SAŠA POSAVČEVIĆ, inženjer, 34
Gluposti ti razjebu dan. Jedna negativna emocija i pola dana si u banani.
Izvukao bih jednu stvar iz konteksta. Jedna negativna riječ preplavila bi sve ono pozitivno što sam čuo. Posebice na privatnom polju - od 10 situacija, 9 bi završilo svađom.
U poslu se nisam izlagao jer sam razmišljao što će drugi ljudi reći ili misliti o meni. Bio mi je problem tražiti bolje uvjete, veću plaću….nešto što će ti odrediti egzistencijalnu budućnost. Imao sam kočnicu: “Bolje ne pitati, vjerojatno neću dobiti, možda će me zapamtiti po lošem”… Onaj strah. Da ću na kraju biti degradiran ili da će me osoba etiketirati. Najčešće bih to tražio, ali ne uvjerljivo. Ne bih dobio ono što sam tražio. U isto vrijeme vidiš da netko uspijeva dobiti bolju poziciju, plaću, auto….
Htio sam se i znati “obraniti” od drugih, primjerice u prodaji. Dođeš u neki dućan, isprobavaš neke stvari, pa ti počnu gurati stvari pod nos po koje uopće nisi ni došao. Ljudi na kraju kupe stvari koje nikad ni ne koriste.
Koja je razlika kad pričaš s nekim o lijepom vremenu ili kad ga pitaš za bolje uvjete?
Naučio sam biti uvjerljiviji. Doći i reći što trebam, želim, bez toga da si razbijam glavu što će ta osoba misliti. “ Gle, ja to fakat ozbiljno mislim i ozbiljno to želim”. Strah je nestao. Odmah nakon praktičarskog treninga sam imao taj dobar filing, kad si skroz u tome, kad si all in - kad ti tijelo i sve gestikulacije idu u istom smjeru i to daju snagu onome što govoriš.
Ciljeve koje si postavim stvarno ostvarim. Prije bih od 10 ideja 3 proveo u djelo, a danas 7! Imam drugu taktiku. Slušam osobe koje odlučuju, što žele, koristim njihove riječi, znam steći njihovo povjerenje - kao da je netko čarobnim štapićem maknuo zavjesu i sada slušaju mene, a ne drugu trojicu. Prije nisam znao načine da drugi ljudi moje ideje dožive, jer sam ih gledao samo iz svog kuta.
Naučio sam i kako prepoznati bullshit, kad ti netko prodaje maglu, kad ti netko želi nešto uvaljati što te zapravo ne zanima.
U obitelji sam naučio kontrolirati povišene tonove. Sada samo jedna od deset situacija završi svađom. Toliko sam smiren u sebi da znam da me ništa što čujem neće izbaciti iz ravnoteže. Zašto bih ja uopće bio u bedu ako je jedna stvar negativna, a ostale su dobre? Zašto sam ja uopće procijenio da je ta stvar negativna? Normalno je da uletava nešto “negativno”, to je dio svakodnevne komunikacije. Ne dozvoljavam više da mi gluposti razjebu dan. Jedna negativna emocija i pola dana sam u banani – nema više toga. Ne bediram se više oko stvari koje ne mogu promijeniti, koje ne ovise o meni. Imam vjere u sebe. Dosljedniji sam.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Jednostavno sam si odlučio prestati lagati. U poslu se uvjeravaš da ćeš dobiti bolje mjesto, da ćeš napredovati, dobiti veću plaću. Očekuješ da će se to desiti jer vrijeme prolazi i jer si ti sam sebi super, ali svaki dan radiš isto, družiš se s istim ljudima, krećeš se u istim krugovima…..
To je kao da kuhaš juhu i očekuješ da ćeš od istih namirnica nakon 20 puta dobiti drugu juhu. Nećeš, možda će biti malo slanija, ali će to i dalje biti ista juha. “Ja bih nešto, ali ne bih ništa promijenio”. E, ne ide to tako. Ako samo jednu sitnicu promijeniš u procesu, cijeli output je drugačiji.
Doživljavam svijet detaljnije. Prije sam bio površan, kad bi se primio projekta, to bi bilo grlom u jagode. “E, to ti je super projekt, najnovija tehnologija, super će bit… “ to mi je bilo dovoljno. Sad hoću cijelu sliku prije nego kažem DA, idem u dubinu. Točno želim znati s kim ću raditi, tko mi je podrška, što ću dobiti…. Prije bih si stvarao filmove u glavi naprečac, a sada donosim odluke na temelju znanja. Tako bolje definiram što trebam napraviti i mirniji sam, jer smanjujem mogućnost pogreške. Dobio sam i nekoliko ponuda za posao i imam više ponuda za svirke. Promijenio sam se i jer ne gledam više samo svoju dobrobit. Spajam osobe koje međusobno trebaju jedna drugu, ja nemam ništa od toga, jednostavno sam sretan, to me ispunjava. GO GIVER! Ljudi s kojima sam se kačio me pitaju “Što se tebi dogodilo”?!
Bio sam okružen pasivnim ljudima. Da nema NLP-a u NLP Hrvatska, ne bih imao toliko novih prijatelja koji su motivirani, koji te tjeraju da ne stojiš na mjestu i da se gradiš. Ne bih išao na NLP kampove, ne bi naučio wakeboard, ne bi bilo NLPijanki 🙂 Svaka osoba je kvalitetna na svoj način, i što je najbolje – ljudi ti daju podršku, nema ljubomore, djelujemo pod mottom “Moj uspjeh je tvoj uspjeh”.To mi se jako sviđa i to nikad ne bih mijenjao! Nitko drugi nema koncept treninga gdje nakon završene edukacije možeš doći na predavanje kad god želiš, trener je fleksibilan. Upisao sam nakon Mastera ponovno Praktičarski trening i sada sam i ja mentor i asistiram treneru. Izoštravam stečeno znanje. Zašto? To je kao kad skijaš i spustiš se niz stazu prvi put, ali nakon 3,4 spusta ti je vrijeme tri puta bolje!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling