Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 Komunikacija s djecom je uvijek prava avantura

Svaki radni dan, ista stvar. Idem na posao i ne znam što ću točno raditi, kako će dan točno izgledati, kada i kako će završiti. Zašto? Jer radim u vrtiću i komunikacija s djecom je uvijek prava avantura. Svaki dan igre bez granica. I to mi je super jer s djecom u svakom trenutku naučiš nešto novo. Oni su spontani, otvoreni, iskreni, neiskvareni, tako jednostavni. I svako dijete je drugačije, posebno, nepredvidljivo, znatiželjno na svoj način. No, svaka medalja ima dvije strane. Ono kad dijete plače, a ti ga ne možeš smiriti? Baca se na pod i vrišti? Na svaki prijedlog ili zahtjev govori „ne, neću, ne mogu“!? Ne želi obući kapu, a vani minus i debela zima! Ili ne želi ručati?! Nisu li to svakodnevne borbe s djecom? Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom da odgajati dijete nije uvijek najlakše, zar ne?

Istovremeno, odgajati dijete vrlo je odgovorno, nije li tako? Koliki je utjecaj svakog našeg pokreta, pogleda i riječi upućeno djetetu? Kad god postavim to pitanje bilo kojem roditelju, odgovaraju sa: „Da, djeca su mali papagaji i upijaju kao spužve.“

Preporuka: NLP – ŠTO JE TO?

Utječu li naše riječi, pokret i pogled na dijete?

Znate one situacije kad je dovoljan jedan pogled i dijete točno zna što to znači? Na našem pogledu ili određenom pokretu ono točno zna smije li nešto ili ne. Događa se da smo iz nekog razloga ljuti ili nervozni i na žalost, nesvjesno to prenosimo na dijete iako ono nije utjecalo na naše negativno stanje. Komunikacija je proces razvoja informacija. Ona se dijeli na svjesnu i nesvjesnu. Jeste li znali da samo 7% sveukupne komunikacije se odnosi na verbalnu? Znate za one trenutke kad ste djetetu rekli „ne“ a ono nije reagiralo?! To je najveća borba u odgoju: postavljanje granica koju dijete neprestano ispituje a od roditelja i odgojitelja se očekuje biti čvrst, odlučan i dosljedan naučiti dijete poštivati granice. I upravo na taj dio utječe naša nesvjesna komunikacija, odnosno govor tijela i način izražavanja. Komunikacija je izrazito važan i moćan proces. Djeca uče ono što vide, čuju i osjeti. Uče od nas, roditelja, odgojitelja, učitelja i mi smo model djetetu.

Naše emotivno stanje i utjecaj na dijete

Lako je kad su klinci veseli, radoznali, poslušni. U tim trenucima i mi smo super, puni pozitivne energije, poletni, prepuni ideja pa se igra i rad sa djecom jednostavno i samo od sebe nadograđuje. Kako se djeca osjećaju, tako se i mi osjećamo i obrnuto. Sjetite se kad bili nervozni ili ljuti, kako se tada osjećalo dijete?  Kad ti se žuri na posao, a dijete ima svo vrijeme ovog svijeta. Pa ne želi obući baš ove hlače ili ne želi ići u vrtić. Jeste li uspjeli „na silu“ obući dijete bez plača ili dječjeg protesta i prkosa? A sad razmislite kako se tada osjećalo dijete?

Takve se situacije događaju i nama odgojiteljima koji imamo mnogo iskustva u radu s različitom djecom. I zato sam i rekla da je rad s djecom prava avantura.  Npr. dijete uporno gura drugu djecu, otima im igračke, na svaki moj zahtjev ili prijedlog ne reagira. Jednostavno me ignorira. Djetetova "negativna" energija prenosi se na mene jer me ne sluša ili me ne čuje. I druga djeca se počinju neprestano žaliti, ljutiti. A začarani krug negativne energije se sve više širi i raste. Prije, u meni bi sve više „kipilo“, a ja moram rješiti stvar. Kako? Ako krenemo negativno stvari će se samo pogoršati. A koju poruku dobiva dijete? Definitivno ne pozitivnu i konstruktivnu. Dakle, ne ovisi li mnogo toga o nama?

Negativno stanje prebaciti u pozitivno

Negativno emotivno stanje usmjeriti u pozitivno. Kako? NLP programi nude različite metode i strategije rada. Prvenstveno rad na sebi. Kako ćeš ti prema drugima tako će i oni prema tebi. Djeca su nam pravi pokazatelji ove teze. Tako su iskreni i direktni. Odgajati dijete nije lako ali je predivno. Važno je da sam smo mi pozitivni i kontroliramo svojim stanjem da bi mogli na pozitivan način utjecati na svako dijete.  Kada ste počeli koristiti NLP metode i tehnike, osjetit ćete promjene na sebi a istovremeno ih vidjeti i na djetetu. Postoje različite strategije, kao npr. „sidro“ koje sam ja pronašla sebi najučinkovitijim da se u kratkom vremenskom roku prebacim u pozitivno stanje. Najčešće u tim negativnim situacijama se koriste rečenice poput: „Nemoj uzimati drugima igračke. Nemoj vikati. Ne možeš sad bombone jer nisi još ručao.“ I kad djetetu stalno govorite ne, nemoj...Što onda smije? A što da probate negativne rečenice preoblikovati u pozitivne?

Kolika je moć pozitivno oblikovnih rečenica?

I prije sam znala da se u cilju utjecaja na dijete trebaju koristiti pozitivno oblikovane rečenice, no nisam ih uvijek uspijevala koristiti. Prvo, zato jer sam bila u negativnom stanju. Ali sada koristim vlastito sidro za prebacivanje u pozitivno stanje. Drugo, društvo generalno koristi više negativno oblikovanih rečenica koje su se prenosile na mene i postale dio govornog obrasca. Sva sreća pa sam na vrijeme otvorila oči, shvatila srž problema i odlučila promjeniti komunikaciju. I to uvelike olakšava rad s djecom, a isto tako i utjecaj na njih.

Medvjeđa usluga za dijete

Većina djece idu linijom lakšeg otpora i naučeni su da odrasle osobe mnoge stvari čine umjesto njih. Jer mi smo ih to naučili. Ipak, ja to smatram medvjeđom uslugom za djecu. Ali uloga roditelja i odgojitelja jest upravo to da nauče djecu biti samostalni, da imaju pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje, samopoštovanje. Ako ćemo djeci stalno govoriti ne, nemoj, pusti meni, ja ću to, ti si još mali, to je samo za velike i sl., kako će dijete biti pozitivno, samopouzdano ako stalno sluša kontraproduktivne rečenice?

Primjer instant utjecaja na stanje djeteta

Banalan primjer koji se događa svakom roditelju i meni svaki dan na poslu. Idemo mi na dvorište i sad treba skinuti papuče i obući tenisice. Dolazi mi dječak, spuštena ramena, pognuta glava, sjedne na stolicu i govori: „Ne mogu ja skinuti papuče.„ Postavljam mu pitanje za pitanjem: „A možeš li ti sjediti? A možeš li ti hodati? A možeš li ti skakati? A možeš li ti trčati?“ Na svako pitanje odgovorio je „Da.“ Čak je i pokazivao radnje koje sam ga pitala. Osmijeh i samopouzdanje je postajalo sve veće. A onda pitam ja njega: „A možeš li ti brzo kao Munjeviti Jurić skinuti papuče i obući tenisice?“ E to je bio pun pogodak. Dijete je s osmijehom na licu skinulo papuče i obuklo tenisice.

Zaključak je novi početak?!

Svi resursi se nalaze u nama. I sve što želimo postići, to i možemo. Samo ako to želimo. I to j jedna od meni najvažnijih pretpostavki NLP-a. Ima ih još. Svaka za sebe pomaže na svoj način. Na NLP radionicama pronaći ćete odgovore na svoja pitanja i rješenje svojih problema i sve one teške i nemoguće situacije gledati ćete kao pozitvne i izazovne i za sebe i za dijete.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama "NLP u radu s djecom" na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

 

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Od djetinjstva sam znala da želim biti odgojitelj. Na studiju sam sve više shvaćala kolika je važnost predškolskog odgoja i obrazovanja. Svakim danom sve više sam se ponosila odabirom budućeg zvanja. Završila sam faks, sva važna i nadobudna krenula u radne pobjede. I kako sam počela raditi, otkrivala sam važnost, veličinu i utjecaj odgojitelja i razvoja u predškolskoj dobi. I dokazano je da se u predškolskom periodu razvija preko 70 % sinapsi svake osobe. Nije li to fascinantno? Tako mali, a toliko mogu postići?

Redovito ulažem u svoje obrazovanje da bi bila što kvalitetniji odgojitelj. Sudjelujem na raznim edukacijama i primjenjujem stečena znanja u praksi. Ipak, vrtjela sam se u krug jer sva ta znanja, ideje, savjete, mišljenja ponekad nisam znala prenijeti ili objasniti. Došla sam do zaključka da se srž mojih problema nalazi u komunikacijskim vještinama. Kako prenijeti određena znanja djeci, roditeljima, kolegama? Kako pojasniti određene teorije ili prenijeti novitete? Kako biti preciznija i konkrenija? Kako postići ono što sam si zacrtala u glavi? Zašto s nekim osobama mogu komunicirati i razumiju me, a zašto me drugi ne razumiju ili ne slušaju? Ponekad sam se izbjegavala određene ljude i teme samo da ne dođe do nesporazuma ili da ne zakompliciram još više. Da, nije došlo do konflikta, no nije bilo ni komunikacije. I opet sam se vrtjela u krug jer nekomuniciranje također nikuda nije vodilo. U meni se nakupljala negativna energija koja je stopirala svaki oblik rada, razvoja, osobnog i profesionalnog napredovanja. Problemi su se samo „gurali pod tepih“. O svojim problemima razgovarala sam s jednom prijateljicom koja mi je savjetovala NLP.

ŠTO JE TO NLP I KAKO POMAŽE?

Neuro Lingvističko Programiranje polazi od teze da se svi resursi nalaze u nama. Sve što nam je potrebno to i posjedujemo. No pitanje je: „Kako iskoristiti svoje resurse i izraziti se na dobrobit sebi i drugima? I kako postići željeni ishod?“ Svatko je individualno biće sa svojim karakteristikama, potrebama, mogućnostima, viđenjima, reakcijama. Svatko do nas, svijet oko sebe i samog sebe doživljava na drugačiji način. Ljudi me pitaju: „I koja je onda konkretna korist od NLP-a i kako mi može pomoći? Teško je to objasniti jer NLP se ne zasniva na prijenosu informacija već na praktičnim treninzima koji se prilagođavaju svakom pojedincu. Kompleksna je to tema i postoje mnoga objašnjenja kao i pretpostavke. Meni je NLP bila jedna od najznačajnijih edukacija koja je naglo pokrenula moj osobni i profesionalni rast i razvoj.

KAKO MI NLP POMAŽE U RADU S DJECOM?

Kako se odnosimo prema djeci tako će i ona prema nama, nije li tako? Sjetite se situacije kad čuli od djeteta one vaše riječi ili uočili identične pokrete, niste li se iznenadili? I djeca i odrasli doživljavaju svijet u kojem žive i sebe same kroz primarne modalitete: gledajući, slušajući, osjećajući, mirišući i kušajući. To je ono što se u vrtićima redovito provodi: učenje putem osjetila. Svi resursi se nalaze u nama, nije to ono što učimo djecu?  Promatrala sam odrasle u odnosu s djecom u situacijama kada dijete uporno govori „ja to ne mogu.“ Što odrasli čine? Motiviraju dijete i uvjeravaju da ono to može.

Djeca mnoge stvari ne razumiju ali sve osjećaju. Svoje osjećaje i energiju prenosimo na djecu. Pozitivna energija, pozitivni osjećaji stvaraju plodno tlo za rast i razvoj. Naučila sam bolje razumjeti emotivna stanja, preciznije kontrolirati i usmjeravati ih na pozitivan način. Kako ja prema njima, tako i oni prema meni. Baš neki dan, promatram djecu a oni svi zaposleni, igraju se, dogovaraju, smiju...predivna atmosfera i osjećaj. Osjećaj ponosa i zadovoljstva.

Djeca u predškolskoj dobi često koriste riječi, pokrete i ponašanja koja govore „ne, neću, ne mogu“. To je odraslima vrlo zahtjevno i borbeno. Što se tiče djece, to su razvojne karakteristike određene dobi koje idu u korist djetetovog razvoja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. Ipak, na mnoge dječje zahtjeve „ne“, ne možemo popustiti, najčešće zbog sigurnosti ili zaštite djeteta. U takvim situacijama važno je posjedovati komunikacijske vještine. Pozitivne oblikovane rečenice, preuokviravanje rečenica meni su olakšale posao, a djecu potaknule na nova razmišljanja, otvorila nove teme za razgovor i rad.

KAKO MI NLP POMAŽE U KOMUNIKACIJI S RODITELJIMA?

Često sam se nalazila u situacijama da sam izbjegavala određene roditelje ili određene teme. Razlozi su različiti a problemi se sami od sebe nisu rješavali. Mnogi odgojitelji, kao i ja, znamo reći: “Nama uopće nije problem raditi s djecom. Najveći problem su nam roditelji.“ A opet s druge strane roditelje je nemoguće izostaviti iz odgojno-obrazovnog procesa. Da bi dijete napredovalo, važno je jednako djelovanje i roditelja i odgojitelja, partnerski i suradnički odnos. I što se događa ako se ne prenose informacije? Ako se ne savjetuje ili dogovori kako riješiti neke situacije? Ako se ne prenose potrebe, interesi djeteta? Može li se stvoriti partnerski odnos ako se ne komunicira? Ili ako svatko „tjera svoj film“? A kakav primjer dajemo djetetu? Nisu li roditelji i odgojitelji uzor djetetu?

Suradnja s roditeljima znatno se poboljšala što je utjecalo i na cjelokupni odgojno-obrazovni rad. NLP treninzi pomogli su mi da što bolje razumijem roditelje, uskladimo mišljenja, dogovorimo načine i oblike suradnje. Uspostavljena je otvorena komunikacija koja je iznimno važna jer značenje komunikacije je odgovor koji dobivamo. Ponekad i dolazi do toga da se ne slažemo u nekim segmentima i ne dijelimo ista mišljenja, no važno je poštivati tuđe stavove, vrijednosti i stanja. Ako poštujem sebe, poštivat ću i druge, a drugi će poštivati i mene. I to je divna priča, različitost nas obogaćuje.

KAKO MI NLP POMAŽE U SURADNJI S DRUGIM ODGOJITELJIMA I ČLANOVIMA STRUČNOG TIMA?

Smatrala sam da su određeni ljudi „teški“ i s njima se ne može razgovarati niti išta dogovoriti. No, možemo li mijenjati nekoga? Odlučila sam promjeriti sebe i prilagoditi se drugima. Dogovoriti se s kolegicom, uspostaviti suradnju, međusobno se potpomagati, učiti jedni od drugih sada je mnogo lakše uz pomoć različitih jezičnih obrazaca. Razmišljala sam zbog čega dolazi do nesporazuma?! Definitivno zbog toga što sam mislila da sam rekla nešto ili sam rekla tako da me druga osoba nije shvatila. Dakle, riječi koje koristimo vrlo su moćno oruđe stoga je važan odabir riječi kao i način izgovora. Važno je razumjeti osobu kako bi i ona razumjela mene što uvelike ovisi o riječima koje koristimo. Kako razgovarati, kojim tonom, bojom glasa, koje riječi upotrebljavati. Nema recepta za to, sve to ovisi o sugovorniku.

Posljednjih nekoliko godina u području predškolskog odgoja dogodile su se razne promjene. Mnogo je novih istraživanja, suvremenih teorija, oblika rada. S druge strane u vrtićima ima još puno odgojitelja koji rade na tradicionalan način i dolazi do velikog jaza između „novih i suvremenih“ i „starih i tradicionalnih“. I svatko tjera vodu na svoj mlin. A kako stvoriti kompromis? Timski rad? Svatko od nas, bio on suvremenog ili tradicionalnog načina rada ili razmišljanja ima svoje prednosti i nedostatke. Od svakog se nešto može naučiti i svatko od nas je potreban timu da bi timski rad bio funkcionalan. I sanjar koji je kreativan i maštovit i predlaže razne ideje, kritičar koji iznosi sve moguće prepreke, teškoće, nedaće i realist koji balansira između kritičara i sanjara. Tko je kakav? Tko što može? Kako doći na „zelenu granu“ i stvoriti timski rad? Jednostavno je. Slušati, gledati i prilagoditi se osobi.

ŠTO REĆI ZA KRAJ OVOG POSTA?

Sve što želimo, možemo i postići jer što god da jesmo…uvijek možemo više od toga. Samo ako to želimo i ako znamo što točno želimo postići.

 

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram