25 godina radim u ljekarni, u prvoj privatnoj ljekarni u Hrvatskoj. Uvijek smo imali visoke standarde i kvalitetu usluge, vrhunske proizvode, te se uvijek ulagalo u edukaciju i stručnost .
Imam stručno znanje, iskustvo, no u komunikaciji s pacijentima često nisam znala što reći, kako se izraziti. FALILE SU MI RIJEČI. Moja priča često nije mogla doprijeti do njih.
To je vrlo specifičan i odgovoran posao, jer u kratkom vremenu moraš znati primiti i prenijeti vrlo važne informacije koje se tiču ZDRAVLJA pacijenta. Ti si osoba od povjerenja. Ljudi ti vjeruju i važno je da ispuniš njihova očekivanja.
U samo dvije do tri minute treba znati točno procijeniti situaciju, je li stanje hitno, treba li pacijenta uputiti liječniku. Klijenti traže dodatne informacije i savjete o proizvodima.
To je moj životni poziv i cilj mi je da najveći mogući broj ljudi ode u „dobroj emociji“, da odlazi zadovoljno, dobije pomoć i savjet.
No, ja nisam uvijek mogla postići rezultat kakav sam željela.
Kako su klijenti različite dobi i različitih profila, nisam se mogla naći sa svima i nisam znala prenijeti ono što sam htjela.
Dođe gospođa koja želi preporuku kremice za lice, gospodin pak treba lijekove i usput želi popričati o nekim nuspojavama koje ima, druga gospođa s bebom čeka u redu i želi neki savjet... moraš paziti što pričaš, jesu li te dobro razumjeli, jesi li im pomogao...
Posao me često iscrpljivao.
Nakon posla, znalo se dogoditi da sat vremena gledam u prazno da dođem k sebi.
Često sam se nalazila u situacijama kad te drugi žele „ukalupiti“, pa čak i da te netko na dnevnoj bazi ponižava. Takve situacije su mi narušavale samopouzdanje.
Ti sam počneš razmišljati „Sa mnom nešto ne valja“.
Smatrala sam da sam introvert, da nisam jaka na riječima i u takvim situacijama sam – šutjela.
Ostala sam bez teksta i tek sam nakon 3 sata smislila što bi uzvratila...
To je ona „stara škola“... Moraš biti dobar i poslušan. Kad takve dominantne ličnosti preuzmu kontrolu u komunikaciji, osjećaš frustraciju, jer se nisi izborio za sebe.
„Joj, kak ću ja to?... A što ako... A što ako ne bude... A što ako ne bum mogla...??“
Uvijek sam bila ZIHERAŠ. I još uz to PERFEKCIONIST. Sve je moralo biti Ajnc A.
Često sam bila u panici, brinula sto briga i razmišljala samo o najgorem.
Bojala sam se svake nove situacije.
Imala sam veliki strah od vožnje autom zbog prometne nesreće. 15 godina nisam vozila. Nije bilo šanse da sjednem za volan.
Na samu pomisao bi se smrznula.
Izgubila sam drage ljude u kratkom periodu zbog bolesti. Zbog tih teških godina, bila sam pomalo depresivna, osjećala sam tugu. Bila sam u fazi žalovanja.
Mislim da sam, zapravo, na svim razinama - tražila promjenu.
Da nisam upisala trening, ne bi bilo, doslovce – moje sreće.
Sada kada razgovaram s osobom, mogu bolje obrazložiti i prilagoditi informacije, shvatila sam da ne mogu jedan proizvod prezentirati na isti način!
Lakše prepoznajem problem, lakše i preciznije ispitujem što je točno potreba osobe, bolje slušam i bolje postavljam pitanja.
Mogu bolje razumjeti i ponuditi rješenje.
Sada mi riječi dolaze bez razmišljanja.
I poslovno i privatno, u komunikaciji osjećam POBOLJŠANJE. Imam više samopouzdanja i razumijevanja.
Prije sam bila bojažljiva. Sada osjećam SLOBODU I SIGURNOST.
Dobila sam točno to što sam trebala. Sve one nijanse u komunikaciji koje su mi nedostajale. Popunila sam sve rupe u komunikaciji.
Puno više pričam.
Mogu sažetije reći što mislim. Postavljam cilj što želim reći. Uz manje riječi mogu puno više reći!.
Danas, nakon Master treninga, držim prezentacije pred grupom ljudi.
Upravo zbog tih vježbi dinamičkih prezentacija na Masteru, mogu bolje komunicirati s ljudima u ljekarni, bolje ih razumjeti, privući, slušati i pomoći.
Vidim da me klijenti slušaju. Imam njihovu pažnju. Važno mi je što mogu biti još bolja u pozivu svog života.
Sada mi je komunikacija – igra. Gledam ju kao izazov.
Izlazim na kraj lako sa svakim profilom klijenta.
„Čovjek uđe ljut i uzrujan, na kraju izađe s osmijehom“.
„Sjedaj u auto, idem voziti“. Rekla sam svog mužu jedan dan tijekom svoje edukacije. Muž me gledao u čudu. Nisam vozila 15 godina.
Stvarno nisam očekivala da ću dobiti ovakav efekt nakon treninga.
To je trener uspio napraviti za vrijeme praktičarske edukacije!
Više nemam strah. Sada samo preostaje vježba.
Trener je maknuo krokodile, sada samo trebam plivati. 🙂
Kad se manje sekiraš, dobiješ – zadovoljstvo. Opuštenost.
Više ne moram sve detalje znati u startu kao ziheraš, ne pružam otpor u samom početku.
Uložim manje, a dobijem više.
Koristim alate preuokviravanja i sidrenja i na taj način se bolje nosim sa stresom. Sidrenje je za mene najmoćniji NLP alat.
Posebno ga koristim u „delikatnim zdravstvenim situacijama“. Kad čekaš nalaze.... Sad u glavi imam program – „Sve je pod kontrolom“. „sve je OK“ i koristim sidra.
Osjećam se sigurnije, znam da se sada sa svime mogu nositi, jer imam alate pomoću kojih mogu iz svake situacije izaći kao dobitnik. Imam više povjerenja u sebe.
Trener napravi takav štimung na radionicama da mi se ponekad maskara razmazala od smijeha. 🙂 Nevjerojatno je kako uspije spojiti ljude potpuno različitih profila, a na način da svi nauče.
Vidi se i osjeti da on to radi srcem. To inspirira. To pokreće.
Digla sam se iz mrtvila. Sada imam nove prijatelje, koje inače ne bi imala, mlađe od sebe, ljude iz drugih gradova i potpuno drugačijeg profila od mene.
Na moju sreću djelovala je okolina, vještine trenera, no i tehnike koje sam naučila.
Njemu na svakoj stanici u tijelu piše NLP 🙂 On diše NLP. Udah, izdah, NLP.
Svaki modul me sve više oduševljavao i bila sam sve sigurnija da je to ono što trebam i što sam željela naučiti.
Cijenim ga kao čovjeka i kao trenera. Mislim da je izuzetna osoba. On živi svoj posao!
Oslobodila sam se. Uvijek sam bila zafrkantica, no to je trebalo izaći iz mene. Povukla sam se, spletom okolnosti.
Sada se više smijem.
Sretnija sam. Opuštenija. Uživam.
Dobila sam lakoću življenja. U poslu i općenito. Manje se bojim, nema više toliko strahova, lakše se nosim s njima.
Po meni bi ovakav trening trebalo uvesti u škole. To je temelj! Možeš razumjeti sebe i ljude oko sebe, možeš pomoći i sebi i drugima.
Ovo ima puno veću vrijednost nego što trenutačno ima u našoj okolini.
Toliko dobar osjećaj!
Da nisam završila trening u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog SMIJEHA. Ne bih imala još veći užitak u poslu. Ne bih sjela u auto.
Sada se mogu bolje izražavati. Imam više samopouzdanja.
Mogu brže i uspješnije riješiti konfliktne situacije. Živjeti opuštenije.
Sada imam nove prijatelje, zanimljive, mlade, opuštene i vedrog duha.
Osjećam USHIĆENJE. Toliko dobar osjećaj!
Student sam druge godine medicine. Moj životni poziv je biti liječnik. Znam da želim biti dobar kliničar, a to mogu samo ako ću biti dobar dijagnostičar. Dijagnostičari trebaju znati razgovarati. Vidim da to nedostaje kolegama na faksu; kao da samo žele odraditi posao.
Kako netko može dijagnosticirati bilo kakvu bolest, ukoliko ne zna na pravi način razgovarati?
Ja sam želio razviti svoje komunikacijske vještine.
U startu sam formirao neko uvjerenje i reagirao sam isključivo iz svog gledišta. Bio sam krut u stavovima i vrlo visokih ideala.
Želim biti uspješan liječnik, to je moj poziv, životna misija, no ono što nije odgovaralo mom kriteriju dostojnosti tog poziva bi me ljutilo i frustriralo.
Smatram da nedostaje vizije vezana uz naš poziv i da se liječnička struka shvaća zdravo za gotovo, no bojao sam se izraziti svoje mišljenje.
U sebi sam znao sam da se nešto može bolje učiniti, no to sam čuvao u sebi.
Tako sam postao – cinik.
Ta svojeglavost mi je odmagala. Mučio sam se tražeći rješenja svojih problema. Mučio sam se kao Sizif.
Općenito mi je polaganje ispita bilo nevjerojatno teško jer je potrebno saznati „insiderski info“. Nisam bio jedan od „ekipe“, nisam se mogao, po mom tadašnjem razmišljanju, „saviti“, prilagoditi i razviti prijateljstva.
Pokušao sam drugima objasniti svoje razmišljanje, no njima je to bilo dosadno. „Znaš i sam da se tu ništa ne može“ –uvijek ista reakcija. Nisam dopirao do njih.
Drugima zvučiš dosadno i zatupljujuće.
Posljedica mog povlačenja je bila depresija i anksioznost.
Nisam vidio izlaz. Ljudima jednostavno nisam odgovarao. Prijatelj s kojim sam bio dobar cijeli život me na prvoj godini fakulteta počeo izbjegavati zbog moje ogorčenosti.
Pukle su moje ružičaste naočale koje sam imao do tada i osjećao sam jedino nezadovoljstvo. Osjećali su ga i drugi.
Po defaultu sam bio– loše. To je bila konstanta.
Ulagao sam toliko vremena i truda u svoje znanje, učio danima, no i dalje nisam mogao položiti ispit. Shvatio sam da više ne mogu biti izvan sustava i strukture koja me okružuje, da moram biti dio te zajednice da bih mogao doseći svoje ciljeve.
Moja uvjerenja mi više ne smiju biti prepreka i ono što će mi odmagati da sudjelujem u svojoj zajednici i doprinosim joj svojim načinom razmišljanja!
Sada propitujem svoje ideale, dovodim ih u pitanje. Nemam više grčeviti stav da je sve ono što me okružuje na fakultetu nedostojno mog poziva.
Glavni pomak je prihvaćanje stvari s kojima se ne slažem, a na koje ne mogu utjecati.
Dakle, nisam odustao od svojih ideala i uvjerenja, već sam postao zreliji i fleksibilniji, razvio sam mogućnost za kompromis i način kako komunicirati svoje mišljenje i realizirati ga u stvarnosti.
Sada imam sve informacije koje su mi potrebne za polaganje ispita jer sam se prestao izolirati i okretati leđa u komunikaciji s kolegama.
Koristim NLP tehniku modeliranja -što znači kopiranje najbolje postojeće prakse- i oplemenio je svojim sadržajem.
Prilazim kolegama na faksa i ispitujem ih „Kako si ti postupio?“. Napravio sam uzorak, model rješenja problema.
Potom uključujem „napredno istraživanje“ - pretražim Internet i YouTube na određenu tematiku, složim bazu pitanja na temelju tog sadržaja i nadopunim postojeću skriptu. Ovaj model učenja koji sam razvio je pun pogodak.
Položim ispit – bez problema!
Više nisam opterećen s tim hoću li biti najbolji, sada znam alate kako da zaista i budem. Dobio sam samopouzdanje.
Program u glavi mi se promijenio. Nema više „TI TO NE MOŽEŠ“. Djelovao sam iz tog uvjerenja i naravno da sam onda stalno imao potrebu dokazivati se. Sam sebi.
Danas sam svjestan da MOGU i ono najbitnije – da sam sam sebi već itekako dokazao da mogu!
Nisam bio svjestan svih svojih uspjeha do tada, svoje volje, upornosti, svoje snage…
Danas ljudi meni prilaze i pitaju me za mišljenje, kako stvari unaprijediti, „što ne štima“.
Način kako iznosim svoje stavove se promijenio. Nema kukanja, jamranja i predbacivanja.
Dobio sam sigurnost i KONGRUENCIJU da jasno iznosim svoje stavove na drugačiji način koji dopire do drugih. Na konstruktivan, zabavan, relevantan način. 100% uvjeren u ono što govorim.
Emocijom. Govorom tijela. Intonacijom.
Usmjeren na rješenja.
Od tihog i mirnog glasa zbog kojeg se, između ostalog, nisam ni eksponirao, sada koristim svoj glas u prenošenju mišljenja.
Glasniji sam, jasniji, poentiram, igram se.
Uspio sam „kanalizirati“ svoje ideje, a na čuvati ih u dnu sebe i reflektirati nezadovoljstvo. Ideje su izašle! Uobličile se! Na način kako trebaju da bi ih uistinu živjele. Jer žive kad ih drugi ČUJU.
Ne osjećam opterećenje i strah što će drugi misliti o meni. Mentalno sam nadišao kolektivni strah u svom društvu „što će tko reći“ i tako zadobio njihovo poštovanje.
Od nevidljivog čovjeka postao sam onaj kojemu se drugi vesele.
Od kada sam završio NLP edukaciju, samo jedan dan sam se osjećao loše! I to pola dana 🙂 Osjećam se sjajno u svojoj koži i u svojoj okolini.
Znam alate kako se prebaciti u drugi film.
Koristim tehniku submodaliteta koja je odlična za rješavanje depresivnih i anksioznih stanja. Ona se temelji na vizualizaciji.
Čovjek dolazi u stanje promjene percepcije svojih osjećaja, a kad se smanji pritisak „negativnih“ osjećaja, otvara se prostor za zdravu akciju.
Programirao sam se da i ono „loše“ što se dogodi, promatram kao pozitivno.„ SVE MI IDE U KORIST“ – to je moj novi program!
Čak i svoju ogorčenost promatram na drugi način. Pretvorio sam je u nešto pozitivno. Ona je moj okidač za – promjene. Za konstruktivno djelovanje.
Moje prijašnje uvjerenje vezano uz ispite je bilo „Treba mi luda sreća“. Danas? „Nema tog boga da se to ne dogodi“!
Posljedica mojih novih programa je definitivno veća aktivnost i efikasnost. Uveo sam novu naviku da ujutro treniram na biciklu sat vremena i potom učim 6 sati u komadu.
Struka gleda na NLP kao na pseudoznanost. Tako su gledali i akupunkturu do nedavno, a danas je uče anesteziolozi na Rebru!
Ako nešto funkcionira i dovodi od točke A do točke B, a mi još ne znamo i nemamo mogućnost saznati KAKO taj proces funkcionira, to ne znači da on nije istinit!
I o najviše korištenom lijeku za dijabetes još uvijek ne znamo sve, ne znamo kako uopće funkcionira…
Rijetke su radionice na ovoj edukaciji da treneru nisam rekao „ Ovo je najbolja edukacija na kojoj sam ikad bio“.
Osjećao sam pripadnost.
Postoje ljudi poput mene! Predani, zaluđeni! Oni koji streme tome da znaju svoje vrijednosti i da ih uistinu žive. To je dokaz da se tako stvarno MOŽE živjeti!
Saša Tenodi kao trener živi svoj poziv i svoje vrijednosti.
Da nisam završio NLP, i dalje bi bio s*ban.
Bio bih isti.
Žrtva svojih uvjerenja; onih koja nisu plodonosna.
Više nisam Sizif!
Da nisam upisao ovu edukaciju i dalje bih tapkao na mjestu, ne bih položio ni jedan ispit, bio bih i dalje zatvoren u svojem svijetu, ljut na sustav, bez mogućnosti da djelujem i da se izrazim.
NLP alate mogu iskoristiti na svim područjima, u čemu god, jer su primjenjivi na sve.
U znanju vidim beskonačni izvor razvoja, a sada se mogu razvijati da stvarno živim svoju misiju – da širim značaj i dostojnost liječničkog poziva i da budem najbolji čovjek i liječnik koji mogu biti.
Sada mogu ispravno i jasno usmjeriti sve svoje mogućnosti, volju i talente u pomaganje drugima.
Svaki tečaj koji sam upisao do sada mi nije dao ovoliko znanje.
Naučio sam programirati, super, no to mi nije dalo emociju zbog koje sam ja BOLJI ČOVJEK.
Mislim da bi svijet bio ljepše mjesto da svi znaju NLP 🙂
Zato poručujem svim studentima: DAJ NAPRAVI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ! IZ SRCA. Hoćeš biti fotograf? Umjetnik? Liječnik? Štogod?
DAJ SVE OD SEBE.
Ako ne živiš srcem i ne stremiš NEČEMU, kao da ne živiš!
Otkrijte svoju motivaciju, svoj PORIV. Ono unutarnje, neopipljivo. Svi ga imamo.
Bila sam PREorganizirana. Čitaj control freak. Smetalo me i kad svoja raspoloženja nisam imala pod – kontrolom.
Sve je moralo biti kao po špagi, sve organizirano unaprijed. Nikako nisam bila osoba koja voli iznenađenja. Iza toga se nalazio – strah.
Bojala sam se doživjeti nešto što nikada prije nisam. Hoće li biti dobro i uspješno? Hoću li ja biti dobra u tome?
Ta pretjerana organizacija dolazila je do izražaja i u sitnicama, svakodnevnim situacijama. Na primjer, planiramo vikend na moru, ja sve organiziram do najmanjeg detalja i potom se dogodi izvanredna okolnost i ostajemo kod kuće. Bila sam nervozna cijeli vikend!
Jednom smo se vraćali s puta i cijelim sam putem sanjarila o svom krevetu. Jedva sam čekala da stignem kući. Nakon što sam raspremila kofer, legla sam i vidjela veliku mrlju na stropu. Strop je procurio! Uslijedilo je 3 sata sanacije zida!
Par dana nakon toga bila sam u potpunoj negativi: „ Ajme meni, kako se to nama moglo dogoditi?!“
Ništa me nije moglo razveseliti u takvim stanjima. Nisam bila ni za film ni za bilo kakvu razonodu, nisam se mogla koncentrirati. Muž bi se povlačio, on ima drugačiju osobnost od mene, nije tip kojeg se može lako „naživcirati“.
Čekao bi da se ja smirim.
Smetalo bi me kad mi me ljudi tražili savjet, a potom me nisu poslušali i radili bi po svom. To me frustriralo. Nisam znala kako do doprem do svojih sugovornika. Pogađalo me kad se ne bi slagali sa mnom, posebno u krugu najbližih. Često sam se osjećala uvrijeđeno.
U sretnom sam braku i imam najdivnijeg muža na svijetu 🙂 . Svaka godina donosi nam i nove situacije i izazove. U nekim periodima komunikacija je bila „intenzivnija“, prolazili smo kroz faze kada smo se teže usklađivali…Zanimao me razlog „Zašto tada ne možemo naći zajednički jezik?“
Smatram da su stup društva obitelj i partnerski odnosi. Zbog toga me boli činjenica da se toliko brakova raspada! I to ponajviše zbog komunikacije.
Shvatila sam da je moj cilj doći do svojih odgovora, no i pomoći drugima u sretnijim odnosima. Upis novog studija, primjerice psihologije, za mene nije bila opcija; tražila sam edukaciju koja će mi u kraćem vremenu dati praksu i konkretne alate.
Komunikacija postaje uspješnija IZNUTRA. Ti si drugačiji nakon edukacije, pa je komunikacija zapravo refleksija.
Control freak je postao flegmatičniji. Neki dan nam se dogodila slična situacija s krevetom i morali smo spavati u dnevnom boravku. Sad sam ja smirivala muža! „Baš će nam biti super!“ Dakle…prije sam danima bila mrzovoljna! Te sitnice itekako ukazuju na promjene!
Manje negative, više opuštenosti.
Manje straha, više novih situacija.
Spremnija sam na rizik. Odličan je osjećaj kad napraviš nešto čega si se prije bojao i kad vidiš da možeš!
Kad osvijestiš pravilo „Kad te ono što radiš ne dovodi do cilja, promijeni strategiju“, mnogo brže dolaziš do cilja. Sada znam alate kako se prilagoditi drugima, kako promijeniti strategiju.
Ako i onda ne dođem do svog cilja, TO ME VIŠE NE DIRA. Znam da sam ja dala sve od sebe, a cilj ovisi i o drugoj osobi. Nema više živciranja! Ne ide na silu. Jednostavno – pustim.
Više ne umišljam stvari koje se nisu dogodile, koje nisu izrečene, ne gradim konstrukcije. Svi mi imamo filtere u mozgu koji nam omogućuju da svakodnevnu šumu informacija uspješno obradimo, no skloni smo i krivo filtrirati i iskriviti informacije.
Na primjer: On gleda u svoju cipelu.
Čitanje misli: „Ne sluša me. Nije zainteresiran“.
Ma kako znate??
Nevjerojatno je i moćno shvatiti koliko puta sam ovako zaključivala na dnevnoj razini.
Stručno bi se to reklo – nema jezičnih kršenja unutar mene. Čista sam.
Zato je moja komunikacija čista, jednoznačna i -uspješnija.
Ili nešto jest ili nije. Baziram se na onome što vidim, čujem, a ne na svojim pretpostavkama. Postala sam digitalna.
„Mapa nije teritorij.“
To što ja razmišljam na jedan način, na temelju svog iskustva, ne mora biti da tako razmišljaju i drugi. Točka.
Drugi imaju drugačija iskustva.
Također, svako ponašanje ima pozitivnu namjeru. Sada znam da ljudi oko mene rade najbolje što mogu i znaju u danom trenutku.
Ova dva saznanja daju blago zvano – fleksibilnost.
Moćni su i reprezentacijski sustavi, način kako osoba obrađuje informacije. Na primjer, ja sam vizualac, a moj muž je kinestetik.
Kad mu govorim, gledam ga u oči, iznosim detalje, pričam u slikama. A on sjedi zavaljen i gleda na drugu stranu! Prije sam mislila da me ne sluša i da nije zainteresiran… Ma on je samo kinestetik! Ima drugačiji stav tijela u komunikaciji, drugačije se izražava i drugačije „čuje“ informacije.
Ja sam naučila njegov jezik. Promijenila sam stav tijela, ali i tempo govora. Inače priča sporo i tiho, a ja brzo i glasno. Prije sam počela pričati još glasnije i brže kako bi me čuo, no to je bilo posve kontraproduktivno! Kad usporim i pričam tiše, bolje se razumijemo. Ovo stvarno funkcionira!
„Nemoj zaboraviti platiti račune!“–povikala bih na izlasku iz stana. Nije baš djelovalo.
„Molim te, sjeti se platiti račune“! Zbog ove razlike u formulaciji, ali i tonu glasa, računi su plaćeni, a muževa emocionalna reakcija je drugačija. Tko voli da mu se naređuje? Tko voli negativnost?Nitko!
Sve u – pozitivu.
Ljudi se često svađaju zbog razlike u težini shvaćanja neke situacije. Meni je drama, njemu nije.
Krenemo si odgovarati na ružan način jer u tom trenutku tražimo sve ono što nam nije zajedničko, umjesto da radimo upravo suprotno – fokusiramo se na ono što nam jest zajedničko. Tako smo već na putu do – zajedničkog jezika.
Svi već imamo resurse u sebi kako imati uspješnije odnose, zar ne mislite da je vrijeme da ih počnemo koristiti?
PRIMJERI NLP ALATA U ODNOSIMA
IZVOR: NLP HRVATSKA
Trener je od nas napravio ekipu. Prijatelje. Jako je dobar u svom poslu. On to vjeruje, on to misli, on to živi – želi pomoći ljudima da budu efektivniji i da im se počnu događati (još) bolje stvari u životu!
Ako nekoga možeš slušati 16 sati u dva dana s punom pozornošću, onda znaš da je zanimljiv i dinamičan edukator!
U početku sam imala odmak od trenera. Bio je nekako prehrabar u svojim iskazima i uvjeravanjima, nisam mu vjerovala. Htjela sam da dokaže sve što priča. Onda sam uvidjela da stvarno RADI ono što priča i što uči. Koliko god se ne slagala s njegovim stilom i njegovim pristupom, on je u svom poslu itekako dosljedan.
Htjela sam edukaciju o komunikaciji, a dobila sam ŽIVOTNE PROMJENE.
Prije sam donosila zaključke na temelju nečijeg izgleda, rječnika, stava i ako se to ne bi slagalo s mojim vrijednostima, dizala bih zidove i zatvarala se u komunikaciji. Smatrala bih kako ne mogu od njih ništa naučiti.
Sada više cijenim različitost. Poštujem i trudim se razumjeti tuđe stavove i nemam potrebu druge uvjeravati da je moje mišljenje ispravnije.
Otvorenija sam, opuštenija, spontanija, imam uspješnije odnose.
Danas i ja držim NLP radionice, u suradnji s edukacijskim centrom Heureka, bolji sam komunikator i još jasnije znam što želim i kako ću to postići!
Sve što mislimo da jesmo, uvijek smo više od toga!
Pružila mi se prilika pratiti kolegu u njegovom poslu tzv. door to door prodaje. Dakle, doslovce kucanje od vrata do vrata. Sjećam se da mi je mama rekla: „ Ti ćeš kucati od vrata do vrata? Ma nema šanse“. I ja sam sam sebe nekako promatrao kao – introverta. Bilo mi je nezamislivo da se bavim takvim poslom.
„E sad ćeš vidjeti“! - to je bio moj stav s kojim sam krenuo graditi svoju karijeru.
Razvijajući se, dosegao sam pozicije u velikim tvrtkama poput Univerzala, M-SAN-a , NOVE TV…
Kada sam krenuo s kolegom na teren, uvidio sam da je riječ o čistoj psihologiji.
Pokucamo na prva vrata, otvori baka s malenom unukom. Kolega krene razgovarati s unukom, zaigra se s njom i – baka želi kupiti pretplatu. Kat niže, otvara gospodin s psom. Kolega se pak zaigra sa psom, gospodin se sam krene raspitivati o tome što to moj kolega prodaje te poželi kupiti pretplatu na novine.
To me fasciniralo. Nije to manipulacija, da se razumijemo. To je win win situacija, u kojoj su osobe dobile ono što ih je zanimalo, proizvod koji im koristi, ali je razlika u PRISTUPU. U NAČINU komunikacije. Nakon tri dana, i sam krećem od vrata do vrata.
Prvi dan sklopio sam 7 ugovora. I tako drugi dan. I tako treći dan.
Prosjek u firmi je bio 2 ugovora dnevno!
– rekao mi je tadašnji šef. Odmah mi je dodijelio tim od 10 ljudi.
Tu kreće moja priča…ona u kojoj je introvert nestao kao moje potpuno krivo uvjerenje, a gradio se – menadžer, voditelj tima i prodajni ekspert, svjestan da je psihologija – esencija.
Kad sam uvidio moć svog napretka, počeo sam i sam ulagati u svoje znanje, čitati mnogo knjiga na temu prodajnih i komunikacijskih vještina, a NLP edukacija je bio sasvim prirodan put za „brušenje“ u profesionalnom i privatnom području.
Već nakon NLP basic edukacije, uvidio sam benefite.
Bolje upravljanje stanjima, bolje prodajne vještine, bolje vođenje sastanaka.
Znate onu situaciju kad imate sastanak zbog sastanka? Sjedite satima, a ništa ne zaključite.
Sada su moji sastanci daleko kraći i efektivniji.
„Izvučem“ puno više informacija na sastanku u mnogo kraćem roku.
Pojedine osobe su zahtjevnije u komunikaciji od ostalih, postoje oni klijenti koji baš „cijede“, pokušavaju sniziti cijenu, crpe energiju i živce.
Imam mnogo operative u svom poslu, primjerice vratim se nakon dva tjedna s godišnjeg odmora i imam točno 22 tisuće mailova u inboxu! A ja sam satima sjedio na sastanku s klijentom koji me baš to- iscijedio. Još po putu dobiješ par noževa u leđa, a na tvoje ponude nema feedbacka…Razina stresa na ljestvici od 1 do 10 – čista desetka.
Kad me netko izbacio iz takta, trebalo mi je dosta vremena da dođem k sebi i ubacim se ponovno u stanje „punog gasa“, no sada doslovce u minutu i pol promijenim svoje neželjeno stanje i potom reagiram asertivno.
Neprocjenjivo, zar ne?
Razina stresa je ista, ako ne i veća zbog razvoja karijere, no moja razina „hendlanja“ stresa je fantastično porasla.
Emocionalna inteligencija je ono što svaki menadžer mora unapređivati da bi kontinuirano rastao i imao još bolji performans.
Menadžer nije samo osoba na poslu. Djeluješ i kao suprug, kao roditelj…Promjene su sveobuhvatne. Promjene u jednom polju se reflektiraju na druga polja.
Promijenio mi se mindset. Postavljam drugačija pitanja. Mozak drugačije funkcionira. Rezultat je da filtriram ljude i situacije oko mene.
Primjer?
Kad se baviš prodajom, ti si po defaultu svim svojim klijentima na raspolaganju. To kao da se podrazumijeva. Taj program se reflektira i u privatnom životu. Prije sam sebe zanemarivao. Svi drugi su bili važniji od mene. Važnija su djeca, pa žena, pa mir u kući. Sebi si na posljednjem mjestu.
No, da bi bio uistinu efektivan, mora postojati granica u „trošenju resursa“. Razvio mi se filter koji mi omogućava da se moji resursi utroše na najbolji mogući način, fokusirano, na ono što doseže moj osobni cilj ili cilj tvrtke.
Privatno, ukoliko počneš sam sebe više stavljati na prvo mjesto, možeš biti i bolji suprug i bolji otac.
Odgojeni smo da je to pogrešno, da je to sebično.
Ukoliko kažem “ Važno mi je da zadovoljim sebe i da dođem do svog ishoda“, okolina vas može osuditi.
No, stvar je u balansu.
Kad više ne gubiš sebe, možeš se kvalitetnije dati drugima i dati svoj maksimum.
Nema više situacija u kojima trošim previše energije na situacije koje me „cijede“. Prije sam se živcirao u tim odnosima, zbog doslovce drugačijih pogleda na svijet. Ulovio bih sam sebe u mučnom preispitivanju „Jesam li ja nešto pogriješio?“ Jesam li trebao drugačije?“. Često sam sumnjao u sebe. Bio sam – povodljiviji.
Sada se ne živciram.
Postoji granica u toj profesionalnoj deformaciji, u toj „prodajnoj srdačnosti“, da si svima uvijek na raspolaganju i uvjerenju da se BAŠ SVIMA MORAŠ SVIDJETI i SVIMA UDOVOLJITI.
Ne savijaš se zbog drugih. Imaš svoj stav, svoju granicu.
Situacije oko mene danas su zato mnogo jednostavnije.
Radi filter… Radi – efektivnost.
Prije sam govorio – nemam vremena za čitanje. Danas čitam kao luđak. Jer mi je to važno. Budim se u 6 i 15 ujutro, čitam, poslušao sam sve podcaste „Surove Strasti“ svog trenera Saše Tenodija o poduzetničkim i poslovnim strategijama, biram sadržaj, upravljam bolje vremenom i onime što je meni važno.
Čak su i moje kćeri počele više čitati uz mene. Samoinicijativno, jer su vidjele da tata čita.
Imam više vremena za sebe, za teretanu, za sport, za ono što mene puni.
Do toga nije došlo samo zato što sam se počeo promatrati na drugi način, što sam promijenio uvjerenje „Nemam vremena“, što sam shvatio da prvo sebe moram napuniti da bih bio efektivniji prema drugima, nego i zato što sam naučio bolje posložiti prioritete i što mi je uspješnija komunikacija uštedjela najbitniji resurs - vrijeme.
Moje obveze s rastom karijere su sve veće, no sada svoje radno vrijeme mnogo efektivnije koristim. Uspijevam se organizirati na način da se posao odradi najproduktivnije, a da pritom imam i slobodno vrijeme za sebe, koje sam naučio kvalitetnije koristiti. Posljedično, ja sam generalno mnogo zadovoljniji.
I prije sam bio pun energije, no ta energija je bila raspršena.
Danas imam jasnu, snažnu, usmjerenu energiju na točno unaprijed osmišljene strategije.
Ne možeš dobiti sve poslove, zadovoljiti sve klijente i ići na široko. Sada bolje važem svoje vrijeme, vrijeme tvrtke i djelujem fokusirano prema idealnim klijentima koji brže i bolje donose benefit za tvrtku. Bolje procjenjujem gdje ću uložiti energiju, a gdje neću.
Znam reći NE, ne dopuštam „curenje resursa“. Mogu reći da mnogo bolje koristim Pareto princip.
Uspješnija komunikacija dovodi do uštede vremena. Kad radnik dobro organizira vrijeme, bolje se usmjerava na profit. Ne disperzira energiju na projekte koji ne donose benefit.
Kvalitetno organizirano vrijeme otvara i prostor za edukaciju i razvoj djelatnika.
Prije mi je trebalo više vremena da, prije razgovora s potencijalnim klijentom, pronjuškam“ situaciju kako bi napravio business intelligence, no sada uz pomoć Meta modela pitanja mnogo lakše i brže dolazim do strategije za svakog pojedinog klijenta.
Znaš sve u startu. Kome doći, što ćeš reći, na koji način, s kojim ciljem, s kojim rječnikom, s kojim pitanjima.
Potpuno je suludo svima pristupati na isti način, ljudi su različiti i ne može pristup biti isti!
Od ove edukacije svi u „poslovnom lancu“ imaju koristi. Oni s kojima radite dobit će jasnije poruke prilagođene njima i njihovim potrebama i željama te će s vama brže doći do ostvarenja svog cilja.
Olakšavate posao sebi i drugima.
Primjerice, u situaciji ste da vam treba odobrenje od većeg broja decision makera. Ja sada bolje razumijem način na koji osobe razmišljaju sukladno svojim pozicijama i karakterima, što je svakome od njih važno, te u startu napravim jasne i jezgrovite prijedloge koji NJIMA olakšavaju proces odlučivanja. Prije je proces trajao tri tjedna, sada 3 dana.
ŠTO TVRTKA IMA OD ULAGANJA U NLP EDUKACIJU MENADŽERA?
REZULTAT: POVEĆANJE PRODAJNIH REZULTATA
Trebalo mi je neko vrijeme da „isprogramiram mozak“ za izbacivanje negacije u jeziku. Nisam znao da mozak funkcionira na način da jednostavno „ne čuje“ riječ NE i da se fokusira upravo na ono što želimo zabraniti ili spriječiti. To sam najviše uspio izvježbati sa svojom djecom.
„Ne diraj TV“ s mojom kćerkom ne prolazi. Nisam mogao izaći na kraj s njom!
No, kad rečenicu izgovorim u infinitivu, bez negacije: „Pusti TV“ , komunikacija je uspješna.
Ovo je vrlo korisno i u poslovnoj komunikaciji, za jasnije prenošenje poruka i postizanje željenih ciljeva.
Ne možemo si više dopustiti da u ubrzanom poslovnom svijetu GOVORIMO ANALOGNO.
Ključno je naučiti govoriti DIGITALNO – jasno, afirmativno, pozitivno, jezgrovito, gdje svaka riječ ima jasno i jednosmisleno značenje, a poruka savršeno prenosi upravo ono što želimo i doseže cilj u komunikaciji.
Na treningu je mnogo vježbe i prakse, što je izuzetno vrijedno. Tenodi je jako dobar prezenter, ima moć utjecaja na ljude. Svojim stilom edukacije savršeno odgovara radu s prodajnim timovima, jer je pun energije, vrckav, agresivan, pa i bahat. Prodajni tim neće „razdrmati“ i naučiti melankoličan predavač. On je idealan za postizanje tog cilja.
S obzirom da sam i ja direktan, izravan, dosljedan i digitalan, meni je on kao predavač uistinu prenio znanje, jer smo usklađeni na salesman razini razmišljanja.
Ukratko- kako do formule iz naslova?
Kad naučiš naprednu komunikaciju - promijeniš mindset, drugačije vrednuješ sebe, razviješ samodisciplinu te naučiš hrpu alata za brže dolaženje do ishoda.
Da. Mogu reći da ona dovodi do povećanja prihoda, dovodi do uštede vremena i dovodi do veće kvalitete slobodnog vremena.
Općenito, s manje energije dolaziš do boljih rezultata.
Kad olakšaš komunikaciju, olakšaš – cijeli život.
I dobiješ – veću produktivnost.
Veću efikasnost!
Kad smo krenuli s restoranom, a bez prethodnog iskustva, meni je u glavi stalno bila frka. „Hoćemo li to moći, hoćemo li uspjeti, hoću li znati, hoćemo li imati dovoljno hrane? Hoćemo li stići? Je li uopće ukusno??? Što ako me radnici mrze, a što ako sam naporna klijentima??”
PARANOJA! Treseš se, glup si, jer ti ideje ne padaju na pamet u tom stanju. Samo se treseš i hoćeš pobjeći iz svoje kože.
Da si smiren, stao bi hladne glave i usmjerio se na rješenje. Čine ti se nebitne te misli u glavi, misliš da su normalne pa ih puštaš da se vrte. No one ti remete balans. A o tome koliko su energetski iscrpljujuće da i ne pričam…. Kad si u paranoji, pobrkaju ti se strahovi, bed filmovi, loši scenariji i ne vidiš bistro.
Bojiš se za svoju egzistenciju. Radiš konstantno, a još si u minusu. Bojiš se da ne izgubiš klijente, razmišljaš što si sve zeznuo i što bi sve moglo krenuti krivo.
U tom stanju ne možeš donositi odluke, barem ne ispravne. Osjećaš da hrpa stvari unutar tebe nije na svom mjestu, osjećaš da je kaos u glavi. Nešto radiš krivo.
Smatram da mnogo ljudi prolazi kroz slične „filmove“. Sada kada sam prvi put u ulozi poslodavca i poduzetnika, tek sada razumijem kroz što su moji šefovi prolazili. Djelatnici nisu svjesni ovog pritiska, posebice u Hrvatskoj.
Sustav je kompliciran s mnogo obveza koje na početku teško protumačiti i djelovati.
NLP me naučio da stanem na loptu, da ne djelujem iz panike, već iz mira, da rješavam stvari kako dođu, po redu, jednu po jednu.
NLP mi je uvelike pomogao da si posložim informacije u “glavi”, da stvari rastavim na faktore i da imam jasnu sliku na temelju koje razvijam svoje strategije. Naučila sam razmišljati kao menadžer, na primjer: Želimo zaposliti novog radnika. Prije bih odmah reagirala sa zapetljanim paničnim pitanjima: „Koliko će me to koštati, možda neće biti dobar, što ako u njega uložim vrijeme i novac, a on da otkaz?? Gdje ću naći dobrog radnika??“
Nakon svoje NLP edukacije, razmišljam drugačije. Strateški, na način da ja sama unaprijed odredim kriterije koje ta osoba mora ispuniti, kako do tog „najgoreg scenarija“ uopće ne bi ni došlo. Na temelju toga procjenjujem je li stvar izvediva. Znači, razvila sam prirodnu logiku koju inače imaju menadžeri. Ja nemam takvo iskustvo, stoga mi je NLP razvio prirodni način „business razmišljanja“. Prije sam čitala, tražila informacije, no svuda sam dobila samo teoriju i apstraktno znanje.
Drugi primjer. Ideš otvoriti restoran. Prije bi to sve bilo „zbrda zdola“. Znam puno ljudi koji tako žive. Svašta nešto ad hoc, bez glave i repa. „Idem otvoriti“ pa kud puklo da puklo i onda u hodu nailaziš na sto stvari koji te izmrcvare. Jer nisi o njima razmišljao. To je recept za stres!
NE. MOŽE DRUGAČIJE. Definiraš cilj. Odrediš vremenski rok. Pričaš s ljudima koji su već postigli ono što ti želiš. Odrediš svoj ishode i kako ćeš znati da si ih postigao. Jesi li sam odgovoran za to. Što te može spriječiti. Što možeš učiniti da do toga ne dođe. To se zove NLP-ovski postaviti cilj.
NLP alati ti daju znanje kako se postaviti i kako promijeniti postavke u nekoj situaciji. Jer postavke se – MOGU promijeniti. Prvo provjeri, pa djeluj!
Prije sam bila samo u svojoj glavi. Sve samo iz svojih cipela i svoje perspektive. To je stvaralo probleme u komunikaciji. Na primjer jedna radnica je bila paničarka kao i ja, pristupala sam joj s unaprijed formiranim uvjerenjem „Ona će me osuditi“. Upravo se to i događalo, jer sam ja nastupala defenzivno.
NLP me naučio kako da zbilja slušam svoje djelatnike, bez mojih unaprijed postavljenih pretpostavki, kako da im se obratim i kako da posljedično postignem uspjeh u komunikaciji.
Prije mi je razina uspješnosti komunikacije bila na ljestvici od 1 do 10 – trojka. Sada je sedmica! Jer sam se riješila svojih pretpostavljanja. „Ja sam mislila da….“….. Čitanje misli je najveći uzrok neuspjeha u komunikaciji. Ljudi si slažu svakakve priče da bi znali reagirati i donose zaključke naprečac. Predviđala sam tko je kakva osoba.
Ljudi su osjećali moj strah i razvio se ambijent međusobnog nepovjerenja. Stvorila sam dojam da nisam timski igrač. Sada je drugačije. Radim s timom na određivanju ciljeva, na njihovim vrijednostima u poslu i atmosfera se baš poboljšala.
Kad se pojavi stara panika, stisnem pauzu. Znam kako izaći iz tog stanja. Koristim tzv. meta model pitanja da si „razbijem“ neželjenu emociju. Na taj način se „disociram“, odvojim se od tog osjećaja i tako smanjim intenzitet ili ga potpuno uklonim. Također, koristim i tehniku submodaliteta. Njome si mogu i pojačati motivaciju za neki zadatak.
Kad si odgojen u problematičnom okruženju, uvijek očekuješ loše. Možemo reći da je panika bilo moje prirodno stanje. Naučen si živjeti stalno u nekom strahu. Nisam bila svjesna tih „obrazaca“. Sad vidim da ljudi mnogo toga rade, bez da su toga svjesni, kao na autopilotu. Očekuj loše, loše će se i dogoditi. Treba se doslovce vježbati očekivati dobro.
Kad to „makneš“, mnogo ti je lakše u životu općenito. Skužila sam i uvjerenja iz djetinjstva „Teško mi je“. „Jadna sam“. Ako tako razmišljaš, naravno da ćeš biti pod stresom, jer će ti za sve trebati više vremena, više energije, više ćeš se iscrpljivati, želiš se svima dokazati.
Sada imam MIR. Osjećaj da mogu riješiti probleme i da sam veća od njih. Posložila sam stvari na svoje mjesto. Kako rasporediti svoje vrijeme, kako komunicirati s ljudima…
Promijenila sam se. Kako sam se ja promijenila, promijenile su se stvari oko mene. Moj stav je sada „Sve ću riješiti“ i vođena sam time da dajem sve od sebe.
Razmišljam o problemima tek onda kad se dogode. Kad vidim o čemu se točno radi hladne glave, onda smišljam rješenja.
Ne forsam da sam u pravu, samo zato da se dokažem. Sebi. Drugima. Familiji. Ako imam ideju, idem provjeriti jesam li u pravu da je ta ideja super. Prije sam razmišljala idem dokazati da je ta ideja super. To je ta razlika! Kod nas svi poduzetnici razmišljaju da MORAJU USPJETI i da moraju dokazati da je njihova ideja najbolja.
Mislim da uspješni ljudi razmišljaju fleksibilnije, iznad toga, spremni na pogreške. Nisam toliko vezana da moram uspjeti, ako ne uspije ta ideja, uspjet će neka druga.
Postoji razlika između toga kad radiš previše i kad daješ sve od sebe. Radiš previše kad radiš iz straha, daješ više nego što si spreman i trošiš se. Opsjednut si savršenstvom i trudiš se – previše. Kontraproduktivno. Postaneš prekritičan, s previsokim očekivanjima od sebe i od drugih.
Aktivnija sam. Prije sam često visila na kauču i buljila u ekran. Bila sam pasivna, obeshrabrena i deblja. Najviše iz straha od neuspjeha, koji je blokirao motivaciju. Od uvijek sam htjela smršaviti, a nisam bila svjesna da će biti dovoljno samo krenuti za poslom, pokrenuti se i stvarati.
Sada je drukčije, prihvatila sam svoju nesavršenost i radim na unapređenju vlastitih osobnosti, družim s ljudima koji su poput mene, koji rade na sebi i žele se maksimalno poboljšati. To je NLP community. Važno je naći ljude koji su ti slični, jer je okolina važna za promjene koje želiš napraviti. Više se ne osjećam usamljeno u svojim razmišljanjima.
Jedini način za promjene – je promjena identiteta. A to je proces. Ja sada gradim svoje novo JA. Identitet poduzetnika.
Sada sam svakim danom sve više ona koja UŽIVA RADEĆI, kojoj rad i novac nije izvor stresa i panike. Prije sam razmišljala da sam jadna, debela i bez para. Kad to promijenim, bit ću sretna. No, i kad si mršav i s parama, opet nisi sretan. Treba promijeniti svoje postavke iznutra i biti si OK sam sa sobom da nisi savršen. Ne treba mi više taj diktat uspjeha i perfekcionizma. Lijepo je živjeti bez tog tereta.
Netko tko ima takvu energiju i strast da te zarazi. Ostali predavači na drugim edukacijama su OK. Meni to nije dovoljno dobro. Ja hoću WOW. Saša Tenodi je WOW. Drugi ti podilaze jer ti se žele svidjeti. Njemu je važnije da te nauči nego da ti se svidi.
Izravan je, direktan i arogantan. Nema šanse da ti ne ostane u glavi ono što priča.
Saša mi je dao bazu za promjenu, za rast, on te tjera da vježbaš i ponavljaš i zato je trening toliko efektivan. Uz to je savršeni prezenter i urnebesno je zabavan!
I hrabrost. Sve proizlazi iz mira. Nema više špekulacija kad znaš sve te alate. NLP mi je dao vjetar u leđa. Tresla sam se hoću li uspjeti. Sad sam krenula u ono što sam zamislila, aktivnija sam nego ikad prije u životu i radim snažnije i hrabrije na svojim ciljevima. Napokon uživam – radeći.
Ukratko , da nisam upisala NLP bilo bi mi puuuuuuuuuuuno teže! NLP me spasio!
Svi su mi govorili: „Lana, ti si kapacitet. Možeš puno“. No, ja to nisam vidjela, nisam sebe tako doživljavala. Sama sebi nisam toliko vrijedila. Shvaćala sam se zdravo za gotovo.
Imala sam ideje što želim, no nisam znala KAKO da te ideje postavim na noge, kako da ih realiziram. Pričala sam o njima, no uvijek općenito, ništa konkretno, nisam ih zapravo niti znala objasniti.
Sve je bilo na razini –samo nerazjašnjene ideje. U mojoj glavi.
Prije sam bila nekako prevrckava. Samo da mi je bio muving! Tražiš zabavu, a istovremeno očekuješ „ozbiljne“ stvari. Sad vidim da je taj muving zapravo bio jedna vrsta bijega.
Nisam imala samopouzdanja, opterećivala sam se odnosima, a kad vidiš da ne ide, baš se mučiš… Trudiš se da bude bolje, ali NE IDE.
Nisam znala podnijeti kritiku:„Isuse Božeee, ja sam loša. Nisam dovoljno dobra…sa mnom nešto ne valja…“
Nisam imala posložene vrijednosti. NISAM ZNALA ŠTO MI JE TOČNO I KONKRETNO VAŽNO. Naravno, onda se nisam znala ni ponašati.
Kad radiš kao odgajatelj u vrtiću, važno je da ti imaš kontrolu nad sobom, jer inače nećeš, naravno, imati niti kontrolu nad djecom. Kad malo izgubiš kontrolu, kad te izbace iz takta, padneš u neko negativno stanje i više ne možeš ništa.
Isisali bi mi energiju. Bila sam umorna i nezadovoljna.
U komunikaciji s roditeljima moraš biti posebno oprezan.
Na primjer, dijete se u igri uprljalo, roditelj dođe po njega nakon posla i dijete mu dotrči u zagrljaj prljavo. Roditelj nije zadovoljan, jer si stvara dojam da ne brinemo za njegovo dijete. Ili ako zadobije modricu na glavi…. To su te „teške informacije“ koje stvarno trebaš znati prenijeti. Posebno je izazovno sugerirati roditelju da treba više ulagati u svoj odnos s djetetom. Tada sam doslovce 20 puta progutala knedlu prije razgovora. Znojila sam se i nesigurno čekala reakciju , koja bi često bila negativna. Nisam znala prenijeti takve delikatne informacije na pravi način. Stajala sam i pokorno šutjela.
Odnos između odgajatelja i roditelja treba biti partnerski, jer zajedno trebate doći do rješenja i raditi na razvoju djeteta. Osjećaš zastoj. Želiš raditi za dobrobit djeteta, ali stojiš u mjestu...
NLP mi je omogućio da postanem ono što danas jesam. Totalno mi je okrenuo ploču. Posložila sam se. I profesionalno i privatno. I posao i odnose. Kad sam se ja posložila, počela su se otvarati vrata. Za moj rast, za rast mog znanja i za uspješno prenošenje na djecu i roditelje.
Danas imam puno više samopouzdanja, puno više vrednujem sebe. POSLOŽENA SAM. MIRNA SAM.
Više ne osjećam opterećenje, više se ne mučim. Kritike gledam kao način kako da se unaprijedim. Imam stav „Ja ću sada to promijeniti“, a ne da „nisam dovoljno dobra“…, jer sve što se događa ima pozitivnu namjeru.
Nema više „samo da je muving“. Ne bježim. Sad mi je važniji onaj -unutarnji-muving.
Naše društvo još nema svijest koliko je predškolsko obrazovanje važno i koliko to predstavlja temelj za razvoj djeteta. To su prvi obrasci i prve vrijednosti koje ih učimo.
UZ NLP sam shvatila da upravo na tome želim raditi, da je to moja misija te KAKO ću točno tu svoju ideju provesti u djelo.
Napravila sam svoju web stranicu lanakihas.com, počela sam pisati blogove, kao i kolumne za roditelji.hr, koordinator sam konferencije Mliječni zub, držim samostalne radionice za roditelje i individualne treninge, kako bi im pomogla u odgoju, obrazovanju i razvoju svoje djece. Sve to mi je omogućio trening u NLP Hrvatska.
Prvo sam počela držati radionice u partnerstvu sa Sašom Tenodijem, mojim NLP trenerom, no kada sam stekla sigurnost, savjetovao mi je da krenem sama. On te stalno „gura prema gore“, tjera te da se sam „iskristaliziraš“. Upravo to je zaštitni znak njega kao trenera i jedan od najvećih benefita ove edukacije.
Sretna sam što postoji interes i što su roditelji sve otvoreniji za učenje. Povratne informacije su da im radionice stvarno pomažu, jer su drugačije, zanimljive i korisne, prepune su konkretnih primjera i prilagođene upravo njima i njihovim potrebama.
NLP mi je dao mogućnost da bolje i efektnije utječem na razvoj djece. Dao mi je alate da postanem bolja osoba i bolja odgojiteljica. Prvo ti moraš biti posložen, da bi mogao uspješno odgajati i razvijati dijete.
Bolje vidim i čujem svako dijete. Lakše iz njih „izvučem“ ,uz njima prilagođen jezik, ono što ih muči, što žele i što ih veseli, mogu bolje prepoznati njihove mogućnosti, potrebe i interese.
Bolje razumijem roditelje, prihvaćam njihov drugačiji stav, svjetonazor i razmišljanje o odgoju te im drugačije i lakše prezentiram svoje znanje i informacije.
Sretna sam kad vidim da mi djeca trče u zagrljaj svaki dan u vrtiću, što se vesele doći, što traže da radimo baš neke specifične igre, što uživaju.
Da nije bilo treninga u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog uspjeha. Ne bi bilo mog profesionalnog i osobnog napredovanja. Ne bi bila bloger, kolumnist, koordinator projekta i sasvim sigurno ne bi otvorila svoj obrt i radila samostalne edukacije. Ne bi imala svoj brand!
Vjerujem da je obitelj temelj svega. Ono što roditelji usade u predškolsko doba je temelj za razvoj djeteta. Roditelji oblikuju budućnost djece svojim ponašanjem i svojim obrascima.
Sada znam da je moja uloga širiti svijest o tome i roditeljima biti maksimalna podrška!
LANA KIHAS, odgojitelj mentor, bloger lanakihas.com,
predavač i edukator o odgoju djece, Master NLP-a
Kao FER-ovcu i analitičaru, NLP mi je na prvu sjeo. Bio mi je smislen, jer se zasniva na uzročno posljedičnim vezama. Ja analitički percipiram stvari. Ako napraviš A, dobit ćeš B.
Htio sam BRŽE UČITI. Htio sam i brže učiti druge.
Često sam mentor kolegama i često me pitaju za pomoć. „Marineee, kako se ovo radi?“ Stalno te netko vuče za rukav. Naravno, želiš pomoći, no to ti istovremeno uzima puno vremena i gubiš fokus sa svojih zadataka. Tvoj posao pati. Mislim da to nije poanta, niti mog radnog mjesta niti njihovog.
Prvo što većina ljudi napravi, ako ne znaju kako se nešto radi, jest da me nazovu na Skype i pitaju da li imam 5 minuta vremena.
5 minuta po 5 minuta i moj cijeli dan izgleda drugačije od planiranog.
Kad bih izgubio fokus na projektu, izgubio bih i stanje za rad.
A dead line pred vratima.
Kad nemaš stanje, nemaš bistrinu, ne kužiš što se dešava, kreneš nešto testirati i na kraju 3 sata *rkamo bezveze i ne napravimo ništa.
Zašto moram biti na sto strana? Kako da to bolje odhendlam? Kako da najlakše prenesem znanje? Kako da, kada ja nešto ne znam, naučim to u najkraćem mogućem roku? Kako da održim fokus?
Sjedim na sastanku s timom, pred klijentom iz druge zemlje. Klijent ima jedno mišljenje, mi drugo. Mi mislimo da smo mi u pravu. Klijent tvrdi da nešto ne bi trebali učiniti.
Ubijao sam se od objašnjavanja, gubio sam fokus jer bi me njihovi argumenti izbacili iz takta. Razmišljaš zašto je on takav, kako ne kuži, zašto to neće i gubiš fokus i svoje stanje za rad.
Sve ti to riješiš na kraju, ali sporo. Trokiraš.
Ili kreneš izbjegavati takve situacije.
Nelagodno ti je i nezadovoljan si.
Sada sam razvio svoj univerzalni model učenja, kako pristupati i rješavati izazovne situacije.
Zacrtam nekoliko različitih strategija i kreneš po redu, jedna od njih će te sigurno dovesti do ishoda.
Primjer: Testiranje aplikacije.
Ukoliko ne znam KAKO nešto učiniti, prvo što radim jest da si postavim vremenski okvir. Cilj je da problem riješiš u nekom razumnom vremenu, a ne da 5 sati sjediš i istražuješ.
Prva strategija je da sam tražim relevantne informacije na određenim izvorima. Ukoliko nisam našao adekvatne informacije, krećem na strategiju 2, pa 3, strategiju 4….
Razvio sam univerzalni model rješenja, šprancu s koracima i strategijama koje te vode do bržeg i lakšeg rješavanja problema.
Ove tri stvari su ključ:
Na ovaj način možeš hendlati sve. Nema issues. Sve rješavaš.
Postigao sam baš značajan napredak u stanjima, da ih postignem i da ih zadržim, što mi je od velike koristi na sastancima, u kriznim situacijama ili na prezentacijama. Brži sam i efikasniji.
Prije sam u kontroli stanja bio , na ljestvici od 1 do 10, na 2. Sada sam na 7 ili 8.
Koristim sidrenje kao alat.
Submodaliteti mi također koriste; vizualiziram si sastanak na kojem se desila neka meni nelagodna situacija i jednostavno – „fotošopiram“ tu sliku. To mi pomaže da si maknem „triger“ za loše stanje, da uklonim neku negativnu emociju, koja mi nikako ne služi za kvalitetno obavljanje posla.
Danas kao Master NLP-a, mogu održati prave dinamičke prezentacije, imam stanje i stav koji mi omogućuju da vrlo jasno i konkretno prenesem svoje znanje.
Brže rješavam izazovne situacije, komunikacija unutar firme je bolja, imam više opcija, tj. mogu odabrati kako ću reagirati ili spriječiti da do neke nelagodne situacije uopće i dođe.
Upravo zbog mog self-Improvementa, što osim svog „hard skilla“ sad imam više mogućnosti i bolje stanje da mogu adekvatno reagirati, putujem u Seattle u ime svoje firme, sam, na dva mjeseca. Zahvalan sam na ukazanom povjerenju i prilici za novo znanje.
Kad sam si posložio vrijednosti, dakle ono što je meni važno u svakom polju života, doživio sam- totalnu promjenu.
U jednom trenutku sam bio nezadovoljan na radnom mjestu, no kroz rad na vrijednostima, skužio sam da uopće nisam nezadovoljan! U tom trenutku, kad sam vidio svoj popis vrijednosti, bio sam ful zadovoljan. I Ispunjen. Neprocjenjivo.
Zvuči banalno, no kad se tko zadnji put sjeo i napravio takav popis?
To je ultimativni alat do ostvarenja ciljeva, to ti daje jasnoću da dođeš do onoga to želiš.
U NLP Hrvatska imaš community. Upoznao sam jako puno ljudi koji nisu IT-ovci☺ Prije sam imao 10 frendova IT-ovaca i stalno sam slušao iste priče i ista iskustva.
Sada mogu učiti od hrpe novih ljudi.
Bio sam na NLP kampu, idem na tajna iskustva tj. hooliganštine i toliko toga novog sam iskusio u kratkom periodu, što sigurno ne bi da nisam član communityja! Sada sam NLP hooligan ☺ To znači da sam osoba koja je potpuno otvorena za nova iskustva i za nova učenja. Savladavaš strah. Prije da mi je netko rekao da ću imati divovsku zmiju oko vrata, ne bi mu vjerovao. Kad se suočiš sa svojim strahom, osjećaš se super i imaš više samopouzdanja.
Najbolji primjer ZAŠTO BI SVE TO NEKOME KORISTILO jest moj primjer s bordanjem. Znači, prije bih razmišljao „Ja to ne mogu, ja nisam taj tip“. Sada sam promijenio stav: „ Zašto i ja to ne bih uspio?“ Koristim tehniku modeliranja za brže učenje. Pogledao sam video na Youtubeu o bordanju, promatrao detalje…i uspio sam se iz prve spustiti bez pada, doslovce oponašajući lika s videa.
Isprogramirao sam samog sebe. Ne postoji stvar koja nije „naučiva“.
Nebitno je da li želiš biti bolji u poslu, u komunikaciji ili imati (bolju) vezu, NLP kao novi softver daje tehnike koje su primjenjive za bilo koje područje. Nebitno je kakav je tvoj program, uz NLP ga možeš promijeniti!
Dakle, ajmo reći ovako na slikovit način:
OKVIR:
VRIJEDNOSTI – cilj kamo ideš, to je sjeme koja si zasadio
UVJERENJA – mijenjaš ona koja nisu usklađena s ciljem
META MODEL – „alat za kopanje“, motika za kopanje „plodnog tla“
REFRAMING – alat za svladavanje prepreka na putu
SIDRENJE I SUBMODALITETI – uklanjanje nepoželjnih stanja i emocija
MODELIRANJE – alat za brže učenje
U svemu ovome mi je pomagao i community i trener Saša Tenodi.
On je za mene trener par excellence. Zašto? Jer ne radi po skripti. On te uči primjerom. Sve alate vidiš na njemu dok predaje i dok si s njim. On to radi iskonski i tako doprinosi vjerodostojnosti cijele edukacije. Nisam očekivao niti takvo moćno djelovanje alata niti takvu zajebanciju!
Prije sam mislio da sam zadovoljan. Kako živim, kako osjećam i što radim.
Sada imam UPGRADE. U svim poljima. Imam novi jači i brži softver:
Prije sam išao lagano. 120 na sat. Sad pičim 200 po autoputu.
Prije sam bio na 95-ici. Sada sam na Eko super 100.
Imam jači DRIVE.
Veću strast.
Nemjerljiva nova iskustva.
Mentalni orgazam.
Super Lik
MARIN ŠURINA, inženjer elektrotehnike i informacijske tehnologije, softver developer, 28
Success Story: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager, NLP Master
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Još kao dijete sam imala sposobnost da mogu bilo koga uvjeriti u bilo što. ili drugim riječima znala sam dobiti ono što želim. Kroz godine, negdje u odrasloj dobi sam izgubila tu sposobnost. Nisam imala slobodu u komunikaciji. Isto je bilo u komunikaciji s nadređenima ili s potpunim strancem.
Život prije NLP-a bio je puno mirniji. Kad pričamo o konkretnim stvarima, NLP mi je pomogao u komunikaciji. Iako sam odavala dojam samopouzdane osobe, u površnim razgovorima sam bila pasivna jer nisam imala slobodu odgovaranja bez da o odgovoru dobro razmislim. Samim time nisam bila dobra ni u čavrljanju.
Bila sam fokusirana na rješavanje situacija, stvari, ljudi. Što god da se događalo, imala sam stav: treba nešto promijeniti, popraviti, uvijek treba.. sve sam gledala kroz tu istu prizmu, što popraviti što promijeniti. Kroz tu prizmu gledala sam sebe, gledala sam i druge. Takav pogled rezultirao je tako što sam ponekad ljudima bila naporna.
Sjedila sam na kavi s prijateljem i baš smo bili pričali o promjenama i radu na sebi. Rekao mi je: „Tajana znaš li koliko si ti genijalna osoba. Ne trebaš se mijenjati, trebaš prihvatiti sebe takva kakva jesi.“ I tada mi se okrenuo kliker u glavi. Da, ja jesam genijalna i jesam super. Umjesto da sve gledam kroz onu prizmu, promijenila sam stav. Sada se fokusiram na apsolutno prihvaćanje. To što se dešava, bilo dobro ili loše, samo kažem ok, i promatram što se dešava.
Iako i dalje vidim da stvari, osobe, situacije nisu potpuno idealne, prihvaćam to. Ne ispravljam ljude, već čekam kada će oni biti spremni i tek tada im pomažem. Shvatila sam, ako nisu spremni sada, neće ni čuti ono što im ja govorim.
NLP mi je dao alate i tehnike da na svjesnoj razini vratim sposobnost koju sam imala, da mogu uvjeriti bilo koga u bilo što. Dao mi je samopouzdanje u komunikaciji. Dao mi je i više od toga.
Unutar samog NLP-a sam pronašla određene teme kao što su storytelling ili vokalni coaching koji u kombinaciji s mojim postojećim znanjem dovode do potencijalnih projekata. Kada sam krenula na master nisam imala očekivanja niti sam znala koji je sadržaj Mastera. Dinamične prezentacije su apsolutni overdelivery. Budući da pišem puno blogova, to mi pruža priliku da dodatno proširujem svoje znanje. Uključujući ono što smo radili na treningu, kao i ono izvan toga.
Držim prezentacije bez pretjeranog razmišljanja, bez stresa, bez brige što će biti, kako će biti, zašto će biti. I bez opterećivanja što će ljudi misliti o meni. Nakon što sam završila NLP Master sigurna sam da mogu biti odličan predavač u svakom trenu. Sigurna sam u sebe i ne ovisim o tome kakav mi je dan. Svjesno koristim tehnike koje sam prije koristila nesvjesno.
Iako sam cijeli život u glazbi i uvijek sam željela biti pjevačica, to je uvijek nekako bilo u pozadini. Početkom godine krenula sam raditi na tome. I evo! Imam spreman svoj prvi demo.
Moram priznati da mi motivacija nije uvijek bila na vrhuncu, trebalo mi je vremena da ga složim. Ali ja nisam odustala! Ovdje je primjer prave promjene ponašanja. Dok bi ranije samo pustila stvari koje mi nisu išle, ovo fakat nisam dala.
Ovaj cilj sam postigla tako što sam na nekoliko razina s različitim metodama postavila cilj. I zaista se isplatilo. Nevjerojatan je osjećaj. Odličan benefit NLP-a.
Na NLP sam krenula iz privatnih razloga. U početku nisam ni očekivala da ću ga toliko koristiti u svom poslu. Budući da se bavim marketingom, to je zaista vrlo koristan alat.
Sada svjesno koristim tehnike koje sam prije koristila na nesvjesnoj razini. Teško mi je sada gledati u prošlost, jer nisam tip osobe koja se drži za prošlost.
Kada se okrenem preko lijevog ramena i pogledam iza, vidim osobu koja se nije mogla povezati s ljudima, nije imala samopouzdanja. Sada ispred sebe vidim potpuno drugu Tajanu.
Kada sam izašla na pozornicu pjevati imala sam identitet dive. Stav dive, samopouzdanje. To nisam imala u svakodnevnom životu. Usidrila sam si to stanje i povlačim ga na dnevnoj bazi.
Imam pouzdanje u sebe svaki dan u svakoj situaciji. Ako se i nađem u situaciji koja mi nije ugodna, vratim si stanje i cool sam.
Osjećam promjene u svom stavu, glasu, položaju tijela, načinu na koji hodam. Sve se promijenilo i to mi je super.
I tajna iskustva su mi super. Sama činjenica da idem bez opterećenja, bez da znam kamo idemo i što će se desiti me oduševljava. Uvijek sam morala imati sve detalje i znati plan unaprijed. Imati kontrolu. Sada kontrolu puštam i nije važno što će se dogoditi.
Dodatni benefiti su ljudi koje sam upoznala, koji su obogatili moj stav prema životu i obogatili moju mapu. Čini me sretnom imati priliku iskoristiti svoje talente na novi način, razvijati svoje sposobnosti više nego što sam to mogla do sada.
Sloboda izražavanja, prihvaćanje drugih i samopouzdanje su mi najbitnije vrijednosti NLP-a. Dobivaš alate s kojima možeš riješiti svaku situaciju koju imaš, a prije se u njoj bilo teško snaći.
Feedback na Sašu:
Saša je, kako bi to rekli, acquired taste. Ispočetka je kod mene stvarao otpore. Sad znam da su to bili samo moji stari programi i uvjerenja iz moje stare mape koji su odbijali promjenu.
Tijekom cijelog mog NLP putovanja Saša je bio tu za mene s kojim god problemom mu se obratila. Nakon prvog iskustva, u kojem sam mu se obratila za pomoć sa situacijom koja nije direktno bila povezana uz NLP, gdje mi je bio neizmjerna podrška, stekla sam povjerenje u to da mu se mogu obratiti bilo kada i s bilo čime.
Danas smo Saša i ja, mogu slobodno reći, dobri prijatelji. Što je još jedan od nebrojenih benefita NLPa.
Razgovarala: Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
NLP Hooligani su uvijek spremni za nova iskustva i aktivnosti. Ova Hooliganština omogućila je prijavljenima da proljetnu večer provedu u opuštenoj atmosferi pivnice Medvedgrad u Ilici gdje se po prvi puta organizirala Komunikacijska ordinacija.
Organizator Komunikacijske ordinacije je Govornička Akademija Demosten koji čini mladi, visokoobrazovani tim entuzijasta i stručnjaka – od komunikologa, psihologa, novinara pa sve do socijalnih radnika i glumaca. Ideja Komunikacijske ordinacije je osigurati priliku bivšim i sadašnjim polaznicima Akademije ali i ostalima koji žele održati javni nastup pred pravom publikom i dobiti pomoć kroz povratnu informaciju komunikacijskih stručnjaka.
Hrabri i odvažni NLP Hooligani su probili led na ovoj prvoj Komunikacijskoj ordinaciji i spremno održali govore. Bilo je tu od zdravica, predstavljanja omiljenih knjiga, pjesama, filmova, marketinških predstavljanja proizvoda pa sve do aktualnih političkih tema. Publika ovaj puta nismo bili samo mi jedni drugima, već uz predstavnike Govorničke Akademije Demosten od kojih smo mogli zatražiti povratnu informaciju na održani govor, ovdje su bili i ostali gosti pivnice Medvedgrad koji su mogli zorno pratiti govore i kako se svi zabavljamo.
Valja naglasiti da je svaki govornik trebao savladati nekoliko izazova:
Organizatori Komunikacije ordinacije pobrinuli su se i za nagrade te su najuspješniji govornici, njih troje, osvojili besplatan modul Govorničke akademije Demosten po izboru. Čestitke Selma Čmelik, Ivica Klepić i Ivan Voras!
Kako je red i običaj predstaviti svakog govornika ovaj puta sam se kao organizatorica ove Hooliganštine potrudila i pripremila nekoliko riječi o svakom sudioniku kako bi moderatorica mogla najaviti svakoga od nas, a i svatko saznati kako ga drugi vide.
MARTINA LUCIĆ ČANAK
Otvorena, proaktivna i vesele naravi. Suvlasica PR agencije specijalizirane za turizam. Vrlo rado pomaže prijateljima i kolegama. Kažu da joj je organizacija jedna od jačih strana. Ponekad avanturističkog i nemirnog duha, no skoro majčinstvo joj dovodi u život nove vrijednosti i prioritete.
BRANKA ANDROŠEVIĆ
Doktorica medicine po struci, majka blizanaca, ljubiteljica trčanja, dobre hrane i dobrog humora.
FILIP BISTROVIĆ
Sportaš, ljubitelj dobre hrane i dobre kapljice, veseljak i društvenjak, hrabro korača prema svom poslovnom cilju – trgovina kukcima.
JOSIP TOKMAČIĆ
Friški polaznik NLP Practitionera koji živi i radi u svijetu IT-a.
IVICA KLEPIĆ
Tiha voda brege dere. Ivica češće mudro šuti, nego što priča. Jedan od omiljenijih Ivičinih izričaja su latino plesovi poput salse, kizombe i bachate.
IRENA POLJANŠEK
Farmaceut po struci, veseljak u duši. Iskusna pole dance plesačica, ljubiteljica putovanja, sushija.
TATJANA ŠPOLJARIĆ
Sudjelovanjem u maratonima spaja stvari koje voli – trčanje, putovanja i dobro društvo.
NATALIJA BILAN
Trenutno radi u Casinu, aktivno piše za portal o kripto valutama. Svakodnevno otkriva nove interese i životne mogućnosti.
DOMAGOJ MIRIĆ
Za njega ne vrijedi – hvali more, drž se kraja. Radi u charter kompaniji i često ga možete pronaći na moru. Uređuje vlastiti portal o kriptovalutama. Uz to ljubitelj je motora i brze vožnje te uživa u posjetama Comic Cona.
SELMA ČMELIK
Poduzetna majka 3 djece koja uspješno vodi vlastitu tvrtku za marekting charter kompanija. Uvijek željna znanja, novih iskustava. Selmu odlikuj upornost i proaktivnost.
SERHII VORONA
Dolazi iz Ukrajne. Nekoliko godina živi i radi u Zagrebu. Po struci vojni farmaceut. Nježan u duši, spretan u gimnastici, ljubitelj triatlona, airsofta, ultimate fighta.
SAŠA TENODI
Buntovni poduzetnik. Osnivač NLP Communitya. Zbog Saše je većina od nas danas ovdje. S Ivanom Vorasom uspješno razvija podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
IVAN VORAS
Za sebe voli reći da je sklon eksperimentiranju i filozoriranju. Zaljubljenik je u elekroniku. Ima široka znanja o block chain tehnologiji. Svoja razmišljanja dijeli putem bloga i uspješno razvija podcast Surove strasti sa Sašom Tenodijem.
SONJA NINIĆ ŠEVO
Dolazi iz Šibenika i drago nam je da ju je baš danas put doveo u Zagreb. Sonja je voditeljica Udruge Kamenčići, Udruga osoba s intelektualnim poteškoćama Šibensko kninske županije. Kaže da se bez razumijevanja obitelji ne bi mogla baviti ovim poslom, no njena se upornost isplati i djeca s kojom radi potiču ju da se bori i dalje.
SONJA PAPEŠ
Okrenuta prema pronalasku riješenja za situacije u kojima se nalazi ili ona ili netko iz njene okoline. Zabavna, vrckasta i pozitivna djevojka koja u slobodno vrijeme volontira u skloništu za životinje.
MARIN ŠURINA
Super Lik i radi u Ericssonu te je friški u otkrivanju NLP metoda.
Bilo je onih koji su razmatrali opciju ne sudjelovanja kada su saznali što je zadatak. No, ponovo se pokazalo da su energija i koncept communitya jači, da smo ovdje da idemo stalno naprijed i da budemo podrška jedni drugima
NLP Hooligani su dobrodošli gosti na svakoj sljedećoj Komunikacijskoj ordinaciji koja će se održavati poslijednjeg četvrtka u mjesecu. Za detalje o mjestu i prijavama pratite i dalje Facebook stranice NLP Hrvatska i Akademije Demosten.
Autor: Martina Lucič Čanak, NLP Master Practitioner
Working on tourism and travel brand image as a long-lived project and challenge. Creating innovative promotion, marketing and communication sets that guide travel brands through all the features of their business story. Connecting travel brands with B2B network in South East Europe.
Web: http://magic4.club
Linkedin: https://www.linkedin.com/in/martinalucic/
Facebook: https://web.facebook.com/magic4.club/
Ovo je bila moja prva hooliganština. Silno me veselilo što sam imala priliku podijeliti s NLP kolegama nešto novo, nešto drugačije, nešto u što sam bila poprilično uvjerena da je malo kolega iz našeg NLP Community-a imalo priliku pobliže upoznati.
Moje oduševljenje i otkriće jednog potpuno novog svijeta za mene, bio je dovoljan razlog da poželim organizirati hooliganštinu i upravo to iskustvo podijelim s kolegama. Nekako već ranije, u sebi sam razvrstala hooliganštine na one sportske, edukativne i one isključivo zabavnog karaktera... slijedilo je jedno edukativno širenje naših horizonta.
Sjajan koncept hooliganštine NLP Hrvatske, omogućio je da tu večer doživimo i naučimo nešto drugačije o nečem potpuno neobičnom, a opet običnom; nesvakidašnjem, a opet sveprisutnom; o „nevidljivima“, a itekako vidljivim i zanimljivim članovima naše zajednice.
Krenimo zajedno... u tu hladnu subotnju večer, vani svega tri stupnja celzijusa, ostaci snijega po ulicama... nas 12 dobro umotanih i zabundanih hooligana okupilo se ispred Koreanskog restorana na križanju Draškovićeve i Ul. kneza Mislava, preko puta osvijetljenog, blistavog Sheratona. Križanje s pet smjerova... kojim putem krenuti? Svejedno... naučili smo da svi putevi vode u Rim, pa smo tako i mi odabrali jedan i vrlo brzo stigli do Silent Caffea – prvog takvog u zemlji.
Samo naizgled običan zagrebački kafić, projekt je kojim bi se trebale premostiti razlike i razbiti predrasude. Konobari koji u njemu rade, gluhe su osobe.
Kako prepoznati nešto što je „nevidljivo“ u društvu? Ljude koji se ničim ne ističu na prvi pogled dok ne počnu znakovati, koristiti ruke kako bi u vizualnospacijalnom modalitetu komunicirali. Sigurno ste ih i sami vidjeli i zanimalo vas je kakav je to jezik? I je li to uopće jezik?
Dočekala nas je prekrasna Nives Gotovac, prevoditeljica hrvatskog znakovnog jezika, kojoj je znakovni jezik materinji jezik, iako ona nije gluha. Ona je bila naša domaćica te večeri i u iduća dva sata koja su naprosto proletjela, približila nam je svijet gluhih osoba, njihove običaje, povijest znakovnog jezika, a i nas je podučila ponekim znakovima!
Hrvatski znakovni jezik
je jezik kao i svaki drugi, jedina je razlika modalitet tj. način na koji se producira jer se umjesto glasa koriste ruke - i to je jedina razlika, barem ako pitate Gluhe.
Zanimljivo je da većina čujuće populacije smatra kako je znakovni jezik univerzalan i da postoji samo jedan jedinstveni jezik koji se koristi u cijelom svijetu. No ono što većina nas ne zna je to da svaka država ima svoj nacionalni znakovni jezik, a neke i više (Belgija, Švicarska ...). Uzmemo li za primjer govorno područje Engleske, Australije i SAD-a, naići ćemo na engleski (govorni) jezik s manjim razlikama dok u znakovnom jeziku postoje BSL - britanski znakovni jezik, AUSLAN - australski znakovni jezik i ASL - američki znakovni jezik koji su posve različiti.
Zbog čega se kaže da su Gluhi često „nevidljivi“ u društvu? Nemaju oni neke posebne moći, ali imaju svoju povijest... u prošlosti, njihove obitelji su ih sramile, Aristotel je išao tako daleko pa je izjavio da "Bez sluha, ljudi ne mogu učiti." Unatoč tome, G/gluhi su pokazali i dokazali da "mogu sve, osim čuti", slavna je rečenica sedmog predsjednika Gallaudet sveučilišta u Washingtonu, Dr. King Jordana. I uistinu, G/gluhi mogu sve!
U današnje vrijeme imamo gluhe odvjetnike, liječnike, pilote, znanstvenike, profesore, ali i pobjednike emisija kao što su Ples sa zvijezdama i America's next top model kao i glazbenike poput Signmarka i Deaf banda Dlan.
Populacija gluhih vrlo je heterogena, a razlike su poprilične. Unutar nje postoje gluhi koji su oglušili u kasnijoj životnoj dobi sa 8, 18, 30, 60 godina, a postoje i oni gluhi koji su rođeni gluhi ili su oglušili u prelingvalnoj fazi, dakle prije nego su usvojili jezik. Koliko je varijanti gubitka sluha, toliko je i razlika među gluhima. Neki među njima osjećaju se i dalje izgubljeno, ne snalaze se ni u svijetu čujućih, ali ni u svijetu gluhih. Obično se to događa osobama koja kasnije ogluše jer se moraju prilagođavati novim načinima komunikacije.
Stoga je i razlika pišemo li o G/gluhima velikim ili malim slovom. Naime, kada pišemo i govorimo o gluhima malim početnim slovom obraćamo se, u načelu, svim osobama koje imaju određeno oštećenje sluha. No jedan dio njih smatra se isključivo osobama s invaliditetom i fokusiran je na medicinski model gluhoće, odnosno na to da su "oštećeni, nemoćni, da im je potrebna pomoć druge osobe".
A kada o Gluhima govorimo i pišemo velikim slovom, onda se to odnosi na onaj dio populacije koji se ponosi svojom gluhoćom, ne želi da ga se "popravlja" i ne želi pročuti. Oni su ponosna kulturno jezična manjina, koja jedinu razliku vidi u jeziku koji koristi.
Problemi se javljaju i kada razmatramo kojim je terminom ispravno osloviti gluhu osobu. Razlike kreću upravo od razlike unutar same populacije, ali i dugogodišnjeg "krivog" termina koji je nametnula medicinska struka - "gluhonijem" koji je za većinu G/gluhih uvredljiv. Velik dio njih išao je na govorne vježbe no i dalje njihova artikulacija nije savršena, ali oni zbog toga nisu nijemi. Nijemost se definira kao nemogućnost proizvodnje glasa. Nisu nijemi niti kada koriste znakovni jezik za komunikaciju i ne izgovaraju riječi na glas, jer koriste jezik za koji nije potrebna upotreba glasa.
Stoga je ispravno o G/gluhima govoriti samo kao gluhima jer se time obuhvaćaju i gluhi i nagluhi, ali i onaj vrlo, vrlo malen dio njih koji su i gluhonijemi (oko 1% cjelokupne populacije gluhih).
Gluhi između ostalog imaju i vrlo zanimljive običaje... svaka gluha osoba ima svoje ime na znakovnom jeziku, pa je iz znaka jasno, mislimo li na Anu čiji je znak slovo A ili Anu koja ima kovrčavu kosu. Zanimljivo je da i čujuće osobe koje se druže s gluhima dobiju takvo ime, no može im ga dodijeliti samo gluha osoba.
Kako se u principu radi o vrlo društvenim osobama koje vole puno pričati, tako se teško rastaju i rastanci traju dugo, jer često, još saaamo nešto imaju za ispričati do već sutrašnjeg susreta. I kako se našalila naša Nives... oni vole graditi široke hodnike, kako se pri rastancima još uvijek imaju gdje zadržati. ?
Uistinu inspirirani izvrsnim predavanjem i s naučenim izrazima kako naručiti koju vrstu pića, druženje smo nastavili u Silent Caffeu... I još dugo bili pod dojmom doživljenih novih spoznaja!
Ovo naše iskustvo uistinu je snažno i pozitivno djelovalo na prisutne NLP kolege, pa je tako naša Branka Androšević, NLP practitionerka napisala: „Kao i uvijek, dolazim i nemam pojma hoće li mi se to što ću doživjeti danas, uopće svidjeti? No, idem sa stajalištem - bilo na kraju "u mojoj mapi" pozitivno ili negativno iskustvo, u svakom slučaju je pozitivno već samim time što je novo, pa time obogaćuje tu istu moju mapu. A ovog puta, je bilo i novo i pozitivno!
O gluhima sam znala jako malo. Poznajem jednu gluhu osobu koja, koliko se sporazumijevam s njom, znam da čita s usana i nisam se usudila je nikad pitati više o tom "nedostatku" jer eto, do sada sam mislila da je to nedostatak. Sada sam saznala da ne samo da to nije ni bolest, niti invalidnost, ni nedostatak, već da su gluhi ponosni na to što su gluhi; da se smatraju ravnopravnom manjinom koja ima svoju kulturu i običaje (suprotno mom mišljenju da se uglavnom srame i izoliraju od "čujućeg" društva). Naučila sam da je njihov jezik ravnopravan svim ostalim priznatim svjetskim jezicima te da zahvaljujući gluhoći imaju toliko dobro izoštrena sva ostala osjetila da nimalo ne zaostaju za nama čujućima, kako u svakodnevnom životu, tako i u sportu (i to vrhunskom), karijeri i odnosima te da mogu biti jednako uspješni kao i čujuće osobe. Nives nam je na dinamičnom i poučnom predavanju "izreklamirala" gluhe da sam na kraju predavanja pomislila - "A ja sam ih do sad izbjegavala jer nisam znala kako s njima, i nisam htjela da im bude neugodno u mom čujućem svijetu, a sad vidim da ja od njih mogu štošta naučiti"! To je svakako novi pozitivan moment u mom životu!
Znam, reći će netko da sve što sam ja "spoznala" i naučila na toj hooliganštini da sam mogla jednostavno proguglati... jesam, ali kad upoznaš žive ljude iz tog svijeta, kad ti prenesu svoje osjećaje i energiju, kad učiš i doživljavaš to što slušaš u realnom vremenu, a pritom se i dobro zabaviš, onda je doživljaj puno bolji, zar ne?! Ovog puta sam puno naučila i pri tome se još bolje zabavila. Hvala ti Diana ?“
Dragi moji, gradite široke hodnike! Veselim se našem idućem susretu... kada i gdje, točno ne znam, ali nadam se da će biti uskoro!
Isto tako, obećavam da će moja iduća hooliganština, biti vatrena, uzbudljiva i nadasve napeta!
Voli vas Diana!
Organizacija i članak: Diana Franulić Šarić, NLP Master Practitioner