Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Odgoj je moćna stvar: imate mogućnost promijeniti svijet odgajajući zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka spremnog biti pošten i human prema sebi i drugima. Odgoj je i svaki dan novi izazov. Zajednički trenuci isprepleteni smijehom, plačem, vikom, igrom, nestašlucima itd. Ima jedna stara narodna poslovica: „Mala djeca, male brige. Velika djeca, velike brige.“

Kako rastu djeca tako rastu i izazovi s njima, njihovi zahtjevi, a mi se svakodnevno trudimo zadovoljiti potrebe, želje i interese djeteta i odgojiti ih da postanu mudri, zreli, poslušni, pristojni, odgovorni, savjesni, zar ne?

Zbog čega onda i u najboljoj namjeri donosimo pogrešne odluke ili postupke?

Razlozi su šaroliki: savjeti drugih roditelja, utjecaj načina odgoja kako su oni sami bili odgajani, utjecaj baka, djedova, prevelika ljubav prema djetetu, prevelika briga o djetetu, nemogućnost slušanja djetetovog plača, vike, neznanje što učiniti u tom trenutku, stres zbog posla, neslaganje s partnerom itd. No, jesmo li svjesni svojih riječi ili djela? Da li zaista ono što kažemo to i učinimo?

Značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo

Česte su one situacije poput: „Daj mu kupi tu igračku samo da se ne dere. Bezveze se mučiš. Pusti ga, još je mali.“ Koju poruku je dijete dobilo? Da može dobiti što želi? Djeca u predškolskoj dobi uče osnove pravila ponašanja, neprestano ispituju granice i pravila osoba koje ih postavljaju. Pritom traže i kontakt, odnos, komunikaciju.

Odgajamo sada. Čak i kad mislimo da ne odgajamo. Sve što smo mi – odgaja našu djecu, bez govora i truda, samo od sebe. A kome dijete vjeruje i kakva je osoba koju poštuje? Ako dijete poštuje i slijedi granice da li pritom poštuju  i osobu koja ih je i odredila?  Razmislite i pitajte se kakva je osoba kojoj vi apsolutno vjerujete i koju poštujete? Da li je dosljedna, nestrpljiva, pouzdana, optimistična ili pesimistična, jedno priča a drugo radi?

Svako ponašanje ima vrijednost u određenom kontekstu

Sjetite se onih situacija kada djetetu govorite: „Da, moraš!“, a dijete odgovara sa: „Ne, neću!“ Borimo se sami sa sobom i trudimo se ne popustiti djetetu, a dijete se tada još više bori za sebe. Pa se počinje bacati na pod, viče, plače, vrišti, udara, napravi baš suprotno od onoga što ga se traži i sl. Zašto dolazi do sukoba? Zašto ponekad dijete ne želi čuti?

Pobune kod djece predškolske dobi znak su da se dijete razvija, izrađuje svoj identitet, bori se za svoj stav, ulogu, izražava svoje mišljenje. Kada dijete kaže „ne“, ono vježba osjećaj moći i individualnosti. Dijete ima dva cilja: zadovoljiti svoje potrebe i upoznati svoje roditelje, odgojitelje, osobe koje ga okružuju.

Može li dijete donositi odluke za sebe? Koje odluke može donijeti i kada? Ovisi o dobi, iskustvu koje je dijete steklo.

Djeca uče čineći, putem osjetila i tako stječu iskustvo. Kada će dijete imati dovoljno iskustva imat će i svoje stajalište, mišljenje te biti sposobno donositi samostalno odluke. Roditelji i odgojitelji posjeduje moć na dobrobit djeteta koje nije samo sposobno donositi određene odluke. Evo npr. svakodnevne borbe oko oblačenja. Hoćete li djetetu dozvoliti da obuje svoje nove sandale iako vani pada kiša i prohladno je?

To su one situacije kad je dijete jako uporno i ima nevjerojatnu moć uvjeravanja s jednim ciljem: da dobije ono što želi. Pitanjem poput: „Želiš li tenisice ili čizme?“ djetetu ćemo dati do znanja da će važno pravila jer se brinemo i odgovorni smo za zdravlje djeteta (moć na dobrobit djeteta) a pravom na biranje, djetetu dajemo slobodu izražavanja mišljenja, učimo dijete odgovornom ponašanju i stvaramo partnerski odnos.

Ako nas to što radimo ne dovodi do željenog ishoda, potrebno je prilagoditi komunikaciju i ponašanje, te početi raditi nešto drugo

Znate one situacije kad mama i tata ne daju bombone, pa onda ode do bake jer zna da će baka dati bombone. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu drugačiji ovisno o tome kakva je ta osoba. Izrazito su fleksibilni i prilagodljivi. Koliki je naš utjecaj na dijete? A utječe li dijete na nas?

Osobno mogu reći, rad s djecom mi je svakodnevno nova škola. Učim od njih i oni uče od mene. Model smo ponašanja, komunikacije jedni drugima. Djeca su čisti primjer NLP metode učenja. Upravo zato što su iskreni, slobodna duha, entuzijastični, aktivni, željni znanja, iskustva, prilagodljivi, neustrašivi, hrabri. Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Na koga je to dijete?

Od rođenja ima svoj karakter, tako je čvrst da ne možeš protiv njega! Ponaša se točno onako kako hoće, nema šanse da ga preodgojim! Što određuje našu osobnost? Određuje li nas naša biologija ili pak okolina? To je samo djelić od pregršt pitanja koja možemo postaviti u vezi odgoja, naše ličnosti i čimbenika koji utječu na njih. Ljudska bića su nedovršena i neprestano u procesu razvoja i oduvijek se pitamo je li čovjek određen u potpunosti svojom genetikom ili okolina može imati utjecaj na određivanje čovjekove osobnosti.

Nedavno sam i ponovno pogledala francuski dokumentarni film „Bebe“. Svakako ga preporučujem, vrlo je iskren, životan i potiče na razna razmišljanja vezano uz odgoj djeteta i utjecaj okoline na dijete. U filmu je prikazana priča o četiri bebe, u četiri različite države (Namibiji, Mongoliji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama), koja ih prati od rođenja pa do prvih koraka. Film nam istovremeno približava četiri različite kulture, uspijevajući zabilježiti najbezbrižnije i najdirljivije trenutke, a tako jedinstvene događaje u prvim mjesecima naših života. Film me potaknuo na razmišljanja i promišljanja o utjecaju odgoja djece. Što određuje našu osobnost?  Koliki je utjecaj genetike? Koliki je utjecaj okoline? Koliki je utjecaj roditelja?

UTJECAJ OKOLINE

U filmu možemo vidjeti različite realne scene. Npr. djeca u Namibiji i Mongoliji su goli, sami leže na podu ili pužu, igraju se s pijeskom, kamenčićima, toalet papirom, kostima što su našli na podu, lokvicama vode, a kad je umorno, samo legne i spava. Majke rade svoj posao, hrane stoku ili sl. Djeca su mirna i rijetko plaču, a vrlo često su i sama. U Japanu i Americi djeca imaju pregršt raznolikih igračaka. Najviše je igračaka na baterije i koje proizvode različite zvukove. Prikazana je jedna scena gdje dijete leži na sredini sobe, oko njega igračke a ono leži i viče. Majke se trude umiriti dijete, pjevajući i sl. Uspavljuju dijete na ruka ili u krevetiću. Uvijek su prisutne uz dijete.

Ima mnogo različitih usporedbi u filmu. Scene sa životinjama su me impresionirale. U Namibiji oko djece hoda krdo stoke. U Mongoliji dječak se kupa u lavoru, dolazi koza i pije vodu iz istog tog lavora. Vidljivo je da su djeca mirna, gledaju životinje, igraju se s njima, žive s njima. U Americi majka odvodi dijete u zoološki vrt, dijete gleda životinje preko stakla, plače i vrišti, vidljivo je da se dijete boji životinja. Majka tješi dijete, objašnjava mu, no dijete i dalje vrišti. Scene u filmu pokazuju utjecaj okoline, ljudi na razvoj djece već u prvim danima života. U početku djetetova okolina su njegovi roditelji i obiteljska sredina. Kako dijete raste tako se širi i okolina koja ga okružuje. Logično, zar ne?

TEMPERAMENT ILI KARAKTER?

Važno je znati razliku između temperamenta i karaktera. Temperament se definira kao način emocionalnog reagiranja pojedinca koji se smatra urođenim, dok se karakter izgrađuje pod utjecajem okoline. Stručnjaci kažu da naša osobnost nije fiksirana samim našim rođenjem, da svi imamo urođeni temperament da budemo otvoreni i društveni ili pak stidljivi i povučeni.

Dobar primjer su blizanci. Isti roditelji, ista genetika, isti utjecaj roditelja a oni opet svaki drugačiji. Nije li to divno? Svako je za sebe, ne postoje dva ista, zar ne? Sjetite se onih situacija kad ste se silno trudili stupiti u kontakt sa šutljivom ili povučenom osobom! Ili kad od djeteta morate izvući „one rečenice“ a dijete šuti?! NLP metode su u ovakvim situacijama sjajne i praktične koje nude načine kako se uskladiti s osobom, na koji način pristupiti, kako razgovarati i postaviti pitanja, dobiti odgovore, reakciju. Snažan je utjecaj okoline, zar ne?

Temperament se smatra urođenim i definira se kao način emocionalnog reagairanja. Možemo li utjecati na emocionalne reakcije drugih? Sjetite se onih situacija kada niste bili dobre volje a onda ugledate Vaše dijete koje Vam uputi topli pogled, nasmije se, potrči u zagrljaj. Kako ste se tada osjećali? Još uvijek negativno ili je dijete barem malo prenijelo svoje pozitivne emocije?

UTJECAJ GENA

Naišla sam na jedno istraživanje ukrajinskog pedagoga Anton Semjonović Makarenko koji je rekao da nepopravljvih ljudi nema, što bi značilo da je vjerovao u mogućnost odgajanja svakog čovjeka, tj. da ne postoje prijestupnici i teški karakteri, nego da su takvi ljudi proizašli kao rezultat loših metoda u odgoju. Prema njegovim riječima različitost oblika ponašanja može se pripisati utjecajima okoline koliko i genetskim utjecajima.

Istraživanje je dokazao na primjeru blizanaca. Jednojajčane blizanke pri rođenju su razdvojene i dane na posvajanje. Kada su imale dvije godine, njihovim majkama postavljena su različita pitanja kako bi se istražilo ima li sličnosti među njima, iako su odvojene. Jedno od pitanja bilo je o prehrani. Jedna djevojčica odbijala je jesti hranu ako u njoj nije cimet, što je izluđivalo njene roditelje. Stavljala bi ga svugdje. Majka druge djevojčice nije imala problema s njezinom prehranom. Je li to utjecaj gena ili okoline?

VAŽNOST RODITELJSTVA

U filmu ima jedna predivna, topla scena majke u Namibiji koja svira frulicu svom djetetu, a dijete mirno, gleda i sluša zvukove frulice. S druge strane scena iz Japana gdje se dijete igra igračkom na baterije koja svijetli i svira. Dijete ju istražuje dok otac sjedi za kompjuterom i priča na mobitel. Što i kako dijete u najranijoj dobi uči? Uče putem osjetila. Preko osjetila upoznaju svijet. Sve stavljaju u usta, dodirom ispituju, osluškuju i pogledom prate sve što se događa oko njih. Koliko je važna uloga roditelja? Uče li djeca oponašanjem?

Tema mnogih istraživanja zadnjih godina bila je ponašanje roditelja prema djetetu i kako ono utječe na njihov razvoj. Obitelj je najznačajniji faktor socijalizacije u ranom djetetovu životu jer se tada stječu prva iskustva i stavovi. Istraživanja pokazuju da je odnos između roditelja i djeteta temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave ličnosti. Djeca u najranijoj dobi uče oponašanjem koje je ključno za njihov razvoj te iz tog razloga roditelji moraju biti svjesni svoje uloge u njihovom odgoju.

ZAKLJUČAK ILI NOVI POČETAK?

Utjecaj okoline toliko je značajan da uzrokuje različitost i kod djece iz iste obitelji što nam dokazuje primjer s blizancima. Ona djeluje na svako dijete pojedinačno i na svoj način. Utjecaj okoline ne možemo generalizirati, on se razlikuje od obitelji do obitelji a na što utječu razni čimbenici (obrazovanost roditelja, odgojni postupci, socijalno-ekonomski status, itd.).

Na svijet dolazimo s nasljeđem, no potrebno nam je iskustvo da bismo se izgradili kao osobe. Način na koji se dijete odnosi prema drugima može biti povezan s načinom na koji je iskusilo unutar obitelji. Kako razgovaramo s djetetom tako će i ono prema nama i drugima. Kako se mi odnosimo prema okolini tako će i dijete. Roditelji su najvažniji modeli u ranom razvoju djeteta. Njihove metode u odgoju, ma kakve bile, oblikuju djetetovu osobnost i zajedno sa genetikom postavljaju temelj čovjeka u kojeg će dijete izrasti.

Današnja okolina u kojoj živimo raznolika je i utjecajna dok roditeljstvo nije uređeno, ono se uči. NLP polazi od teza da se svi resursi nalaze u nama, da svako ponašanje ima pozitivnu namjernu i određenu vrijednost u određenom kontekstu i što god da jesmo...uvijek smo više od toga, samo ako to želimo.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 Komunikacija s djecom je uvijek prava avantura

Svaki radni dan, ista stvar. Idem na posao i ne znam što ću točno raditi, kako će dan točno izgledati, kada i kako će završiti. Zašto? Jer radim u vrtiću i komunikacija s djecom je uvijek prava avantura. Svaki dan igre bez granica. I to mi je super jer s djecom u svakom trenutku naučiš nešto novo. Oni su spontani, otvoreni, iskreni, neiskvareni, tako jednostavni. I svako dijete je drugačije, posebno, nepredvidljivo, znatiželjno na svoj način. No, svaka medalja ima dvije strane. Ono kad dijete plače, a ti ga ne možeš smiriti? Baca se na pod i vrišti? Na svaki prijedlog ili zahtjev govori „ne, neću, ne mogu“!? Ne želi obući kapu, a vani minus i debela zima! Ili ne želi ručati?! Nisu li to svakodnevne borbe s djecom? Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom da odgajati dijete nije uvijek najlakše, zar ne?

Istovremeno, odgajati dijete vrlo je odgovorno, nije li tako? Koliki je utjecaj svakog našeg pokreta, pogleda i riječi upućeno djetetu? Kad god postavim to pitanje bilo kojem roditelju, odgovaraju sa: „Da, djeca su mali papagaji i upijaju kao spužve.“

Preporuka: NLP – ŠTO JE TO?

Utječu li naše riječi, pokret i pogled na dijete?

Znate one situacije kad je dovoljan jedan pogled i dijete točno zna što to znači? Na našem pogledu ili određenom pokretu ono točno zna smije li nešto ili ne. Događa se da smo iz nekog razloga ljuti ili nervozni i na žalost, nesvjesno to prenosimo na dijete iako ono nije utjecalo na naše negativno stanje. Komunikacija je proces razvoja informacija. Ona se dijeli na svjesnu i nesvjesnu. Jeste li znali da samo 7% sveukupne komunikacije se odnosi na verbalnu? Znate za one trenutke kad ste djetetu rekli „ne“ a ono nije reagiralo?! To je najveća borba u odgoju: postavljanje granica koju dijete neprestano ispituje a od roditelja i odgojitelja se očekuje biti čvrst, odlučan i dosljedan naučiti dijete poštivati granice. I upravo na taj dio utječe naša nesvjesna komunikacija, odnosno govor tijela i način izražavanja. Komunikacija je izrazito važan i moćan proces. Djeca uče ono što vide, čuju i osjeti. Uče od nas, roditelja, odgojitelja, učitelja i mi smo model djetetu.

Naše emotivno stanje i utjecaj na dijete

Lako je kad su klinci veseli, radoznali, poslušni. U tim trenucima i mi smo super, puni pozitivne energije, poletni, prepuni ideja pa se igra i rad sa djecom jednostavno i samo od sebe nadograđuje. Kako se djeca osjećaju, tako se i mi osjećamo i obrnuto. Sjetite se kad bili nervozni ili ljuti, kako se tada osjećalo dijete?  Kad ti se žuri na posao, a dijete ima svo vrijeme ovog svijeta. Pa ne želi obući baš ove hlače ili ne želi ići u vrtić. Jeste li uspjeli „na silu“ obući dijete bez plača ili dječjeg protesta i prkosa? A sad razmislite kako se tada osjećalo dijete?

Takve se situacije događaju i nama odgojiteljima koji imamo mnogo iskustva u radu s različitom djecom. I zato sam i rekla da je rad s djecom prava avantura.  Npr. dijete uporno gura drugu djecu, otima im igračke, na svaki moj zahtjev ili prijedlog ne reagira. Jednostavno me ignorira. Djetetova "negativna" energija prenosi se na mene jer me ne sluša ili me ne čuje. I druga djeca se počinju neprestano žaliti, ljutiti. A začarani krug negativne energije se sve više širi i raste. Prije, u meni bi sve više „kipilo“, a ja moram rješiti stvar. Kako? Ako krenemo negativno stvari će se samo pogoršati. A koju poruku dobiva dijete? Definitivno ne pozitivnu i konstruktivnu. Dakle, ne ovisi li mnogo toga o nama?

Negativno stanje prebaciti u pozitivno

Negativno emotivno stanje usmjeriti u pozitivno. Kako? NLP programi nude različite metode i strategije rada. Prvenstveno rad na sebi. Kako ćeš ti prema drugima tako će i oni prema tebi. Djeca su nam pravi pokazatelji ove teze. Tako su iskreni i direktni. Odgajati dijete nije lako ali je predivno. Važno je da sam smo mi pozitivni i kontroliramo svojim stanjem da bi mogli na pozitivan način utjecati na svako dijete.  Kada ste počeli koristiti NLP metode i tehnike, osjetit ćete promjene na sebi a istovremeno ih vidjeti i na djetetu. Postoje različite strategije, kao npr. „sidro“ koje sam ja pronašla sebi najučinkovitijim da se u kratkom vremenskom roku prebacim u pozitivno stanje. Najčešće u tim negativnim situacijama se koriste rečenice poput: „Nemoj uzimati drugima igračke. Nemoj vikati. Ne možeš sad bombone jer nisi još ručao.“ I kad djetetu stalno govorite ne, nemoj...Što onda smije? A što da probate negativne rečenice preoblikovati u pozitivne?

Kolika je moć pozitivno oblikovnih rečenica?

I prije sam znala da se u cilju utjecaja na dijete trebaju koristiti pozitivno oblikovane rečenice, no nisam ih uvijek uspijevala koristiti. Prvo, zato jer sam bila u negativnom stanju. Ali sada koristim vlastito sidro za prebacivanje u pozitivno stanje. Drugo, društvo generalno koristi više negativno oblikovanih rečenica koje su se prenosile na mene i postale dio govornog obrasca. Sva sreća pa sam na vrijeme otvorila oči, shvatila srž problema i odlučila promjeniti komunikaciju. I to uvelike olakšava rad s djecom, a isto tako i utjecaj na njih.

Medvjeđa usluga za dijete

Većina djece idu linijom lakšeg otpora i naučeni su da odrasle osobe mnoge stvari čine umjesto njih. Jer mi smo ih to naučili. Ipak, ja to smatram medvjeđom uslugom za djecu. Ali uloga roditelja i odgojitelja jest upravo to da nauče djecu biti samostalni, da imaju pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje, samopoštovanje. Ako ćemo djeci stalno govoriti ne, nemoj, pusti meni, ja ću to, ti si još mali, to je samo za velike i sl., kako će dijete biti pozitivno, samopouzdano ako stalno sluša kontraproduktivne rečenice?

Primjer instant utjecaja na stanje djeteta

Banalan primjer koji se događa svakom roditelju i meni svaki dan na poslu. Idemo mi na dvorište i sad treba skinuti papuče i obući tenisice. Dolazi mi dječak, spuštena ramena, pognuta glava, sjedne na stolicu i govori: „Ne mogu ja skinuti papuče.„ Postavljam mu pitanje za pitanjem: „A možeš li ti sjediti? A možeš li ti hodati? A možeš li ti skakati? A možeš li ti trčati?“ Na svako pitanje odgovorio je „Da.“ Čak je i pokazivao radnje koje sam ga pitala. Osmijeh i samopouzdanje je postajalo sve veće. A onda pitam ja njega: „A možeš li ti brzo kao Munjeviti Jurić skinuti papuče i obući tenisice?“ E to je bio pun pogodak. Dijete je s osmijehom na licu skinulo papuče i obuklo tenisice.

Zaključak je novi početak?!

Svi resursi se nalaze u nama. I sve što želimo postići, to i možemo. Samo ako to želimo. I to j jedna od meni najvažnijih pretpostavki NLP-a. Ima ih još. Svaka za sebe pomaže na svoj način. Na NLP radionicama pronaći ćete odgovore na svoja pitanja i rješenje svojih problema i sve one teške i nemoguće situacije gledati ćete kao pozitvne i izazovne i za sebe i za dijete.

Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama "NLP u radu s djecom" na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram