sam. Izdvojio bi iskustvo Zipline u Omišu. Zaista je jedno misliti a drugo napraviti korak kad se dođe pred provaliju. Trening mi je tu puno pomogao jer sjetio sam se vježbi s preslagivanjem submodaliteta koje su se još jednom pokazale da stvarno funkcioniraju u mijenjanju stanja, te sam se bez problema spustio preko klanca Cetine.
Foto: Ivan Voras // Zipline - NLP iskustvo
Kao veliku prednost NLP treninga bi izdvojio upravo to što sam primijetio na sebi i drugim polaznicima kako se jednostavno manje bojimo života. Vrlo mi je drago promatrati i iskusiti kako se polaznici s vremenom mijenjaju i sjećati se kako je bilo meni. Kako su treninzi prolazili u meni je nestajao strah i puno jasnije sam vidio da nema više ništa što me sprječava da napravim velike korake – promjena posla je samo prvi od njih. Počeo sam primjećivati nove opcije koje mi se nude izvan dosadašnjeg posla i uvijek istih dugogodišnjih interesa.
Znanja i vještine koje sam usvojio postali su dio mene i većinu njih koristim nesvjesno. Prirodno mi je pomagati ljudima u situacijama gdje imaju ograničavajuća stanja i/ili uvjerenja, i drago mi je da sam dobio novi način da to postignem.
Mislim da je jedinstvena prednost ovog treninga taj overdelivery koji je stalno prisutan: za razliku od većine gdje se radi samo trening i više ništa, ovdje održavamo kontakt sa starim i novim NLP-ovcima, kroz Hooligane gdje prolazimo nova (neočekivana) iskustva, kroz druženja i česte kontakte uživo i on-line, kroz prezentacijske i mentoring grupe gdje zajedno vježbamo vještine koje nas zanimaju. Čak i kroz Facebook grupe gdje izmjenjujemo informacije o zanimljivim knjigama i filmovima.
Cijela ova priča mi je od velike važnosti jer sam otkrio nešto novo u čemu sam dobar i želim biti još bolji. Saznao sam o tehnikama i ljudima koje vrijedi modelirati da si poboljšam život. Bitno za mene je da se želim dalje razvijati uz zajednicu koja je entuzijastična i daje potporu, a u budućnosti – tko zna, mogu otići i na trenerski trening za NLP, jer je baš toliko zanimljivo!
Volio bih da što više ljudi prođe NLP treninge u NLP Hrvatska, ne moraju se tako intenzivno time baviti kao ja, no želim im da pokupe znanja i vještine koje im se nude jer je to nešto što bi moderan čovjek trebao znati da bi mogao bolje razumjeti sebe i svijet oko sebe, osobito ako je malo previše buljio u računalo i čitao, a premalo živio.