Uzbuđenje. Neizvjesnost. Frustracija. Dječja zaigranost. Zadovoljstvo. Zainteresiranost. Žarka želja. Ako si bio ili bila dio ovog tajnog iskustva, osjetio/la si barem jednu od ovih emocija. Sad je prilika da se podsjetiš kako je bilo i prizoveš baš tu emociju.

Nisi imao/la priliku prisustvovati? Svejedno možeš pročitati do kraja, i naučiti ono što smo i mi naučili na tajnom iskustvu, i isprobati u praksi.

Može li svatko organizirati tajno iskustvo?

Dugo sam se igrala s idejom organiziranja tajnog iskustva. Izazov je bio – što odabrati a da izlazi iz moje mape, da bude neočekivano i onima koji me bolje znaju, a istovremeno korisno i zabavno? Možda sam si zadala velik zalogaj, ali sam imala vjere da će prava ideja doći kad za nju bude vrijeme.

Ideje dolaze kad ih najmanje očekuješ

Tako je bilo i u ovom slučaju. Vozim se gradom, po zelenom valu, vješto manevrirajući kroz sve tri trake kako bi izbjegla kolone koje se već po defaultu kreiraju kod svakog odvajanja na sporedne ulice. Sa mnom se vozi prijateljica. Na radiju svira glazba; Yammat FM.

Pričam prijateljici o tajnim iskustvima, o čemu sam sve razmišljala kao temama za iskustva. „Zašto ih ne odvedeš kod Hrvoja?“ pita ona. Pa da! Hrvoje! Savršena ideja.

Tko je Hrvoje?

Ove je sezone prijateljica krenula na satove slikanja kod jednog od naših vrhunskih slikara, Hrvoja Majera. Njegov tečaj slikanja i crtanja Art na tavanu nije kao većina ostalih, gdje se prvih par mjeseci slikaju ćupovi, kvadrati, krugovi i naranče.

Hrvoje zna kako izvući najbolje iz umjetnika, i zna kako pronaći umjetnika u svakome. Zato njegov tečaj odmah počinje s portretima, koristeći tehniku geometrije lica koju je Hrvoje sam osmislio.

Spoj ugodnog i korisnog

Mjesecima sam pratila nepobitan napredak svoje prijateljice, koja je do kraja tečaja već slikala profesionalne portrete uljem na platnu. Gledajući njeno uživanje u procesu slikanja i crtanja, i kod mene se javila želja da upišem tečaj.

Ideja za organiziranjem tajnog iskustva slikanja portreta dala mi je priliku da i sama iskusim kako izgleda tečaj kod Hrvoja.

Kako zadržati neizvjesnost hooligana?

Jedan od glavnih elemenata svakog tajnog iskustva jest kako zadržati auru neizvjesnosti oko cijelog događaja. Kako da hooligani ne otkriju o čemu se radi prije vremena. Ljestvicu je visoko postavila Tanja Šurbat u svom tajnom iskustvu. Morala sam dobro osmisliti kako dovesti hooligane na tajno iskustvo a da ne pogode o čemu se radi.

Za održavanje tajnog iskustva Hrvoje je pronašao idealnu lokaciju – prostor u kojem se inače održava joga. Obzirom da dosta NLP-jevaca zna da je meditacija u mojoj mapi, bilo je vrlo lako usmjeriti njihove pretpostavke u tom smjeru, pogotovo kad su na zidovima ugledali razna uvjerenja i potvrde joga trenera.

S Hrvojem sam dogovorila da u samom uvodu nastavi s ovom smicalicom, na što je vrlo rado pristao i uživio se u ulogu.

Doticaj s unutarnjim djetetom

Svi smo bez iznimke crtali kad smo bili mala djeca. Kako bi nas doveo u kontakt s tim dječjim ja, koje još uvijek nije opterećeno predrasudama, uvjerenjima i programima koji nas sprečavaju da uživamo u životu upravo onakvom kakav on je, Hrvoje nas je smjestio na pod i svakome podijelio tablu na kojoj je bio portret prekriven paus papirom, i običnu olovku. Došlo je vrijeme za crtanje.

I ti možeš naslikati portret!

Koncept je vrlo jednostavan. Svako lice sadrži osnovne geometrijske oblike – krug, kvadar, trokut. Slijedeći shemu koju je kreirao Hrvoje, na paus papir prvo iscrtaš makro geometriju, nakon toga mikro geometriju, i imaš oblik lica. Jednostavno slijedi korake:

Nakon toga slijedi izazovniji dio – preslikavanje s pausa na papir na kojem ćeš crtati portret. Ovdje je važno pratiti omjere koji su definirani kod iscrtavanja geometrije lica na paus papiru.

Nakon što preslikaš osnovnu geometriju lica, slijedi iscrtavanje detalja na koje se referenciraš s originalne slike.

Uz pravu tehniku, sve je moguće

Svi hooligani, neovisno o tome koliko su prethodno imali ili ne-imali iskustva u slikanju i crtanju, napravili su taj dan iskorak iz svoje mape i nacrtali portret. Što je važnije, svatko od njih sad posjeduje novu strategiju koju mogu iskoristiti ako se ikada odluče nastaviti otkrivati umjetnika u sebi.

Ono što me kao organizatora tajnog iskustva najviše obradovalo su upravo dječji, radosni osmjesi na licima NLP hooligana na kraju tajnog iskustva.

Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner

Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Čovjek samo srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo, rekao je Mali princ.

Svi znamo da čovjek promatra svijet kroz 5 osnovnih osjeta: vid, sluh, njuh, okus  i opip.  Vid je jedan od pet osjeta kojemu je organ oko, a pomoću kojega primjećujemo i razaznajemo svjetlo, boje, oblike te udaljenosti.

Hooligani su se u nedjelju okupili na Gornjem gradu gdje ih je dočekao Antun, profesionalni fotograf. Njegova priča započinje sa svijetlom. Svjetlo je za fotografa saveznik i prijatelj ako ga fotograf razumije i zna odrediti. Fotografi od svih svjetala najviše vole tzv. bijelo svjetlo (to je svjetlo koje proizvodi Sunce). Ono zapravo nije bijelo već se sastoji od svih boja koje ljudsko oko može vidjeti. Taj skup boja zovemo spektar boja.

U dnu oka postoje dijelovi koji su osjetljivi na jačinu svjetla i na boje. Svjetlost i boje zapravo u stvarnosti ne postoje. Njih proizvodi ljudska mašta, odnosno misli i to zahvaljujući očima koje hvataju valove odbijenog svjetla svugdje oko nas (a ti valovi postoje – oni prenose energiju od Sunca prema Zemlji).Boja je fenomen koji je potaknut svjetlom ili osjećaj koji u mozgu izaziva svjetlost koju emitira neki izvor svjetla (Sunce, žarulja, reflektor, svijeća) ili ju reflektira (odbija) neka površina. Boje na površinama predmeta vidimo zahvaljujući djelomičnom odbijanju svijetla.

Svjetlo čini svijet vidljivim, bez njega ne vidimo ništa. Osim toga svjetlo je temelj fotografije. Raščlanimo li samu riječ fotografija, dolazimo do prijevoda pisanje svjetlom. Osmišljeno osvjetljavanje nekog objekta može u potpunosti izmijeniti njegov karakter. Zahvaljujući svjetlu (naravno, i sjeni kao nužnom “pratitelju”) gledatelj sa fotografije dobiva niz informacija, od onih o dobu dana, o izgledu ljudi, predmeta, ambijenata, do toga da se svjetlom pokazuje emocionalno raspoloženje likova i stvara ugođaj.

Svjetlo je stvaratelj ugođaja. Kad raspravljamo o svjetlu i stvaranju ugođaja u fotografiji, valja reći da i tu tonski kontrast, a time i koloristički, ima veliku ulogu. Veći kontrast naglašava snagu, dinamiku, agresivnost. Drugačiji je tada i ugođaj, mijenja se donekle i sadržaj fotografije, ako je svijetli motiv snimljen ispred tamne pozadineili pak ako je tamni motiv smješten ispred svijetle pozadine. Također, kad smanjimo kontrast između prednjeg plana i pozadine, ako ih tonski praktički izjednačimo, slika će se doimati, beživotnom, dosadnom, premirnom, plošnom.

I svjetlo ima svoju kakvoću:  svjetlo u fotografiji, grubo možemo podijeliti prema tri osnovna kriterija: snazi, boji i kakvoći. Promjene dnevnog svjetla kriju čarobne, veličanstvene učinke, ali i poteškoće, a posebice za fotografa. Nekad se smatralo da je upravo podne najpovoljnije vrijeme za snimanje, no to je pogrešno. Tijekom dana mijenja se kakvoća svjetla, od mekanog (koloristički prigušenih nijansa u rano jutro, kad je sunce još nisko na obzoru), do tvrdog, kontrastnog (u podne, kada se sunce podiže), pa do iznimno toplih, žarkih boja u suton, kada ponovno imamo sličan položaj sunca kao što je to bilo u početku novoga dana.

U svojoj skoro dvjestogodišnjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala mnoge kreativne pojedince i dala im dar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg prisjećanja na značajna mjesta, ljude i događaje. Zahvaljujući čovjekovoj vječnoj potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati jednostavnim, shematskim portretima i dokumentarističkim pristupom fotografiranju. Za različite izražaje potrebne su različite tehnike fotografiranja. Služeći se mogućnostima fotoaparata i vlastitom vještinom, fotograf može naoko jednostavan i beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo usporedivo sa tvorevinama velikih majstora slikarstva ili kiparstva.

Neke od tehnika koje fotografija dijeli sa slikarstvom su:

Kod fotografiranja portreta najčešće se primjenjuju tehnike:

U fotografiranju pokreta najčešće se rabe tehnike:

Kod fotografiranja krajolika najčešće se obraća pažnja na zlatnu svjetlost, odnosno vatreni sunčev sjaj u ranim jutarnjim i kasnim večernjim minutama. Tada su sjene objekata duge i tamne, a osvjetljeni su dijelovi okupani toplim tonovima i ti čimbenici stvaraju oku vrlo ugodan ambijent.

Ovom prigodom za fotografiranje Hooligani su se služili sa mobitelima, koji ljudi koji se profesionalno ne bave fotografijom, najčešće koriste.  Naše druženje sa Antunom je trajalo 2 sata tijekom kojih smo učili kako gledati, odnosno promatrati stvari koje nas okružuju te kako ih fotografirati. Osnovni „problem“ kada krenemo fotografirati je odnos svjetline. Naš mozak kompenzira razlike i radi „popravke“ tako da ono što vidimo nije „stvarno“. Osim navedenog, oko vidi puno veći raspon svijetlih i tamnih tonova i detalje od bilo kojeg fotoaparata. Cilj ovog tečaja je bio utvrditi što bi moglo biti bolje na fotografiji i kako to postići.

Kod fotografiranja portreta prvo je pitanje svjetline. Treba izjednačiti tonove u smislu svjetline i vidjeti da li imamo veliki raspon između pozadine i osobe koju slikamo jer aparatom ne možemo zabilježiti veliki raspon svjetline.Oči igraju ključnu ulogu u portretiranju osobe. Oči bi uvijek trebale biti u fokusu. Kod portreta s krupnim kadrom važno je izdvojiti čovjeka iz prostora u kojem se nalazi. To znači da bi pozadina trebala biti zamućena ili jednostavna.

Posao fotografa je da napravi da se osoba koja se fotografira osjeća opušteno, ugodno, te da se osjeća dobro kako izgleda. Ono što je najbitnije je da fotograf i model međusobno surađuju. Pri okidanju fotografija, nemojte stalno provjeravati kako je fotografija ispala, koncentrirajte se na izraz lica modela, komunicirajte međusobno, nasmijavajte se, zabavite se.

Slika: Portret

Možemo se poigrati i sa kompozicijom. Što često radimo loše? Fotografija je 2D prikaz pa moramo paziti na prednji i zadnji plan fotografije (npr. da drvo ne rase iz glave).

Kompozicija je način smještanja objekata unutar okvira  fotografije.Prilikom fotografiranja moramo što jednostavnije prikazivati, tipa jedan ili najviše dva objekta.

Slike: Kompozicija

Možemo prići objektu koji slikamo (zid) on je u fokusu a ostatak je zamućen ili obrnuto.

Slike: isti objekt različiti fokus

U većini slučajeva tek 30 fotografija ispadne dobro. Fotografija koja nije uspjela treba biti polazište za ostale fotografije. Mobiteli su super za makrofotografije jer mogu fotografirati vrlo blizu sa puno detalja.

Čovjekov fokus gledanja je takav da oči prvo idu na područja najvećeg kontrasta, odnosno prvo idu na najsvjetliji dio, ukoliko ti tonovi nisu dominantni onda idu na najtamnije dijelove, ukoliko njih nema idu na najoštrije dijelove. To je dobar dizajnerski alat koji nam pomaže kod fotografiranja.

Oči također prirodno skaču na ljudska lica te ako ima još i svijetlih dijelova onda dolazi do zbunjenosti odnosno ne znamo kamo gledati pa nam fotografija postane „naporna“ i idemo dalje. Isto tako, linije, odnosno bilo koji geometrijski oblik su jedan od najvažnijih kompozicijskih alata jer uvode u priču.

Često se kaže da je fotografija hvatanje trenutka, zamrzavanje akcije, bilježenje događaja na fotografski medij  u trenutku u kojem se dogodio. Ta se premisa može odnositi također na pejzažnu fotografiju. Duga ekspozicija dodaje još jednu komponentu pejzažnoj fotografiji, protok vremena.

Slika: slikano dugom ekspozicijom

Hvatajte trenutke, bilježite događaje, sjećanja, ljude…

Do ponovnog hooligiranja..

Pozdrav!

Kristina Bulešić

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram