Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Biti roditelj predivna je uloga, ali nimalo lagana, zar ne?
U današnje doba, pregršt je raznolikih informacija, uputa i savjeta kako biti dobar i uspješan roditelj. Većina roditelja čita razne knjige, blogove, razmišlja kako će reagirati, odgajati dijete i osigurati mu najbolje.
I onda se dijete rodi i počnu neke druge priče malo drugačije od onih što ste čitali, zar ne?
Trudiš se reagirati, odgajati i ponašati se onako kao što si se pripremao ali vrlo često se ne odvija po planu. Sam sebi si rekao: „Moje dijete nikada neće spavati sa mnom! Od prvog dana će učiti samo spavati! Do treće godine neće gledati televizor niti ću mu dati mobitel u ruke. To je živo zlo za djecu! Kakvi bomboni ili čokolade! To nikako nije zdravo za djecu. Do prije 18 godine neće izlaziti sama u grad, nema šanse!“ NO, stvari se počnu mijenjati, pa tako imišljenje i načini postupanja. I ono što ste pročitali u knjigama shvatite da vašem djetetu ili ne odgovara ili nemoguće je primijeniti. Zašto je tako?
Svaka osoba indivudua je za sebe, sa svojim karakteristikama, osjećajima, načinima razmišljanja, regagiranja itd. Svatko od nas je drugačiji, svoj i poseban. Ne postoje dva ista mozga i ta raznolikost je predivna jer obogaćuje svakoj pojednica i cijeli svijet. Pa tako i roditelji. Svaki je za sebe. A kako to utječe na dijete? Ovisi o djetetu kao i svakom roditelju. Vjerujem da ćete se složiti sa mnom u činjenici da su djeca vrlo snalažljiva i ako nešto žele, oni će se svom silom potruditi to i dobiti.
Npr. dijete traži novac za izlazak, pita mamu, a ona čvrsto i odlučno govori da ne može dobiti jer je već potrošila svoj mjesečni budžet. Nakon toga dijete odlazi do tate, a tata se smiluje svojoj najljepšoj djevojčici. Dijete sretno jer je postiglo što je željeno, a među roditeljima krene svađa. Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete pa tako i djeluje. Koliko su važni dobri i unisoni roditeljski odnosi? I kako to utječe na dijete? Nekritičnost u zaštiti djece, prebacivanje krivnje (za neuspjeh u roditeljstvu) na partnera, količina pružene roditeljske ljubavi i razmaženost djece, učinci nagrađivanja i kažnjavanja u odgoju, kvalitetno provođenje vremena roditelja i djeteta, nekritičnost u promišljanju roditeljskog ponašanja samo su neki od najčeščih utjecaja na odgoj i ponašanje djeteta slijedom roditeljskih odnosa.
Roditeljstvo se tumači kao „složen i dinamičan fenomen na koji utječu i koji oblikuju mnogobrojni čimbenici“. Roditelji, koji svojim djelovanjima, temeljenim na osobnim vrijednostima, ciljevima i normama, neosporno utječu na dječji razvoj i zato trebaju osvijestiti važnost osobne uloge. Roditeljstvo nije urođena datost, roditeljstvo se uči. NLP ima sjajne pretpostavke koje su temelj za nova učenja. Jedna od njih je „Svako ponašanje ima pozitivnu namjenu“. Roditelj je primarni odgojitelj svojem djetetu, djetetu najvažnija osoba. Dijete uči ono što vidi i čuje, nije li važno ono što dijete vidi u čuje?
Današnja djeca imaju razno razna prava (dječja prava, zaštita djece i sl.). Pisala sam jedan blog baš na tu temu pa se nebi sada ponavljala. Koga zanima više, može pročitati OVDJE. Svakako da djeca trebaju imati svoja prava i znati se založiti za njih, kao i zaštiti se u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Ali isto tako, dijete treba naučiti da bude i odgovoran za sebe i posljedica svog ponašanja i djelovanja. Naučiti dijete odgovornom ponašanju jedna je od uloga roditelja a koja nije nimalo lagana. Odgovornom ponašanju uči se od najranije dobi. Danas odgajamo djecu za svijet koji se rapidno mijenja, a budućnost postaje sve nepredvidljivija. Suvremeno društvo zahtjeva osviještenog pojedinca, kognitvno razbuđenog i socioemocionalno kompetentnog. Nije lako, zar ne? Zadaća je roditelja da stvara uvjete za kvalitetno odrastanje. Kako stvoriti uvjete? Koji su to potrebni uvjeti? To će svaki roditelj odlučiti za svoje dijete.
A kako ću nešto postići? Prije svega treba znati što točno želite postići! Što želim svoje dijete naučiti? Kako ću ga tome naučiti? Isto tako važno je uzeti u obzir i razvojne mogućnosti djeteta, tj. prilagoditi se djetetovim mogućnostima i potrebama. Kad znamo što točno želimo postići, treba razraditi strategiju kako to postići i naravno, biti dosljedan i uporan. Dobro oblikovani ishod jedan je od alata u NLP tehnici koji pomaže u postizanju očekivanih ciljeva. I onda kad imamo na umu određeni ishod, to nam pomaže da pratimo i proces i primijećujemo koliko je to što radimo u skladu s početnom zamisli. Na taj način, postajemo kreativniji, fleksibilniji , snalažljivi, uspješni. Nije li to ono što želimo svojoj djeci?
Sjetite se onih situacija kad ste s nekim došli u sukob pa vam druga osoba kaže: „Ali točno si mi tako rekla i ja sam tako napravio!“ A vi nadodate:“Ok, rekla sam, ali nisam tako mislila!“ I već je kasno, došlo je do šuma u komunikaciji, nesporazuma, nepotrebnih problema, rasprave, svađe, negativnih emocija i sl. Koliko je važna komunikacija? Kad dođe do svađe i ne razgovara se o tome pa se stvari samo „guraju pod tepih“ kako se tada osjećate? Dođe li vam da eksplodirate pa onda iz vaših usta izlazi sve i svašta?
Komunikacija je usko povezana s osjetilima. Osvještavanjem svjesnog i nesvjesnog dijela komunikacije povećavamo ukupan broj zaprimljenih informacija iz okoline te povećavamo kontrolu nad informacijama koje odašiljamo na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Kako to djeca uočavaju i primjenjuju? Ono kad dijete kaže „Ne! E baš sad neću!“ ono to naglašava još i tonom glasa i stavom cijelog tijela. A roditelj najčešće djetetu kaže: „Ne, zlato moje, ne možeš to sada zbog...“ Roditelj je svjesno rekao ne, ali nesvjesno nije to potkrijepio upravo onako kako to dijete spontano radi. I tada roditelji dolaze do teškoća u odgoju djeteta pri postavljanju i poštivanju granica. Danas je to bombon, sutra je to igračka, prekosutra će to biti još skuplja i veća igrčka pa tako dođemo do novca, auta i sl.. Apetiti brzo rastu.
U komunikacije je moguće postići sve, uz preduvjet da poznajemo strategiju kojom dolazimo do željenog ishoda. Strategije i alati su raznoliki koje nam NLP pruža:
usklađivanje riječima, čitavim tijelom ili dijelovima tijela, facijalnih izraza, različitim načinima oblikovanja rečenica, načini slušanja itd.
Koja strategija i kada se upotrebljava, ovisi o sugovorniku. Svaka vrsta komunikacije ima pozitivnu namjeru i vrijednost u određenom kontekstu pa tako i strategije koje upotrebljavamo da bi nešto postigli nisu dobre ili loše, već po učinkovite ili neučinkovite. Dok osoba s najviše fleksibinosti (na svjesnoj i nesvjesnoj razini) biti će uspješna u realizaciji željnog ishoda.
Nikako da nađete vremena za kvalitetnu igru sa svojim djetetom? Prekovremeno ostajete na poslu? I onda još kod kuće morate kuhati, prati, peglati? Imate li dvoje djece pa svako traži svoje vrijeme s vama? Nedavno sam naišla na vrlo zanimljivu sliku. Na slici su dvije majke i svaka sa svojim djetetom. Jedna majka i njeno dijete u rucu drže knjige, a druga majka i njeno dijete drže mobitel u ruci. Druga majka pita prvu: „Kako ste naučili dijete da čita?“ Zašto to govorim? I sama slika potvrđuje tezu: Roditelj je uzor djetetu! A zašto je to važno i kakve veze to ima sa organizacijom vremena za kvalitetnu igru s djetetom?
Društveno prihvatljiv uspjeh prepoznaje se u dječjoj samostalnosti, snalažljivosti, razvijenom samopouzdanju i samopoštovanju, kvalitetnom odnosu djece i roditelja te, osobito, u zajedničkom učenju.
Značajnost učenja u ranom djetinjstvu izravno je povezana s roditeljstvom. Uključite dijete u svakodnevne kućanske poslove. Djeca vole biti korisna, a pogotovo biti pomoć mami i tati. Tada se zaista ponosno osjećaju. Kuhanje, pečenje kolača, peglanje, pospremanje neka bude kao igra, zabava. To je također kvalitetno provođenje vremena s djetetom. Keoz životno praktične aktivnosti dijete uči i matematičke vještine mjerenja, razvija čitalačke vještine kroz čitanje recepata, kod pospremanja razvija operativno mišljenje, snalažljivosti, organizaciji, svakodnevom životu. I to su igre djetetu ako mu to tako predstavite, a Vi ste proveli kvalitetno vrijeme s djetetom i pritom obavili sve one svakodnevne kućanske obveze.
Štoviše, ovakav stav zagovara (kapitalističko) društvo koje, na tržištu rada, prvenstveno treba radnika. Prihvatimo li tezu da živimo u doba postindustrijskog društva u kojem su propusti roditeljstva, nažalost, razvidni u porastu društveno neprihvatljivog ponašanja, ali i osobnih neuravnoteženosti, jasno je da je i bitna i kvantiteta i kvaliteta roditeljstva.
Na vašoj listi prioriteta i vrijednosti gdje se ono nalazi?
Vrijednosti su naši životni pokretači i mjerila po kojims određujemo što nam je važno,a što nije. Premda smo ih dijelom svjesni, one su pohranjene duboko na nesvjesnoj razini gjde djeluju kao filtri i stvaraju kriterije koji oblikuju naša ponašanja i uvjerenja. NLP tehnikama radom na vrijednostima potiže se da nesvjesno postaje svjesno. Proces rada na vrijednostima sastoji se od njihovih iznalaženja, nekoliko provjera kako bi u konačnici postigli željeni rezultat – usklađenost i ravnotežu. Kad postanemo svjesni naših vrijednosti i kriterija tada se i naše ponašanja nesvjesno prilagođavaju.
Sjetite se situacije kada je Vaše dijete bilo nemoguće. Kako je to onda utjecalo na Vas i Vaše emocije? Jeste li bili veseli i sretni ili malo ljuti? Ili obrnuto, dolazite s posla nervozni, igračke po cijeloj sobi, dijete se igra, uživa u igri a Vi počnete vikati na dijete jer je opet sve razbacano?! U negativnom stanju najčešće i vidimo samo negativno. Ako je zadovoljan roditelj, zadovoljno je i dijete i obrnuto. Utjecaj emocija je snažan pokretač našeg djelovanja i prenose se na druge.
Ponekad je potrebno zadržati kontrolu nad našim emocijama i stanjima da bi mogli izazvati željeno stanje. Je li to moguće? Sve je moguće ako to odlučimo naučiti. Sidrenje ima vrlo široku primjenu u NLP-u kao „pomoćni alat“ zbog svoje mogućnosti brzog pristupa pozitivnim stanjima i održavanju tog istog stanja.
Zvuči teško, nerealno? Što god mislite da jeste...uvijek možete i više od toga. Zahtjevnoj roditeljskoj ulozi može uspješno odgovori jedino kompetentan roditelj koji istražuje i unaprjeđuje vlastito roditeljstvo, pri tome je kreativan i stalno uči, uravnotežen je i odgovoran u svojoj roditeljskoj ulozi, promiče i štiti djetetove interese i prava te se ponaša kao suradnik i voditelj na putu djetetova odrastanja.
Dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gjde im je kuća, a krila da odlete i pokažu što se ih naučili.
Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje vašeg pristupa u komunikaciji s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.