I 10. NLP kamp okupio je super ekipu pa su se tako na jednom mjestu našli Hooligani, Masteri i BPA (čitaj Briljantna Predsjednica čiji identitet nećemo otkrivati) koji su u sebi odvezli doma nova iskustva, neki sportske ozljede i opekline, a baš svi dobro raspoloženje.

Kako je sve NLPočelo?

Prvi dan kampa (srijeda) kontinentalci su se rasporedili po automobilima pa iz metropole krenuli put juga, prema porukama koje su stizale u Grupu dalo se isčitati da su svi natankali gorivo na svojim polaznim točkama što je bitan preduvjet za dobar start kampera i naravno dolazak na cilj u bazu (Mandre, otok Pag). Jedni su došli prvi u bazu i otišli na plažu a drugi nisu došli prvi pa su dobili zadatak ispeći meso na roštilju. Bilo je tu i trećih, no ne znam točno što su radili te večeri (nažalost došla sam tek sutra ujutro) jer su poruke prestale stizati; mislim da su razmjenjivali vizitke kako se to uobičajeno radi prve večeri NLP kampa.

Drugi dan kampa (četvrtak) bio je rezerviran za Wakeboarding. Pristigla sam u bazu taman na vrijeme za srknuti slatku kavu koju kuha Saša Tenodi i odraditi školu wake-a na suhom. Očito mi je bilo preveć šećera jer kad je pola sata kasnije teoriju trebalo pretvoriti u praksu (drži bar=prečku na boku i lagano ispružaj ruke, ne vuci!) nije mi išlo. Daska mi se uglavnom nije topila prednjim dijelom ali svejedno sam startala više puta roneći a ne klizeći po površini mora. Sigurno ste čuli za wakeboard? Upišite u pretraživač wakeboard cable Pag, imate i live streaming kameru (neće članak nigdje pobjeći)- bolje da znate o čemu pričam.

Što reći (koju pp), bilo nas je koji smo taj dan 2 sata wake-a iskoristili do zadnje minute, bilo da smo samo vježbali upornost i savladavali frustraciju ili smo uspjeli već prvi dan odvoziti puni krug (mi s kampa znamo tko je taj-isti je uspio i instruktora penjanja vinuti u zrak). A bilo nas je koji nismo bili zainteresirani za ovu aktivnost pa nismo ni probali stati na dasku.

Glad je među nama zavladala točno kad se Branka ukrcala na trajekt u Prizni tako da smo se sinkronizirano (pro)našli u 15:30 na ručku u Giardina (konoba Giardin u Kolanu bila je naša „mama s toplim ručkom“ svih dana kampa). Da opisujem klopu? Ma neću, to bi bilo u rangu s prepričavanjem  utakmice SP  koja je uslijedila te večeri. Tko je gledao je gledao, tko je njamao je njamao.

Nakon ručka krenusmo autima natrag u bazu. Dario je uočio nestanak prednje tablice na mom autu. Kako inače ne vjerujem u teorije zavjere uopće mi nije palo na pamet da se radi o hooliganštini, odnosno da ista nije slučajno nestala. Uglavnom pustimo tu enigmu, tablica je pronađena dva dana kasnije i sad mi onako „spigana“ svaki put kad je ugledam otkida pozitivno sidro!

U bazi smo neki od nas popili kavu na dominantnoj terasi i otišli na plažu/spavati ne bismo li se pripremili biti vatreni navijači par sati kasnije u obližnjem kafiću. Što je još važno iz te večeri: Lana je nabavila 3 porcije prženih krumpirića u gluho doba noći  i mi smo dali 3 gola; nema slučajnosti!

Dan treći (petak) osvanula je frtuna juga i kiša, jednostavno predobar dan da bismo ga vejstali (eng. waste) po doma. Tako smo nakon doručka dočekali Milicu i dogovorili posjet sirani Gligora. Sva sreća nismo provjerili protukliznost pločica u pogonu iako je proizvodnja sira poprilično mokra djelatnost. Nego smo množili litre mlijeka godišnje utrošenog za proizvodnju ovčjeg sira i računali koliko točno ovaca pase na baš Onoj livadi . Onda smo degustirali koja se vrsta sira sljubljuje s dinjom a koja s cherry rajčicom, s vinom su mi prijale sve servirane vrste.

Sva sreća da su neki spakirali nepromočive wind jakne pa smo unatoč vremenskim prilikama mogli krenuti u Novalju po Poklon.  A poklon je bila paleta mesa za roštiljanje by Petason d.o.o. koju nam je naša draga Petra poslala, a mi smo u dva navrata sve propisno „uklonili“ uz kap vina, nazdravljajući joj.

Imajući vremena do ručka otišli smo na predah u Gaudiña u kojem je svirala odlična glazba (nisam odgovorila Superliku što ja slušam jer je tema glazbe došla kasnije na vremenskoj liniji). Dakle nabavili smo u Novalji sve za večeru pa krenuli „kod mame“ na ručak. Opet je bilo dobro u Giardina (primijetili ste ovo a na kraju riječi-get use to it), konobari su posluživali i bezglutenski desert, jedina zamjerka-okrenulo je na buru pa smo se zaputili u bazu jer se kratki rukavi ne daju lako rastegnuti na 3/4. Napacalo se meso, naložio se roštilj, narezale tikvice, ispeklo se i pojelo! Zapravo, nije se to samo napravilo nego kako je BPA lijepo primijetila „netko je pekao roštilj 8xduže nego je zakonom dozvoljeno“  a mi gladnjaci smo pomogli da se meso ne ohladi na stolu.

(Napomena: za vrijeme trajanja kampa se pije iz staklenih čaša a jede iz keramičkog posuđa metalnim priborom za jelo, prvA koja se ponudi oprati suđe može slobodno to i učiniti, tu nema nikakvih ograničenja.)

Uglavnom DJ je složio aparaturu da nam auditivno i vizualno oplemeni još jednu večer hedonizma. Bilo je te večeri i kartanja, sjećam se da se spominjao Hitler i liberali a partizani uopće nisu tako da ću na sljedećem kampu pozornije slušati, sad se ne usudim analizirati ove nelogičnosti.

Evo subote! 4.dan kampa osvanula je bura. Čemu toliki vremenski detalji pitate se? Gle,čuj, nebitni su ako sjediš u stanu na nekom velegradskom/provincijskom kauču ali bitni su ako si blizu Camping village Šimuni i želiš probati sve sportske aktivnosti koje ljeti nudi Kecerin sport!

Večer prije dogovoren je polazak prema Šimunima u 10, svi k'o jedan, organizirani  na vrijeme krenusmo. Nela nas je odmah preusmjerila na aquapark jer vremenski uvjeti nisu dozvoljavali morske aktivnosti koje uključuju jedro (Bojan je to jutro već skupljao gumenjakom ekipu koja je odjedrila prema Maunu). Nakon spuštanja po toboganu i hrvanja na trampolinu vratili smo svoje ožiljke na drugi kraj uvale pa smo neki do ručka još probali SUP-ati i otišli na turu kajacima. S kopna izgleda lako upravljati tim plovilima no zna se dogoditi da se netko neplanski okupa u odjeći! Nakon ručka se wake-alo, hoću reći hrabri nlp-evci su prkosili buri.  Tako je npr. Branka u tili čas savladala teoriju, a očito i praksu kad je po tom vremenu odvozila cijeli krug. Strategija nije tajna kaže ona, kreneš i naučiš! (Yeah, kako tko!)

Neki smo se vadili na hladnoću i odmarali to popodne. Ajmo natrag u bazu navući sve duge rukave koje imamo na raspolaganju! Te večeri je kod većine nas dobro prošao i čaj, eh nemojte sad reći da ste od onih koji piju čaj samo kad su bolesni!

Nedjelja, 5.dan, osvanuo je maestral. Jutro smo proveli na Zrću wakeboard-ajući jer što bismo drugo radili na toj lokaciji, a popodne u kampu Šimuni učeći windsurf i jedrenje. Instruktori iz Kecerin sporta objasnili su nam osnove windsurf-anja na suhom, tu smo isprobali položaj tijela na dasci, namještanje booma, otvaranje i zatvaranje jedra.

Meni se činilo jasno, usidriš si osnovne pokrete i okret po stražnjoj strani daske pa još zapamtiš analogiju jarbola s volanom a jedra s pogonskim motorom. Kad sam shvatila da to uspijevam izvesti i na morskoj površini adrenalin se pojačao! Taj dan bilo je u programu i jedrenje s instruktorom, tu smo se otimali tko će prvi stati u red a uspjelo ih je odjedriti samo troje. Vjetar je jačao i ponovo nas ranije od očekivanog pospremio na kopnene aktivnosti tipa roštiljanje, kartanje i još ponešto.

Već je ponedjeljak, zadnji dan kampa? Ništa čudno, vrijeme brzo prolazi kad si u dobrom društvu!

Ubacili smo spakirane kufere u auta i krenuli to jutro na penjanje. Instruktor nam je objasnio da na umjetnoj stijeni koju penjemo nisu zadani smjerovi po bojama nego penješ kuda odabereš, glavno da ne koristiš rupe za pridržavanje (jesmo!) Ajmo, kome je sportsko penjanje izgledalo jednostavnije iz žablje perspektive nego viseći sa stijene? Mislim da je svima nama koji smo probali.

Tom su se prilikom nizali komplimenti glede izrađenosti latissimusa dorsi i vrste hlačica, mjerila se kilaža i sl. U najboljoj namjeri dobacivala su se guesstimated uputstva za penjenje iz poluhlada jer na kampu se svi podržavaju i međusobno ohrabruju, to i jest bit zajednice! Veseliti se tuđem uspjehu a pogotovo skinuti kapu onom koji je bolji od tebe!

To zadnje jutro smo još stigli i na windsurf , neki su riskirali kašnjenje na trajekt da bi iskoristili zadnji reful bure. Odveslala se još pokoja tura kajakom. Popila se i jedna piva u hladu. Tu smo se već krenuli pozdravljati do skorog viđenja.

Idemo! Idemo! Otišli smo na mamin ručak podijeliti zadnje porcije i master naredbe, a malo kasnije se uputili prema svojim bazama u „stvarnom svijetu“. Već sam bila doma kad su u Grupu krenule stizati poruke s autoceste-fotke s odmorišta na putu prema metropoli, još uvijek su tu ozarena lica, ekipa za 5 ste!

Kako to, kako to da je 5 dana tako brzo prošlo...nije mi jasno0...

Piše: Maja Špralja, NLP Practitioner

Nedjelja poslijepodne. Vrijeme je kao naručeno za moju prvu organiziranu Hooliganštinu. NLP Hooligani pomalo pristižu. Nova sam u ovome i većina njih nije mi poznata, ali ja zaista volim upoznavati nove ljude. Osijećam se pomalo nervozno jer sam prvi put u životu sama zadužena za realizaciju ovako, za mene, velike ideje. Bio je izazov pronaći aktivnost i lokaciju u Zagrebu ili bližoj okolici Zagreba, kada živiš u Rijeci.

Konačno smo se skupili. Da si malo olakšam zadatak, kako ne bi cijelu ekipu odvela na pogrešno mjesto, Saši pokazujem na mobitelu lokaciju. On će biti glavni i odgovoran ako skrenemo sa puta (huh, odmah mi je bilo lakše :).

Krenuli smo. Vozimo prema izlazu iz Zagreba. ona nervoza postaje sve veća, ali tješim se da je to normalno (za prvi put). Nakon nekog vremena vidim tablu ˝Sveta Nedelja˝. Blizu smo. Vozimo se još malo vijugavim cesticama i stižemo na parking Adrenalinskog parka Sveta Nedelja.

Izašla sam iz auta i odmah otišla potražti gospodina sa kojim sam razgovarala i dogovorila program. Za to vrijeme ekipa se okupila. Gospodin Tomo, ako sam dobro shvatila vlasnik parka, iznosi plan koji glasi ovako: pucanje lukom i strijelom, pucanje iz zračne puške, vožnja quadom po stazi, zip line, ljudski stolni nogomet i penjanje po umjetnoj stijeni.

Možemo početi.

Prilazimo dijelu terena gdje se nalazi meta za pucanje lukom i strijelom. Gospodin Tomo nam objašnjava što, kako i zbog čega trebamo raditi, na što trebamo paziti, itd. Nikada nisam pucala lukom i strijelom i ovo mi je bilo skroz novo iskustvo. Ostala sam iznenađena kako je luk u stvari lagan. Ja sam ga zamišljala bar 5x težim (ah, to neznanje:) ). Primjetila sam da su se svi vrlo dobro snašli i zaista uživali u ulozi Robina Hooda.

Slijedi pucanje zračnom puškom. To mi je poznato. Tema razgovora bila je tko je kao dijete gađao ptice, tko mačke, a tko zečeve. Atmosfera je fantastična.

A sada stiže iznenađenje. Dali su nam neko automatsko oružje na one žute metke. Pojma nemam koje je to oružje, ni je li stvarno automatsko ili poluatomatsko...znam samo da je crni, nabrijani pištolj koji je manji od mitraljeza i izgleda cool :P. ¨T-T-T-T-T-T-T-T-T˝- bez zadrške smo gađali mete. Moram priznati  stvarno smo dobro gađali. Rekla bih da zaslužujemo prolaznu ocjenu.

Stiže moj najdraži trenutak. Vožnja quada. Naravno, do sada ga nisam vozila, ali toliko sam se uživila u ulogu da, vjerujem, ovi koji su bili sa strane to i nebi rekli. Svi su odvozili fantastično. Neki brže, neki sporije, neki po stazi, a neki svojim putevima. Zabilježen je i slučaj vožnje u paru. Valja spomenuti da je bilo nas koji smo htjeli na ˝popravni˝ samo da još jednom provozamo to malo čudo na četiri kotača.

Parkirali smo quad i sada je na redu zip line. Eto, još jedno novo iskustvo za mene. Zip je relativno kratak i to nam je više-manje svima bilo kao dječja igra. Najbitnije je da smo se mi jedni drugima nasmijali i skupa se zabavili.

Dolazi trenutak za ljudski stolni nogomet. Idealna igra za nogometne fanatike koji ne vole trčati. To je ograđeni teren veličine jednog manjeg terena za mali nogomet podjeljen sa 6 rotirajućih cijevi, koje se mogu pomicati lijevo-desno, obloženih zaštitnom folijom na kojoj se nalaze crte koje predstavljaju prostor u koji trebate staviti ruke (jednostavno, ne? ;)). Poanta je da se ruke ne odvajaju od toga. Svaka ekipa ima golmana, dva igrača u obrani i tri igrača u napadu. Između obrane i napada jedne ekipe nalazi se napad protivničke ekipe.

Kao što već možete pretpostaviti, ljudski stolni nogomet je, također, novo iskustvo za mene. Kada smo počeli igrati mislili smo da će igra potrajati jako dugo. Nitko nije mogao zabiti gol (tada su obrana i golman druge ekipe još bili fokusirani :p). No, kada smo se razigrali, eto prvi gol. I onda je nakon nekog vremena uslijedio još jedan. Time završavamo ovu utakmicu. Rezultat od 2:0 kaže da smo bili bolji, ali ako će nekima biti lakše, slobodno to pripišite našoj sreći. ;-D

Ostaje nam još penjanje po umjetnoj stijeni. Mrak je već počeo padati, ali reflektor je spreman. Do sada sam vješto izbjegavala, no sada moram spomenuti pojedinca, a to je Serghii. On je bio prvi i u roku od odmah nedefiniranim neljudskim pokretima bio je na vrhu :). Nakon njegove demonstracije, penjanje na stijenu izgledalo je kao mačji kašalj (što ne kažem da nekima nije bilo), sve dok to isto nije trebalo ponoviti. Nama je u prosijeku trebalo minuta, dvije ili tri, možda pet. Ali, zar je važno? Na stijenu smo se popeli svi od prvog do zadnjeg (čak i oni sa lakšim ozlijedama noge). Sada me već i sram reći da do sada niti to nisam radila...hahaha. No, u tome i jesu čari Hooliganshtina.

Za kraj, pozdrav od ove fantastične ekipe i pokret na put prema voljenoj Rijeci (koja je u međuvremenu postala prvak Hrvatske u nogometu, a ja sam bila toliko zabavljena našom Hooliganšhtinom da sam to shvatila tek na pola puta). Definitivno je vrijedilo  truda i vremena uloženog u organizaciju i realizaciju. Hvala Hooligani na svim prvim putevima u ovoj HOO i pozdrav do slijedeće prilike ;).

Mirjana Klić, NLP Practitioner

Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:

  1. Room Escape
  2. Ultimate Fisbee
  3. Dvoranski Paintball
  4. Beat box & HIP HOP radionica by Dino Tremens
  5. Čudesan svijet zmija
  6. Arduino na FERu by Ivan Voras
  7. Penjačko iskustvo u Fothii
  8. Pub Kviz
  9. Zip Line u Omišu
  10. Odbojka
  11. Mentalizam by Guy Pardillos
  12. Virtualna stvarnost
  13. "Kulturna Hoo"- Skitnica (Charlie Chaplin)
  14. Bubble Football
  15. Streljačko iskustvo u Splitu
  16. Fotografska radionica
  17. Mačevanje (HEMA)
  18. Krav Maga by Sandro Šarić
  19. Tajni izlet u Gardaland
  20. Fantastični Zagreb
  21. Volim ljuto – Intimno i vruće druženje NLP Hooligana
  22. Škola Swinga – Lindy Hop
  23. Glazbena produkcija – NLO Studio
  24. Streličarstvo - NLP Split
  25. Cirkus vještine
  26. Tajno blagdansko darivanje slučajnih prolaznika
  27. Plesna radionica Chacarera (Split)
  28. Snowboard školica by Borna Kuzmanović
  29. Umjetnost improvizacije - Jamming
  30. Secret Zagreb by Iva Silla
  31. Privatni Stand-UP by Vlatko Štampar
  32. Adrenalinski park
  33. Hodanje po vatri // Firewalk
  34. Radionica bubnjanja (Afrički bubnjevi)
  35. Hokej
  36. Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima
  37. Aroma by Anamarija Pažin Morović
  38. Bowling
  39. Olimpijsko mačevanje (Fencing)
  40. Crossfit Zagreb
  41. Crash Course Arapskog jezika (i delicija)
  42. Zvučna kupka
  43. Wing Chun -  U zmajevom gnijezdu
  44. Karaoke Contest
  45. Znakovni jezik - Upoznajmo svijet "nevidljivih"
  46. Hoomanitarno iskustvo Mali Zmaj
  47. Noć mračnog cirkusa 2
  48. Studio Kubus dramska pedagogija
  49. Komunikacijska ordinacija (javni nastupi)
  50. Škola Boxa - Boksački klub Optimist
  51. Beer Mile
  52. Prvi Hrvatski Kečeri

Trenutni popis organizatora tajnih iskustava:

  1. Ivan Voras – 10 tajnih iskustava
  2. Saša Tenodi – 8 tajnih iskustava
  3. Alda Strikić – 4 tajnih iskustava
  4. Aleksandra Ivanac – 3 tajna iskustva
  5. Martina Kranjčec – 2 tajna iskustva
  6. Sonja Papeš – 2 tajna iskustva
  7. Ana Šutalo – 2 tajna iskustva
  8. Tvrtko Janjić – 1 tajno iskustvo
  9. Marija Jakšić – 1 tajno iskustvo
  10. Ivana Vuković Agnić – 1 tajno iskustvo
  11. Borna Kuzmanović – 1 tajno iskustvo
  12. Ivan Šulc – 1 tajno iskustvo
  13. Mirjana Klić – 1 tajno iskustvo
  14. Marijana Špoljarić – 1 tajno iskustvo
  15. Ivana Bodlović - 1 tajno iskustvo
  16. Nikolina Plenar - 1 tajno iskustvo
  17. Danijela Medaković - 1 tajno iskustvo
  18. Saša Posavčević - 1 tajno iskustvo
  19. Sergey Vorona - 1 tajno iskustvo
  20. Vanja Grgec - 1 tajno iskustvo
  21. Tatjana Knogl - 1 tajno iskustvo
  22. Martina Mršić - 1 tajno iskustvo
  23. Maja Špralja - 1 tajno iskustvo
  24. Branka Androšević - 1 tajno iskustvo
  25. Martina Lucić Čanak - 1 tajno iskustvo
  26. Tanja Šurbat - 1 tajno iskustvo
  27. Saša Bardak - 1 tajno iskustvo

Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:

  1. Irena Poljanšek
  2. Filip Bistrović

Svanuo je i taj dan, utorak 20.6.2017. Saša Tenodi i Ivan Voras čekali su me izvaljeni na klupici ispod drveta u Sigetu, ispijajući kavicu iz Mlinara. Dogovor je bio u 9:30 ispred Vorasove kuće. Stigla sam na vrijeme, Saša me počastio kavom te smo nakon popušene cigarete i ispijene kave krenuli prema Vorasovom autu. Uuuuu, nova crvena Mazda 3. Jebate!! Mislim da ne moram ništa više reći. Potrpali smo stvari u gepek i krenuli. Uživancija! Auto je doslovno klizio po cesti. I tako uz dva stajanja doklizali smo na Pag oko 14:30h.

ULAZAK U KAMPERSKO STANJE UMA 🙂

Prva postaja na Pagu nam je bio supermarket Lorenzo. Kupili smo najpotrebnije; grickalice, 12 boca piva (svaka 2 litre), 3 litre vina, mineralnu i još poneku sitnicu, čisto za prvu ruku. 🙂 Nakon što smo stigli u Mandre i pozdravili gazdu kuće koju smo iznajmili, sjeli smo na balkon i počelo je.. Daj mi natoči čašu čisto da nazdravimo.

Negdje oko 17:30h nam se pridružila Nataša Jurešić iz Šibenika te smo, uz smijeh, nastavili nazdravljati do dugo u noć. Probudili smo se sljedećeg jutra oko 9:30h. Hm..ne boli me glava, nisam mamurna..jebeno! Čekaj. Koliko smo popili? 8 boca piva! To je 16 litara odnosno više od gajbe pive. Dobro nam je krenulo. Zar ne? 😉

Nakon doručka, uputili smo se prema Camping village Šimuni udaljenom cca 7 km od Mandri. Camping Village Šimuni smješten na južnoj strani otoka Paga, okružen šumom i cvjetovima oleandara, poznat je po svojim šljunčanim i pješčanim plažama koje se protežu cijelom njegovom dužinom.

U kampu su nas dočekali djelatnici Kecerin Sporta koji nudi mogućnost isprobavanja raznih sportova poput jedrenja na dasci, tenisa, penjanja na umjetnoj stijeni, veslanja na dasci (SUP), nogometa, odbojke, rukometa na pijesku... Saša je za naš kamp dogovorio 3 sata škole surfa za početnike, 1 večernji termin penjanja na umjetnoj stijeni sa osiguranjem, 2 ulaza u aquapark po sat vremena, najam opreme neograničeno (prema dogovoru i našim potrebama), korištenje surfa, malih jedrilica, SUP-a i kajaka te probnu vožnju katamaranima sa instruktorom. Uz sve to, dogovorio je i 1 sat škole surfa za napredne, 3 sata škole jedrenja na malim jedrilicama i 1 poludnevnu vođenu kajak turu.

A da ne bi ostali gladni, Saša je za svaki dan dogovorio ručak (juha, glavno jelo, desert) u obližnjem restoranu Mali raj koji se nalazi unutar kampa Šimuni. Kao što vidite svi preduvjeti za kvalitetan odmor su bili ispunjeni te je naša najveća „briga“ bila dobro se zabaviti.

NISMO GUBILI VRIJEME...

Djelatnici Kecerin Sporta odmah su nas „postrojili“ i ispričali nam u teoriji na koji način jedriti na dasci. Kao i uvijek, željni novih iskustava, odmah smo se uputili provesti teoriju u djelo. Prvo smo na suhom stali na dasku, digli jedro te uz njihove instrukcije teoriju jedrenja na dasci okušali u praksi. Podučavanje na suhom je dobar početak savladavanja tehnike jedrenja na dasci jer u kontroliranim uvjetima možete naučiti osnove.

Naime, jedrenje na dasci zahtjeva kontinuirano održavanje ravnoteže na dasci, a da pri tome u rukama imate jedro koje trebate pokretati prema naprijed ako želite skrenuti lijevo ili prema nazad ako želite skrenuti desno. Osim navedenog, prilikom pomicanja jedra naprijed ili nazad jedro treba zatvarati ili otvarati ovisno o tome koliko jako vjetar puše i da li je isti dovoljno jak da „napuni“ jedra, odnosno da vas pokrene. Što je vjetar jači (i valovi veći) koriste se manje daske i manja jedra i obrnuto, a mi smo, s obzirom da je puhao povjetarac, dobili veća jedra i veće daske.

VRHUNSKA USLUGA

Ovo je sport u kojem su važni osjećaj i tehnika, tako da će cura od 50 kg jednako dobro naučiti surfati, ako ne i bolje, od 100 kg teškog body buildera. Nakon usvajanja osnova na suhom „isplovili“ smo u pratnji djelatnika Kecerina i to jedan na jedan. Daaa, svatko od nas je imao svog instruktora koji je jedrio pored njega na dasci! Stvarno vrhunska usluga!

Otisnuli smo se na „pučinu“ slušajući upute instruktora; „Otvori jedro! Polako! Malo ga gurni naprijed! Da,da tako je dobro! Samo ga drži!..“. Osjećaji bio predivan. Zamislite da stojite na dasci koja klizi po površini mora. More je toplo i mirno. Pogled vam je usmjeren prema pučini na čijem obzoru se naziru obližnji otoci. Vjetar dovoljno jak da vas lagano „gura“, a instruktor vam uputama pomaže da održavate željeni smjer. Nije bilo mjesta panici. Niti u jednom trenutku nismo bili prepušteni sami sebi. Mogli smo mirno isprobavati okrete na dasci, skretanje lijevo i desno. Naravno dogodio se i koji pad, meni primjerice, kada mi se „kompas“ u glavi poremetio i stala sam s krive strane jedra. Jedro me poklopilo i buć. 🙂

NLP KAMPERI U KAJACIMA

Sjećate se, spomenula sam da je puhao povjetarac. Daa..naravno, nakon nekog vremena nije nam bio dovoljan vjetrić koji možete „proizvesti“ u kupaoni kada sušite kosu. Htjeli smo „ozbiljan“ vjetar. Željeli smo se boriti, osjetiti vjetar u jedrima i neustrašivo se uhvatiti u koštac s njim. No, kao to biva u takvim trenucima, instruktori su u jednom trenutku rekli da bi možda bi bolje bilo provozati se kajacima budući da nema vjetra. Tako je i bilo. Potrpali smo se, Saša Tenodi i moja malenkost u jedan, a Voras i Nataša u drugi kajak i krenuli smo u istraživanje obale. Saša je predložio da odemo do marine Šimuni te smo se odvojili od drugog kajaka i krenuli veslajući uz obalu. Marina Šimuni se nalazi cca 20 minuta do pola sata veslanja od kampa Šimuni. Vožnja kajakom je bila ugodna, more je bilo mirno, a povjetarac nas je lagano hladio. Stigli smo do marine Šimuni. Kakav prizor! Puna marina usidrenih jahti, koje svojom impozantnošću ostavljaju bez daha. Jednom prilikom sam rekla Saši da bi hitjela imati svoj brod i to je naravno bio okidač za priču.

Saša: Reci ti meni Kristina, koju jahtu bi ti izabrala?

Ja: Paaa..važno mi je da imam gdje prespavati i voljela bi da jahta ima dovoljno veliku palubu za sunčanje i naravno natkriveni dio sa stolom tako da možemo u hladu uživati.

Saša: Hmm.. zanimljivo.

Ja: Možda ona tamo. A ne, nema dovoljno veliku palubu.

Saša: Pa ima mjesta na palubi.

Ja: Ma ne, premala je. Ovdje stanem samo ja. Gdje će se sunčati moji prijatelji?

Saša: Aaahaaa. Da, onda te razumijem. 

Neko vrijeme smo uživali u razgledavanju jahti te smo se odlučili na povratak jer se bližilo vrijeme ručka. Nakon povratka na „našu plažu“, znanu kao plaža bijelog galeba, krenuli smo na ručak u restoran Mali raj.

Restoran Mali raj smješten je u samom centru kampa na velikoj terasi s koje se pruža prekrasan pogled na more. Drveni stolovi i zidovi, restorana Mali raj, ukrašeni klesanim kamenom, savršeno se uklapaju u pejzaž šume i mora.

Slika: Mali raj

Nakon ručka i koje čašice vina ili piva krenuli smo prema Mandrama dočekati ostatak hooligana TTC-a (Hrvoje Šarić), Sašu Posavčevića, Hrvoja Martića, Slavena Vincetića, dok je  Ivan Ivezić stigao nešto ranije motorom. Nakon što su dečki stigli i ostavili stvari u apartmanima, izvadili smo čaše da nazdravimo. Nazdravljali smo dugo u noć, uz smjeh i opuštanje.

JEDRENJE NA DASCI

Sljedećeg jutra, nakon kave i doručka, krenuli smo prema kampu Šimuni zajednički se okušati u svim vodenim sportovima. Nakon što su Posavčević, Martić, Vincetić, TTC i Ivezić svladali osnove jedrenja na dasci, ostatak nas im se pridružio te smo se svi zajedno okušali u navedenoj disciplini.

Slika: jedrenje na dasci

Niti taj dan nas Posjedon, bog mora, nije „pomazio“ već se poigravao s našim živcima darivajući nas povjetarcem. Nismo dugo izdržali stojeći na dasci koja se jedva pomiče s jedrom u rukama. Ha ništa, Posjedon je odlučio ali mi nismo bili obeshrabreni. Odlučili smo. Idemo u avanturu s kajacima!

Tenodi je u jednom trenutku rekao: E, a da veslamo do Mandri! Bili smo Kristina i ja jučer do marine Šimuni. Mandre su još možda 10 minuta od tamo. Ne znam kako, ali pristali smo na avanturu. Ukrcali smo se u četiri kajaka, uzeli vodu i krenuli prema Mandrama. Ako pogledate sliku vidjeti ćete da, čak niti iz perspektive Gmaps-a, Kamp Šimuni nije baš bliiizuuu Mandri. No, neustrašiva ekipa hooliganskih „istraživača“ otisnula se na pučinu. Lagano smo krenuli, od „naše plaže“ plaže bijelog galeba, (crvena strelica u donjem desnom kutu slike) prema marini Šimuni.

Morska struja nam nije išla na ruku, veslali smo u suprotnom smjeru od njenog toka tako da je veslanje bilo „otežano“. TTC je za tu priliku uzeo crveni kaubojski šešir kao zaštitu od sunca te su on i Posavčević pjevajući, junačkim zamasima veslali prema marini Šimuni. Do ulaza u marinu Šimuni put je prošao relativno „bezbolno“. Za razliku od klasičnog veslanja, kajakaši moraju svu težinu vesla držati sami jer je kajak premalen da bi imao ikakvu potporu za vesla. Odlučili smo stati na „plaži“, udaljenoj cca 10 minuta veslanja od ulaza u marinu Šimuni i pričekati Vorasa i Martića kako bi svi zajedno mogli nastaviti dalje. Nastavili smo put, a Rt-ovi su se smo nizali.

Dobro Saša, gdje su te Mandre?!, čulo se iz kajaka. Ma tu su blizu imamo još malo, „pomagala“ sam Saši da „smiri“ ekipu. Rekla si da su tu iza Rt-a. Da rekla sam, ali nisam rekla točno iza kojeg Rt-a, odgovorila sam onako NLP-jevski. Nakon tog, svaki sljedeći Rt je za nas bio „Rt dobre nade“. Mislili smo si: Možda su Mandre iza ovog Rt-a“. Onda smo vidjeli da da nisu. Možda su iza sljedećeg. Nakon više od sat vremena veslanja ugledali smo civilizaciju. Suncobrani! Mandre! Stigli smo!!  U tim trenucima mogli smo si predočiti kako se osjećao portugalski kapetan flote Bartolomeo Dias u travnju 1488. otkrivši „Rt dobre nade“ i pomorski put za Indiju. Povratak do „naše plaže“ trajao je nešto kraće te smo nošeni morskom strujom stigli za cca 45 minuta. Nakon veslanja, ručak nam je sjeo „ko budali šamar“. Nakon ručka, opustili smo se uz piće i prepričavali doživljaje.

VJEŽBE KALIBRACIJE & STRATEGIJE

Večer smo proveli „nazdravljajući“ i vježbajući kalibriranje uz igru Tajni Hitler. Tajni Hitler je društvena igra za 5-10 igrača koji imaju zadatak pronaći i zaustaviti tajnog Hitlera. Na početku igre svaki igrač prema dodijeljenim kartama dobiva jednu od tri uloge: Liberal, Fašist ili Hitler. Hitler igra za fašistički tim i fašisti znaju Hitlerov identitet od samog početka, a Hitler ne zna identitet fašista, dok Liberali ne znaju ničiji identitet. U svakom krugu se između igrača bira Predsjednik vlade i Kancelar koji izglasavaju Zakone. Liberali koji su u većini, pobjedu odnose izglasavanjem 5 liberalnih zakona ili ubijanjem Hitlera, dok fašisti pobjedu odnose izglasavanjem 6 fašističkih zakona ili ako se Hitler izabere za kancelara nakon što su izglasana 3 fašistička zakona. Ovo je igra kalibracije. Svaki igrač tijekom igre pokušava izkalibrirati ostale igrače te prema njihovom glasanju i ponašanju prilikom odabira Predsjednika i kancelara ili prilikom glasanja za pojedini zakon otkriti tko je liberal, tko fašist, a tko Hitler. Uz smijeh i igru dočekali smo rane jutarnje sate.

SUPanje i RONJENJE

Niti sljedećeg jutra nije bilo naznaka promjene vremena. Vjetar je i dalje pirkao, a sunce je neumoljivo pržilo. Stigavši u kamp Šimuni okušali smo se u SUP-u za koji na svu sreću nije potreban vjetar. Stand Up Paddling (SUP) je moderan oblik veslanja na dasci koji je krenuo s Waikiki plaže kao „beach boy surfing“ gdje je ekipa surfera počela koristiti veslo kako bi brže uhvatili val, ali i zabavili se u dane kad valova nema. Veslanje na dasci je postao popularan sport kada su napravljene prve velike i stabilne daske, namijenjena baš za SUP. Ono što je SUP učinilo tako popularnim je činjenica da se uči brzo, ne zahtijeva nikakvo prijašnje iskustvo te ne trebate biti super fit da biste ga probali i naučili. SUP je daleko jednostavniji od bilo kojeg drugog oblika surfanja, a jednom kada uhvatite ravnotežu možete jednostavno i opušteno ploviti uz obalu sami određujući ritam koji vam odgovora.

Nakon što smo se okušali u SUP-u privukle su nas ljepote jadranskog podmorja, te smo išli istraživati tajne potopljenih brodova. U uvali kampa Šimuni, 40 metara od obale, na različitim lokacijama nalaze se tri potopljena broda. Masku za ronjenje i dihalicu iznajmili smo, za simboličnu cijenu, u Ronilačkom centru Foka koji se nalazi, gle čuda, na „našoj plaži“. Tokom ljudske povijesti pronađene su mnoge vrijedne brodske olupine, pa čak i vode Jadranskog mora čuvaju blaga starih brodova potopljenih u olujama i ratovima. Olupine brodova koje leže na dnu mora oduvijek su plijenile pažnju povjesničara i pisaca avanturističkih romana. Potopljeni brodovi u uvali kampa Šimuni nisu brodovi potopljeni u olujama i ratovima ali i oni imaju svoje čari.  Spuštajući se u dubine prvo smo opazili gornju palubu broda, koji leži uspravno na pjeskovitom dnu. Vidljivost je bila slaba ali se moglo razaznati da je brod sada mjesto na kojemu su mnoge biljne i životinjske vrste našle svoj dom.

Slika govori više od tisuću riječi. 🙂

Nakon „istraživačkog“ ronjenja vrag (čitaj: Saša Tenodi) nam nije dao mira te smo se uputili prema Aquaparku. Aquapark u kampu Šimuni, kapaciteta 80+, sastoji se od 14 zabavnih elemenata.  Mi i djeca do 10 godina uživali smo, kao vršnjaci, u vratolomnoj igri „bacanja po napuhanim elementima, spuštanja niz tobogane i hodanja po plutačama“.

Nakon ručka, uputili smo se u Mandre i nastavili vratolomije nazdravljanjem uz igru Tajni Hitler.

JEDRILICE

Sljedećeg jutra, ranom zorom, oko 11h stigli smo na, mjesto „zločina“, plažu bijelog galeba u kampu Šimuni. Usprkos inatu moćnog Posjedona i laganom povjetarcu okušali smo se u jedrenju na malim jedrilicama za jednu do dvije osobe. Umijeće upravljanja jedrilice u svim smjerovima bez obzira na smjer vjetra, svladavajući pri tome često vrlo nemirne uvjete na vodi, jak vjetar ili druge nepogode, sve je samo ne jednostavno. No, jedrenje u malim jedrilicama je neopisivi užitak jer ste uvijek u direktnom kontaktu sa morem i vjetrom, osjećaj brzine je neusporediv sa velikim jedrilicama, a uvijek ste sami odgovorni za sve što vam se događa, od brzog jedrenja do prevrtanja. Umjesto često pasivne uloge na velikim jedrilicama, ovdje ste uključeni u sve aspekte jedrenja, od trima jedara, kormilarenja, do pozicioniranja i pomicanja težine na jedrilici.

 

Nataša i ja sjeli smo u jedrilicu sa instruktorom Markom koji nas je uz lagani povjetarac podučavao načinu usmjeravanja jedara, mijenjanju pozicije prilikom okretanja jedrilice, kormilarenju i sličnom. Za korak dalje u poduci nije bilo dovoljno vjetra te smo se vratili na plažu i uživali u SUP-u, ronjenju, pecanju i dogovaranju roštilja.

Kakav bi to bio NLP kamp bez TTCovog roštilja?!

Naravno, nije nam dugo trebalo da za takav dogovor, podijelili smo zaduženja oko nabavke i krenuli u pripremu. TTC, a tko drugi, bio je zadužen, odnosno „dobrovoljno“ se javio da peče roštilj, a Posavčević mu je svestrano pomagao u preuzetom zadatku. Na jelovniku su osim raznolike mesine bili i čevapi (obični i „veseli“), lignje, piletina, šampinjoni i pečeni kruh. Matija Ramov nam se pridružila na gospodskoj večeri, počastivši nas svojim dolaskom iz Zadra.  Hooligansko druženje potrajalo je do ranih jutarnjih sati uz priču, igru Tajnog Hitlera i naravno, nazdravljanje.

Nakon tri ili četiri dana kampa, svatko od nas je pronašao sebi najdražu morsku zanimaciju te smo zadnja dva dana „utvrđivali“ već naučene vještine.

Nakon šest dana u kojim smo istraživali obalu veslajući na kajacima, otkrivali morske dubine, iskusili vratolomne dječje igre u Aquaparku, jedrili i veslali na dasci te upravljali jedrilicama stigao je dan povrataka kućama.

Tu se opraštam od tebe dragi čitatelju i pozivam te da nam se pridružiš, kako bi iskusio sve blagodati hooliganskog života, u novim pustolovima koje će uslijediti.

Do novih avantura, pozdravlja te ekipa hooligana s plaže bijelog galeba!

Vidimo se na NLP KAMPU u kolovozu!

Kristina Bulešić

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram