Student sam druge godine medicine. Moj životni poziv je biti liječnik. Znam da želim biti dobar kliničar, a to mogu samo ako ću biti dobar dijagnostičar. Dijagnostičari trebaju znati razgovarati. Vidim da to nedostaje kolegama na faksu; kao da samo žele odraditi posao.
Kako netko može dijagnosticirati bilo kakvu bolest, ukoliko ne zna na pravi način razgovarati?
Ja sam želio razviti svoje komunikacijske vještine.
U startu sam formirao neko uvjerenje i reagirao sam isključivo iz svog gledišta. Bio sam krut u stavovima i vrlo visokih ideala.
Želim biti uspješan liječnik, to je moj poziv, životna misija, no ono što nije odgovaralo mom kriteriju dostojnosti tog poziva bi me ljutilo i frustriralo.
Smatram da nedostaje vizije vezana uz naš poziv i da se liječnička struka shvaća zdravo za gotovo, no bojao sam se izraziti svoje mišljenje.
U sebi sam znao sam da se nešto može bolje učiniti, no to sam čuvao u sebi.
Tako sam postao – cinik.
Ta svojeglavost mi je odmagala. Mučio sam se tražeći rješenja svojih problema. Mučio sam se kao Sizif.
Općenito mi je polaganje ispita bilo nevjerojatno teško jer je potrebno saznati „insiderski info“. Nisam bio jedan od „ekipe“, nisam se mogao, po mom tadašnjem razmišljanju, „saviti“, prilagoditi i razviti prijateljstva.
Pokušao sam drugima objasniti svoje razmišljanje, no njima je to bilo dosadno. „Znaš i sam da se tu ništa ne može“ –uvijek ista reakcija. Nisam dopirao do njih.
Drugima zvučiš dosadno i zatupljujuće.
Posljedica mog povlačenja je bila depresija i anksioznost.
Nisam vidio izlaz. Ljudima jednostavno nisam odgovarao. Prijatelj s kojim sam bio dobar cijeli život me na prvoj godini fakulteta počeo izbjegavati zbog moje ogorčenosti.
Pukle su moje ružičaste naočale koje sam imao do tada i osjećao sam jedino nezadovoljstvo. Osjećali su ga i drugi.
Po defaultu sam bio– loše. To je bila konstanta.
Ulagao sam toliko vremena i truda u svoje znanje, učio danima, no i dalje nisam mogao položiti ispit. Shvatio sam da više ne mogu biti izvan sustava i strukture koja me okružuje, da moram biti dio te zajednice da bih mogao doseći svoje ciljeve.
Moja uvjerenja mi više ne smiju biti prepreka i ono što će mi odmagati da sudjelujem u svojoj zajednici i doprinosim joj svojim načinom razmišljanja!
Sada propitujem svoje ideale, dovodim ih u pitanje. Nemam više grčeviti stav da je sve ono što me okružuje na fakultetu nedostojno mog poziva.
Glavni pomak je prihvaćanje stvari s kojima se ne slažem, a na koje ne mogu utjecati.
Dakle, nisam odustao od svojih ideala i uvjerenja, već sam postao zreliji i fleksibilniji, razvio sam mogućnost za kompromis i način kako komunicirati svoje mišljenje i realizirati ga u stvarnosti.
Sada imam sve informacije koje su mi potrebne za polaganje ispita jer sam se prestao izolirati i okretati leđa u komunikaciji s kolegama.
Koristim NLP tehniku modeliranja -što znači kopiranje najbolje postojeće prakse- i oplemenio je svojim sadržajem.
Prilazim kolegama na faksa i ispitujem ih „Kako si ti postupio?“. Napravio sam uzorak, model rješenja problema.
Potom uključujem „napredno istraživanje“ - pretražim Internet i YouTube na određenu tematiku, složim bazu pitanja na temelju tog sadržaja i nadopunim postojeću skriptu. Ovaj model učenja koji sam razvio je pun pogodak.
Položim ispit – bez problema!
Više nisam opterećen s tim hoću li biti najbolji, sada znam alate kako da zaista i budem. Dobio sam samopouzdanje.
Program u glavi mi se promijenio. Nema više „TI TO NE MOŽEŠ“. Djelovao sam iz tog uvjerenja i naravno da sam onda stalno imao potrebu dokazivati se. Sam sebi.
Danas sam svjestan da MOGU i ono najbitnije – da sam sam sebi već itekako dokazao da mogu!
Nisam bio svjestan svih svojih uspjeha do tada, svoje volje, upornosti, svoje snage…
Danas ljudi meni prilaze i pitaju me za mišljenje, kako stvari unaprijediti, „što ne štima“.
Način kako iznosim svoje stavove se promijenio. Nema kukanja, jamranja i predbacivanja.
Dobio sam sigurnost i KONGRUENCIJU da jasno iznosim svoje stavove na drugačiji način koji dopire do drugih. Na konstruktivan, zabavan, relevantan način. 100% uvjeren u ono što govorim.
Emocijom. Govorom tijela. Intonacijom.
Usmjeren na rješenja.
Od tihog i mirnog glasa zbog kojeg se, između ostalog, nisam ni eksponirao, sada koristim svoj glas u prenošenju mišljenja.
Glasniji sam, jasniji, poentiram, igram se.
Uspio sam „kanalizirati“ svoje ideje, a na čuvati ih u dnu sebe i reflektirati nezadovoljstvo. Ideje su izašle! Uobličile se! Na način kako trebaju da bi ih uistinu živjele. Jer žive kad ih drugi ČUJU.
Ne osjećam opterećenje i strah što će drugi misliti o meni. Mentalno sam nadišao kolektivni strah u svom društvu „što će tko reći“ i tako zadobio njihovo poštovanje.
Od nevidljivog čovjeka postao sam onaj kojemu se drugi vesele.
Od kada sam završio NLP edukaciju, samo jedan dan sam se osjećao loše! I to pola dana 🙂 Osjećam se sjajno u svojoj koži i u svojoj okolini.
Znam alate kako se prebaciti u drugi film.
Koristim tehniku submodaliteta koja je odlična za rješavanje depresivnih i anksioznih stanja. Ona se temelji na vizualizaciji.
Čovjek dolazi u stanje promjene percepcije svojih osjećaja, a kad se smanji pritisak „negativnih“ osjećaja, otvara se prostor za zdravu akciju.
Programirao sam se da i ono „loše“ što se dogodi, promatram kao pozitivno.„ SVE MI IDE U KORIST“ – to je moj novi program!
Čak i svoju ogorčenost promatram na drugi način. Pretvorio sam je u nešto pozitivno. Ona je moj okidač za – promjene. Za konstruktivno djelovanje.
Moje prijašnje uvjerenje vezano uz ispite je bilo „Treba mi luda sreća“. Danas? „Nema tog boga da se to ne dogodi“!
Posljedica mojih novih programa je definitivno veća aktivnost i efikasnost. Uveo sam novu naviku da ujutro treniram na biciklu sat vremena i potom učim 6 sati u komadu.
Struka gleda na NLP kao na pseudoznanost. Tako su gledali i akupunkturu do nedavno, a danas je uče anesteziolozi na Rebru!
Ako nešto funkcionira i dovodi od točke A do točke B, a mi još ne znamo i nemamo mogućnost saznati KAKO taj proces funkcionira, to ne znači da on nije istinit!
I o najviše korištenom lijeku za dijabetes još uvijek ne znamo sve, ne znamo kako uopće funkcionira…
Rijetke su radionice na ovoj edukaciji da treneru nisam rekao „ Ovo je najbolja edukacija na kojoj sam ikad bio“.
Osjećao sam pripadnost.
Postoje ljudi poput mene! Predani, zaluđeni! Oni koji streme tome da znaju svoje vrijednosti i da ih uistinu žive. To je dokaz da se tako stvarno MOŽE živjeti!
Saša Tenodi kao trener živi svoj poziv i svoje vrijednosti.
Da nisam završio NLP, i dalje bi bio s*ban.
Bio bih isti.
Žrtva svojih uvjerenja; onih koja nisu plodonosna.
Više nisam Sizif!
Da nisam upisao ovu edukaciju i dalje bih tapkao na mjestu, ne bih položio ni jedan ispit, bio bih i dalje zatvoren u svojem svijetu, ljut na sustav, bez mogućnosti da djelujem i da se izrazim.
NLP alate mogu iskoristiti na svim područjima, u čemu god, jer su primjenjivi na sve.
U znanju vidim beskonačni izvor razvoja, a sada se mogu razvijati da stvarno živim svoju misiju – da širim značaj i dostojnost liječničkog poziva i da budem najbolji čovjek i liječnik koji mogu biti.
Sada mogu ispravno i jasno usmjeriti sve svoje mogućnosti, volju i talente u pomaganje drugima.
Svaki tečaj koji sam upisao do sada mi nije dao ovoliko znanje.
Naučio sam programirati, super, no to mi nije dalo emociju zbog koje sam ja BOLJI ČOVJEK.
Mislim da bi svijet bio ljepše mjesto da svi znaju NLP 🙂
Zato poručujem svim studentima: DAJ NAPRAVI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ! IZ SRCA. Hoćeš biti fotograf? Umjetnik? Liječnik? Štogod?
DAJ SVE OD SEBE.
Ako ne živiš srcem i ne stremiš NEČEMU, kao da ne živiš!
Otkrijte svoju motivaciju, svoj PORIV. Ono unutarnje, neopipljivo. Svi ga imamo.
Bila sam PREorganizirana. Čitaj control freak. Smetalo me i kad svoja raspoloženja nisam imala pod – kontrolom.
Sve je moralo biti kao po špagi, sve organizirano unaprijed. Nikako nisam bila osoba koja voli iznenađenja. Iza toga se nalazio – strah.
Bojala sam se doživjeti nešto što nikada prije nisam. Hoće li biti dobro i uspješno? Hoću li ja biti dobra u tome?
Ta pretjerana organizacija dolazila je do izražaja i u sitnicama, svakodnevnim situacijama. Na primjer, planiramo vikend na moru, ja sve organiziram do najmanjeg detalja i potom se dogodi izvanredna okolnost i ostajemo kod kuće. Bila sam nervozna cijeli vikend!
Jednom smo se vraćali s puta i cijelim sam putem sanjarila o svom krevetu. Jedva sam čekala da stignem kući. Nakon što sam raspremila kofer, legla sam i vidjela veliku mrlju na stropu. Strop je procurio! Uslijedilo je 3 sata sanacije zida!
Par dana nakon toga bila sam u potpunoj negativi: „ Ajme meni, kako se to nama moglo dogoditi?!“
Ništa me nije moglo razveseliti u takvim stanjima. Nisam bila ni za film ni za bilo kakvu razonodu, nisam se mogla koncentrirati. Muž bi se povlačio, on ima drugačiju osobnost od mene, nije tip kojeg se može lako „naživcirati“.
Čekao bi da se ja smirim.
Smetalo bi me kad mi me ljudi tražili savjet, a potom me nisu poslušali i radili bi po svom. To me frustriralo. Nisam znala kako do doprem do svojih sugovornika. Pogađalo me kad se ne bi slagali sa mnom, posebno u krugu najbližih. Često sam se osjećala uvrijeđeno.
U sretnom sam braku i imam najdivnijeg muža na svijetu 🙂 . Svaka godina donosi nam i nove situacije i izazove. U nekim periodima komunikacija je bila „intenzivnija“, prolazili smo kroz faze kada smo se teže usklađivali…Zanimao me razlog „Zašto tada ne možemo naći zajednički jezik?“
Smatram da su stup društva obitelj i partnerski odnosi. Zbog toga me boli činjenica da se toliko brakova raspada! I to ponajviše zbog komunikacije.
Shvatila sam da je moj cilj doći do svojih odgovora, no i pomoći drugima u sretnijim odnosima. Upis novog studija, primjerice psihologije, za mene nije bila opcija; tražila sam edukaciju koja će mi u kraćem vremenu dati praksu i konkretne alate.
Komunikacija postaje uspješnija IZNUTRA. Ti si drugačiji nakon edukacije, pa je komunikacija zapravo refleksija.
Control freak je postao flegmatičniji. Neki dan nam se dogodila slična situacija s krevetom i morali smo spavati u dnevnom boravku. Sad sam ja smirivala muža! „Baš će nam biti super!“ Dakle…prije sam danima bila mrzovoljna! Te sitnice itekako ukazuju na promjene!
Manje negative, više opuštenosti.
Manje straha, više novih situacija.
Spremnija sam na rizik. Odličan je osjećaj kad napraviš nešto čega si se prije bojao i kad vidiš da možeš!
Kad osvijestiš pravilo „Kad te ono što radiš ne dovodi do cilja, promijeni strategiju“, mnogo brže dolaziš do cilja. Sada znam alate kako se prilagoditi drugima, kako promijeniti strategiju.
Ako i onda ne dođem do svog cilja, TO ME VIŠE NE DIRA. Znam da sam ja dala sve od sebe, a cilj ovisi i o drugoj osobi. Nema više živciranja! Ne ide na silu. Jednostavno – pustim.
Više ne umišljam stvari koje se nisu dogodile, koje nisu izrečene, ne gradim konstrukcije. Svi mi imamo filtere u mozgu koji nam omogućuju da svakodnevnu šumu informacija uspješno obradimo, no skloni smo i krivo filtrirati i iskriviti informacije.
Na primjer: On gleda u svoju cipelu.
Čitanje misli: „Ne sluša me. Nije zainteresiran“.
Ma kako znate??
Nevjerojatno je i moćno shvatiti koliko puta sam ovako zaključivala na dnevnoj razini.
Stručno bi se to reklo – nema jezičnih kršenja unutar mene. Čista sam.
Zato je moja komunikacija čista, jednoznačna i -uspješnija.
Ili nešto jest ili nije. Baziram se na onome što vidim, čujem, a ne na svojim pretpostavkama. Postala sam digitalna.
„Mapa nije teritorij.“
To što ja razmišljam na jedan način, na temelju svog iskustva, ne mora biti da tako razmišljaju i drugi. Točka.
Drugi imaju drugačija iskustva.
Također, svako ponašanje ima pozitivnu namjeru. Sada znam da ljudi oko mene rade najbolje što mogu i znaju u danom trenutku.
Ova dva saznanja daju blago zvano – fleksibilnost.
Moćni su i reprezentacijski sustavi, način kako osoba obrađuje informacije. Na primjer, ja sam vizualac, a moj muž je kinestetik.
Kad mu govorim, gledam ga u oči, iznosim detalje, pričam u slikama. A on sjedi zavaljen i gleda na drugu stranu! Prije sam mislila da me ne sluša i da nije zainteresiran… Ma on je samo kinestetik! Ima drugačiji stav tijela u komunikaciji, drugačije se izražava i drugačije „čuje“ informacije.
Ja sam naučila njegov jezik. Promijenila sam stav tijela, ali i tempo govora. Inače priča sporo i tiho, a ja brzo i glasno. Prije sam počela pričati još glasnije i brže kako bi me čuo, no to je bilo posve kontraproduktivno! Kad usporim i pričam tiše, bolje se razumijemo. Ovo stvarno funkcionira!
„Nemoj zaboraviti platiti račune!“–povikala bih na izlasku iz stana. Nije baš djelovalo.
„Molim te, sjeti se platiti račune“! Zbog ove razlike u formulaciji, ali i tonu glasa, računi su plaćeni, a muževa emocionalna reakcija je drugačija. Tko voli da mu se naređuje? Tko voli negativnost?Nitko!
Sve u – pozitivu.
Ljudi se često svađaju zbog razlike u težini shvaćanja neke situacije. Meni je drama, njemu nije.
Krenemo si odgovarati na ružan način jer u tom trenutku tražimo sve ono što nam nije zajedničko, umjesto da radimo upravo suprotno – fokusiramo se na ono što nam jest zajedničko. Tako smo već na putu do – zajedničkog jezika.
Svi već imamo resurse u sebi kako imati uspješnije odnose, zar ne mislite da je vrijeme da ih počnemo koristiti?
PRIMJERI NLP ALATA U ODNOSIMA
IZVOR: NLP HRVATSKA
Trener je od nas napravio ekipu. Prijatelje. Jako je dobar u svom poslu. On to vjeruje, on to misli, on to živi – želi pomoći ljudima da budu efektivniji i da im se počnu događati (još) bolje stvari u životu!
Ako nekoga možeš slušati 16 sati u dva dana s punom pozornošću, onda znaš da je zanimljiv i dinamičan edukator!
U početku sam imala odmak od trenera. Bio je nekako prehrabar u svojim iskazima i uvjeravanjima, nisam mu vjerovala. Htjela sam da dokaže sve što priča. Onda sam uvidjela da stvarno RADI ono što priča i što uči. Koliko god se ne slagala s njegovim stilom i njegovim pristupom, on je u svom poslu itekako dosljedan.
Htjela sam edukaciju o komunikaciji, a dobila sam ŽIVOTNE PROMJENE.
Prije sam donosila zaključke na temelju nečijeg izgleda, rječnika, stava i ako se to ne bi slagalo s mojim vrijednostima, dizala bih zidove i zatvarala se u komunikaciji. Smatrala bih kako ne mogu od njih ništa naučiti.
Sada više cijenim različitost. Poštujem i trudim se razumjeti tuđe stavove i nemam potrebu druge uvjeravati da je moje mišljenje ispravnije.
Otvorenija sam, opuštenija, spontanija, imam uspješnije odnose.
Danas i ja držim NLP radionice, u suradnji s edukacijskim centrom Heureka, bolji sam komunikator i još jasnije znam što želim i kako ću to postići!
Sve što mislimo da jesmo, uvijek smo više od toga!
Piše: Nataša Trebotić prof. pedagogije, hrvatskog jezika i književnosti, NLP Praktičarka
Kako ću lakše komunicirati s djetetom? Kako će moje dijete postane dobro i početi me slušati? On nikad ne sređuje svoju sobu. Uvijek me sramoti. Te i takve slične izjave i pitanja poruke su koje vrlo često roditelji govore svojoj djeci. Tragom ovih pitanja i velikom ljubavlju prema svojoj struci odlučila sam se napraviti ono što najbolje znam a to je – educirati. Odlučila sam se na podučavanje roditelja vještinama dosljednog ponašanja.
Polako od 2011. nastajala priča koja i dan danas živi i nadograđuje se nizom edukacija, ulaganja mog osobnog, ali i vrijednog rada mama koje rado zovem pčelice radilice jer uz svoj posao i odgoj djeteta ne odustaju od svakodnevnog rada na sebi.
Da bih bila dobar edukator najprije sam morala poraditi na sebi i svom prezentiranju i to sam učinila prošavši kroz praktičarski trening NLP-a. I sama sam slamala niz svojih uvjerenja i blokada koja su kočile ne samo moj rad nego i obiteljski život. Potom polazeći od osnovne pretpostavke NLP-a da je značenje komunikacije odgovor koji dobivam počela sam roditelje učiti da jasnije iskažu svoje stavove na asertivan i pozitivan način, a ne napadački. Osvijestili smo koliko malo komuniciramo asertivno a kako to lako činimo agresivno.
Dijete postaje „zločesto, glupo, lijeno“ i sl. jer smo mu svjesno ili nesvjesno poručili da je ono takvo. Učim roditelje „reprogramirati“ obiteljske obrasce uvjerenja koja su njima nametnuli njihovi roditelji i osvijestiti ima da verbalno i fizički mogu osakatiti djecu za čitav život. Trenutno imam skupinu mama koja nakon mjesec ili dva dana rada polako shvaća da svaka za sebe stvara obiteljsku dinamiku. Da dijete nije krivo za ponašanja koja isporučuje već da su ta ponašanja odgovor na ono što im mi kao roditelji dajemo.
Niz istraživanja pokazao je da dosljednost u roditeljstvu smanjuje pa čak i eliminira mogućnost pojave ovisničkih i nasilničkih ponašanja u adolescenciji. Uz to tzv. permisivni/popustljivi roditeljski stil u kojem se ne zna što je nagrada a što kazna a uz to i autoritarni stil ili, kako ja volim reći spartanski odgoj, također vrlo negativno utječu na emocionalni razvoj mlade osobe.
Moja je dužnost i odgovornost učiti i osnaživati roditelje u dosljednom roditeljstvu i tzv. pozitivnom autoritetu. Smatram da je to svakako odgovornost svih stručnih suradnika u odgojno obrazovnim ustanovama. Roditelja treba kroz iskustvene radionice poučiti dosljednosti odnosno dati mu krila u kreiranju obiteljske dinamike gdje djeca znaju tko je roditelj a tko dijete, što smiju i ne smiju, a bez da ih se "tuče" psihički ili fizički.
Ovo su samo neki od rezultata sportaša Ante Šegedina, koje su postigli nastupajući za njegov klub TKD Forteca ili za reprezentacije. Ante je počeo trenirati borilačke vještine još 1979. godine kao osnovnoškolac, a kao trener intenzivno je aktivan od 1998. u vlastitom klubu na Korčuli. U svojoj karijeri „odgojio“ je niz uspješnih sportaša, mnogi bi se složili iz najmanjeg svjetskog uzorka. Sjedište kluba je u gradu Korčula koji broji nešto više od 3000 stanovnika, a sam klub okuplja više od 100 sportaša, sa Korčule i dijela Pelješca.
Jedan je od rijetkih trenera koji koristi i drugačije metodologije u svom radu, a uveo ih je nakon svoje NLP edukacije. Upravo ga to čini dokazanim stručnjakom u primjeni NLP-a u sportu na svjetskoj razini.
Kreativan znači brzo prepoznavanje motoričkih prednosti sportaša i dovođenje njegovih prednosti na višu razinu. One „lošije“ osobine treba osvijestiti i ispravljati te dovesti u balans s pozitivnim predispozicijama.
Inovativnost je ono što vas razlikuje od drugih trenera. Treba uvoditi nove stvari koje klasičan način rada ne poznaje. Uveo sam u svoj rad primjerice posebne lutke za simulaciju protivnika, jer se u sparingu ne mogu postići prave ekplozivne reakcije, senzorske lampe za mjerenje preciznosti udarca i još niz trenažnih pomagala i rekvizita.
I na kraju, ako nisi komunikativan i ako ne znaš prezentirati, nisi ništa napravio. Važno je i da vježbači izgrade osjećaj pripadnosti grupi, da se međusobno druže i lijepo osjećaju. Brže će naučiti i dati rezultate ako je komunikacija kvalitetna i ako s treninga izlaze zadovoljni.
U vrhunskom sportu izuzetno je važna motivacija sportaša. Na primjer, dešavalo se da djeca kad uđu u pubertet, masovno odustaju od treninga. Rješenje je drugačiji pristup u komunikaciji.
Drugačija je komunikacija s djetetom, s adoscelentom i s odraslom osobom. Nastaje problem kada sa svima komuniciraš na isti način. To je po meni vrlo česta trenerska pogreška – to ne prolazi. Ono što radiš s djecom do 10 godina ne prolazi kod djece s 15 godina. S njima više nema igrica, treba im pristupiti kao gotovo odraslim osobama, treba im dati osjećaj važnosti. Ovdje mnogi treneri padaju. I ja sam bio frustriran kad sam doživio toliki broj odustajanja.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com
Žao ti je kad nekoga treniraš 5 godina, a onda on radije izađe van umjesto da dođe na trening. Individualnim pristupom i razgovorom s roditeljima promijenio sam situaciju. Upravo u takvim situacijama vidio sam da mi treba „nadogradnja“ u pristupu ljudima. Odlučio sam se za NLP jer je jednostavan, brzo primjenjiv i izuzetno učinkovit. To sam se uvjerio u praksi.
Alate koje danas koristim su uspostavljanje rapporta, vješti jezični obrasci, sidrenje stanja, praćenje pokreta očiju te reprezentacijski sustavi.
Rapport – ljudi odlaze nasmiješeni i zadovoljni s treninga
Reprezentacijski sustavi, obrasci pokreta očiju - prilagođavanje jezika i analiza protivnika s obzirom na njegov „tip“
Sidrenje stanja, vješti jezični obrasci - motivacija i moć uvjeravanja
Prije su me sportaši drugačije doživljavali. Danas se znam posvetiti ravnomjerno svakom vježbaču, nitko nema osjećaj manje vrijednosti, a osobe koje imaju manje sposobnosti znam više „dići“ i motivirati. Moji su primijetili da nikoga ne zanemarujem, da s treninga odlaze umorni, ali sretni.
Prije NLP edukacije je bilo puno više priče, zanosio bih se da nešto objasnim i prenesem i pričao bih primjerice 3 minute. Trošio sam puno više energije, a efekt bi bio smanjen. Sada to znam reći u 1 minuti. Naučio sam se smanjiti broj riječi. U samo 30 do 60 sekundi dam kratko obrazloženje, potom slijedi demonstracija i rad. Manje energije, veći efekt. Većina ljudi misli da je sadržaj najbitniji. Nije. 7% su riječi, 55% je nevebalni govor tijela (fiziologija), a 38 % je tonalitet. Kad obratiš pozornost na to, vježbači brže shvate i uče.
Treneri će često, kada žele ispraviti neki udarac, reći „Ne smiješ to raditi“, „Da te više nisam vidio da to radiš“. Bolji je efekt „Taj udarac ti ne prolazi, dobio si kontru“. Dao sam dokaz, ne prodiku.
Sidrenje stanja je zapravo moć uvjeravanja, kada čovjek ne vjeruje u sebe, a ti ga uvjeriš u suprotno i preneseš mu željeno stanje. Na primjer, u pauzi runde kad gubimo 6 bodova, a trebamo prednost. U pola minute na natjecanju treba brzo procijeniti protivnika, osmisliti taktiku i smisliti što odnosno NA KOJI NAČIN ćeš to reći svom sportašu.
Bitan je otvoreni govor tijela, dlanovi prema gore. Ako govoriš stalno jedne te iste stvari, mehanički, sportaš će na to postati imun. Trebaš govoriti iz dubine sebe. To je taj jedan jak moment, borite se za isti cilj... 70 do 80% je priprema sportaša, odnosno njegova fizička sprema, a 20 do 30% je psihološki i taktički moment, nutricionizam, proces oporavka ....Upravo taj psihološki moment se pokazao kao jezičac na vagi.
Sidrenjem stanja mijenja se i energetska razina sportaša. Kada se vrati u borilište, njegova izvedba je gotovo uvijek bolja u odnosu na prethodnu rundu.
Sada bolje analiziram protivnike. Na primjer, četiri su osnovna tipa protivnika: kinestetik, vizualac, auditivac i AD-ovac. Kinestetik gleda u pod, AD-ovac okreće glavu, kontrolira i semafor i publiku i trenera. Kinestetik je mehaničar i on će - ono što je radio u prvoj rundi - raditi i dalje. Kod njega nema efekta iznenađenja, on ponavlja obrasce. Razina očiju tj. pogled se povezuje s motoričkim aktivnostima.
Govor tijela pokazao se kao odličan alat. Naravno, netko može blefirati. Ali, najčešće ljudi ne raspolažu takvim vještinama. Ako netko dobro blefira, uspjet će 2 ili 3 puta, ali ne može 10 puta uspješno blefirati kad vi dobro poznajete ovakve alate. Vi ste u prednosti.
NLP me naučio da komplicirano pojednostavim, a ne da jednostavno kompliciram. U mnogim djelatnostima, ljudi kompliciraju da budu važni sami sebi. Mnogo sam učinkovitiji nego prije. U 1 sat čovjek može napraviti malo, prosječno ili puno. Smatram da sada napravim u 1 sat PUNO i više od kolega, jer imam drugačije sposobnosti.
Shvatio sam da se kao trener moram educirati cijeli život, jer i sport, kao i sve druge djelatnosti, ide stalno naprijed i može te pregaziti vrijeme. NLP mi je dao mogućnost da bolje vodim svoje sportaše uz još bolju analizu i indvidualni pristup.
FEEDBACK TRENERU:
„Saša Tenodi je vrhunski NLP-ovac. Nema tu puno priče. Ono što radi, radi sa srcem. On živi NLP. To je on!“
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Upravo ste kupili ormar za spavaću sobu, krenuli ste otvarati kutije, no niti u jednoj kutiji ne možete pronaći upute za montiranje namještaja. Imate nekoliko opcija – izdvojit ću dvije: 1. Intuitivno pokušati montirati ormar ili 2. Zatražiti da vam iz salona pošalju korisnički priručnik. Minus prve opcije je popriličan broj pokušaja i pogrešaka s upitnim ishodom, dok je minus druge opcije frustracija – komadi namještaja su razbacani po vašem prostoru,a upute mogu doći tek za dan, dva, tri...
“NLP could be the most important synthesis of knowledge about human communication to emerge since the sixties.” – Science Digest
Moj prvi susret s Neuro-Lingvističkim Programiranjem zbio se u studenom 2005. godine. Na trećoj godini fakulteta radio sam kao čistač podzemnih garaža u Zagreb parkingu. Jednog vikenda na fakultetu se oržao kongres socijalnih pedagoga. Obzirom da sam radio šest dana u tjednu, nisam mogao sudjelovati i zato sam tu nedjelju navečer navratio do prijatelja Kreše, kolege s fakulteta u cilju da mi prenese o čemu se točno radilo. No, umjesto priče o sadržaju predavanja na kongresu, večer s Krešom se svela na čašicu i kapljicu. Nakon par sati...u jednom trenutku, Krešo mi je uputio pitanje: Saša, znaš li ti što je to NLP? – Meni najsličnija asocijacija bila je NLO i kažem: Ne, ne znam, što je to NLP...
Krešo: Danas je bila jedna prezentacija na kongresu gdje je jedna cura s naše godine, ali smjera rehabilitacije ispred nas razbijala daske od cca 3 centimetra, a vjeruj mi, žena ako ima 45 kila...
Saša: Hm, znači još jedna borilačka vještina?
Krešo: Ne, ne, nema direktne veze s borilačkim vještinama. Neuro-Lingvističko Programiranje je nešto kao računalno programiranje, ali programiranje uma. Znači, ako sam ja dobro shvatio početne postavke NLP-a – ako jedna osoba sličnih fizičkih karakteristika nešto može napraviti/ostvariti, to znači da ta osoba posjeduje program koji radi za nju da to nešto ostvaruje ili obavlja s lakoćom, a druga osoba, ona koja to ne može napraviti, ne posjeduje taj, pravi program. Dakle, ukoliko osoba B, želi postizati ono isto što i osoba A – jezikom NLP-a, mora „instalirati“ novi program.
Naš um funkcionira kao računalo, obavljamo samo zadatke za koji posjedujemo software (software predstavlja naučene obrasce ponašanja), a ako želimo postizati više, ili biti uspješni i u drugim okvirima, tada naš software treba nadograditi ili „instalirati“ novi.
Ovom prilikom se zahvaljujem Kreši što me zapalio za NLP.
Analogno primjerima, Neuro-Lingvističko Programiranje mogli bismo opisati kao korisnički priručnik za razumijevanje i upravljanje vlastitim umom (i umovima drugih osoba).
NLP je studija o učinkovitoj komunikaciji, onoj koja daje rezultate – komunikaciji koju imamo s drugima, ali i još važnije, komunikaciji koju provodimo sami sa sobom. Meni draga definicija NLP-a dolazi od naše NLP prijateljice Martine Lucić Čanak - NLP je u prvom redu način da se sam sa sobom „dogovoriš“, a tek onda „kreneš“ prema drugima. NLP je razvijen na način da su modelirani komunikacijski obrasci izuzetnih komunikatora koji su te vještine posjedovali nesvjesno odnosno intuitivno – ti komunikatori su postizali rezultate, no nisu imali sposobnost objasniti kako točno to postižu, a kamoli svoje vještine replicirati na druge osobe.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com
“NLP has untapped potential for treating individual problems….It has metamorphosed into an all-purpose self-improvement program and technology.” – Time Magazine
Naziv Neuro-Lingvističko Programiranje, kao što sam naziv sugerira, obuhvaća tri najutjecajnije komponente važne za proces stvaranja ljudskog (osobnog) iskustva – neurologiju, jezik te programiranje. Neurološki sustav regulira naše funkcije, naš jezik određuje našu komunikaciju i sa sobom i drugima, dok se programiranje odnosi na naš set obrazaca mišljenja i ponašanja koje smo usvojili kao rezultat interakcija s okolinom i u NLP-u ti programi određuju naš individualni model svijeta ili model realiteta.
U srži NLP-a polazimo od uvjerenja da je ljudsko biće u nemogućnosti spoznati objektivnu realnost. Mudrost i sposobnost određene osobe ne proizlaze iz ispravnog „modela svijeta“ – onog koji je u pravu, već je u NLP-u cilj nešto drugo – u NLP-u cilj je stvoriti najbogatiji i najopsežniji model svijeta, model osobnog realiteta.
Jezik, odnosno jezični obrasci koje određena osoba koristi pri prijenosu informacija (verbalizaciji svog iskustva) prikazuje nam koliko određena osoba ima slab ili snažan model svijeta.
“NLP may be the most powerful vehicle for change in existence…” – Modern Psychology
Osobe koje su najučinkovitije, nisu takve slučajno, već su razvile osobni model realiteta koji im automatski (uprogramirano) omogućava da u određenoj situaciji dožive i sagledaju najveći broj dostupnih opcija i perspektiva za rješavanje određenog problema. NLP je pristup koji za cilj broj 1 ima obogatiti vaš model realiteta odnosno povećati broj situacijskih i životnih opcija. Sposobnost i osobni napredak rezultat su posjedovanja višestrukih perspektiva.
Sukladno tome, možemo reći da je NLP proces istraživanja (mapiranja) načina na koji pojedina individua doživljava i na van prezentira vlastiti set unikatnih vidljivih obrazaca. Nakon što smo istražili i stvorili razumijevanje zašto smo takvi kakvi jesmo (danas), možemo stvoriti nove opcije i izbore kakvi točno želimo biti u budućnosti i u skladu s definiranim ciljem dodati obrasce koji podržavaju postajanje osobom kakva želite postati.
NLP is all about putting yourself in charge of your brain and your life.
Trening ima zadatak osposobiti NLP praktičare kako jednostavno upravljati svojim unutarnjim svijetom. Činjenica je da ne možemo mijenjati ono što nam se događa, no NLP aplikacijama možemo mijenjati kako ćemo odreagirati na te događaje. Sve što smo ikada doživjeli stvoreno je ne jednom, već dva puta – jednom u našem umu te jednom u stvarnosti. Kada pojedinac nauči alate i strategije mijenjanja programa unutar uma, to će se odraziti i doživljaj stvarnosti odnosno doživljaj svijeta koji nas okružuje.
U NLP-u zagovaramo važnost fiziologije pri promjeni neželjenih stanja (emocija) ili zadržavanju snažnih, resursivnih, željenih stanja. Primjera radi, kada se osoba nalazi u negativnom stanju, posjeduje izbor i mogućnost instantno zamijeniti trenutno negativno stanje – željenim (npr. bezvoljnost u motivaciju).
Ovoj temi ću se detaljno posvetiti u jednom od sljedećih postova, a ono osnovno što trebamo znati:
Metodologija Neuro-Lingvističko Programiranje u samom početku, 70tih godina 20. stoljeća, kreirana je od strane dvojice autora – dr. Richarda Bandlera (matematičar i gestalt terapeut) i dr. Johna Grindera (lingvista). Njihov cilj bio je razumjeti i stvoriti jasne i primjenjive modele ljudske izvrsnosti s početnim pitanjem: Kakve točno vještine i tehnike mogu pomoći osobi da brže (i učinkovitije) nadvlada problem?
Richard i John, dijelili su fascinaciju iznalaženjem strategija kako visoko učinkoviti i uspješni pojedinci ostvaruju takve impresivne rezultate. Kako bi u prvom redu sebi razjasnili koji su to točno obrasci koji spadaju u model ljudske izvrsnosti, postavili su i nova pitanja poput: Tko su točno (imenom i prezimenom) najučinkovitiji terapeuti današnjice? Što to oni točno rade za razliku od onih manje učinkovitih ili prosječnih da toliko ubrzavaju proces promjene.
Prema njihovom tadašnjem izboru, troje najučinkovitijih terapeuta bili su:
Kod svakog od navedenih, Richard i John iznalazili su i verbalne i neverbalne obrasce. Ukratko, Virginia je u svom modelu svijeta posjedovala unikatan način postavljanja pitanja koji su dovodili do rezultata (njeni obrasci u NLP-u svrstani su u tzv. Meta Model), dok je Milton bio majstor metafora i priča koje je koristio kako bi neinvazivno inducirao promjenu u modelu svijeta klijenta ili kako bi inducirao trans...ili oboje...sada.
Iako su između njih postojale poprilične karakterne različitosti, troje odabranih terapeuta koristilo je iznenađujuće slične obrasce. Bandler i Grinder uočili su i mapirali te obrasce, obradili ih i izgradili izvrstan model kojeg se može koristiti za ostvarenje uspjeha u komunikaciji, razvoju osobnosti, ubrzanom učenju i, naravno, za veći užitak u životu.
Sumirano, NLP možemo promatrati kao set vještina ili primjenjenu psihologiju u cilju poboljšanja komunikacije sa samim sobom (intrapersonalna komunikacija) i komunikacije s drugima (interpersonalna komunikacija). Jedna od pretpostavki NLP-a koje me od prvog doticaja oduševljava glasi: Osobe s najviše fleksibilnosti kontrolirat će sustav. Ova pretpostavka govori o važnosti nadogradnje osobnog modela svijeta (realiteta) – osoba sa najopsežnijim modelom svijeta uspješno će u komunikaciji utjecati na sve one osobe koje imaju „uži“ model svijeta/realiteta. To znači da će osoba sa slabijim modelom svijeta gotovo uvijek biti pod dominacijom ove prve.
Preporuka: članak o dominaciji i kontroli u komunikaciji
I zato, za kraj ovog posta, ne želim reći: Budi promjena koju želiš vidjeti, već jezikom NLP-a, budi osoba s najbogatijim, najopsežnijim i najfleksibilnijim modelom svijeta – ako to jesi, već znaš NLP...nesvjesno.
Igrajte se...
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Početkom 2019.godine završio Social Engineering edukaciju pod mentorstvom Christopher Hadnagya (Orlando, SAD)
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
