Ova Hooliganshtina bila je u znaku hladnoće, blago rečeno. Prvo smo se smrzli na seminaru unatoč tome što smo bili okruženi radijatorima i onda još navečer krenuli na Hoo. Zbog ciče zime, otpalo je četvero bolesnih Splitskih NLP Hooligana i Hooliganki – znači, bilo je stvarno „grdo“ koliko je bilo zima.
Hooliganštinu je pripremila i organizirala naša NLP kolegica Ivana Vuković Agnić, dok je voditeljica Hoo iskustva bila super balerina Vana Bakalić.
Vana nam je za ovu prigodu pripremila ubrzani tečaj jednog od najpoznatijih Argentinskih folklornih plesova – Chacareru.
Chacarera se pleše na zabavama i često kao prijelom na milongama (plesnim večerima argentinskog tanga). To je zabavan i jednostavan ples, koji se može vrlo lako naučiti. Struktura plesa je uvijek ista, a brzina i ritam se mogu mijenjati. Pleše se u parovima, ali ne u plesnom zagrljaju, sljedeći unaprijed zadanu koreografiju. Plesači i plesačice su poredani u linijama, i okrenuti licem jedni prema drugima.
Osnovna ideja chacarere je igra udvaranja između partnera, koji se na kraju pjesme napokon susreću u zagrljaju.
Organizacija & tekst: Ivana Vuković Agnić, NLP Practitioner
Voditeljica HOO: Vana Bakalić, Tango akademija Split
Sudjelovali: Nataša Jurešić, Mirela Vuletić, Ivana Vuković Agnić, Matija Ramov, Dina Botica i Saša Tenodi
Ovaj put potpuno drugačija Hooliganština od svih do sada! Mogli smo ju odraditi na bilo kojoj strani svijeta, sa ekipom ili sami, obučeni, goli, omotani božicnim lampicama, kakvi god da smo sebi najbolji.
Nije bilo sportskog adrenalina, mačeva, lukova ni pištolja, ali pucali smo visoko. Najviše do sada! Pomicali umne i socijalne granice. Barem neki od nas, koji su i po saznanju detalja hooliganštine odlučili (p)ostati hooligani i privesti izazov kraju.
Za ove dovoljno hrabre, nije bilo prepreka. Ni umnih ni prostornih. Tako se hoo održavala na čak dva kontinenta, u 5 različitih gradova, u sasvim drugačijim vremenskim zonama! Najveća hoo do sada? Kako i ne bi bila, kada je ideja proizašla iz Maštaonice jedne svima drage Splićanke, koju nećemo prozivati jer ona to sasvim sigurno ne voli (i to ovaj put bez falšeg Sašinog dalmatinskog humora u članku :)).
Svoje svjetlo je božicna hoo darivanja ugledala u Splitu, Umagu, Koprivnici, Zagrebu te u dalekoj, predivnoj Havani, gdje je obasjala lica i dane slučajnih prolaznika, djece koja inače nemaju ni kockice čokolade, starce koji nemaju obični sapun, a i policajce koji su na sliku s dvije dame pristali za cijelu jednu čokoladicu po glavi! I to onu malu iz Lidla, ali nećemo reklamirati. Spominjemo ga samo da znate kolike su te čokoladice bile. Je, je, sad se vi možete smijati, a ta jedna je njima ka' da vama prika u arapskoj pustinji da 4 deve za samo jednu ženu!
Na dalekoj Kubi Hoo je prošla uz puno osmijeha te uz pomoć troje naših vjernih pratitelja - prvi put su bili uključeni i ljudi koji nisu službeno Hooligani, ali posto kažu da se muževe i djecu ne bi trebalo ostavljati u oceanu radi Sašinih pravila, jednostavno smo svih uključili u realizaciju i baš se dobro zabavili uljepšavajući dan svima koje smo na ulici sreli, poklanjajući im svakom ponešto od pripremljenih slatkiša i higijenskih potrepština, koje smo ciljano ponile iz Hrvatske kao nešto sto je Kubancima napotrebnije i najdraže.
Pisale bi vam i kako je hoo prošla u Hrvatskoj, ali daleko od civilizacije na koju smo navikli nije bilo mogućnosti skype-anja, watsapp-anja, interneta. Mislim, mogle smo, da ne lažemo bas.. I volimo mi vas, ali ne dovoljno da platimo internet karticu za gledanje 20 "luđaka" koji 'vataju ljude po shopping centrima i objašnjavaju im da nije skrivena kamera nego da im stvarno, najstvarnije, jednostavno žele nešto pokloniti.. ?
Onako, tek tako, jer nam je došlo, jer je Alda tako rekla, u blagdanskom duhu. Jedino šta znamo sa sigurnošću jest da su svi bili oduševljeni jer nisu naviknuti da im se daje bez traženja nečega zauzvrat... 'ko zna, možda smo stvarno probudili blagdanski duh. Ili pokrenili revoluciju ljudskosti.
Autor: Ivana Bodlović, NLP Practitioner
[supsystic-gallery id=18]
Tri tjedna da je započeo NLP Practitioner u Splitu. Prvi modul je iza nas, a to znači da bi bio red za prvu Dalmatinsku Hooliganshtinu (bez NLP-jevaca iz Zagreba, Rijeke, Osijeka...), znači samo za nas ovi put.
Zadatak je preuzela naša NLP prija Alda Strikić, već provjereni i pozicionirani HOO organizator (da ne eksperimentiramo odmah na početku).
Dakle, po dobrom starom običaju, stigao je detaljan email NLP organizatora:
Sutra...17:00 krecemo s lokacij... Put Firula...Prema...lokaciji****
Potrebno: sportska odjeća i obuća (čitaj: tute/trenirke i patike/tenisice) te za one duge kose(m/ž) gumica/kopča za kosu. Mnogo potrebno: 60kn
Hoo pozz, Alda
Bome, uspila je skupit čak 15 NLP Hooligana, ali ne samo iz Splita, priključuju su nam se čak i dvije Hooliganke iz Šibenika (Sonja i Nataša)....da o Zadrankama ne pričamo 🙂
16:45 – traje NLP trening, a pola nabrijanih Hooligana maše na prozoru: „Ajmo, završi više, Hoo samo što nije... , ajde, stavljajte tute i tenisice...ajde, krenimo!!
Idemo li autima? Ne, idemo pješice- kaže Alda.
I tako, hodamo mi kao pravi Hooligani čoporativno do ove lokacije. Ulazimo u podrum kad ono...STRELIČARSTVO! WOW, malo tko od Hooligana je osim od grane sklepanog luka imao priliku odapeti strijelu iz ovakvih znatno sofisticiranijih naprava...
Vidili treneri da sa nama nema zajebancije pa odmah postavili okvire i postrojili nas ko ptičje jato:
Uslijedilo je predstavljanje trenera, teorijski dio; upoznavanje s opremom...bla bla, sve ono što smo ka tribali znat da bi mogli držat taj luk. Koliko je poznato, NLP-evci su kinestetici - pusti ti priču, aj ti nama pokaži pa ćemo mi modelirat 🙂
Da bismo mogli gađat lukom i strilom, morali smo stavit neke zaštite za podlaktice (posli smo saznali zašto) i neke polugrudnjake što se lipo vidi na slici, ali nije lipo inače nosit:
Sad smo bili spremni. Sada NLP Hooligani mogu pokazati svu raskoš strategija u apliciranju NLP obrazaca pri usvajanju nove vještine, što slike, možda i ne pokazuju - no, obzirom da to piše, čitatelj treba vjerovat, jer ako to negdje piše i netko je to pročitao, onda je istina, zar ne.
Slika: Prika Tino
Slika: Alda (organizator kao uvik na startu mora znat najbolje)
Ivana Podlović- fotke su njene - fotoaparat drži na laktu.
Slika: Dalmatinski Neuro Lingvistički Mix (Šibenik, Trogir, Zadar, Split)
Mirela - izgleda da će ona uskoro prestić Aldu.
Ivana Vuković Agnić iliti kako premapirat ono što znam iz Pilatesa na... - al lip stav, nema šta 🙂
Sonja i Nataša potegle iz Šibenika (ne samo da bi pričale s Tinom)
Ovdje možemo stavit samo jedan komentar: POLUsimpatično - i to sam puno rekla!
Naša Duša HULK te Drnasin i kćer.
A ovo je DinaSaurus, pogodila u sridu ka da je fax (za luk i strilu) završila...a svi znamo da nije. 🙂
Na ove dvi slike se Ivana Podlović malo raspištoljila, tj, lukostrilila.
Sve u svemu, nakon samo 45 minuta što smo premašili definirani rok za ovu Hooliganshtinu, NLP-jevci su finom kalibracijom uvidjeli da su treneri bili nepripremljeni za takvu količinu HOO energije i odlučili smo ostati samo još pola sata. Naravno da je bilo ozljeda, ali slike nećemo stavljat jer želimo da živite u uvjerenju da su NLP-jevci besmrtni, što i je trenutna istina jer nitko do sad od naših nije umro - moguće iz razloga što nam zbog obročnih uplata trener to ne dopušta 🙂
Sve u svemu, još jedno fantastično iskustvo, a Aldi puno hvala na organizaciji.
Do sljedeće Hoo, možda si već s nama...
Autor članka: Ona koja je i rekla napisat
Mjesto radnje: Streličarski klub Dalmacija
Godina gospodnja 2016., početak petog mjeseca, preciznije, 06.05., pretežno mračna večer.
Iščekivanje, nesigurnost, ali i uzbuđenje vladaju glavama 30 plus NLP Hooligana pri izlasku iz svojih sigurnih domova u manje sigurnu i neizvjesnu avanturu na nepoznatu lokaciju i još nepoznatije iskustvo.
Okupljanje na sporednom parkingu Zagrebačkog velesajma za NLP ekipu iz sjeverozapadne Hrvatske. U mračnom zraku mogla se namirisati napetost i osluhnuti blaga nervoza, već dok je trajalo upoznavanje. Pretpostavke, pretpostavke, pretpostavke i serija pitanja. Tko je ponio bikini, tko monokini, a tko nije ponio neopren kako je bilo najavljeno u emailu organizatora.
01:00 Dolazak autobusa na navedeni parking.
01:01 Hooligani hodaju prema autobusu i odmah uočavaju prvu pogrešku organizatora: Na autobusu izloženu tablicu konačnog odredišta i predviđene NLP aktivnosti: Radna akcija u Ljubuškom, BiH.
Iste nanosekunde 30 Hooligana osjetilo je navalu endorfina te u isti glas entuzijastično povikali:
Kamen, krš i maslina u Ljubuškom je Hooliganshtina!
Pod snažnim uvjerenjem o izvjesnosti odredišta, uputili smo se na autoput Zagreb-Rijeka. Na Ravnoj gori pridružili nam se Hooligani iz Splita i Šibenika, dok su se na Vratima jadrana integrirali ostali Hooligani iz Rijeke i Istre - naravno, uz identičnu reakciju na tablicu Ljubuški: Kamen, krš i maslina 2X
Integrirani i kompletirani nastavljamo naše putovanje prema Ljubuškom uvježbavajući GANGE u kojima je predvodila NLP ekipa iz Varaždina... sve do granice s Italijom.
NLP UKRAJINAC
Na graničnom prijelazu dočekalo nas je neugodno iznenađenje. Granična policija sabotirala je jednog Hooligana, rodom dalje od Balkana i zabranili prelazak granice pod izgovorom da nema vizu za BiH te da kao strani državljanin ne može razumjeti ono što mi NLP rječnikom zovemo „Mapa Hercegovina“.
Kako smo ostavili Hooligana nebalkanca Sehiia na obližnjim naplatnim kućicama, odlučili smo da već i prije samog iskustva imamo najistaknutijeg člana koji će zbog istrošenih patika hodom do Rijeke dobiti zamjenske Reebokice od našeg sponzora.
Italija: Vozimo se autoputom nekoliko sati, dani se, a kamena kao niti krša nema na vidiku jošš. Odjednom, voditeljica puta, rodom iz Širokog, uzima mikrofon i izgovara rečenicu: Evo nas za 20 minuta u Gardalandu.
–SVI Hooligani u busu okreću se prema NLP organizatoru radne akcije u Ljubuškom uz ljute poglede, NLPsovke i frustrirajuća dobacivanja naizmjence viču:
Lijeva strana busa: HOĆEMO!!!
Desna strana busa: LJUBUŠKI!!!
50X
NLP organizator, pribojavajući se za svoj život odluči iskoristiti jednu od najmoćnijih NLP oružja utjecajnosti i trzajem dlana poput čarobnjaka, pretvori ustajali zrak u 50 bureka s mesom porijeklom iz BiH.
Upalilo je. Još jednom se potvrdila ona poznata NLP istina: Važno je imati opcije!
ZABAVNI PARK?
Dolaskom na parking ispred Gardalanda, uznemireni odbijali su okupljanje i slikanje...što je vidljivo na jutarnjim fotografijama i ljutiti krenuli prema ulazu u neLjubuški zabavni park .
Povremeno, na snažnijim zavojima rollercoastera kroz dan, pojedinci su ipak uspjevali zaboraviti na nepostojeću radnu akciju, no silaskom sa svakog pojedinog iskustva, vratili bi se u stanje jada, frustracije i nostalgije za Ljubuškim.
Organizator je preživio najozbiljnije prijeteće situacije i dočekao 18:00 sati kada je bio predviđen polazak nazad.
NLP Hooligani sakupili su se ispred busa u 18:15. Voditeljica putovanja Martina, zamolila je sudionike da stanu ispred busa za slikanje.
Hooligani su stali, ali razočaranoljuta lica nitko im nije uspio promijeniti pri prvom, drugom i trećem pokušaju zajedničkog slikanja.
Nikakvo nagovaranje ili čak pokušaj glume nije mogao stvoriti uvjete za barem jednu „vjerodostojno“ sretnu fotografiju Hooliganskog zajedništva.
Odjednom, netko od Hooligana poviče:
Hooligani, sjetite se situacije u svojoj prošlosti kada ste bili u LJUBUŠKOM!
Na ovaj program nitko nije ostao ravnodušan i slika je napokon uspjela – sreća, razumijevanje i zajedništvo preplavila je NLP zajednicu. (fotografija u prilogu)
Ovim primjerom (sjeti se situacije) potvrdili smo osobnim iskustvom još nekoliko NLP pretpostavki:
Svi resursi za stvaranje promjena (stanja), nalaze se u nama.
&
U komunikaciji je moguće postići SVE!
Zar ne?
Do sljedeće Hooliganštine LJUBi vas vaš trener...mUŠKI!
Foto galerija: Tino Pecotić, NLP Split
[supsystic-gallery id=17]
Nataša Trebotić, prof.pedagogije i kroatistike, NLP praktičarka/2017.
UVIJEK ISTO...
Kad sad gledam svoj život vidim da ga nisam slobodno živjela. Išla sam uvijek istim putem kući, izbjegavala sam ljude - pritom mislim na one svakodnevne situacije poput neulaženja u lift da ne sretnem susjede. Stalno sam išla u iste dućane i nosila iste boje.
Rekla bih da je važan doprinos ove edukacije to što sad slobodnije ulazim u nove situacije. Zakoračim i krenem, a to mi je svakodnevicu poprilično uljepšalo. Isto tako zbog toga što sam se tako rasteretila lakše se sjetim svega što mogu obaviti.
Do jučer sam iskorištavala obitelj jer bih od tog svog dosadnog stalno istog sistema bila nezadovoljna. Hranila sam strah i otpor prema ljudima.
PORAST SAMOPOUZDANJA
Općenito kad nešto završim osjećam se bolje npr. kad održim prezentaciju, a onda još za to dobijem i valjanu potvrdu, raste mi samopouzdanje i mogu u duhu letjeti.
Baš zato sam baš danas kad se sve okolnosti opiru tome, odlučila napisati ovaj feedback, baš zato da potegnem dobar osjećaj i da on postane stvaran i opipljiv. Da ga „ukradem“ iz sutrašnjeg dana za kojeg znam da će biti blizu savršenstva, jer organiziram omiljenu radionicu i jer su općenito okolnosti sutrašnjeg dana lakše za mene.
Rekla bih da je upravo ovo što danas uspješnije sebe dovodim u dobro stanje jedan od za mene bitnih benefita ove edukacije. Rad na stanjima mi je jako pomogao.
PROMJENE NA RADNOM MJESTU
U školi, na svom radnom mjestu, počela sam održavati nastavu s kojom sam daleko zadovoljnija nego prije ove edukacije. Uživim se u stanje razreda i onda lakše dolazim do željenog ishoda. Jučer bi me primjerice neka uvreda (koja i ne bi bila uvreda) također na cjelodnevnoj bazi izbacila iz takta, danas je to manje slučaj.
Dakle, nekako sam odgovornost davala drugima oko sebe, gužvi u prometu i ljudima, njihovom odnosu prema meni, djeci, državi, nepotizmu bilo čemu što ne valja. I išla sam s uvjerenjem da ja tu ne mogu ništa promijeniti.
ODUSTAJANJE OD ODUSTAJANJA
I onda kao treći važan benefit edukacije mogu reći da sam izašla iz tog stanja odustajanja od mijenjanja stvari, pa čak i nemogućih i da preuzimam odgovornost za sve svoje odluke.
Nekako mi tijekom edukacije moji talenti izgledaju ljepši, a moje kvalitete bitnije, izvukla sam neke svoje stare vještine poput imitiranja i glume, pa i plesa. Svako toliko se sjetim neke svoje kvalitete koja je zamrla jer je nisam zalijevala, a mislila sam da je netko drugi treba zalijevati.
Manje mi je važno što drugi misle, a više što ja mislim. Vidim ljude s manje osude i lakše komuniciram s njima. Vidim sa zdravijim odmakom niz svojih uvjerenja i lakše prihvaćam tuđe mane i vrline, tuđe mape, tuđi svijet.
JAVNI NASTUPI
Isto tako, bilo mi je nezamislivo da ću baš ja biti ta koja govori pred drugima, našali se ili pak odgovori nešto. To mi je bilo posebno teško na radnom mjestu gdje bih osjećala strah pa i inferiornost. Nisam mogla vidjeti svoju vrijednost. Danas to mogu, mogla sam i jučer, ali nisam imala dobru rečenicu ili bih se zbunila pa bih vagala kako će netko nešto doživjeti, kako će me shvatiti.
Gubila sam se u suvišnim analizama. Bila sam žrtva, a ne akter i gledala sam ljubomorno aktere koji pokreću svijet.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Rekla bih isto tako da bez pravog učitelja nema dobrog učenika, i zato od srca zahvaljujem Saši koji me i danas vrlo uspješno vodi novim opcijama, koji je predan poslu toliko da mu se uistinu divim i bez kojeg ova priča ne bi bila ista. S lakoćom se upušta u svaku novu temu. Dinamičan je. Rekla bih da je hrabar i dosljedan i još niz toga, ali neću puno pisati već vas pozvati da se usudite raditi na sebi i krenuti u tu avanturu.
Za kraj pitam se, što će biti sutra?
Dokle mogu rasti?
I koliko se vinuti u zvijezde?
Nataša Trebotić, NLP Practitioner Split 2016/2017.
Hooliganshtina koja počinje znakom „Zabranjen prolaz“, garantira dobar provod i aktiviranje svih osjetila, zar ne?
Tinovi Anđeli
Mini ekipa iz Splita se hrabro uputila na još jedan put u nepoznato i još hrabrije i nabijeno adrenalinom se prihvatila izazova istog trenutka kada je shvatila što je na repertoaru. Prolaskom kroz velika, željezna vrata s jasno istaknutim i upozoravajućim znakom „Zabranjen prolaz“ , samoprozvana ekipa Tinovih Anđela, uhvatila se u koštac prvo s teoretskim predavanjem... Ok, ok, priznajemo, prvo smo se fotografirali i pozirali i smijali i zezali i glumili kauboje, revolveraše, vojnike i kojekakve još važne uloge. A onda nas je iz djetinjstva trgnuo i pred sebe postrojio, nazovimo ga, gospodin Mate.
Čovik ipo za vidit, a bome i za podijeliti znanje. Konkretan, stručan, precizan i hooliganskim mapama interesantan vodič. U svijet pištolja, pucanja i sigurnosnih mjera uvodio je ekipu k'o od šale. Saznali smo ponešto o karakteristikama i izboru pištolja, o pravilnom stavu pri pucanju, sigurnosnim uvjetima za koje se trebamo pobrinuti i poštovati ih. Nakon kratke obuke, slijedila je demonstracija, a onda je došao red da se jedan po jedan iskažemo, primjenjujući svo znanje koje smo prethodno upili i to u kombinaciji s uzbuđenjem i željom za pravilnim izvođenjem vježbe.
Gospodin Mate je bio uvijek tu poput šapata iz sjene, nesebično nam prostirući konkretne upute u cilju što uspješnijeg svladavanja izazova. I točno kako smo i očekivali, rasturili smo! 🙂 Kao nagradu za učinjeno i poticaj za ubuduće, naš gospodin Mate nam je prezentirao pravi, pravcati revolver i svima ga stavio na raspolaganje za osjetiti i doživjeti to snažno, a malo, čudo. Rekoh vam da smo bili pravi vojnici i revolveraši!
Uz hrpu smijeha, zahvala, pitanja i zezancija, gospodin Mate je na trenutak pobjegao od titule dočasnika hrvatske vojske i postao naš privatni fotograf te se pobrinuo da Tinovi Anđeli sa sobom, osim čahura za uspomenu, ponesu i fotografije kojima će „vaditi mast“ svima onima koji su rekli doći, a nisu i onima koji jednostavno nisu ni došli! 🙂
Do iduće mega hooliganshtine, ova mini ekipa vam šalje adrenalinske pozdrave iz Splita!
Autor: Ivana Bodlović
Video: Tino Pecotić
Što mislite o osobi koja bi inače rekla za sebe da se možda boji visina i blago se trese kad gleda ravno ispred sebe 700 metara provalije, 150 metara iznad kamenjara koji čini obalu rijeke Cetine? Mislite da je Hooligan. Zipline Croatia se događa nadomak Omiša, vizualno vrlo atraktivnog Dalmatinskog grada na 20 kilometara od Splita.
Na putovanje smo krenuli u sneno nedjeljno jutro, kako smo znali i umjeli, u nekoliko automobila i kombiju, iz različitih smjerova, nas 18 Hooligana je došlo na točku randevua u Split odakle smo krenuli prema pravom odredištu za koje smo tek tada saznali.
Taj prvi doživljaj krajolika u koji smo došli, na mostu preko Cetine gdje je s lijeve strane klisura s obje kamene obale i pogledom na daljnje maglovite planine koje tek obasjava Sunce, a s desne strane plavo more, plavo nebo i otoci u daljini, je jedan od onih stvari za koje vrijedi živjeti. Kad smo došli blizu vrha, na sebe smo obukli jedinu opremu koja će nas držati na žici: penjački pojas koji ide oko kukova i oko svake noge.
Autor clipa: Tino Pecotić
Uz pojas smo dobili i upadljive žute kacige koje fotografijama daju ozbiljan dojam, a ispostavilo se i da su zapravo korisne kada je glava tek par centimetara ispod brze vruće sajle.
Prva žica je najdulja, od vrha do vrha 700 metara preko samog klanca, i na njoj jemoguće postići do 65 kilometara na sat. To je najbrže prijeđenih 700 metara samostalno,bez motornog pogona, koje je itko od nas prešao u životu. To je najbliže osjećaju slobodnog pada bez korištenja padobrana.
Vanja i Renata
To je prekrasan osjećaj slobode letenja kroz zrak i shvaćanja da je ono što su nam vodiči rekli posve istinito: da se nakon prvih 50 metara više nitko ne boji jer jednostavno ima toliko toga drugog za doživjeti.
Taj prvi put je, naravno, nezaboravan. Žice su provedene kroz različite vrste lokacija na obronku klanca. Prva i predzadnja su jedine koje su napravljene tako da se doslovno leti s jedne gole strane na drugu s čistim pogledom na klanac i Cetinu, dok su druge organizirane tako da pružaju zanimljive varijacije na iskustvo. Prije zadnje, osme žice se okupljamo još jednom svi skupa na jednoj strani, da uživamo u onom što smo postigli, da pogledamo oko sebe i da se spremimo na zadnji korak, preko klanca, Cetine i sada već nekoliko metara iznad ceste koja prolazi suprotnom obalom, iznad automobila kojima prolaze turisti.
Na drugoj strani, još uzbuđeni, skidamo zaštitnu opremu i krećemo na zajednički ručak.
Autor: Ivan Voras
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2-3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip "try everything, see what sticks." Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte me za preporuke podcastova za slušati!
Kontakt: ivoras@gmail.com.
[supsystic-gallery id='9']
Prije 3 godine sam prvi put slušala o NLP-ju i u listopadu 2014. godine naišla na jedan oglas koji mi se činio zanimljiv te sam odmah poslala link svom šefu koji me dodatno motivirao da se priključim treninzima u Tenodi trening centru.
U početku sam NLP željela isključivo kao oblik edukacije radi posla i promjena na poslu te mi je to predstavljalo najveći izazov. Privatno je sve bilo savršeno, stabilno i korektno no vrlo brzo se ispostavilo sam baš privatno najviše profitirala. U samom procesu i nakon treninga shvatila sam da se uspijevam kontrolirati u situacijama u kojima mi to ranije nije polazilo za rukom. Smirenija sam i znam kako to postići u određenim situacijama. Imam više tolerancije i razumijevanja, sretnija sam i zadovoljnija.
Prije nego sam počela pohađati treninge u Tenodi trening centru moja kćer je imala fazu noćnih mora kada bi često sanjala strašne stvari. Sjećam se svog uvodnog treninga gdje nam je Saša postavljao pitanja na način da sami dođemo do željenog rješenja. Tada još nisam znala što on točno radi, ni kako se to zove, ali sam odlučila modelirati njega na način da takva pitanja postavim svojoj kćeri koja je vrlo brzo sama pronašla rješenje za noćne more i od tada svaku noć mirno spava i pozitivno sanja.
Posao mi je s druge strane za vrijeme treninga krenuo jako silaznom putanjom iako sam i prije znala gledati u slušalicu s grčem u želucu koji bi se okrenuo svaki put kada bih ja zamislila da okrećem nečiji broj telefona. Takvo stanje trajalo je sve dok nisam odlučila da ću biti opuštenija s klijentima u svrhu nalaženja savršene strategije. I nakon sedmog modula ostvarila sam svoj cilj, pronašla sam ono što sam tražila. Danas jedva čekam sjesti i dogovoriti novi termin. Samo za usporedbu prema kvartalnim rezultatima uspješnost ugovorenih termina nakon treninga porasla je s 50% na na 92%. Broj odrađenih termina povećao se za 30% u odnosu na razdoblje prije treninga, a produkcija za 160%. Sastanci s klijentom su mi i prije dobro išli, no nakon treninga puno više pažnje pridajem klijentu i to potenciram na entu potenciju. Bolje aktivno slušam, time puno bolje odgovaram na postavljena pitanje što me u konačnici dovodi do više ugovorenih poslova.
Privatno su mi treninzi omogućili da bolje komuniciram s djetetom. Ponekad ju ciljano dovedem do onoga što smatram da je dobro i ispravno za nju, a opet uspijevam razumjeti što točno ona želi. Danas se znam bolje organizirati i naučila sam kako lako raditi stvari koje mi se u samom startu čine dosadne i teške. Još jedna zanimljiva i šaljiva opcija koju sam dobila treningom je da danas bez ikakvih problema mogu pojesti rafaelo što je prije za mene bilo nezamislivo.
Treningom mi se otvorilo puno više opcija. Lakše pomažem ljudima koji me okružuju tako što im rušim
ograničavajuća uvjerenja. Kroz komunikaciju ih navodim da se motiviraju, dobro oblikuju ishod i sami pronađu strategiju koja će im omogućiti da ostvare željeni cilj.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Radom na sebi u Tenodi trening centru sam dobila puno vise benefita nego sam očekivala. Sašina knjiga Be your better self prva je knjiga na engleskom jeziku koju sam pročitala, a nakon toga su uslijedile i mnoge druge. Trenerov neiscrpni angažman oko svakog polaznika je ono što nadmašuje vrijednost treninga samog za sebe. Dodatni materijali, edukacije i savjeti nešto je što se ovdje uvijek možete očekivati.
Već sam spomenula da sam u samom početku treninge gledala isključivo kao dodatnu edukaciju za posao i nisam planirala da ću u procesu treninga završiti na projektu Hooligana koji me uspio izbaciti iz moje sigurne control freak zone. Upoznala sam toliko super ljudi, napravila hrpu novih stvari i kroz mentoring grupe nakon završetka treninga nastavila osvježava usvojena znanja.
Sašina lekcija dosljednosti mi je jedna od jačih stvari koje sam spoznala u procesu treninga. Naučio nas je kako da sami budemo dosljedni i kako da to isto izvučemo iz drugih.
Kada bih sumirala sve u jednu rečenicu rekla bih da treninzi u Tenodi trening centru daju cijeli paket za bolje poslovno i privatno funkcioniranje, a sama predavanja su poput Malog princa – kad god ga čitaš svaki put čuješ nešto novo.
Riječi su magične jer imaju moć zbližavanja, razumijevanja, ohrabrivanja pa čak i liječenja. Nažalost, svi smo mi otkrili i onu drugu stranu komunikacije koja nam je više odmogla nego pomogla u životu. Umjesto željenog razumijevanja možda smo naišli na zid, umjesto suradnje možda su riječi izazvale razdor, umjesto da rastemo u nekom odnosu ili napredujemo na zajedničkom projektu, možda smo doživjeli udaljavanje, sukob i razlaz. Pa iako većina nas u sebi vjerojatno osjeća da svrhovitog, ispunjenog i radosnog života nema bez susreta s drugim bićem u kvalitetnoj komunikaciji, ipak za mnoge ostaje tajna koji su ključevi uspješne komunikacije.
Svoje odgovore na to pitanje, između ostalih, nudi i NLP ili Teorija neuro-lingvističkog programiranja, a Saša Tenodi, licencirani trener NLP-a, dio će tih znanja pokušati prenjeti zainteresiranim polaznicima radionice “NLP Strategije utjecajnosti”. Radionica će se održati 2. i 3. veljače u prostorijama udruge Boja duše u Splitu, a ususret njoj pokušali smo od ovog profesora socijalne pedagogije i autora knjige “Be Your Better Self” doznati kako se izvještiti u komunikaciji.
Jedan od ključeva uspješne komunikacije, jest brzo razvijanje povjerenja kod sugovornika, koji se već unutar jedne minute treba “zakačiti na emociju”.
-Uspostavljen odnos povjerenja između dvije osobe je temelj svega što dolazi nakon toga, bilo da se radi o privatnom ili poslovnom okviru. A koju važnost u tome ima emocija najbolje svjedoči podatak koji nam kaže da se 80 posto prodaje ostvaruje zato jer nam se “svidio“ prodavač, a ne nužno sam proizvod. Možemo zamisliti i sasvim suprotnu situaciju: bili smo uvjereni da nam treba neki proizvod, ali kada smo došli u trgovinu prodavač nam “nije sjeo”. Zapitajmo se kolika je vjerojatnost da ćemo u takvoj situaciji promijeniti svoju odluku. Ono što procesuiramo u našim umovima je asocijacija između osobe i proizvoda ili usluge koju želimo. Ukoliko osoba koja predstavlja proizvod ili uslugu ne zadobije naše povjerenje i sam proizvod povezujemo s tim emocionalnim stanjem koje je komunikator prenio na nas - kaže Tenodi napominjući da se ova situacija može prenijeti u bilo koji drugi životni kontekst.
Najveći problem u pristupu drugoj osobi, zbog čega ne dolazi do povjerenja, je naša osobna šablonizirana komunikacija.
- Najčešće u životu pronađemo krug ljudi koji nam vjeruje, krug u kojem naša komunikacija prolazi pa odlučimo vjerovati da je to način na koji komunikacija i odnosi funkcioniraju. Međutim, izlaskom iz tog kruga, prije ili kasnije, naići ćemo na osobe s kojima nećemo postići ono što želimo jer smo nastavili koristiti iste komunikacijske obrasce. Umjesto da se zapitamo gdje smo pogriješili, ili što smo mogli napraviti drugačije, često kažemo: “Ova osoba je nemoguća… Sve sam pokušao i ne ide”. Umjesto toga, NLP način bi bio traženje isključivo zajedničkih poveznica s osobom s kojom komuniciramo i s kojom želimo postići zajednički cilj. Polazimo, dakle, od pretpostavke da skoro svaka osoba smatra da je u pravu, pa kada joj kažemo: “Ne“ ili “Ne slažem se“, rušimo ono što smo izgradili u komunikaciji - upozorava naš sugovornik.
Drugim riječima, evo kako bi to, prema NLP postavkama, bolje funkcioniralo u praksi: Ako osoba s kojom komuniciramo iznese tri mišljenja, a mi se s dva ne slažemo, NLP komunikator će izgovoriti nešto u stilu: “U potpunosti se slažem s trećom stvari koju si rekao.”
-Time niste manipulirali ili išli protiv sebe, jednostavno ste prebacili fokus na ono oko čega imate slaganje, umjesto onoga što može rezultirati neslaganjem ili čak konfliktom. A to nam može pomoći u izgradnji povjerenja - zaključio je Tenodi.
Budući da isti komunikacijski model ne vrijedi za sve sugovornike, NLP predlaže provođenje tzv. mapiranja sugovornika.
-Mapiranje znači pronalaženje vrijednosti i komunikacijskih obrazaca sugovornika u cilju daljnjeg usklađivanja s njim. Dakle, umjesto da u komunikaciju krenemo sa svojom pričom, u komunikaciju krećemo s postavljanjem preciznog seta pitanja kojima ćemo istražiti mentalnu mapu našeg sugovornika. Pravilo prilikom mapiranja kaže - ignoriraj sve oko čega se ne slažeš i potvrđuj sve oko čega se slažeš. Kada tako djelujete vi ste onaj koji vodi komunikaciju, vi ste onaj koji ima potpunu kontrolu i dominaciju nad razgovorom, dok sugovornik ne osjeća ništa od toga. On se zapravo počinje osjećati vrlo ugodno, a to nam je cilj od početka budući da je dobro emotivno stanje glavni uvjet za povjerenje - poručuje NLP trener.
Za kraj smo ga zamolili da nam otkrije i što NLP savjetuje kada je u pitanju neverbalna komunikacija.
- Najosnovniji NLP princip zadobivanja povjerenja na samom početku komunikacije s osobom koja nam je važna uključuje zrcaljenje neverbalnih elemenata. U takvim okolnostima želimo odsalati neverbalne inpute osobi kojoj će njezin um procesuirati kao nešto poznato i pozitivno. Teško je riječima opisati točan proces, primjerenija bi bila demonstracija, no, ukratko možemo zaključiti: što su naš stav tijela, mimika lica i pokreti usklađeniji sa sugovornikom to će um te osobe nesvjesno uočiti neverbalne obrasce koji joj odgovaraju, koji su joj poznati i prihvatljivi i to će biti prvi okidač za pozitivno emotivno stanje i izgradnju povjerenja - objasnio je Tenodi.
Autor: Siniša Jović
Intervju objavljen 30.siječnja 2017. u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije
