Marin Barišić 27, junior project manager @ Degordian, NLP Practitioner
Prije odluke na trening bilo mi je bitno vidjeti na koji način će mi NLP doprinijeti. Zanimalo me što sve donose moduli i u što točno ulažem svoje vrijeme. S obzirom na to da puno putujem i da su mi vikendi bukirani trebalo mi je više od samog “osvijestit ćeš si stvari koje radiš”. Bilo mi je bitno dobiti potvrdu da to nešto stvarno vrijedi uloženog novca i vremena. Nisam htio biti samo UPSELL.
Najveća prepreka su mi bile pretpostavke, one loše. Radio sam ih ja, radimo ih svi. Svatko komunicira i interpretira stvari na njemu dobar način, a na nama je da odlučimo kako ćemo prihvatiti to. Uvijek postoje ljudi za koje misliš da se samo žele posvađati, barem sam tako prije mislio. Recimo da je to onaj kolega na poslu koji uvijek postavlja previše pitanja i nikad ti ne da odgovor na tvoje pitanje ili da je u pitanju klijent koji sam ne razumije tehnologiju dovoljno dobro.
Sada vidim drugačiju sliku, taj kolega prvo želi razjasniti sve i dobro definirati stvari, vidim da to nisu gluposti, da se ne želi svađati i da će nam to koristiti. Kad bi se odužio rad na projektu jer se stvari u hodu izmjenjuju od strane klijenta, moja je pretpostavka bila da je svima jasno kako to uzrokuje da će rok biti pomaknut, no klijent nije imao nikakvu ideju o pomaku. To je bila samo moja pretpostavka što ne znači da se ona nalazi i u tuđoj glavi. Okrivljavao sam sebe za sve, kako nisam predvidio to, kakav sam ja to project manager, brat, sestra, prijatelj, dečko.
Lakše mi je sad kada vidim način na koji komuniciraju drugi i način na koji komuniciram ja. Bitno je imati jasnu sliku. I kada pogriješim, znam za drugi put što trebam napraviti drugačije, bolje. Prihvatio sam da nije baš sve moja krivica. Znam prepoznati i preuzeti odgovornost za svoje greške. Život mi je bolji, i poslovno i privatno. Poboljšao se brutalno eksponencijalno.
Odbijam biti osoba koja ide s posla doma i tako u krug. Ne dopuštam umoru da me prevlada. Zbog prirode svojeg posla često mi se događa da pred kraj radnog vremena se čujem s klijentima iz Amerike ili neke druge vremenske zone. Iako je meni kraj radnog dana, njima je tek početak. Ne mogu dopustiti sebi da odradim tu komunikaciju umoran i s teretom cijelog radnog dana. Pronašao sam strategiju kako da si podignem razinu energije i budem spreman odraditi posao kako treba.
Iscrpljivale su me loše pretpostavke. Ubacio bih se u flow razmišljanja o nečem što sam si samo ja zamislio. Okrivljavao sam druge jer nisu napravili po mojim pretpostavkama. Toga sada više nema. Promijenio sam način razmišljanja. Rješavam probleme samo koji su trenutni, pa do kuda me to dovede. Ako nešto trebam pitati, pitam i idem dalje, naiđem na problem, riješim ga i nastavim.
Promijenio sam komunikaciju s kolegama. Shvatio sam da zbog toga što smo različiti, trebam drugačije komunicirati s članovima svog tima. Kreativce guše detalji, dok s druge strane nekima treba striktno definirati svaki zadatak. NLP mi je pomogao da lakše komuniciram i s kolegama i s klijentima. Pogotovo s klijentima. Često sam se nalazio s njima u neugodnim situacijama, i ako nemaš samopouzdanje u sebe i ako ne možeš vladati tim stvarima, klijent će te okrenuti naglavačke. Onda pati i tim i budžet i projekt. Prilagođavam im komunikaciju i igram se s tehnikama koje sam naučio.
Nedavno sam sudjelovao u humanitarnoj akciji Wings for life. Nisam bio u kondiciji kakvu sam htio. Na seminaru sam si zadao cilj da ću pretrčati 10 km. Tada mi se to činilo kao velik broj. 10 kilometara. Nikad do tad nisam toliko istrčao u jednom komadu. Onda još na to je došao Saša do mene i rekao, promijeni si mindset. Istrči 16 km.
I tako sam dan prije utrke zadobio opekotinu na dlanu. S opekotinom i bez kondicije krenuo sam sa svojim prvim kilometrom. Mislio sam da će mi trebati glazba da me podigne odmah na početku utrke, no ljudi koji su nas bodrili su bili toliko dobri da su tih prvih 5 kilometara jednostavno ti davali snagu da ideš dalje. Nisam dozvolio sebi da padnem. Svaki puta kada bi došao do mjesta osvježenja vizualno sam si predočio stanje svoje energije. I čim bi došao do vode, odmah sam si podigao energiju na 80%. Svaki put kad bi me zapekla ruka samo si davao po 10% gore.
Izbjegavao sam ljude koji su kukali i govorili da ne mogu. Gledao sam u nebo i trčao dalje. Pred kraj utrke vidio sam kolegu s kojim sam došao. Uz zafrkanciju i sidra koja sam si postavio uspio sam dogurati do 13 km. Što je daleko iznad prve granice koju sam si postavio.
Promijenio sam mindset. Od sada si postavljam samo one ciljeve koji su mi potrebni, korisni i koje zaista želim ispuniti. Čak i u situacijama kad ne želim, a moram, uspijem naći ono nešto što me motivira kao što su projekti koje zaista ne želiš, a moraš. Znam to prenijeti i na svoj tim, motivirati ih da budu brzi i efikasni. Ako ti je početak projekta negativan s manjkom motivacije i volje, onda se to stanje samo prenosi dalje i oduljuje posao.
Jedna od važnijih stvari koja mi se dogodila tijekom NLP seminara je bio rad na vrijednostima. Nisam znao svoje vrijednosti kako privatno tako ni poslovno. Čak i kad sam riješio probleme na poslu koji su se tada činili kao najveći na svijetu, nisam bio zadovoljan. Uvijek bi se našlo nešto novo, nešto drugo što mi je bilo najbitnije. Nisam znao koji su moji kriteriji i koja je moja vrijednost u okviru posla. Nije me zadovoljio ni novi mobitel ni novi laptop. Nakon što sam osvijestio što mi je zaista bitno, radim na tome i trudim se dobiti novu edukaciju, nove prilike za učenjem.
Čak i u odnosu s djevojkom ne reagiram na stvari koje mi zaista nisu bitne, a na koje bi prije reagirao. Pokušam razumijeti njezinu stranu i poštujem što se njoj to ne čini kao velika stvar. Znam da sve što napravi proizlazi iz dobre namjere. Imam kvalitetniju vezu jer znam što mi je bitno i što mi je manje bitno. Zašto bi si radio dramu i zamarao se sitnicama koje su na kraju dana nebitne.
Ne želim zvučati isprazno, no drugačije živiš. Ne možeš osvijestiti nekome koliko ti se život promijeni sve dok sam ne doživiš to iskustvo. Mislio sam za sebe da sam kralj čitanja ljudi. Odmah nakon što bih upoznao osobu i vidio njene obrasce ponašanja znao sam što mogu očekivati od nje i smjestio ju u pripadajuću grupu ljudi s tim obrascima. Moji filteri su vidjeli samo te obrasce, što mi je dodatno davalo potvrdu da je to istina. Ako sam primjetio da mi je kolega s posla u grupi za koju ja ne smatram da mi je prigodna za druženje, napravio bih sve samo da dobijem drugu osobu na projekt ili bih imao vrlo zatvoren odnos s tom osobom.
Već na početku seminara sam si osvijestio što sam radio i što sam si zamišljao. Smiješno mi je kad pomislim kako sam si otežavao odnose. Danas ne postoji osoba s kojom se ne mogu družiti ili barem poslovno surađivati na visokoj razini. Ja sam taj koji treba biti motivator, vođa tima i sad znam kako biti ta osoba svakoj osobi s kojom surađujem.
Feedback Saša Tenodi:
On je vrhunski NLP majstor koji će iz svakog pojedinca izvući ono najbolje i prilagodi mu NLP najbolje što može izvući iz njega i dat mu najbolju vrijednost. Toliko je dobar da dopušta grupi da pomogne pojedincu. On ne sjeda svakome i svjestan je toga. I upravo zato pušta drugima da naprave umjesto njega ono što osobi najbolje odgovara. Svakoj osobi koja dođe na trening može učiniti život boljim nego što je to do sada.
Razgovarala: Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
Petra Bokan, 28. NLP Master practitioner
Iako sam generalno bila zadovoljna, bila sam, zajedno sa svojom okolinom, svjesna problema kojeg sam imala s temperamentom, i ogromnog problema s jezikom. Uvijek sam mislila da ću sljedećom prilikom bolje reagirati. Danas nisam, ali sljedeći put hoću sigurno. 100 %. Ma 300 %. Iz pogrešaka se uči, drugi put ću pametnije i sve te gluposti.
Međutim, nikad nisam znala šutjeti, ni trpjeti nepravdu i ljude koji su neodgovorni i lijeni. To me uvijek izbacivalo iz takta, i svi ti faktori su utjecali na svakodnevan stres, borbu i frustraciju, poslovno i privatno.
Htjela sam raditi na svom karakteru, na temperamentu, živciranju i svim onim stvarima zbog kojih ponekad nisam mogla normalno funkcionirati. Na Basicu sam prvi put čula staru indijansku priču, koja kaže da se u svakom od nas bore dva vuka. Koji će pobijediti? Onaj kojeg hraniš. Ja sam konstantno hranila pogrešnog vuka. Znala sam da imam problem, htjela sam ga riješiti, ali nisam znala kako.
NLP-em sam osvijestila da problem nije ovakav ili onakav svijet; problem je u meni. Više ne dopuštam negativnim emocijama da me nose, prestala sam ih taložiti jednu na drugu. Sad imam moć nad emocijama. Mogu ih kontrolirati. Postala sam svjesnija sebe, na čemu točno trebam raditi, i znam se nositi s time. Postala sam bolja verzija sebe.
Sada mi je život drugačiji. NLP mi je pomogao da otvorim nove vidike s kojima mogu vidjeti isti onaj nepravedni, neodgovorni i lijeni svijet iz druge – smirenije, i u svakom slučaju ljepše – perspektive.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prije sam prečesto krivila druge za razgovore i rasprave koje bi otišle u pogrešnom smjeru. Svi su bili krivi, i mama i tata i muž i prijateljica i kolega i baba za volanom i brat kojeg nemam.
Nakon što sam krenula na NLP usvojila sam metode kojima se vrlo jednostavno mogu prilagoditi svakom sugovorniku i voditi razgovor na način da dođem do ishoda kojeg želim. Ako nije tako, ja sam kriva, isključivo moja komunikacija je bitna. Kako se kaže u NLP-u – značenje tvoje komunikacije je odgovor koji dobivaš. Kada sam počela drugačije komunicirati, dobila sam prvu potvrdu da NLP funkcionira.
Uvijek sam lako okretala vodu na svoj mlin, pa su mi se zato u NLP-u posebno svidjele igre riječima u jezičnim obrascima. Uz to, od toga da reagiram impulzivno, sada imam moć da je moja reakcija – moja odluka. Imam puno više opcija nego što sam imala prije. Odnosno, imam sve opcije koje mi trebaju. Odlučiti reagirati u datom trenutku ispravno, ili ponekad ne reagirati uopće, mi vrijedi puno, neprocjenjivo. Prije sam mislila da je to nemoguće, osjećati se dobro ako nekoga ne pokušam argumentima razuvjeriti, tj. uvjeriti u svoj stav. Sada imam potpuno drugačiji pristup i osjećaj je nedvojbeno bolji.
Od NLP Practitioner treninga sam uzela ono što mi paše, i radila na tome. I iako nisam u potpunosti uspjela točno ono što sam zacrtala, kada sam došla na Master sve se nekako lijepo posložilo i sjelo na svoje mjesto. Čak i u situacijama kada ne kažem što treba, zapravo sama sebi dajem oduška tako reagirati, dajem si to pravo, za razliku od prije kada to uglavnom ne bilo kontrolirano. I moja okolina je primijetila razliku, pa je NLP-evski pristup rezultirao i boljim odnosima općenito. I s mamom i s tatom i s mužem i s prijateljicom i s kolegom. Babu za volanom više ne doživljavam. A brat kojeg nemam nikad nije ni trebao biti vrijedan moje pažnje.
Toliko su nepotrebne i besmislene moje borbe bile.
Odrasla sam u društvu osoba sličnih sebi, uvijek sam birala svoju okolinu.
I onda sam počela raditi, gdje nisam mogla birati, gdje sam ubačena među ljude potpuno drugačije od sebe. Svakodnevno sam bila suočena s razmišljanjima koja su dijametralno suprotna svemu što je meni logično. Definitivno u pristupu i ponašanju prema drugima nisam mogla polaziti od sebe, kako su me uvijek učili. Ali ono što i kako bih ja, je - naravno - bilo ispravno, i konstantno dokazivanje toga mi je stvaralo frustraciju.
Ipak, malo po malo, kako sam prolazila kroz treninge, naučila sam cijeniti različitosti, i prihvatiti da svaka priča ima dvije strane. Ja mogu biti potpuno u pravu, jednako kao što i druga strana može biti potpuno u pravu. Isto tako, ponekad je i potpuno nebitno tko je u pravu. Druga perspektiva koju sam dobila zahvaljujući NLP-u omogućila mi je da u svakoj situaciji naučim poštovati način na koji drugi razmišljaju. Drugačiji stav pridonio je boljoj komunikaciji, bez obzira na različitost pogleda.
Prije sam imala otpor prema javnim nastupima, i sama pomisao da svi slušaju i gledaju mene izazivala mi je neugodnost.
Master treninzi su mi puno pomogli da vidim da bez problema mogu uspjeti, mogu pričati i držati prezentacije pred ljudima koji slušaju, snimaju, dobacuju ili ometaju. Prije se nisam usuđivala niti pokušati. Zbog same činjenice da sam jednom uspjela, znam da to mogu napraviti opet. U situaciji kada osjetim stres, mogu na njega utjecati. Dobila sam samopouzdanje koje prije nisam imala i najzadovoljnija sam kad samu sebe pobijedim. Što mi je veći otpor u startu, to mi je veće zadovoljstvo poslije. Spremnija sam na nove izazove koje bih prije odbila i rekla ne mogu, neću ili ne znam. Naučila sam pobijediti samu sebe.
Ja sam osoba koja voli red, volim urednost. Perfekcionist sam. No, više od toga volim spavati. Teško mi se ustati ujutro i kad se u zadnji tren ipak uspijem pokrenuti, zbog žurbe mi krevet uvijek ostane neuredan. Nije me to nikad previše brinulo, važnije mi je bilo spavati mrvicu duže. Ipak, kada smo na treninzima radili dosljednost, odlučila sam slagati krevet svako jutro. Od tada svaki dan započinjem tako da izlazim iz svog okvira, ustajem par minuta ranije, prisjećajući se Sašine priče o dosljednosti i bacanju kamenčića u rijeku. I tako dok ujutro slažem krevet, kroz glavu mi prolazi ta priča. Mala rutina je važna jer me svaki dan podsjeti na ono bitno. Ako se još iz kreveta uspijem izboriti sama sa sobom, ma koliko mali i nevažan razlog bio, onda mogu uspjeti i u drugim, većim borbama koje me čekaju tog dana, princip je isti.
Da nema NLP-a, ne bi bilo ni odličnih kampova, iskustava i tuluma. Super su mi ljudi i drago mi je da sam dio toga. Tulumi su mi overdelivery. Na svakom božićnom partyu upoznam nove, otvorene, spontane i raspoložene ljude, i uvijek znam da ću se dobro provesti. Na kraju često bude još i bolje od toga, i jedva čekam slijedeći povod druženju.
U startu mi nije sjela njegova bahatost, prepotentnost i stav „Ja sam bog i nema(j) drugih bogova osim mene“. To mi je išlo na živce. Kako očekivati od takve osobe da te nauči nešto ili da ti naučiš nešto od njega? Unatoč tome, uspio me zaintrigirati. On je tip koji privlači. Privlači pozornost i ljude, i mene je uspio privući. I još važnije, promijeniti.
Danas shvaćam zašto je takav. I super mi je. Mislim da su ta bahatost i prepotentnost samo maska, odijelo NLP trenera, a on zapravo uopće nije takav kakvim se odaje na prvi dojam (i još nekoliko dojmova kasnije 🙂 ). Saša je upravo onakav kakav NLP trener treba biti. Ne ostavlja ravnodušnim, uzurpira mir, navike i komoditet, i polako ali sigurno rezucka te tamo gdje si najtanji.
Za kvalitetnu promjenu, to je točno ono što svima treba.
Razgovarala: Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
Iva Ukić, 25, studentica arhitekture, NLP Practitioner
Puno vremena bi mi trebalo da se odmaknem od problema, sve sam analizirala i shvaćala osobno. Puno sam se živcirala. Kada bi me nešto izbacilo iz takta, znala sam biti ljuta čak i nekoliko dana. Kada bih naišla na problem prvo sam pomislila: „Ovo je najveća smrt“. Nisam znala čime se želim točno baviti, arhitektura mi je išla, no imala sam sumnje da li je to za mene. Bila sam u ekipi koja mi nije odgovarala i održavala sam odnose za koje sam znala da neće uspjeti. Nikada nisam podržavala ideju ekipe ili grupe i zajedničkog odlučivanja. Često bi me takve ekipe počele živcirati, te bih se prebacila u drugu.
Uvijek sam mogla super komunicirati s ljudima, a sada to radim još i bolje. Imam asistente na faksu s kojima imam odličan odnos, super zafrkanciju. Ne doživljavam ih toliko ozbiljno kao prije, imam osjećaj da si želim biti frendica s njima. Prije bih bila puna predrasuda,mislila sam da se ljudi ulizuju. Uvijek postoje miljenici, a sada sam i ja među njima. Ne mislim da je to loše, osvijestila sam da je meni potreban prisniji odnos, te tako lakše komuniciram s njima. Puno se bolje osjećam kada nema napete atmosfere, opuštenija sam. Kada vidim da određeno ponašanje funkcionira, skinem strategiju i iskopiram i vidim da to funkcionira.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Lakše mogu reći NE. Okolina u kojoj sam se nalazila me dugo mučila. Ne znam ni sama zašto mi je toliko dugo trebalo da se odmaknem od nekih ljudi. Sada mi je smiješno kada gledam unazad. Nisam ništa dobivala tamo, kao da sam se bojala otići. Maknula sam se od određenih situacija i shvatila sam da mi je tisuću puta bolje ovo sada.
Najbolja stvar koju sam naučila je reći NE.
Stvari koje me previše živciraju odgurnem od sebe, previše me živciraju da bih se ja bavila njima, ne pridonose mi nikako, stoga mi ne trebaju. Nema više premišljanja i preispitivanja oko ispravnosti moje odluke. Ako mi ne odgovora, znači da mi ne treba. Znam da ću naći nešto bolje. Na odnose ne gledam više dječje. Ono što ljudi govore, ne znači da oni to doista i misle. Više se neću navući na gluposti, znam prepoznati što je meni dobro, a što nije. Isto je i s ljudima. Shvatim što je ili nije, te kako to korespondira u odnosu na mene.
U odnose vraćam uloženo, ne rastežem ih ako ljudi nemaju ono što meni paše. Kažem ne, i ne vrtim roller coaster nepotrebnim razmišljanjem i preispitivanjima oko ispravnosti moje odluke.
Bez obzira na mišljenje drugih stavila sam sebe na prvo mjesto. Ne bezobrazno ili sebično. Sada znam koje su moje granice i gdje više neću ići. Kada se granice preskoče, ja sam ta koja odlučuje da se neće živcirati oko toga. Platila bih brda i doline za NLP da imam ovo što imam sada. Imam kontrolu, kontrolu nad sobom, nad svojim stanjima. U trenutku kada se i uhvatim da zbog stresa ili neprospavane noći dođe do nečeg, lako se vraćam u stanje koje meni odgovara. Nema više bespomoći i sumnja, jednostavno rješavam stvari i idem dalje.
Nisam znala čime se želim baviti u životu. Za vrijeme treninga vidjela sam da se želim baviti arhitekturom, no nisam znala što točno. Nakon treninga je sve počelo sjedati na svoje mjesto. Shvatila sam da želim prenijeti emocije kroz materijale u prostor. Bilo da se želiš osjećati jako malo, ili se želiš osjećati jako velikim, prolaskom kroz prostoriju ću ti prenijeti osjećaje. To je okvir u kojem želim raditi.
Kakva sam sada, takva nisam bila nikada i ne bih to mijenjala za ništa. Napokon mi je tišina u glavi. Kao da sam otišla u budistički hram na 50 godina i vratila se. Ustvari sam to odradila za 3 mjeseca na NLP-u.
Nikada nisam podržavala ideju grupe ili ekipe. Uvijek sam ih imala nekoliko i kada bi mi neki postali naporni tako bih promijenila ekipu. NLP Hooligans su mi prva ekipa i prvi puta nemam potrebu tražiti novu. Imaš osjećaj da želiš pripadati i da želiš prolaziti sva iskustva s njima. Jako je zabavno i jedva čekaš da vidiš što će biti iduću subotu. Nakon treninga ti pružaju osjećaj da nisi izašao iz svega. One nerazjašnjene situacije koje si imao na početku druženja, riješe se kroz razgovore s ljudima. Ovo je zajednica koja mi paše.
Osvijestila sam koliki problem za mene predstavljaju prezentacije. Na treningu su se iskristalizirali i moji drugi problemi. Donijela sam odluku da želim raditi na njima. Naučila sam komunicirati sa sobom. Gledam sve optimističnije, ne postoji stvar za koju neću naći rješenje, nemam straha, ne razmišljam o problemu, već odmah idem tražiti rješenje. Biram sama situacije s kojima se želim nositi i odnose u kojima želim uživati. Stvari ne uzimam zdravo za gotovo, ne dozvoljavam da me izbacuju iz takta. Prezentacije koje su me prije bedirale, sada me motiviraju i potiču da svaki put budem bolja.
SAŠA TENODI FEEDBACK:
Saša je car, nekad zna pretjerati, ne volim kad me „prca“, no na žalost zna biti smiješno. Sviđa mi se njegova energija. Kroz cijeli dan je jednak intenzitet energije, svih 8 sati koliko traje seminar. Šali se i uspijeva povezati sve sudionike bez obzira na godine. Sviđa mi se kako razbija barijere i kapacitet koji ima, kao i atmosferu koju može jako brzo stvoriti. Sve je jako dinamično, to mi je bilo genijalno. On je meni kao dijete u čovjeku od 2 metra koji mi je usadio da trebaš probati stvari.
Autor. Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
Termin za organizaciju svoje prve huliganštine dobila sam još početkom siječnja. Tako sam imala dovoljno vremena da lagano, bez presinga, napunim glavu pregrštom ludih ideja. Dva tjedna prije mog termina sjetila sam se provjeriti popis dosadašnjih huliganština i sa užasom shvatila da su sve moje lude ideje već bile realizirane. Koma!!! Šta sad?! Misli, misli, misli!!! Ono što mi je na brzinu, u panici i nevjerici, padalo na pamet bilo je ili skuplje od 100 kn ili predaleko. OK…smirim se… Ponovo pregledavam popis i huliganštine ugrubo podijelim na one sportske, one neke umno-duhovne i neke ostale. Nema religijskih...ok, nek` to bude to!
JEHOVINI SVJEDOCI
Odabir za upoznavanje ove vjerske zajednice nametnuo mi se u duhu NLP-ja: razbijanje (stereotipnih) mapa. Guglajući web Jehovinih svjedoka otkrila sam da nude besplatno dvosatno razgledavanje njihovih podružnica. Otišla sam do jedne njihove podružnice u Stenjevcu i gospođa mi je objasnila kako razgledavanja nema vikendom te mi ljubazno ustupila pet primjeraka njihovog časopisa Kula stražara. Iako se u prvi tren činilo da je ova ideja za huliganštinu propala, nisam željela odustati. Odlučila sam da ćemo se sami upoznati sa ovom vjerom; ta časopise imamo!!!
Okupili smo se na istočnom ulazu na Jarun, nas 13.
Oni veseli jer su veseli, a ja nervozna jer ne znam kako će reagirati kad čuju temu ove HOO. Pri objašnjavanju tko su i čime se smatraju pripadnici Jehovinih svjedoka pomogao mi je prijatelj Ante Jakov, izvrsni student prava, koji je istaknuo osnovne razlike između katoličke vjere (one koju živi) i vjere Jehovinih svjedoka (iz onoga što je pročitao).
Dok je dio hooligana kolutajući očima i u nevjerici gledao u Antu Jakova i mene, dio je kritički propitivao razlike između ovih vjera. Nakon nekih pola sata, društvo je počelo negodovati: nekima je bilo dosadno, a neki su se osjećali nelagodno jer su imali uvjerenje da se radi o sekti i nisu željeli učiti o tome. OK, toliko o razbijanju mapa.
Budući da svaki organizator mora biti spreman na izvanredne situacije, tako sam i ja imala plan B. Ustali smo sa dekica položenih podno jarunskih stabala i uputili se na drugi dio huliganštine, 10 minuta dalje.
BOKSAČKI KLUB OPTIMIST
U klubu su nas srdačno dočekali trener Stjepan Cvetković Štef i njegov kandidat za državno prvenstvo u boksu Marko Kraljević. Nakon treninga zagrijavanja, koji je bio sve samo ne za nas amatere, Marko nam je pokazao osnovne stavove u boksu, rad nogu i položaje ruku pri obrani i udarcima.
Nakon sat vremena kad smo već bili na izmaku snaga, krenuo je zabavniji dio drugog dijela hooliganštine. Svatko od nas 13 dobio je priliku na dvije minute ući u ring s lijepim i mladim Markom (na opće veselje huliganica) i pokazati što je usvojio na pokaznom treningu.
Štef je svaku borbu budno pratio jer je imao zadatak proglasiti najboljeg od nas. Marko se u ringu pokazao izuzetno profesionalan: od naših udaraca se branio kao od šale, no nije se ustručavao koji put nam pokazati laganim udarcem posred nosa da nam je lice nezaštićeno, a ruke negdje gdje uopće ne bi trebale biti.
Nakon pola sata borbe Štef je pohvalio ženski dio huligana kao puno borbeniji od muškog dijela, te kao pobjednicu večeri proglasio Milicu.
Nakon što smo se ispuhali i malo došli k sebi, te pričekali da se dio naših momaka još oslobodi viška testosterona, krenuli smo svi zajedno na ćevape i pivo. Kako je i red!
Hoorganizacija & članak: Tanja Šurbat, NLP Practitioner
*upiši i ti NLP Practitioner i pridruži se NLP Communityu, tajnim iskustvima te fantastičnim NLP Kampovima
Ono kad ti Uskrs dođe ranije, a nisi još ofarbal jajca za tuckanje? Sigurno se pitate zašto se Uskrs ne slavi svake godine u isto vrijeme ili možda i da? Možda to pak ovisi o odluci Stvoritelja da je sada vrijeme da pomakne kamen s pećine, izađe van i počasti ekipu za ročkas ili… je opet neka Hoo u pitanju?
Ove godine nam je došao ranije! Pijaniji, zabavniji, raspjevaniji, ali ništa manje svetiji nego do sad…no da ne otkrijem sve tajne odmah na početku, krenimo od onda kad je sve započelo. Bilo je to davne 2017.-te kada je Maja Marija odlučila organizirati Tajno iskustvo. Pridržavajući se pritom osnovnih sakramenata Tajnog iskustva kao što je učenje novih vještina, usavršavanje već postojećih, prilika da isprobaš stvari koje vjerojatno ne bi imao prilike vidjeti, čuti i osjeti, razmjena iskustava i prije svega odlična zabava.
Svoju tajnu dugo je vremena skrivala od svih svojih dragih Nlp-ievaca i pomno osmislila svaki detalj ovog fantastičnog i dugo najavljivanog događaja. Župni oglasi za ovu Hoo su glasili ovako: poželjno je ponijeti misno odijelo, obavezno prsten (zlatni ili srebrni) te križ, valjda kao znak za raspoznavanje onih čru sljedbenika, te naravno koju kinticu za lemozinu,…da izgubila me je već na misnom odijelu, ali si uvijek razmišljaš kako ne želiš propustiti iskustvo, jer taj osjećaj kad shvatiš, nakon zbunjujuće, dvosmislene pa čak i trosmislene poruke koju dobiješ danima ranije, da se isplatilo doći i da nigdje drugdje ne bi radije proveo ovu subotu, jer imaš priliku izaći iz svojih okvira i isprobat nešto novo. Bez iznimke, to se desilo i ovaj put.
Mjesto susreta je bila crkva sv. Antuna Padovanskog. Zanimljivo…nismo se ni ovaj put išli moliti. Polako smo se počeli okupljati i klasika nabacivali pokoju foru o crkvi, svećenicima i razdjeljcima, iščekivali Mariju da uskrsne pred nama i odvede nas za početak bar na toplo. Nakon što su svi pristigli, krenuli smo prema tajnoj lokaciji. Kalvarija od nekih petnaestak minuta uzbrdo u smjeru Duha Svetog završila je pred ulazom poznatog nam lokala. Unutra nas je dočekao naš Stvoritelj, posjeo svoje promrzlo stado i natočio, a za to vrijeme Marija nam je najavila što ćemo proći na ovom tajnom iskustvu. Svako je izvukao papirić sa brojem koji je označavao redoslijed i broj pjesmi koje ćemo pjevati. Oooo da KARAOKE BABE!
Maja ili po nlp-ievski Marija ideju za karaoke je dobila iz želje da proširi svoju mapu i isproba nešto što do sad nikad nije napravila, da nam otpjeva koju za dušu! Želja joj je bila da i drugima kojima je izazov pjevanje ( ne računajući ono pod tušem di smo si svi Pavarotti u izvedbi onih brižnih iz Supertalenta) prošire svoje mape ,opuste i odlično zabave. Opremu i fantastičnog Danijela, koji je sve naše glazbene želje ispunjavao do kasno u noć, organizirala je preko firme Godji entertainment. Odabir repertoara objasnila je: „htjela sam da se pjeva nešto što je (po mojoj procjeni) neuobičajeno za mapu NLP-evca, ono što ljudi ne upale ujutro dok piju kavu,poskočice koje možeš čuti na piru i sl.“
U duhu uskršnje solidarnosti birala je pjesme koje više-manje svi znaju ili su bar poznate po refrenu, a opet da nisu prezahtjevne ritmom za one s malo manje sluha i hrabrosti za pjevanje u javnosti. Iz dostavljenog popisa pjesama, Marija je odabrala po 20tak ženskih i 20tak muških vokala, a pjesme su bile brojčano obilježene na papirićima koje smo izvlačili tako da do zadnjeg trena prije nego si došao na red nisi znao koju pjesmu ćeš pjevati. Papirići su označavali kojim ćemo redoslijedom pjevati, a i ideja je bila da dečki u prvom krugu pjevaju ženske vokale, a cure muške te se u drugom krugu obrnuto pjevalo.
Marija se izvrsno snašla u ulozi domaćice večeri i odlično moderirala cijelu priču što se pokazalo super nakon par čašica ohrabrenja. Na kraju giga bilo je glasovanje za najgoru i najbolju izvedbu, a najbolji i najgori izvođač su na kraju izvlačili papirić na kojem je pisalo „više sreće drugi put“ i „nagrada“, kako je Maria objasnila : „smisao je bio da i onaj najgori može doći na vrh ako ima sreće jer nije samo talent presudan u životu.“ Nas nekolicina zbog malo previše ohrabrenja na početku, nismo se ni puštali mikrofona tako da šteta da nije bila i treća kategorija, za najbolji / najgori zbor ili grupnu izvedbu.
Budući da je uz tajno iskustvo bila organizirana proslava rođendana našeg Stvoritelja, nove glazbene nade počele su pristizat u sve većem broju. Gotovo da nitko nije mogao odoljeti da se ne okuša u prezentiranju svojih vokalnih (ne)sposobnosti i zabavi cijelu ekipu. Uskršnji party se nastavio do kasno u noć, a samo oni najjači su ostali do prvih jutarnjih ptičica pjevajući posljednje note „pirskih“ poskočica. Eee da ako niste znali Uskrs se često naziva i Vazam, a riječ dolazi od vuzem ili uzeti, ili u ovom slučaju oduzeti SE uz drage ljude, pokoju ohrabrenja i domaćicu večeri kao što je Maja Marija, kojoj se svi zahvaljujemo na ovom odličnom iskustvu, proširivanju mapi i odličnoj atmosferi.
U konačnici ono najbitnije se i dogodilo svi pođosmo u miru kućama.
Hoo Amen
Iva Ukić, NLP Practitioner
Organizacija: Maja Špralja a.k.a. NLP Maria
SAŠA BARDAK, 34, inženjer
Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Što će djeca ako se meni nešto dogodi?
Planuo bih u sekundi. Često sam bio uvjeren da je moje stajalište jedino ispravno. Kako netko može biti tako glup? Kako netko može razmišljati na taj način?
Na primjer, ja sam liberalan, a prijatelj je konzervativan. Uvijek me provocirao s političkim pričama. A ja sam uvijek reagirao na isti način. Poludio bih i otišao kući. Kao da sam čekao da mi netko nešto kaže.
Postao bih živčan, sve mi je bilo glupo i ništa mi se nije dalo. To je ta kombinacija. Tri moja najbolja opisa.
Zbog posla sam stalno u autu. Sad sam tek svjestan koliko sam „pizdio“ u prometu. Čovjek ispred mene ne bi krenuo istu sekundu kad se upalilo zeleno svjetlo i to je bilo dovoljno za promjenu raspoloženja. Mislio sam si E da bar sad staneš, da ti se zaderem kroz prozor da si idiot!!
Gubio sam energiju i živce.
Pažnju sam posvećivao tuđim mišljenjima. Lako sam se dao povrijediti. Razmišljao bih satima Pa kako ovo, kako ono, kako je mogao, što ona sada misli...Konstantno sam i sve analizirao. To me umaralo. Život mi je znao biti naporan.
Sve što sam radio moralo je biti besprijekorno. Morao sam prvo dobro razmisliti prije nego što s bilo čim krenem. Imao sam previsoka očekivanja od sebe.
Dobro je analizirati i biti perfekcionist kad si inženjer, no u odnosima, komunikaciji sam sa sobom i s drugima je – na odmet.
Na primjer, u sportu sam sebi sam radio pritisak da moram biti najbolji. Nisam znao gubiti.
Ako mi ne bi išlo iz prve, odmah je bilo: Ti si nesposoban. Kako to nisi uspio?!
Čuo sam priče o smrti jednog mladog čovjeka. Od te informacije, više nisam ni čuo ni razmišljao normalno. Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce. Bojao sam se bolesti, a rijetko kad bih otišao kod doktora.
Čuo sam da je otac mog prijatelja završio u bolnici. Morao je na operaciju. Doslovce sam cijeli dan na poslu proveo u nekoj polusvijesti razmišljajući o svojim simptomima.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Stalno mi se vrtila ista misao: „Što ako se meni nešto dogodi, a otac sam dvoje djece?“ Toliko me to opterećivalo da se nisam mogao opustiti ni u čemu. Nisam uživao u životu.
-Tata, a zašto si tužan? Pitao me moj stariji sin. Toliko sam se znao unijeti u bolesti da su i sinovi primijetili moju odsutnost.
To je bio trenuak kad sam shvatio da nešto moram promijeniti.
Normalno je da brineš kao roditelj, ali ne u toj mjeri i na taj način da to osjete tvoja djeca.
Uvijek sam sve odgađao. I poslovno i privatno. Joj, boli me glava. To je bilo dovoljno da si kažem: Budem sutra...
Uvijek sam bio kampanjac. Testirao sam svoje granice, ljude i situacije. To mi više nije stvaralo užitak, no nisam znao što promijeniti.
Ušao sam u stanje potpune letargije. I to je bio začarani krug. Kasniš s nečim, pa si ljut na sebe jer kasniš. Imaš i problem s nadređenima ili sa ženom, ili sa sobom.
To je kao neki mazohizam. Znaš da možeš, ali ipak- budeš sutra.
Kakav je bio stav prema obvezama, takav je bio i prema životu: What's the point?. Zašto bi se oko ičega trudio kad ionako ništa nema smisla. Zašto bi se trudio kad ću oboliti...
Sad guštam u nereagiranju. Prepoznajem tuđe obrasce u komunikaciji i tako se „ne pecam“ na provokacije. U mnogo manjoj mjeri doživljavam napade ljutnje, a ako uopće dođe do toga, lakše i brže si promijenim stanje.
Mnogo manje ulazim u konfliktne situacije i ne gubim vrijeme na svađe.
Najkorisnija lekcija je „Mapa nije teritorij“. Razmišljam što je drugom čovjeku u glavi. Mogu jednu situaciju vidjeti iz više kuteva. Možda „čovjek koji kasni na semaforu“ ima ozlijeđenu nogu i to uzrokuje kašnjenje reakcije od jedne sekunde?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Također meta modelom sam razvio kvalitetniji razgovor sam sa sobom. Toliko izvježbate taj meta model na treningu da počnete automatizmom drugačije reagirati. U neželjenoj situaciji, ja se jednostavno sam sa sobom razgovaram drugačije i smirim se.
Ja odlučujem kako ću reagirati i koji značaj ću dati kojoj situaciji. Napokon imam – kontrolu.
Otkad sam završio NLP, mnogo, mnogo manje razmišljam o bolestima. Više nisam umišljeni bolesnik.
Prvi korak je da postanete svjesni tih misli, da ne sudjelujete u njima. Dobijete mogućnost promatrati ih sa strane. Drugi korak je da dobijete alate za njihovu promjenu. Koristim Meta model kojim sebe možete razuvjeriti. Razgovaram sa sobom zdravo i razumno.
Rezultat je da više nemam „crni“ pristup životu. Nema pesimizma.
Olakšanje je ogromno.
Zavolio sam napustiti zonu ugode Više ne odgađam. Jednostavno stvari – napravim i to - danas. Za to koristim alat sidrenja.
Jednom sam tako napravio kad mi se nije dalo ići na trening i najradije sam htio ostati na toplom, na kauču, ispred televizije. No, rekao sam si Ne, idem! i poslije sam se osjećao mnogo bolje nego na kauču. Taj Ne, idem! sam počeo primjenjivati i u svim ostalim poljima života. Kad si to izgovorim, automatski uđem u neki borbeni stav.
Opere me totalna euforija. Mogao bi čuda.
To mogu zahvaljujući promjeni stava. Nema više Who cares i What' s the point....Sada se sve može!
NLP mi je dao kontrolu misli i kontrolu emocija. Moj život više nije naporan. NLP je – olakšanje.
FEEDBACK SAŠA TENODI: Njegovi treninzi su kao droga. Fascinira me kako postigne atmosferu i zajedništvo na treninzima, kao da se svi znamo sto godina. U toj prostoriji s njim, kao da možeš riješiti svaki problem. Odlično radi svoj posao. Svaku vježbu koju sam radio s njim mi je napravio savršeno, stvarno sam osjetio sve benefite NLP alata. Kad radiš s njim shvatiš: OVO stvarno funkcionira!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
HRVOJE ŠARIĆ, 45, dipl. inženjer elektrotehnike, vlasnik trgovačkih tvrtki Tetec promet i Tetec d.o.o., NLP Master
Posao, posao, posao i samo f**king posao. Dok sve nije krenulo nizbrdo.
Koliko bi stvari bile drugačije da sam znao ono što znam danas? Uložio sam u svoju komunikaciju i - uštedio 130000 kuna.
U početku je sve bilo po PS-u. Završio sam faks, oženio se, dobio djecu nakon godinu dana braka, bilo je love, radio sam u uhodanoj firmi.
Posao, posao, posao i samo fucking posao. Bio sam veliki materijalist. Ključna stvar mi je bilo namaknuti lovu, iako sam imao hrpu novaca.
Dobar auto, kuća tam, vikendica sim, „mnogo prijatelja“, no nešto mi je falilo. Nisam znao što.
Furao sam i faks i posao istovremeno, a žena je gradila svoju karijeru. Postali smo stranci. Brak, dvoje djece, a kao da se nismo poznavali!
Nisam je mogao razumjeti. Novcem sam kupovao mir u kući.
Narušili su mi i se odnosi s djecom, zamjerala su mi što sam samo radio.
Naposljetku smo se razveli.
Pitao sam se kako sam ja utjecao na razvod? Jesam li mogao drugačije?
Radio sam u firmi svog tate. Ljudi su mislili da sam uspio samo zbog starog. Htio sam dokazati da sam uspješan zbog sposobnosti, a ne zato što sam „nečiji sin“. Trebao sam izgraditi autoritet, no bio sam nesiguran u sebe; nesiguran u direktorskoj koži.
Stari i ja smo se stalno svađali. Nisam se slagao s njegovim razmišljanjem i načinom donošenja poslovnih odluka. Nije me doživljavao. Bio sam frustriran.
Krivio sam druge za sve što mi se događa i mislio da me svi žele namjerno povrijediti. Ljutio sam se...trebalo mi je tjedan dana da dođem k sebi od takvih situacija.
Osjećao sam se da kao da je sa mnom sve dozvoljeno, da drugima nisam postavio granice.
Došla je kriza i firma je krenula nizbrdo, bilježili smo pad iz mjeseca u mjesec. Propuštali smo prilike, poslovi su nam promicali kroz prste.
Trudio sam se, mnogo energije, vremena i novaca ulagao sam u odnos s kupcima, no na kraju nisam uspio realizirati poslove.
Sastanci s kupcima bi trajali... Priča naširoko, pa čekaj bumo si nekaj popili, pa drž - pa ne daj.
Kupuješ poklone, vodiš na večere, organiziraš domjenke, plaćaš putovanja, a rezultat – figa. Nesklopljen posao. Budžet za „reprezentaciju“ bez povrata.
Klijenti su vodili posao.
Radio sam sve samo da zadržim kupca. Ako ne bi bilo po njegovom, ja sam se opravdavao i davao im sve što su tražili: Ma daj mu sve, daj mu rabat, samo da ostane!
Rizik je bila strana riječ.
Osjećao sam se NEOSTVARENO. Znao sam koliko vrijedim, i moje znanje i naši proizvodi i firma, no nisam to znao iskomunicirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Skužio sam efekt NLP-a već nakon vikend basic programa.
Uštedio sam firmi 70.000 kuna jer sam bolje pregovarao s osobom koja je itekako mogla oštetiti firmu. Drugačije sam se postavio i na taj način smo sklopili nagodbu koja je donijela uštedu.
Koristio sam upravo ono što sam naučio taj vikend: učenje da mapa nije teritorij, kalibraciju i obrasce pokrete očiju.
To mi je dalo drugu perspektivu i sigurnost te omogućilo da BOLJE PREGOVARAM.
Odlučio sam na rate uplatiti NLP practitioner pod svaku cijenu, iako sam tada već bio u financijskim problemima.
Nakon NLP edukacije, otvorio sam svoju firmu. Odlučio sam voditi se svojim idejama, a ne utabanim stazama.
Kao da sam se vratio „idejno“ na vrijeme poslije faksa, dobio sam novu injekciju samopouzdanja.
Odlučio sam preuzeti odgovornost i više se nisam bojao poslovnih prepreka.
Postižem mnogo bolji odnos s klijentima. Lakše ostvarujem tzv. rapport, odnos povjerenja koji je ključan, ako se bavite trgovinom i odnosima s kupcima.
Orijentirao sam se na njih kao na osobe, a ne samo kao na kupce. Slušam ih. Pamtim detalje iz njihovog privatnog života, njihove vrijednosti, točne riječi koje govore. Oni time dobivaju dokaz da ih cijenim, da ih slušam.
Sada više razumijem ljude i njihovu stranu bilo koje situacije.
Nijedno uvjerenje kupca nije nemoguće kvalitetnom komunikacijom i argumentima „probiti“. U tome je vrlo koristan alat tzv. Milton pretpostavki.
Naravno, radim za obostranu korist i firme i kupaca. No, sada to uspijevam prenijeti, a da ne odustajem od interesa i politike svoje firme.
To se u poslovnom žargonu kaže: „Više ne skidamo gaće“.
Umjesto silnih sastančenja, ručkova, putovanja i poklona, sjednem s čovjekom i razgovaram o poslu na mnogo efektniji način.
Moja komunikacija je konkretna i sažeta.
Budžet za reprezentaciju se smanjio za 50 000 kuna, a mi imamo odlične odnose s kupcima i veći broj sklopljenih poslova!
Naravno da i dalje imamo budžet za naše kupce, no to sada ima smisla i ima – povrata.
Profitirao sam od NLP-a i jer sam počeo cijeniti svoje vrijeme. To ne bih mogao da nisam dobio više vremena uz pomoć drugačije komunikacije.
Danas moj sastanak izgleda ovako: dođem – rapport – cilj – posao obavljen – hvala lijepa, doviđenja.
I svi sretni i zadovoljni.
Nema gubljenja vremena i dugih sastanaka sa širokom pričom, a bez rezultata.
Koncentriran sam, fokusiran na cilj i sve je mnogo konkretnije.
I prije sam bio poslovan čovjek,no nakon NLP-a sam to naučio verbalizirati.
Dižem standarde u firmi i ne odustajem od njih. Kažem To je tako i gotovo i nitko se ne buni! Ja sam se drugačije postavio i rezultat je drugačiji.
Naučio sam donositi odluke iz teritorija, a ne svoje mape (laički: svog „uskog gledanja“. NLP ti daje mogućnost da vidiš više perspektivi)
Bolje prihvaćam tuđe odluke i ponašanje. Ne vrijeđam se toliko, ne shvaćam stvari na osobnoj razini.
Sada razumijem da ljudi većinom imaju pozitivnu namjeru, odnosno da rade najbolje što znaju i da pokušavaju napraviti najbolje za sebe.
Nije im cilj namjerno me povrijediti.
Danas, ako se i „nadurim“, puno brže se vratim u NLP-evsko KONTROLIRANO STANJE.
Danas ne moram sa svima biti frend. Selektiram ljude koji su mi važni. Naučio sam cijeniti svoje vrijeme i neću ga dati svakome, imam svoje granice.
Sretan sam i zadovoljan u novoj vezi! Imam bolje odnose sam sa sobom i sa drugima.
Sada vidim stvari iz daljine, iz prizme NLP-a. Koristio sam novac kao kompenzaciju.
Kupovao sam svoju sigurnost, svoje kupce, poslovne ciljeve, mir u kući, tuđu šutnju.
Mislio sam da je novac jedina vrijednost i jedino sredstvo.
Da se razumijemo, novac je super, volim ga, danas ga cijenim jer znam koliko sam radio na sebi da živim i radim maksimalno kvalitetno.
NLP ti daje prave alate za kvalitetu života. Daje ti mogućnost da efektnije koristiš svoje vrijeme, da lakše i brže stvoriš novac i ono vrlo važno - da znaš koje su tvoje prave vrijednosti.
Na koji način sam uštedio s NLP-om?1. VRIJEME JE NOVAC – trošim manje vremena i energije na komunikaciju, sažetiji sam i konkretniji, imam više vremena za druge obveze i ideje 2. BOLJI EFEKT KOMUNIKACIJE – znam bolje odrediti cilj i lakše doći do cilja u komunikaciji - bolji odnosi s klijentima 3. BOLJE PREGOVARAČKE VJEŠTINE –bolji poslovni uvjeti, povećanje prihoda 4. DONOŠENJE BOLJIH POSLOVNIH ODLUKA – bolje vođenje firme, ušteda na razini rashoda |
FEEDBACK SAŠA TENODI: Jedinstven trener u regiji. Nekonvencionalan. Njegov trening vrijedi svake uložene kune. Stvarno mu je stalo i unese se u prenošenje znanja, on ne odrađuje svoj posao. Kod svih drugih trenera, kad platiš je gotova priča. Ovdje kroz NLP Community i dalje rasteš.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
DOMAGOJ MIRIĆ, 30, informatičar i stručnjak za digitalni marketing, autor portala CriptoDaily, NLP Practitioner
Ne pušim već dvije godine i izgubio sam 27 kilograma. Da sam ostao trom, ne bih se naučio dosljednosti. Pitam se do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja.
Vrijeme sam provodio ispred televizora i na laptopu. Došao sam do te točke gdje mi je život počeo izgledati kao ravna crta. Bio sam „mrtvac“.
Moj život je bio monoton. Stagnirao sam na svim poljima. Nisam učio nikakve nove vještine, ništa novo nisam proživljavao. Kao da sam stao nakon završene srednje škole i fakulteta i od onda – bez postignuća.
Dok sam bio na faksu, učio sam doslovce za prolaz, bez neke posebne motivacije. Sve se odvijalo linijom manjeg otpora.
Došao sam do te točke nakon koje mi je život izgledao kao ravna crta; bio sam „mrtvac“. Vrijeme sam provodio ispred televizora i laptopa, vikendom bih izašao van, no to je sve bila rutina.
Monotonija je trajala godinama...
Pričao sam svašta, svašta ću ja napraviti....no, ništa me nije motiviralo da stvarno i krenem.
Za nešto bih se zagrijao, no brzo bih odustao zbog xy razloga. Možda bih nešto i napravio, no pitanje je nakon koliko vremena.
Na primjer, jedan od razloga da se ne prijavim za neki posao je moje uvjerenje: Svi dobivaju posao preko veze. Zašto bih se ja trudio kad je ionako sve namješteno?
Često sam bio uzrujan zbog odnosa s frendovima ili sa starcima. Nisam bio zadovoljan svojim reakcijama ili ne bih bio siguran kako bih uopće trebao reagirati u nekoj situaciji.
Bilo je masu primjera gdje sam reagirao impulzivno. Podivljao bih i povrijedio bih druge svojim ponašanjem. Onda sam se išao ispričati, ali samo da završim tu priču. OK, SORRY. Reda radi.
Ljudi su me uvukli u svoje emocije. Ako je netko bio negativan, ljut, tužan, što god, ja bih dozvolio da me ta emocija povuče. Čak sam si pomislio Pa što ja nemam svoje ja? Zašto si to dozvoljavam?
Često bih zauzimao njihovo mišljenje i njihove emocije kako bi im se svidio, bez obzira slažem li se ili ne. Nisam se izborio za svoje mišljenje, nego sam išao drugima niz dlaku.
To mi je bio treći korak u autu svako jutro. Ništa bez cigarete, zapalio bih je u svakom slobodnom trenutku. Sjednem na kavu; prvo pljuge na stol, naruči kavu i zapali. Rob navike.
Imao sam 101 kg. „Prevagnulo“ je kad sam stao na vagu. Osjećao sam se užasno i zapostavljeno. WTF?! Što si si napravio? Prije si druge zaj... za to, a sad si to ti! Kako si to mogao dozvoliti?
Prvi pokušaj mršavljenja je bio neuspješan. To je bila novogodišnja odluka. 6 mjeseci sam vježbao, a skinuo sam samo 3 kg, nikakvi rezultati. Bio sam jako nezadovoljan. Sad vidim da je to zato što nisam bio kongruentan sa svojim odlukama (laički: kad govoriš jedno, a radiš drugo).
Često sam bio u analizama i negodovanjima sam sa sobom u glavi... Naprimjer, padne mi mobitel i ja bih „pizdio“ danima i analizirao sam sebe. Svakom analizom i vraćanjem na tu situaciju sam se iznova iznervirao. Stalno se prisjećaš istog povoda nervoze i emocije skaču malo gore- malo dolje.
Htio sam naučiti kako da svoju komunikaciju dignem na višu razinu, zapravo - htio sam shvatiti sam sebe, komunikaciju sam sa sobom i sa drugima. Ja sam tip koji prvo voli shvatiti kako stvari funkcioniraju.
E, tu počinje priča o NLP Basic programu...
Na basic-u sam dobio osnove komunikacije koje sam odmah počeo primjenjivati. Odmah nakon prvog predavanja isprobao sam tzv. rapport i kalibraciju i sam se uvjerio na konkretnom primjeru: ostvario sam veći utjecaj u komunikaciji. Od vrlo živčane osobe uspio sam dobiti najljubazniji odgovor, dok su ostali imali upitnik iznad glave kako sam to uspio.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Pratio sam svog sugovornika i njegove reakcije na ključne riječi, koje je on sam prvo izgovorio. Prepoznao sam što mu je važno i tome se posvetio.
Izašao sam van s treninga taj vikend i osjećao čisti adrenalin i uzbuđenje!! OK, ja želim još!! Želim još tog osjećaja! Idem na practitioner!
Danas se pitam do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja?! NLP mi je daljnjom edukacijom ubio generaliziranje. To je ono što me potkopavalo! Meta model ti „razvali“ uvjerenja koja ti ne trebaju.
Danas ne razmišljam Svi dobivaju posao preko veze. Danas razmišljam OK, kako znaš? Ne dobivaju li posao i oni kojima je stalo?
Instalirao sam si novo uvjerenje: Ja ću dobiti posao - i to se i dogodilo.
Trener nas je naučio mottu Always underpromise and overdeliver. Znao sam što hoću i bio sam spreman za to se i potruditi!
Da nisam tako razmišljao, ne bi se nikada našao u situaciji, da usred krize, mogu birati između poslova. Odabrao sam posao koji sam htio i to u konkurenciji s kvalificiranijim kandidatima od mene.
Zašto netko ima ton kakav ima? Zašto se netko ponaša na određen način? Kako da reagiram? Sada mi je to sve jasno.
Sada više shvaćam kako funkcionira ljudska psiha, zašto ljudi reagiraju kako reagiraju i to mi je vrlo korisno u svakodnevnom životu i poslu kojim se bavim - marketingu.
Kolegica je zbog teškog dana bila u stanju Idem se napit, no znao sam kako da je umirim. Na kraju razgovora je bila u šoku: Ovo mi je trebalo, a ne alkohol. Doveo sam je- od suza do zena.
Poanta je da, ne samo da pomogu pomoći drugima, nego ja znam utjecati na svoju emociju. Ja sada biram hoću li biti u nečijem stanju ili ne. Biram kako ću reagirati. Osvijestio sam mogućnost izbora.
Više se ne dovodim u situacije da se drugima moram ispričavati jer sam ih povrijedio. Ako se to i dogodi, rješavam stvari razgovorom, pogledam situaciju njihovim očima i komunikacijom riješim nesporazum, iznoseći i svoje mišljenje.
Otkad sam NLP-ovac, nema negativnih stanja. One situacije s frendovima kad si uzrujan bezveze! Puno lakše prihvaćam ljude i situacije.
U sekundi ću se pomiriti s onim što ne mogu promijeniti. Sada razmišljam; ako mogu nešto promijeniti, idem to ispraviti, ako ne mogu, ne razmišljam više o tome. Velim J... ga i idemo dalje. Nema više analiziranja, prisjećanja i žvakanja jedne te iste situacije.
Donosim odluke. I stvarno ih realiziram. Ostvario sam ono što sam zacrtao tijekom treninga – da imam pasivne prihode. Pokrenuo sam vlastiti portal na koji sam fokusiran i koji mi donosi novac baš onako kako sam zamislio.
Da sam ostao trom, ne bih preuzeo rizik, ne bih ušao u taj biznis s toliko entuzijazma. Prije bih si u startu stvorio mišljenje koje nije potkrijepljeno činjenicama ni istraživanjem i tu bi priča stala. Nema više Što bi, kad bi ...nego konkretna akcija.
Sada ustrajem na svojim odlukama. Nije razlika samo u početnom stavu, da želim steći nova iskustva i nova znanja, nego kada krenem u nešto, ne odustajem tako lako! Moj život je zato mnogo uzbudljiviji.
Prešao sam na električnu cigaretu i to je trajalo neko vrijeme. Igrao sam se omjerima nikotina i tekućina u električnoj cigareti i onda sam se u jednom trenutku pitao: Pa zašto ja uopće pušim? Kakav mi osjećaj daje pušenje cigarete?!
Da nisam NLP- ovac, ne bih nikada tako razmišljao, ne bih mogao prepoznati vanjske trigere iz okoline, način kako ja na njih reagiram, što mi zapravo stvara užitak, što mi je vrijednost, kako tu vrijednost osjećam i gdje u tijelu, kako da to nadomjestim, kako da u tome ustrajem... Iskoristio sam cijeli set NLP alata i uspio SAM riješiti naviku za kojom uopće na žalim!
Proces od vanjskog trigera do čina gašenja cigarete sam razlomio na mikrodijelove i skužio sam da je riječ o SIDRENJU. Ja pušim samo zbog par sekundi uvlačenja dima.
Koja je moja vrijednost, koji je submodalitet kad udahnem dim? Tada osjećam ispunjenost. Kao da dišem punim plućima.
A kada je točno taj osjećaj najjači? Shvatio sam da mi je najveći HYPE prije nego ispuhnem dim.
Potom sam izolirao taj osjećaj i razmislio kako da dođem do istog osjećaja, a da ne pušim cigaretu. Potom sam bacio i električnu cigaretu.
Kada mi je došla pušačka kriza, znao sam kako izazvati svoj hype, a bez cigarete. Bez filozofiranja, jednostavno jako duboko udahnem i izdahnem. UDAHNEM CIJELIM TIJELOM. Snažan udah mi daje isti osjećaj u prsnom košu - osjećaj rasterećenosti, oslobođenja i zadovoljstva.
Danas, dvije godine nakon, tri do četiri puta tjedno ponovim taj proces čistim automatizmom, ili svjesno kad god poželim kada sam pod utjecajem vanjskih trigera, na primjer na cugi s društvom.
Nevjerojatno je prestati pušiti. Ali za ozbiljno. Nema onog: Sad ću zapaliti samo jednu uz pivu. Potreba je znala potrajati x minuta, ali izoliranjem i okidanjem iste vrijednosti bez cigarete, naučio sam kako kontrolirati potrebu i sada živim mnogo kvalitetnije.
Prije sam bio usmjeren na cilj skidanja kila. Naravno da mi to nije donijelo rezultate. Nisam povezao stvari. Još u srednjoj školi dobio sam psorijazu i imao hipersenzibilnu kožu. Zbog toga mi je bilo bed u dosta društvenih situacija, nisam volio biti u fokusu drugih, bojao sam se da će vidjeti moje mane... Razvio mi se kompleks...
Kada sam izbacio gluten, simptomi su se povukli i bio sam mnogo sigurniji u društvu, nije bilo osjećaja srama i nesigurnosti. Bio sam mnogo opušteniji i slobodniji.
No, posustajao sam u držanju pravila prehrane. Gluten je zapravo bio uzročnik mojih problema, no ja se nisam znao oduprijeti potrebi za njim. Teško jest, jer se nalazi u većini namirnica.
Napravio sam sličan proces kao s pušenjem. Usidrio sam si gluten na osjećaj srama, nelagode, kompleksa i nesigurnosti.
Za mene je gluten = nesigurnost.
Od kada sam ga izbacio iz prehrane, vratio sam sigurnost, slobodu i samopouzdanje u svim društvenim situacijama. Vrijedniji mi je moj stav Više si to neću dozvoliti i osjećaj vlastite sigurnosti i slobode nego neki kratki užitak.
Skužio sam da sve ima svoj trigger. To ne bih mogao bez NLP-a. Sada ne jedem kruh, a prije sam jeo kruh uz tjesteninu?! Stvarno moćno!
Commitment je moja najveća lekcija!
NLP je jednostavno set alata da budeš BOLJI TI.
SAŠA TENODI FEEDBACK:
Vrhunski coach. Mislim da moj monogaman stav prema NLP-u mnogo govori. Ne pada mi na pamet učiti od ikoga drugoga! Saša Tenodi = NLP.
Comittment – sveto ime NLP-a
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Na početku priručnika za NLP Praktičara stoji nekoliko definicija koje objašnjavaju što je Neuro-Lingvističko programiranje. Ako imaš sreće, možda ih jednom pročitaš uživo. Danas dijelim s tobom jednu koja se najviše odnosi na ovu temu.
„NLP razotkriva modele mišljenja, učenja, motivacije i promjene. Također nam otkriva način na koji primamo i obrađujemo informacije, kao i utjecaj tih procesa na naše ponašanje.“
Kad pročitam ovu definiciju, zapitam se: “Zašto sam, nakon više od 12 godina rada u marketingu, tek sada završila NLP tečaj? Pa nije li to jedan od osnovnih alata svakog marketera?
Priznajem da ne mogu znati, ali mogu pretpostaviti da bi moj posao bio značajno lakši da sam prije 10 godina znala ono što znam danas. Zato danas mogu ujediniti iskustvo u marketingu i znanje NLP tehnika i podijeliti s tobom 3 tehnike koje možeš koristiti da tvoje poruke dopru do većeg broja publike:
Što su reprezentacijski sustavi? Znaš ono kad netko kaže: Ja sam ti vizualni tip. Ili: Pamtim bolje kad zapišem. To ti je uglavnom to. Vizualni, auditivni, kinestetički i auditivni digitalni reprezentacijski sustavi definiraju na koji način doživljavamo svijet.
Kod svih su u određenom omjeru zastupljena sva četiri, no najčešće je jedan dominantan. Na primjer, ako si vizualni tip, a netko počne govoriti o tome kako nešto zvuči, manja je vjerojatnost da ćeš stvoriti emotivnu povezanost s temom nego da govori o tome kako izgleda, kakve je boje, oblika, veličine.
Kad se obraćaš velikom broju ljudi, kako ćeš osigurati hvatanje najvećeg mogućeg broja ljudi? Jedan od načina je da koristiš rječnik svih reprezentacijskih sustava. Ako si prvenstveno vizualni tip (vidim, sagledajmo, vizija, mutno, izgleda, pokaži, jasno, itd.), nakon što napišeš tekst, prođi ponovno kroz njega i dodaj auditivne (osluškivanje, govorimo, zvuči, harmonično, naglasak, itd.), kinestetičke (dobar osjećaj, tvrd, uhvati, opipljivo, pratiti, itd.) te nespecifične (misao, iskusno, znanje, svjesnost, uspjeh, funkcionalno, itd.) fraze.
Preporučeni članak: Reprezentacijski sustavi
Definicija preuokviravanja je jednostavna – uzmeš frazu ili činjenicu i promijeniš joj značenje. Staviš je u novi okvir.
Zašto je to važno u oglašavanju? Zato što mijenjanjem okvira mijenjamo osjećaj. A promjena osjećaja (u željenom smjeru) može dovesti do akcije.
Reframing cijene je poznata aplikacija ove tehnike, no možeš preuokviriti puno više od cijene. Možeš preuokviriti značenje (sadržaj) i kontekst (situacija). Najbolje ćeš shvatiti koncept preuokviravanja/reframinga na primjerima:
(Source http://www.apricot.at/en/2011/04/daihatsu-picks-up-five-time-more-women-than-a-lamborghini/)
(source Pinterest https://i.pinimg.com/originals/90/dd/0d/90dd0d7855c68ade5eea44f6eed0f231.png)
(source Pinterst https://i.pinimg.com/originals/c0/d7/21/c0d72189ac4a1eef9ca083fbd0a209f0.jpg)
(source http://www.thegoldenbug.com/en/vintage_vw_ads/d351/it_makes_your_house_look_bigger)
(source Pinterest https://www.pinterest.com/pin/22799541843666677/)
Zamisli samo koliko se možeš zabavljati s preuokviravanjem. Jedva čekam u komentarima pročitati tvoje uspješne pokušaje.
Preporučeni članak: Preuokviravanja
David Ogilvy je u knjizi „Ogilvy o oglašavanju“ rekao „Nejasnoća u oglašavanju ne radi, specifičnost u oglašavanju radi“.
Ljepota Milton modela jest da je toliko nespecifičan da dozvoljava svakoj osobi koja primi poruku da je interpretira upravo onako kako ona želi, osjeća, čuje i vidi. I u tome je Milton model jedan od naj specifičnijih komunikacijskih modela.
Usporedimo ove dvije rečenice:
1 U nesavršenom svijetu možeš imati jednu stvar koja će biti savršena za tebe – vrhunski smartphone.
2 Koliko će ti novi vrhunski smartphone ipak omogućiti da učiniš svoj svijet bar malo savršenijim?
Vidiš li razliku između slike i osjećaja koju oslikava prva rečenica od one u drugoj? Jednom kad shvatiš po čemu je druga rečenica bolja, znat ćeš da će doći vrijeme da usavršiš korištenje Milton modela.
Milton model koristi velik broj jezičnih obrazaca i pretpostavki. Jedna od njih je i složeno izjednačavanje, u kojem uzimamo dva pojma koja nisu nužno povezana, a kamoli jednaka, i izjednačavamo ih.
Sjećaš se Ledo reklame iz 2008. godine „Smrznuto je zdravo“? Ovaj obrazac se zove jezično izjednačavanje. Dio javnosti je bespogovorno prihvatilo da je smrznuto zdravo. Nisu svi, i zato danas Ledo ima novi slogan. Svježe smrznuto.
Je li ovaj novi slogan jednako ili više nejasan nego prvi? Je li svježe ili smrznuto? Ako je bilo svježe u trenutku smrzavanja, koliko je svježe nakon što mjesecima stoji smrznuto?
Ljepota nespecifičnog jezika je upravo u tome da će svaka osoba koja čuje poruku iz nje izvući svoju istinu.
Možemo li biti konkretniji od toga?
Autor: Tajana Belina, NLP Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
(INTERVJU) HRVOJE MARTIĆ, direktor službe informatičke podrške u Hrvatskoj pošti, MASTER NLP-a
Hrvoje Martić je, u 7 godina svog rada u HP-u, napredovao od inženjera do direktora službe Informatičke podrške. Direktorsku poziciju zauzeo je u periodu svoje NLP Master edukacije. Kako je izgledao taj put i kako točno NLP alati pomažu u napredovanju u korporativnom okruženju otkrio je u novoj Business NLP priči.
Svoju karijeru započeo sam kao inženjer u IT odjelu, zadužen za operativne zadatke u kojima je manji naglasak na interakciju i rad s ljudima. Kad sam postao voditelj, uvidio sam da ljudi nisu linearni i predvidljivi, kao što je to tehnologija. Počeo me zanimati „blend ljudi i tehnologije“, jer rezultat ne ovisi samo o meni, već i o mom timu i njihovim kompetencijama.
Događale su se konfuzne situacije. Trudio sam se dati smjernice, no oni me iz nekog razloga ne bi poslušali ...ili sam tek naknadno shvatio da sam im trebao vjerovati, a nisam...Uglavnom, kontinuirano sam se propitivao radim li na ispravan način i tako sam trošio mnogo energije.
S vremenom sam shvatio da ne razumijem ljude dovoljno i da mora postojati efikasniji način rada. Delivery odnosno obavljeni posao se uvijek ostvario, no bilo je pitanje KAKO je posao obavljen i koliko sam ja vremena uložio u krajnji rezultat. Na primjer, smatrao sam da sam dao maksimum, no obavljeni posao je samo djelomično ispunjavao moje kriterije, a ljudi koji su bili uključeni nisu bili zadovoljni. To mi je stvaralo osjećaj razočaranja, koji sam vjerojatno prenosio i na kolege.
Shvatio sam da su mi potrebne vještine za rad s ljudima, s kojima ću moći „izvući“najviše iz svog tima. Zaključio sam da prvo moram raditi na sebi da bih u tome bio uspješan.
Što je to zajednički nazivnik za uspjeh u radu s ljudima i njihov bolji delivery, a da su oni zadovoljni i da ne osjećaju pritisak?
Trebali su mi alati s kojima ću unaprijediti sebe, a da se to može reflektirati na druge.
Nakon praktičarskog treninga naučio sam da sam dosta alata i sam prirodno koristio, no kada saznaš njihove nazive, lakše ih „sistematiziraš“ i primjenjuješ.
Grupni treninzi su izuzetno korisni. Kad alate vježbaš na radionicama u grupi ljudi, stekneš pravi dojam koliko su zapravo ljudi različiti i koliko drugačije reagiraju. To iskustvo mi je bilo neizmjerno značajno za moje poslovno okruženje. Tako je započela moja transformacija. Naučio sam slušati, zaustaviti se u razgovoru s ljudima, osvijestiti njihovu reakciju i pronaći najbolji alat za sebe i za drugog čovjeka u danoj situaciji.
U vođenju projekata, mogu bolje posložiti flow projekta. Mogu unaprijed pretpostaviti put i predvidjeti prepreke, kao da si automatski slažem šprancu u glavi. Nakon edukacije lakše upravljam svojim i tuđim očekivanjima, imam kontrolu, predvidljivost i lakoću u vođenju.
Vezani članak: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Sretan sam kad iz ljudi mogu „izvući“ ono najbolje od njih, jer sam uvjeren da im na taj način pomažem i otvaram vrata za njihovo učenje i razvoj.
Moje promjene primjećene su od nadležnih te sam nagrađen internim priznanjem za svoj rad. Povratne informacije posebno su se odnosile na motivaciju tima i moj comittment prema zadanim ciljevima.
Ubrzo sam postao direktor. Kako se moja karijera krenula razvijati potpuno u menadžerskom smjeru, započele su i interne soft skill edukacije uključujući i prezentacijske vještine. Primijetio sam da su se moja očekivanja na edukaciju promijenila; nedostajao mi je naglasak na praktični pristup kao u NLP Hrvatska. Odlučio sam krenuti na NLP Master, a prvenstveno s ciljem učenja posebnih dinamičkih prezentacija.
Rastao sam zajedno sa svojim timom unutar hijerarhije, stoga su ljudi imali veću potrebu razgovarati sa mnom, bili su otvoreniji i doživljali me kao pristupačnog. Shvatio sam da me svi odjednom više slušaju zbog moje pozicije. Unatoč svim alatima koje sam naučio na praktičarskom treningu, i dalje sam ulagao mnogo energije u komunikaciju, a najviše zbog toga što se radilo o ljudima na višim pozicijama. Kad si na direktorskoj poziciji, moraš imati utjecaj na ljude i koji ti nisu operativno podređeni i od koje ne očekuješ delivery, moraš se pozicionirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prezentacijske vještine koje se uče na Masteru su niz metoda s kojima možete konkretno unaprijediti tim, pospješiti svoje leadership vještine i svoju – utjecajnost.
Nakon Master edukacije i običan sastanak mi je postao prilika za demonstraciju seta vještina. U stanju sam napraviti storytelling za stolom i bolje pozicionirati svoj stav i ciljeve te uvjeriti sugovornike u njihovu ispravnost. To je posebno izazovno, jer na sastanku nema mnogo vremena; u kratkom vremenskom periodu moraš izvršiti utjecaj na veći broj ljudi s različitim vrijednostima i ciljevima.
Trening i sva moja privatna i poslovna iskustva u tom periodu utjecala su na promjenu mog mindseta. Od inženjera, postao sam menadžer usmjeren na razvoj vlastitog stila upravljanja. Od strogog matematičkog sklopa došao sam do fleksibilnosti, spremnosti na pokušaje i pogreške te to smatram svojim najvećim iskorakom.
Prije sam si postavljao ograničenja, a sada sam spreman na – igru. Samim time već sam napredovao. Svaki sljedeći pokušaj čini me boljim i stvara mi novo iskustvo. Naravno, to ne znači da ne griješim.
Upravo to dopuštam i drugima – da pogriješe. Ako se ljudi ne boje pogriješiti, velika vjerojatnost je da će i uspjeti. Trudim se njegovati „ležeran“ stil upravljanja s kojim nastojim ne stvarati dodatan stres.
Sve alate koje koristim, prvo primjenjujem na sebi. Moja misao vodilja je Practice what you preach iliti radi sam ono što zagovaraš. Kad posložiš svoje vrijednosti i potrebe, lakše ćeš ih prenijeti na druge i motivirati ih. Ako ne preispitaš sebe i nisi upoznat sa svojim vrijednostima, ako ne reflektiraš svoj set vrijednosti na svoj tim, predodređen si za neuspjeh – lošu isporuku i nesretne ljude.
Moja najveća vrijednost je kada čujem da sami zaposlenici hvale projekt, vlastite uspjehe i kad vidim i čujem da su zadovoljni. To je za mene uspjeh i tada znam da sam postigao svoj cilj.
Na kampovima, ljudi jednostavno izađu iz svojih mapa – iz svojih uobičajenih načina gledanja na svijet. Imaš priliku maknuti se od svog standardnog okruženja i pokazati ili pronaći „pravog sebe“. Na primjer, neće ti biti neugodno pogriješiti, jer si okružen ljudima koji te podržavaju. Kad imaš takvo okruženje, nije te strah ući u nove izazove!
Osim što je uvijek odlična zabava, upoznaješ različite ljude, njihove poglede na svijet, njihove reakcije... Uspostavljaš dublju vezu unutar uskog kruga ljudi, u sredini koja je za sve jednako nova i izazovna i to stvarno stvara vrijednost za osobu, i poslovno i privatno.
Ta iskustva unaprijedila su moju fleksibilnost, prepoznavanje tuđih vrijednosti, razumijevanje tuđih perspektiva i građenje mog osobnog stila vođenja.
Nakon NLP-a shvatio sam da sve ovisi o meni. Mogućnosti su neograničene. Koliko ću ja uložiti u edukaciju i svoj razvoj, toliko ću dobiti natrag.
Ulaganje u sebe jest proces, ali ako ne uložiš, nema ni rezultata.
Moraš si dopustiti - IGRU.
Saša mi odgovara kao trener jer su njegovi treninzi izuzetno praktični. Vježba je za njegove radionice siromašna riječ! Metoda „bum u vatru“ ti daje praktično iskustvo koje ostale edukacije ne pružaju. Cijenim što je usmjeren da osoba što prije dobije benefite od edukacije i od okoline, a ne isključivo na svoje prodajne aktivnosti. Kao osoba ostavlja dojam da je jednostavan, no nakon što završi edukacija, shvatiš da on stvarno živi vrijednosti NLP-a u svakom aspektu svog života. Njegovi postupci i komunikacija prema tebi su samo dio metoda kojima te razvija!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
