25 godina radim u ljekarni, u prvoj privatnoj ljekarni u Hrvatskoj. Uvijek smo imali visoke standarde i kvalitetu usluge, vrhunske proizvode, te se uvijek ulagalo u edukaciju i stručnost .
Imam stručno znanje, iskustvo, no u komunikaciji s pacijentima često nisam znala što reći, kako se izraziti. FALILE SU MI RIJEČI. Moja priča često nije mogla doprijeti do njih.
To je vrlo specifičan i odgovoran posao, jer u kratkom vremenu moraš znati primiti i prenijeti vrlo važne informacije koje se tiču ZDRAVLJA pacijenta. Ti si osoba od povjerenja. Ljudi ti vjeruju i važno je da ispuniš njihova očekivanja.
U samo dvije do tri minute treba znati točno procijeniti situaciju, je li stanje hitno, treba li pacijenta uputiti liječniku. Klijenti traže dodatne informacije i savjete o proizvodima.
To je moj životni poziv i cilj mi je da najveći mogući broj ljudi ode u „dobroj emociji“, da odlazi zadovoljno, dobije pomoć i savjet.
No, ja nisam uvijek mogla postići rezultat kakav sam željela.
Kako su klijenti različite dobi i različitih profila, nisam se mogla naći sa svima i nisam znala prenijeti ono što sam htjela.
Dođe gospođa koja želi preporuku kremice za lice, gospodin pak treba lijekove i usput želi popričati o nekim nuspojavama koje ima, druga gospođa s bebom čeka u redu i želi neki savjet... moraš paziti što pričaš, jesu li te dobro razumjeli, jesi li im pomogao...
Posao me često iscrpljivao.
Nakon posla, znalo se dogoditi da sat vremena gledam u prazno da dođem k sebi.
Često sam se nalazila u situacijama kad te drugi žele „ukalupiti“, pa čak i da te netko na dnevnoj bazi ponižava. Takve situacije su mi narušavale samopouzdanje.
Ti sam počneš razmišljati „Sa mnom nešto ne valja“.
Smatrala sam da sam introvert, da nisam jaka na riječima i u takvim situacijama sam – šutjela.
Ostala sam bez teksta i tek sam nakon 3 sata smislila što bi uzvratila...
To je ona „stara škola“... Moraš biti dobar i poslušan. Kad takve dominantne ličnosti preuzmu kontrolu u komunikaciji, osjećaš frustraciju, jer se nisi izborio za sebe.
„Joj, kak ću ja to?... A što ako... A što ako ne bude... A što ako ne bum mogla...??“
Uvijek sam bila ZIHERAŠ. I još uz to PERFEKCIONIST. Sve je moralo biti Ajnc A.
Često sam bila u panici, brinula sto briga i razmišljala samo o najgorem.
Bojala sam se svake nove situacije.
Imala sam veliki strah od vožnje autom zbog prometne nesreće. 15 godina nisam vozila. Nije bilo šanse da sjednem za volan.
Na samu pomisao bi se smrznula.
Izgubila sam drage ljude u kratkom periodu zbog bolesti. Zbog tih teških godina, bila sam pomalo depresivna, osjećala sam tugu. Bila sam u fazi žalovanja.
Mislim da sam, zapravo, na svim razinama - tražila promjenu.
Da nisam upisala trening, ne bi bilo, doslovce – moje sreće.
Sada kada razgovaram s osobom, mogu bolje obrazložiti i prilagoditi informacije, shvatila sam da ne mogu jedan proizvod prezentirati na isti način!
Lakše prepoznajem problem, lakše i preciznije ispitujem što je točno potreba osobe, bolje slušam i bolje postavljam pitanja.
Mogu bolje razumjeti i ponuditi rješenje.
Sada mi riječi dolaze bez razmišljanja.
I poslovno i privatno, u komunikaciji osjećam POBOLJŠANJE. Imam više samopouzdanja i razumijevanja.
Prije sam bila bojažljiva. Sada osjećam SLOBODU I SIGURNOST.
Dobila sam točno to što sam trebala. Sve one nijanse u komunikaciji koje su mi nedostajale. Popunila sam sve rupe u komunikaciji.
Puno više pričam.
Mogu sažetije reći što mislim. Postavljam cilj što želim reći. Uz manje riječi mogu puno više reći!.
Danas, nakon Master treninga, držim prezentacije pred grupom ljudi.
Upravo zbog tih vježbi dinamičkih prezentacija na Masteru, mogu bolje komunicirati s ljudima u ljekarni, bolje ih razumjeti, privući, slušati i pomoći.
Vidim da me klijenti slušaju. Imam njihovu pažnju. Važno mi je što mogu biti još bolja u pozivu svog života.
Sada mi je komunikacija – igra. Gledam ju kao izazov.
Izlazim na kraj lako sa svakim profilom klijenta.
„Čovjek uđe ljut i uzrujan, na kraju izađe s osmijehom“.
„Sjedaj u auto, idem voziti“. Rekla sam svog mužu jedan dan tijekom svoje edukacije. Muž me gledao u čudu. Nisam vozila 15 godina.
Stvarno nisam očekivala da ću dobiti ovakav efekt nakon treninga.
To je trener uspio napraviti za vrijeme praktičarske edukacije!
Više nemam strah. Sada samo preostaje vježba.
Trener je maknuo krokodile, sada samo trebam plivati. 🙂
Kad se manje sekiraš, dobiješ – zadovoljstvo. Opuštenost.
Više ne moram sve detalje znati u startu kao ziheraš, ne pružam otpor u samom početku.
Uložim manje, a dobijem više.
Koristim alate preuokviravanja i sidrenja i na taj način se bolje nosim sa stresom. Sidrenje je za mene najmoćniji NLP alat.
Posebno ga koristim u „delikatnim zdravstvenim situacijama“. Kad čekaš nalaze.... Sad u glavi imam program – „Sve je pod kontrolom“. „sve je OK“ i koristim sidra.
Osjećam se sigurnije, znam da se sada sa svime mogu nositi, jer imam alate pomoću kojih mogu iz svake situacije izaći kao dobitnik. Imam više povjerenja u sebe.
Trener napravi takav štimung na radionicama da mi se ponekad maskara razmazala od smijeha. 🙂 Nevjerojatno je kako uspije spojiti ljude potpuno različitih profila, a na način da svi nauče.
Vidi se i osjeti da on to radi srcem. To inspirira. To pokreće.
Digla sam se iz mrtvila. Sada imam nove prijatelje, koje inače ne bi imala, mlađe od sebe, ljude iz drugih gradova i potpuno drugačijeg profila od mene.
Na moju sreću djelovala je okolina, vještine trenera, no i tehnike koje sam naučila.
Njemu na svakoj stanici u tijelu piše NLP 🙂 On diše NLP. Udah, izdah, NLP.
Svaki modul me sve više oduševljavao i bila sam sve sigurnija da je to ono što trebam i što sam željela naučiti.
Cijenim ga kao čovjeka i kao trenera. Mislim da je izuzetna osoba. On živi svoj posao!
Oslobodila sam se. Uvijek sam bila zafrkantica, no to je trebalo izaći iz mene. Povukla sam se, spletom okolnosti.
Sada se više smijem.
Sretnija sam. Opuštenija. Uživam.
Dobila sam lakoću življenja. U poslu i općenito. Manje se bojim, nema više toliko strahova, lakše se nosim s njima.
Po meni bi ovakav trening trebalo uvesti u škole. To je temelj! Možeš razumjeti sebe i ljude oko sebe, možeš pomoći i sebi i drugima.
Ovo ima puno veću vrijednost nego što trenutačno ima u našoj okolini.
Toliko dobar osjećaj!
Da nisam završila trening u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog SMIJEHA. Ne bih imala još veći užitak u poslu. Ne bih sjela u auto.
Sada se mogu bolje izražavati. Imam više samopouzdanja.
Mogu brže i uspješnije riješiti konfliktne situacije. Živjeti opuštenije.
Sada imam nove prijatelje, zanimljive, mlade, opuštene i vedrog duha.
Osjećam USHIĆENJE. Toliko dobar osjećaj!
Student sam druge godine medicine. Moj životni poziv je biti liječnik. Znam da želim biti dobar kliničar, a to mogu samo ako ću biti dobar dijagnostičar. Dijagnostičari trebaju znati razgovarati. Vidim da to nedostaje kolegama na faksu; kao da samo žele odraditi posao.
Kako netko može dijagnosticirati bilo kakvu bolest, ukoliko ne zna na pravi način razgovarati?
Ja sam želio razviti svoje komunikacijske vještine.
U startu sam formirao neko uvjerenje i reagirao sam isključivo iz svog gledišta. Bio sam krut u stavovima i vrlo visokih ideala.
Želim biti uspješan liječnik, to je moj poziv, životna misija, no ono što nije odgovaralo mom kriteriju dostojnosti tog poziva bi me ljutilo i frustriralo.
Smatram da nedostaje vizije vezana uz naš poziv i da se liječnička struka shvaća zdravo za gotovo, no bojao sam se izraziti svoje mišljenje.
U sebi sam znao sam da se nešto može bolje učiniti, no to sam čuvao u sebi.
Tako sam postao – cinik.
Ta svojeglavost mi je odmagala. Mučio sam se tražeći rješenja svojih problema. Mučio sam se kao Sizif.
Općenito mi je polaganje ispita bilo nevjerojatno teško jer je potrebno saznati „insiderski info“. Nisam bio jedan od „ekipe“, nisam se mogao, po mom tadašnjem razmišljanju, „saviti“, prilagoditi i razviti prijateljstva.
Pokušao sam drugima objasniti svoje razmišljanje, no njima je to bilo dosadno. „Znaš i sam da se tu ništa ne može“ –uvijek ista reakcija. Nisam dopirao do njih.
Drugima zvučiš dosadno i zatupljujuće.
Posljedica mog povlačenja je bila depresija i anksioznost.
Nisam vidio izlaz. Ljudima jednostavno nisam odgovarao. Prijatelj s kojim sam bio dobar cijeli život me na prvoj godini fakulteta počeo izbjegavati zbog moje ogorčenosti.
Pukle su moje ružičaste naočale koje sam imao do tada i osjećao sam jedino nezadovoljstvo. Osjećali su ga i drugi.
Po defaultu sam bio– loše. To je bila konstanta.
Ulagao sam toliko vremena i truda u svoje znanje, učio danima, no i dalje nisam mogao položiti ispit. Shvatio sam da više ne mogu biti izvan sustava i strukture koja me okružuje, da moram biti dio te zajednice da bih mogao doseći svoje ciljeve.
Moja uvjerenja mi više ne smiju biti prepreka i ono što će mi odmagati da sudjelujem u svojoj zajednici i doprinosim joj svojim načinom razmišljanja!
Sada propitujem svoje ideale, dovodim ih u pitanje. Nemam više grčeviti stav da je sve ono što me okružuje na fakultetu nedostojno mog poziva.
Glavni pomak je prihvaćanje stvari s kojima se ne slažem, a na koje ne mogu utjecati.
Dakle, nisam odustao od svojih ideala i uvjerenja, već sam postao zreliji i fleksibilniji, razvio sam mogućnost za kompromis i način kako komunicirati svoje mišljenje i realizirati ga u stvarnosti.
Sada imam sve informacije koje su mi potrebne za polaganje ispita jer sam se prestao izolirati i okretati leđa u komunikaciji s kolegama.
Koristim NLP tehniku modeliranja -što znači kopiranje najbolje postojeće prakse- i oplemenio je svojim sadržajem.
Prilazim kolegama na faksa i ispitujem ih „Kako si ti postupio?“. Napravio sam uzorak, model rješenja problema.
Potom uključujem „napredno istraživanje“ - pretražim Internet i YouTube na određenu tematiku, složim bazu pitanja na temelju tog sadržaja i nadopunim postojeću skriptu. Ovaj model učenja koji sam razvio je pun pogodak.
Položim ispit – bez problema!
Više nisam opterećen s tim hoću li biti najbolji, sada znam alate kako da zaista i budem. Dobio sam samopouzdanje.
Program u glavi mi se promijenio. Nema više „TI TO NE MOŽEŠ“. Djelovao sam iz tog uvjerenja i naravno da sam onda stalno imao potrebu dokazivati se. Sam sebi.
Danas sam svjestan da MOGU i ono najbitnije – da sam sam sebi već itekako dokazao da mogu!
Nisam bio svjestan svih svojih uspjeha do tada, svoje volje, upornosti, svoje snage…
Danas ljudi meni prilaze i pitaju me za mišljenje, kako stvari unaprijediti, „što ne štima“.
Način kako iznosim svoje stavove se promijenio. Nema kukanja, jamranja i predbacivanja.
Dobio sam sigurnost i KONGRUENCIJU da jasno iznosim svoje stavove na drugačiji način koji dopire do drugih. Na konstruktivan, zabavan, relevantan način. 100% uvjeren u ono što govorim.
Emocijom. Govorom tijela. Intonacijom.
Usmjeren na rješenja.
Od tihog i mirnog glasa zbog kojeg se, između ostalog, nisam ni eksponirao, sada koristim svoj glas u prenošenju mišljenja.
Glasniji sam, jasniji, poentiram, igram se.
Uspio sam „kanalizirati“ svoje ideje, a na čuvati ih u dnu sebe i reflektirati nezadovoljstvo. Ideje su izašle! Uobličile se! Na način kako trebaju da bi ih uistinu živjele. Jer žive kad ih drugi ČUJU.
Ne osjećam opterećenje i strah što će drugi misliti o meni. Mentalno sam nadišao kolektivni strah u svom društvu „što će tko reći“ i tako zadobio njihovo poštovanje.
Od nevidljivog čovjeka postao sam onaj kojemu se drugi vesele.
Od kada sam završio NLP edukaciju, samo jedan dan sam se osjećao loše! I to pola dana 🙂 Osjećam se sjajno u svojoj koži i u svojoj okolini.
Znam alate kako se prebaciti u drugi film.
Koristim tehniku submodaliteta koja je odlična za rješavanje depresivnih i anksioznih stanja. Ona se temelji na vizualizaciji.
Čovjek dolazi u stanje promjene percepcije svojih osjećaja, a kad se smanji pritisak „negativnih“ osjećaja, otvara se prostor za zdravu akciju.
Programirao sam se da i ono „loše“ što se dogodi, promatram kao pozitivno.„ SVE MI IDE U KORIST“ – to je moj novi program!
Čak i svoju ogorčenost promatram na drugi način. Pretvorio sam je u nešto pozitivno. Ona je moj okidač za – promjene. Za konstruktivno djelovanje.
Moje prijašnje uvjerenje vezano uz ispite je bilo „Treba mi luda sreća“. Danas? „Nema tog boga da se to ne dogodi“!
Posljedica mojih novih programa je definitivno veća aktivnost i efikasnost. Uveo sam novu naviku da ujutro treniram na biciklu sat vremena i potom učim 6 sati u komadu.
Struka gleda na NLP kao na pseudoznanost. Tako su gledali i akupunkturu do nedavno, a danas je uče anesteziolozi na Rebru!
Ako nešto funkcionira i dovodi od točke A do točke B, a mi još ne znamo i nemamo mogućnost saznati KAKO taj proces funkcionira, to ne znači da on nije istinit!
I o najviše korištenom lijeku za dijabetes još uvijek ne znamo sve, ne znamo kako uopće funkcionira…
Rijetke su radionice na ovoj edukaciji da treneru nisam rekao „ Ovo je najbolja edukacija na kojoj sam ikad bio“.
Osjećao sam pripadnost.
Postoje ljudi poput mene! Predani, zaluđeni! Oni koji streme tome da znaju svoje vrijednosti i da ih uistinu žive. To je dokaz da se tako stvarno MOŽE živjeti!
Saša Tenodi kao trener živi svoj poziv i svoje vrijednosti.
Da nisam završio NLP, i dalje bi bio s*ban.
Bio bih isti.
Žrtva svojih uvjerenja; onih koja nisu plodonosna.
Više nisam Sizif!
Da nisam upisao ovu edukaciju i dalje bih tapkao na mjestu, ne bih položio ni jedan ispit, bio bih i dalje zatvoren u svojem svijetu, ljut na sustav, bez mogućnosti da djelujem i da se izrazim.
NLP alate mogu iskoristiti na svim područjima, u čemu god, jer su primjenjivi na sve.
U znanju vidim beskonačni izvor razvoja, a sada se mogu razvijati da stvarno živim svoju misiju – da širim značaj i dostojnost liječničkog poziva i da budem najbolji čovjek i liječnik koji mogu biti.
Sada mogu ispravno i jasno usmjeriti sve svoje mogućnosti, volju i talente u pomaganje drugima.
Svaki tečaj koji sam upisao do sada mi nije dao ovoliko znanje.
Naučio sam programirati, super, no to mi nije dalo emociju zbog koje sam ja BOLJI ČOVJEK.
Mislim da bi svijet bio ljepše mjesto da svi znaju NLP 🙂
Zato poručujem svim studentima: DAJ NAPRAVI NAJBOLJE ŠTO MOŽEŠ! IZ SRCA. Hoćeš biti fotograf? Umjetnik? Liječnik? Štogod?
DAJ SVE OD SEBE.
Ako ne živiš srcem i ne stremiš NEČEMU, kao da ne živiš!
Otkrijte svoju motivaciju, svoj PORIV. Ono unutarnje, neopipljivo. Svi ga imamo.
Bila sam PREorganizirana. Čitaj control freak. Smetalo me i kad svoja raspoloženja nisam imala pod – kontrolom.
Sve je moralo biti kao po špagi, sve organizirano unaprijed. Nikako nisam bila osoba koja voli iznenađenja. Iza toga se nalazio – strah.
Bojala sam se doživjeti nešto što nikada prije nisam. Hoće li biti dobro i uspješno? Hoću li ja biti dobra u tome?
Ta pretjerana organizacija dolazila je do izražaja i u sitnicama, svakodnevnim situacijama. Na primjer, planiramo vikend na moru, ja sve organiziram do najmanjeg detalja i potom se dogodi izvanredna okolnost i ostajemo kod kuće. Bila sam nervozna cijeli vikend!
Jednom smo se vraćali s puta i cijelim sam putem sanjarila o svom krevetu. Jedva sam čekala da stignem kući. Nakon što sam raspremila kofer, legla sam i vidjela veliku mrlju na stropu. Strop je procurio! Uslijedilo je 3 sata sanacije zida!
Par dana nakon toga bila sam u potpunoj negativi: „ Ajme meni, kako se to nama moglo dogoditi?!“
Ništa me nije moglo razveseliti u takvim stanjima. Nisam bila ni za film ni za bilo kakvu razonodu, nisam se mogla koncentrirati. Muž bi se povlačio, on ima drugačiju osobnost od mene, nije tip kojeg se može lako „naživcirati“.
Čekao bi da se ja smirim.
Smetalo bi me kad mi me ljudi tražili savjet, a potom me nisu poslušali i radili bi po svom. To me frustriralo. Nisam znala kako do doprem do svojih sugovornika. Pogađalo me kad se ne bi slagali sa mnom, posebno u krugu najbližih. Često sam se osjećala uvrijeđeno.
U sretnom sam braku i imam najdivnijeg muža na svijetu 🙂 . Svaka godina donosi nam i nove situacije i izazove. U nekim periodima komunikacija je bila „intenzivnija“, prolazili smo kroz faze kada smo se teže usklađivali…Zanimao me razlog „Zašto tada ne možemo naći zajednički jezik?“
Smatram da su stup društva obitelj i partnerski odnosi. Zbog toga me boli činjenica da se toliko brakova raspada! I to ponajviše zbog komunikacije.
Shvatila sam da je moj cilj doći do svojih odgovora, no i pomoći drugima u sretnijim odnosima. Upis novog studija, primjerice psihologije, za mene nije bila opcija; tražila sam edukaciju koja će mi u kraćem vremenu dati praksu i konkretne alate.
Komunikacija postaje uspješnija IZNUTRA. Ti si drugačiji nakon edukacije, pa je komunikacija zapravo refleksija.
Control freak je postao flegmatičniji. Neki dan nam se dogodila slična situacija s krevetom i morali smo spavati u dnevnom boravku. Sad sam ja smirivala muža! „Baš će nam biti super!“ Dakle…prije sam danima bila mrzovoljna! Te sitnice itekako ukazuju na promjene!
Manje negative, više opuštenosti.
Manje straha, više novih situacija.
Spremnija sam na rizik. Odličan je osjećaj kad napraviš nešto čega si se prije bojao i kad vidiš da možeš!
Kad osvijestiš pravilo „Kad te ono što radiš ne dovodi do cilja, promijeni strategiju“, mnogo brže dolaziš do cilja. Sada znam alate kako se prilagoditi drugima, kako promijeniti strategiju.
Ako i onda ne dođem do svog cilja, TO ME VIŠE NE DIRA. Znam da sam ja dala sve od sebe, a cilj ovisi i o drugoj osobi. Nema više živciranja! Ne ide na silu. Jednostavno – pustim.
Više ne umišljam stvari koje se nisu dogodile, koje nisu izrečene, ne gradim konstrukcije. Svi mi imamo filtere u mozgu koji nam omogućuju da svakodnevnu šumu informacija uspješno obradimo, no skloni smo i krivo filtrirati i iskriviti informacije.
Na primjer: On gleda u svoju cipelu.
Čitanje misli: „Ne sluša me. Nije zainteresiran“.
Ma kako znate??
Nevjerojatno je i moćno shvatiti koliko puta sam ovako zaključivala na dnevnoj razini.
Stručno bi se to reklo – nema jezičnih kršenja unutar mene. Čista sam.
Zato je moja komunikacija čista, jednoznačna i -uspješnija.
Ili nešto jest ili nije. Baziram se na onome što vidim, čujem, a ne na svojim pretpostavkama. Postala sam digitalna.
„Mapa nije teritorij.“
To što ja razmišljam na jedan način, na temelju svog iskustva, ne mora biti da tako razmišljaju i drugi. Točka.
Drugi imaju drugačija iskustva.
Također, svako ponašanje ima pozitivnu namjeru. Sada znam da ljudi oko mene rade najbolje što mogu i znaju u danom trenutku.
Ova dva saznanja daju blago zvano – fleksibilnost.
Moćni su i reprezentacijski sustavi, način kako osoba obrađuje informacije. Na primjer, ja sam vizualac, a moj muž je kinestetik.
Kad mu govorim, gledam ga u oči, iznosim detalje, pričam u slikama. A on sjedi zavaljen i gleda na drugu stranu! Prije sam mislila da me ne sluša i da nije zainteresiran… Ma on je samo kinestetik! Ima drugačiji stav tijela u komunikaciji, drugačije se izražava i drugačije „čuje“ informacije.
Ja sam naučila njegov jezik. Promijenila sam stav tijela, ali i tempo govora. Inače priča sporo i tiho, a ja brzo i glasno. Prije sam počela pričati još glasnije i brže kako bi me čuo, no to je bilo posve kontraproduktivno! Kad usporim i pričam tiše, bolje se razumijemo. Ovo stvarno funkcionira!
„Nemoj zaboraviti platiti račune!“–povikala bih na izlasku iz stana. Nije baš djelovalo.
„Molim te, sjeti se platiti račune“! Zbog ove razlike u formulaciji, ali i tonu glasa, računi su plaćeni, a muževa emocionalna reakcija je drugačija. Tko voli da mu se naređuje? Tko voli negativnost?Nitko!
Sve u – pozitivu.
Ljudi se često svađaju zbog razlike u težini shvaćanja neke situacije. Meni je drama, njemu nije.
Krenemo si odgovarati na ružan način jer u tom trenutku tražimo sve ono što nam nije zajedničko, umjesto da radimo upravo suprotno – fokusiramo se na ono što nam jest zajedničko. Tako smo već na putu do – zajedničkog jezika.
Svi već imamo resurse u sebi kako imati uspješnije odnose, zar ne mislite da je vrijeme da ih počnemo koristiti?
PRIMJERI NLP ALATA U ODNOSIMA
IZVOR: NLP HRVATSKA
Trener je od nas napravio ekipu. Prijatelje. Jako je dobar u svom poslu. On to vjeruje, on to misli, on to živi – želi pomoći ljudima da budu efektivniji i da im se počnu događati (još) bolje stvari u životu!
Ako nekoga možeš slušati 16 sati u dva dana s punom pozornošću, onda znaš da je zanimljiv i dinamičan edukator!
U početku sam imala odmak od trenera. Bio je nekako prehrabar u svojim iskazima i uvjeravanjima, nisam mu vjerovala. Htjela sam da dokaže sve što priča. Onda sam uvidjela da stvarno RADI ono što priča i što uči. Koliko god se ne slagala s njegovim stilom i njegovim pristupom, on je u svom poslu itekako dosljedan.
Htjela sam edukaciju o komunikaciji, a dobila sam ŽIVOTNE PROMJENE.
Prije sam donosila zaključke na temelju nečijeg izgleda, rječnika, stava i ako se to ne bi slagalo s mojim vrijednostima, dizala bih zidove i zatvarala se u komunikaciji. Smatrala bih kako ne mogu od njih ništa naučiti.
Sada više cijenim različitost. Poštujem i trudim se razumjeti tuđe stavove i nemam potrebu druge uvjeravati da je moje mišljenje ispravnije.
Otvorenija sam, opuštenija, spontanija, imam uspješnije odnose.
Danas i ja držim NLP radionice, u suradnji s edukacijskim centrom Heureka, bolji sam komunikator i još jasnije znam što želim i kako ću to postići!
Sve što mislimo da jesmo, uvijek smo više od toga!
Kad smo krenuli s restoranom, a bez prethodnog iskustva, meni je u glavi stalno bila frka. „Hoćemo li to moći, hoćemo li uspjeti, hoću li znati, hoćemo li imati dovoljno hrane? Hoćemo li stići? Je li uopće ukusno??? Što ako me radnici mrze, a što ako sam naporna klijentima??”
PARANOJA! Treseš se, glup si, jer ti ideje ne padaju na pamet u tom stanju. Samo se treseš i hoćeš pobjeći iz svoje kože.
Da si smiren, stao bi hladne glave i usmjerio se na rješenje. Čine ti se nebitne te misli u glavi, misliš da su normalne pa ih puštaš da se vrte. No one ti remete balans. A o tome koliko su energetski iscrpljujuće da i ne pričam…. Kad si u paranoji, pobrkaju ti se strahovi, bed filmovi, loši scenariji i ne vidiš bistro.
Bojiš se za svoju egzistenciju. Radiš konstantno, a još si u minusu. Bojiš se da ne izgubiš klijente, razmišljaš što si sve zeznuo i što bi sve moglo krenuti krivo.
U tom stanju ne možeš donositi odluke, barem ne ispravne. Osjećaš da hrpa stvari unutar tebe nije na svom mjestu, osjećaš da je kaos u glavi. Nešto radiš krivo.
Smatram da mnogo ljudi prolazi kroz slične „filmove“. Sada kada sam prvi put u ulozi poslodavca i poduzetnika, tek sada razumijem kroz što su moji šefovi prolazili. Djelatnici nisu svjesni ovog pritiska, posebice u Hrvatskoj.
Sustav je kompliciran s mnogo obveza koje na početku teško protumačiti i djelovati.
NLP me naučio da stanem na loptu, da ne djelujem iz panike, već iz mira, da rješavam stvari kako dođu, po redu, jednu po jednu.
NLP mi je uvelike pomogao da si posložim informacije u “glavi”, da stvari rastavim na faktore i da imam jasnu sliku na temelju koje razvijam svoje strategije. Naučila sam razmišljati kao menadžer, na primjer: Želimo zaposliti novog radnika. Prije bih odmah reagirala sa zapetljanim paničnim pitanjima: „Koliko će me to koštati, možda neće biti dobar, što ako u njega uložim vrijeme i novac, a on da otkaz?? Gdje ću naći dobrog radnika??“
Nakon svoje NLP edukacije, razmišljam drugačije. Strateški, na način da ja sama unaprijed odredim kriterije koje ta osoba mora ispuniti, kako do tog „najgoreg scenarija“ uopće ne bi ni došlo. Na temelju toga procjenjujem je li stvar izvediva. Znači, razvila sam prirodnu logiku koju inače imaju menadžeri. Ja nemam takvo iskustvo, stoga mi je NLP razvio prirodni način „business razmišljanja“. Prije sam čitala, tražila informacije, no svuda sam dobila samo teoriju i apstraktno znanje.
Drugi primjer. Ideš otvoriti restoran. Prije bi to sve bilo „zbrda zdola“. Znam puno ljudi koji tako žive. Svašta nešto ad hoc, bez glave i repa. „Idem otvoriti“ pa kud puklo da puklo i onda u hodu nailaziš na sto stvari koji te izmrcvare. Jer nisi o njima razmišljao. To je recept za stres!
NE. MOŽE DRUGAČIJE. Definiraš cilj. Odrediš vremenski rok. Pričaš s ljudima koji su već postigli ono što ti želiš. Odrediš svoj ishode i kako ćeš znati da si ih postigao. Jesi li sam odgovoran za to. Što te može spriječiti. Što možeš učiniti da do toga ne dođe. To se zove NLP-ovski postaviti cilj.
NLP alati ti daju znanje kako se postaviti i kako promijeniti postavke u nekoj situaciji. Jer postavke se – MOGU promijeniti. Prvo provjeri, pa djeluj!
Prije sam bila samo u svojoj glavi. Sve samo iz svojih cipela i svoje perspektive. To je stvaralo probleme u komunikaciji. Na primjer jedna radnica je bila paničarka kao i ja, pristupala sam joj s unaprijed formiranim uvjerenjem „Ona će me osuditi“. Upravo se to i događalo, jer sam ja nastupala defenzivno.
NLP me naučio kako da zbilja slušam svoje djelatnike, bez mojih unaprijed postavljenih pretpostavki, kako da im se obratim i kako da posljedično postignem uspjeh u komunikaciji.
Prije mi je razina uspješnosti komunikacije bila na ljestvici od 1 do 10 – trojka. Sada je sedmica! Jer sam se riješila svojih pretpostavljanja. „Ja sam mislila da….“….. Čitanje misli je najveći uzrok neuspjeha u komunikaciji. Ljudi si slažu svakakve priče da bi znali reagirati i donose zaključke naprečac. Predviđala sam tko je kakva osoba.
Ljudi su osjećali moj strah i razvio se ambijent međusobnog nepovjerenja. Stvorila sam dojam da nisam timski igrač. Sada je drugačije. Radim s timom na određivanju ciljeva, na njihovim vrijednostima u poslu i atmosfera se baš poboljšala.
Kad se pojavi stara panika, stisnem pauzu. Znam kako izaći iz tog stanja. Koristim tzv. meta model pitanja da si „razbijem“ neželjenu emociju. Na taj način se „disociram“, odvojim se od tog osjećaja i tako smanjim intenzitet ili ga potpuno uklonim. Također, koristim i tehniku submodaliteta. Njome si mogu i pojačati motivaciju za neki zadatak.
Kad si odgojen u problematičnom okruženju, uvijek očekuješ loše. Možemo reći da je panika bilo moje prirodno stanje. Naučen si živjeti stalno u nekom strahu. Nisam bila svjesna tih „obrazaca“. Sad vidim da ljudi mnogo toga rade, bez da su toga svjesni, kao na autopilotu. Očekuj loše, loše će se i dogoditi. Treba se doslovce vježbati očekivati dobro.
Kad to „makneš“, mnogo ti je lakše u životu općenito. Skužila sam i uvjerenja iz djetinjstva „Teško mi je“. „Jadna sam“. Ako tako razmišljaš, naravno da ćeš biti pod stresom, jer će ti za sve trebati više vremena, više energije, više ćeš se iscrpljivati, želiš se svima dokazati.
Sada imam MIR. Osjećaj da mogu riješiti probleme i da sam veća od njih. Posložila sam stvari na svoje mjesto. Kako rasporediti svoje vrijeme, kako komunicirati s ljudima…
Promijenila sam se. Kako sam se ja promijenila, promijenile su se stvari oko mene. Moj stav je sada „Sve ću riješiti“ i vođena sam time da dajem sve od sebe.
Razmišljam o problemima tek onda kad se dogode. Kad vidim o čemu se točno radi hladne glave, onda smišljam rješenja.
Ne forsam da sam u pravu, samo zato da se dokažem. Sebi. Drugima. Familiji. Ako imam ideju, idem provjeriti jesam li u pravu da je ta ideja super. Prije sam razmišljala idem dokazati da je ta ideja super. To je ta razlika! Kod nas svi poduzetnici razmišljaju da MORAJU USPJETI i da moraju dokazati da je njihova ideja najbolja.
Mislim da uspješni ljudi razmišljaju fleksibilnije, iznad toga, spremni na pogreške. Nisam toliko vezana da moram uspjeti, ako ne uspije ta ideja, uspjet će neka druga.
Postoji razlika između toga kad radiš previše i kad daješ sve od sebe. Radiš previše kad radiš iz straha, daješ više nego što si spreman i trošiš se. Opsjednut si savršenstvom i trudiš se – previše. Kontraproduktivno. Postaneš prekritičan, s previsokim očekivanjima od sebe i od drugih.
Aktivnija sam. Prije sam često visila na kauču i buljila u ekran. Bila sam pasivna, obeshrabrena i deblja. Najviše iz straha od neuspjeha, koji je blokirao motivaciju. Od uvijek sam htjela smršaviti, a nisam bila svjesna da će biti dovoljno samo krenuti za poslom, pokrenuti se i stvarati.
Sada je drukčije, prihvatila sam svoju nesavršenost i radim na unapređenju vlastitih osobnosti, družim s ljudima koji su poput mene, koji rade na sebi i žele se maksimalno poboljšati. To je NLP community. Važno je naći ljude koji su ti slični, jer je okolina važna za promjene koje želiš napraviti. Više se ne osjećam usamljeno u svojim razmišljanjima.
Jedini način za promjene – je promjena identiteta. A to je proces. Ja sada gradim svoje novo JA. Identitet poduzetnika.
Sada sam svakim danom sve više ona koja UŽIVA RADEĆI, kojoj rad i novac nije izvor stresa i panike. Prije sam razmišljala da sam jadna, debela i bez para. Kad to promijenim, bit ću sretna. No, i kad si mršav i s parama, opet nisi sretan. Treba promijeniti svoje postavke iznutra i biti si OK sam sa sobom da nisi savršen. Ne treba mi više taj diktat uspjeha i perfekcionizma. Lijepo je živjeti bez tog tereta.
Netko tko ima takvu energiju i strast da te zarazi. Ostali predavači na drugim edukacijama su OK. Meni to nije dovoljno dobro. Ja hoću WOW. Saša Tenodi je WOW. Drugi ti podilaze jer ti se žele svidjeti. Njemu je važnije da te nauči nego da ti se svidi.
Izravan je, direktan i arogantan. Nema šanse da ti ne ostane u glavi ono što priča.
Saša mi je dao bazu za promjenu, za rast, on te tjera da vježbaš i ponavljaš i zato je trening toliko efektivan. Uz to je savršeni prezenter i urnebesno je zabavan!
I hrabrost. Sve proizlazi iz mira. Nema više špekulacija kad znaš sve te alate. NLP mi je dao vjetar u leđa. Tresla sam se hoću li uspjeti. Sad sam krenula u ono što sam zamislila, aktivnija sam nego ikad prije u životu i radim snažnije i hrabrije na svojim ciljevima. Napokon uživam – radeći.
Ukratko , da nisam upisala NLP bilo bi mi puuuuuuuuuuuno teže! NLP me spasio!
Neki ljudi jednostavno nisu kulturni, bezobrazni su, idu „preko leševa“, a ja se protiv takvih nisam znala postaviti. Moj odgoj me u tome sprječavao. Moje uvjerenje "Fina sam. Nisam bitch!" me u tome sprječavalo.
Trebala sam alate kako da i dalje budem fina, a da se izborim za sebe.
To mi je bilo vrlo važno i u privatnom i u poslovnom životu.
Radim u prosvjeti 29 godina. Prosvjeta više nije ista. Dignitet struke je pao. Roditelji i djeca imaju moć, a ne učitelji. Problem nastaje kada se majka čija dijete stvara probleme, postavi vrlo dominantno kako bi obranila svoje dijete. To je posve razumljivo, ali ulazi se u pedagošku struku i instituciju škole kao odgojne ustanove. Postoje pravila. Ona vrijede za sve jednako i osmišljena su s razlogom.
Pričala sam, no druga osoba je čula - ono što je htjela čuti.
Nakon razgovora – u meni golem nemir i frustracija.
Da se razumijemo, na kraju sam uspjela doći do svog cilja, ukazati na problem, uspjela sam osobu uvjeriti, no vraćala bih se kući iscrpljena. Bez energije.
Svatko u svojem okruženju ima takve osobe. To su one kojima jednostavno nedostaje kulture, koje uvijek moraju biti u pravu, koje te uvijek pokušavaju uvući u svoju priču, teške u razgovoru, ugodne onda kad njima paše. Ma tko je od nas uvijek u pravu?? Prije nisam znala kako s njima na „zelenu granu“, žderala sam se dva dana nakon razgovora što nisam reagirala drugačije.
U meni je bio velik sukob. Svi su mi uvijek govorili TI SI FAJTER. TI SI JAKA. Rekla sam si „WTF?! Ovo nisam ja! Ovo nije moja reakcija! Imam svoj stav i glas, zašto ne mogu ravnopravno parirati u komunikaciji?“
Mogu sve što hoću, a u tim situacijama se osjećam šugavo. Zašto zaboravljam sebe? NISAM MIŠ NEGO FAJTER!
Vjerujem da ako radiš dobro, dobro će ti se vratiti. No, ako sam dobrica, zar sam zato i budala?
Često držim predavanja u školi, pred roditeljima, učiteljima i nije mi problem govoriti pred 150 ljudi. Bila sam s tim – onako- OK. No, ja nisam htjela da to bude samo OK, ja sam htjela da to bude vrh vrhova. Falio mi je osjećaj da imam fokus publike u svakom trenutku.
Htjela sam da bude zabavno i WOW.
Perfekcionist sam. Sve što radim mora biti TOP!
NLP mi je dao mogućnost da reagiram kulturno, pristojno, kompetentno i dominantno u JEDNOM.
„Branim boje“ svojeg odgoja, no znam se izboriti.
Sada agresivne osobe znam -na fini način -zaustaviti, utjecati da se povuku i zamisle.
Mogu spriječiti negativne ljude u “ sipanju žuči“ na mene.
Znam pronaći zajednički jezik, reagirati s odmakom i manje sebe potrošiti, to je ono što je važno.
Važno mi je napomenuti da su odnosi i prije i poslije bili OK. Nije stvar u odnosu, nego u MENI. Ja sam dobila svoj mir, a to je neprocjenjivo.
Sada mogu ravnopravno parirati u svakoj komunikaciji i u svakom izazovu.
Koristim meta model, vješte jezične i Miltonove obrasce. Ti alati su mi najmoćniji.
Nema nelagode pri susretima sa često napetim i negativnim ljudima.
Vrlo lako ih smirim. Sada imam alate pomoću kojih osobu mogu "skulirati" i pomoću kojih uvijek možemo voditi ugodan razgovor, na obostranu korist.
Jer znam napredno komunicirati. Lakše prepoznajem tuđe obrasce ponašanja.
Sada mi je život zabavniji i dinamičniji.
Zabavno mi je promatrati ljude. Sad vidim obrasce. Kao da vidim svijet drugim naočalama. Vidim detalje. Kao neki METAPOGLED u odnose.
To mogu, jer sam naučila kako stvari gledati iz „teritorija“, a ne svoje mape, tj. svojih cipela i kuta gledanja.
To mi omogućuje i primjećivanje osobnih obrazaca.
Svoj temperament i emotivnost sada znam kanalizirati te lakše i bolje upravljati svojim stanjima.
Prije bih na neku „kućnu“ situaciju poludjela, jer sam temperamentna, sada „skulirano“ rašpam nokte 🙂
Prije bih se frustrirala, nisam imala živaca za objašnjavanje, a sada se igram. Promatram, ne šizim.
Olabavila sam. Opuštenija sam.
Reklo bi se „Biraj svoje bitke“!
Dobila sam sigurnost s kojom mogu improvizirati i igrati se u predavanjima. Znam alate kako zadržati fokus publike 100%.! Jedva čekam doći u školu na predavanje! Bit će im odlično! U njihovu korist! Bolje i uspješnije ću im prenijeti znanje!
OKVIR:
Nema kačenja na tračeve, na tuđe priče, na razgovore koji su mi je prije uzimali energiju i živce, a uopće se ne tiču mene. Ja sam prije objašnjavala, pjenila se i pokušavala osobu razuvjeriti da je u krivu! Često sam stvarala zaključke sama sa sobom u glavi tko što misli o meni…
Sad samo kažem,“ Gle osoba je u (uskoj) mapi“. Čitaj: ONA JE PRIČA ZA SEBE.ONA JE SVOM FILMU I NE VIDI NI LIJEVO NI DESNO. NJEZINE REAKCIJE NEMAJU VEZE SA MNOM.
Prije nisam znala napraviti taj odmak.
Moje misli su prije bile:
• „Ona me omalovažava“
• „Ona me podcjenjuje“
• „Ona me ne voli“
E, kad sam ja izašla iz svoje „mape“ i obrasca da drugim ljudima doslovce „čitam misli“ i stvaram zaključke sama sa sobom, svijet je mnogo ljepši i opušteniji!
Osim učenja „o mapi i teritoriju“, koristim i preuokviravanje kao alat, također koristan za stvaranje takvog odmaka.
Rezultat je definitivno -- manje stresa
NLP mi je raščistio sliku, dao mi je točno ono što mi je trebalo. Sada razumijem tuđa ponašanja i postupke na drugačiji, dublji način i ne shvaćam ih osobno.
Kaže meni moje najmlađe dijete „ Obožavam kad ideš na NLP vikendom! Onda si uvijek dobre volje, uvijek se smiješ!“
Uživala sam u svakom trenutku.
Čak sam se i vratila sa skijanja dan ranije, jer sam htjela biti na NLP treningu!
Ne zato što sam MORALA, nego zato što sam ŽELJELA.
Jer sam sretna, zadovoljna i nabrijana!
Moj sin je prvi upisao trening. On je bio okidač! Završili smo Master zajedno.
Mi smo NLP obitelj 🙂
Saša Tenodi je – zabavan i „kongruentan“. Čitaj: Snažno vjeruje i živi ono što priča. Ništa kod njega nije „fejk“. Prepoznajem u njemu empatiju i ljudskost važnu za trenera.
Njegov trening u NLP Hrvatska je čista terapija smijehom. A još uz to, stvarno učiš!
Ukratko: NLP je Ferrari u komunikaciji, a Tenodi je najjači u NLP-u.
Ostale edukacije nisu dovoljno dinamične i zabavne. Saša daje sve -i overdelivery u znanju - i zabavu.
Totalno otkrivenje za mozak!
Osjeća nakon treninga je – iscjeljujući. Zašto tako jaka riječ?
Jer imam mir i zadovoljstvo.
Jer sam zaboravljala svoju vrijednost.
Često sam se „tiltala“, povlačila, sve samo zato što sam pristojna i fina.
Sada se češće sjetim tko sam. Ne zaboravljam svoju vrijednost tako lako!
Ja sam FAJTER! Ali fini 🙂
Success Story: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager, NLP Master
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Još kao dijete sam imala sposobnost da mogu bilo koga uvjeriti u bilo što. ili drugim riječima znala sam dobiti ono što želim. Kroz godine, negdje u odrasloj dobi sam izgubila tu sposobnost. Nisam imala slobodu u komunikaciji. Isto je bilo u komunikaciji s nadređenima ili s potpunim strancem.
Život prije NLP-a bio je puno mirniji. Kad pričamo o konkretnim stvarima, NLP mi je pomogao u komunikaciji. Iako sam odavala dojam samopouzdane osobe, u površnim razgovorima sam bila pasivna jer nisam imala slobodu odgovaranja bez da o odgovoru dobro razmislim. Samim time nisam bila dobra ni u čavrljanju.
Bila sam fokusirana na rješavanje situacija, stvari, ljudi. Što god da se događalo, imala sam stav: treba nešto promijeniti, popraviti, uvijek treba.. sve sam gledala kroz tu istu prizmu, što popraviti što promijeniti. Kroz tu prizmu gledala sam sebe, gledala sam i druge. Takav pogled rezultirao je tako što sam ponekad ljudima bila naporna.
Sjedila sam na kavi s prijateljem i baš smo bili pričali o promjenama i radu na sebi. Rekao mi je: „Tajana znaš li koliko si ti genijalna osoba. Ne trebaš se mijenjati, trebaš prihvatiti sebe takva kakva jesi.“ I tada mi se okrenuo kliker u glavi. Da, ja jesam genijalna i jesam super. Umjesto da sve gledam kroz onu prizmu, promijenila sam stav. Sada se fokusiram na apsolutno prihvaćanje. To što se dešava, bilo dobro ili loše, samo kažem ok, i promatram što se dešava.
Iako i dalje vidim da stvari, osobe, situacije nisu potpuno idealne, prihvaćam to. Ne ispravljam ljude, već čekam kada će oni biti spremni i tek tada im pomažem. Shvatila sam, ako nisu spremni sada, neće ni čuti ono što im ja govorim.
NLP mi je dao alate i tehnike da na svjesnoj razini vratim sposobnost koju sam imala, da mogu uvjeriti bilo koga u bilo što. Dao mi je samopouzdanje u komunikaciji. Dao mi je i više od toga.
Unutar samog NLP-a sam pronašla određene teme kao što su storytelling ili vokalni coaching koji u kombinaciji s mojim postojećim znanjem dovode do potencijalnih projekata. Kada sam krenula na master nisam imala očekivanja niti sam znala koji je sadržaj Mastera. Dinamične prezentacije su apsolutni overdelivery. Budući da pišem puno blogova, to mi pruža priliku da dodatno proširujem svoje znanje. Uključujući ono što smo radili na treningu, kao i ono izvan toga.
Držim prezentacije bez pretjeranog razmišljanja, bez stresa, bez brige što će biti, kako će biti, zašto će biti. I bez opterećivanja što će ljudi misliti o meni. Nakon što sam završila NLP Master sigurna sam da mogu biti odličan predavač u svakom trenu. Sigurna sam u sebe i ne ovisim o tome kakav mi je dan. Svjesno koristim tehnike koje sam prije koristila nesvjesno.
Iako sam cijeli život u glazbi i uvijek sam željela biti pjevačica, to je uvijek nekako bilo u pozadini. Početkom godine krenula sam raditi na tome. I evo! Imam spreman svoj prvi demo.
Moram priznati da mi motivacija nije uvijek bila na vrhuncu, trebalo mi je vremena da ga složim. Ali ja nisam odustala! Ovdje je primjer prave promjene ponašanja. Dok bi ranije samo pustila stvari koje mi nisu išle, ovo fakat nisam dala.
Ovaj cilj sam postigla tako što sam na nekoliko razina s različitim metodama postavila cilj. I zaista se isplatilo. Nevjerojatan je osjećaj. Odličan benefit NLP-a.
Na NLP sam krenula iz privatnih razloga. U početku nisam ni očekivala da ću ga toliko koristiti u svom poslu. Budući da se bavim marketingom, to je zaista vrlo koristan alat.
Sada svjesno koristim tehnike koje sam prije koristila na nesvjesnoj razini. Teško mi je sada gledati u prošlost, jer nisam tip osobe koja se drži za prošlost.
Kada se okrenem preko lijevog ramena i pogledam iza, vidim osobu koja se nije mogla povezati s ljudima, nije imala samopouzdanja. Sada ispred sebe vidim potpuno drugu Tajanu.
Kada sam izašla na pozornicu pjevati imala sam identitet dive. Stav dive, samopouzdanje. To nisam imala u svakodnevnom životu. Usidrila sam si to stanje i povlačim ga na dnevnoj bazi.
Imam pouzdanje u sebe svaki dan u svakoj situaciji. Ako se i nađem u situaciji koja mi nije ugodna, vratim si stanje i cool sam.
Osjećam promjene u svom stavu, glasu, položaju tijela, načinu na koji hodam. Sve se promijenilo i to mi je super.
I tajna iskustva su mi super. Sama činjenica da idem bez opterećenja, bez da znam kamo idemo i što će se desiti me oduševljava. Uvijek sam morala imati sve detalje i znati plan unaprijed. Imati kontrolu. Sada kontrolu puštam i nije važno što će se dogoditi.
Dodatni benefiti su ljudi koje sam upoznala, koji su obogatili moj stav prema životu i obogatili moju mapu. Čini me sretnom imati priliku iskoristiti svoje talente na novi način, razvijati svoje sposobnosti više nego što sam to mogla do sada.
Sloboda izražavanja, prihvaćanje drugih i samopouzdanje su mi najbitnije vrijednosti NLP-a. Dobivaš alate s kojima možeš riješiti svaku situaciju koju imaš, a prije se u njoj bilo teško snaći.
Feedback na Sašu:
Saša je, kako bi to rekli, acquired taste. Ispočetka je kod mene stvarao otpore. Sad znam da su to bili samo moji stari programi i uvjerenja iz moje stare mape koji su odbijali promjenu.
Tijekom cijelog mog NLP putovanja Saša je bio tu za mene s kojim god problemom mu se obratila. Nakon prvog iskustva, u kojem sam mu se obratila za pomoć sa situacijom koja nije direktno bila povezana uz NLP, gdje mi je bio neizmjerna podrška, stekla sam povjerenje u to da mu se mogu obratiti bilo kada i s bilo čime.
Danas smo Saša i ja, mogu slobodno reći, dobri prijatelji. Što je još jedan od nebrojenih benefita NLPa.
Razgovarala: Natalija Bilan, NLP Master Practitioner
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Sjedim prošli tjedan na kavi s prijateljem Markom. Volim se družiti s njim jer uvijek ima pregršt zabavnih priča o svojim i tuđim dogodovštinama, a priča ih s takvom strasti da svi koji ga slušaju kao da se ne usude disati sve dok Marko ne završi s pričom.
Marko obožava isprobavati nove stvari, istraživati nova područja i širiti svoje okvire. „Znaš, pronašao sam na Youtube-u nekog lika, ima tako inspirativne videe, i milione pregleda“, govori Marko dok sjedimo na terasi kafića i uživamo u suncu koje nas miluje po koži, radosnim uzvicima djece iz obližnjeg parka i mirisu procvalog raslinja koje nas okružuje. „Razmišljao sam o tome da i ja snimim par svojih priča“, nastavlja Marko. „Gdje god dođem, uvijek me traže da pričam priče. Zašto da to ne iskoristim?“
„Apsolutno se slažem s tobom!“, odgovaram istovremeno se naginjući prema njemu jer mu vidim u očima da je već sve pomno isplanirao i da mi se sprema ispričati svoj plan.
I dok mi izlaže svoj plan, korak po korak, u jednom trenu se nasloni prema natrag, ulegne u stolicu, zastane, pogleda me u oči i kaže: „Ali prije nego što krenem, trebam tvoju pomoć.“
„Samo reci, Marko, znaš da ću za tebe napraviti sve“, odgovaram sa smiješkom, jer Marko je jedna od osoba na koju se možeš osloniti bilo kada i u bilo kojoj situaciji, uvijek je tu.
„Ti znaš taj en-el-pi, il kako se već zove, a čitao sam da u njemu ima izvrsnih tehnika za govornike. Jel' me možeš naučiti kako da budem super govornik?“
I tako je nastala ova lista 5 tehnika za motivacijske govornike, koju ću (uz Markov blagoslov, naravno), sad podijeliti i s tobom.
Cilj svakog motivacijskog govora jest da utječeš na publiku tako da oni osjete motivaciju za promjenom u svom životu, i da djeluju na osnovu te motivacije. Da bi bilo uspješno, moraš ih uvući u stanje u kojem će biti otvoreni za motivaciju i akciju. A da to možeš napraviti, moraš prvo ti biti u tom stanju.
Prije nego što započneš bilo koji govor, osvijesti u koje stanje želiš uvesti publiku, i prvo sebe uvedi u njega. Tijekom prezentacije ti se može desiti da iz bilo kojeg razloga izađeš iz stanja. Kad to prepoznaš, okreni se oko sebe, vrati se u stanje i nastavi dalje.
Na samom početku važno je izgraditi rapport s publikom. Kad pričamo o rapportu jedan-na-jedan, on se ostvaruje suptilnim preslikavanjem karakteristika i ponašanja sugovornika, kao što su ton i glasnoća glasa, brzina govora, položaj tijela, vrsta predikata ovisno o reprezentacijskom sustavu, gestikulacija, dah, položaj glave.
Kod izgradnje rapporta s grupom to nije tako jednostavno. No svakako je moguće. Možeš se sjetiti nekog izvrsnog predavanja koje ti je ostalo u pamćenju. Prisjeti se kako je govornik počeo. Što je prvo napravio? Je li istog trena počeo govoriti o temi ili je na samom početku izgradio odnos – rapport s publikom?
Ovdje se koristi nekoliko tehnika. Prvo, istreniraj se da promatraš cijelu publiku, da sve obuhvaćaš pogledom. Onda pokušaj otkriti tko je „rapport leader“. Na primjer, kad jedna osoba promijeni položaj noge, ubrzo svi oko te osobe promijene položaj. To je rapport leader (ili nesvjesni vođa). Biti će ih više. Fokusiraj se na njih, oni su ključevi za brzu izgradnju rapporta.
Kod većih publika, ili kad snimaš video u kojem uopće nemaš kontakt s publikom, za brzo ostvarivanje rapporta možeš koristiti nekoliko strategija.
Važno je da tijekom govora kalibriraš publiku. Prati ih, i ako primijetiš da im pažnja popušta, prekini obrazac, promijeni priču (pa makar si i usred nje), provjeri svoje stanje, pojačaj emociju – i mijenjaj sve dok ih ne vratiš.
Kad uspiješ publiku provozati kroz emotivna stanja, znaš da ih imaš i da je tvoj govor uspješan. Jedna od tehnika kojom možeš vrlo lako upravljati emocijama publike je sidrenje. Na primjer, kad pričaš o nečemu što je pozitivno, lijepo i motivacijski, stani na jednu poziciju, i tamo pričaj samo pozitivne, lijepe, motivacijske stvari. Pronađi drugu poziciju na kojoj ćeš pričati samo teme koje izazivaju suprotne emocije.
U trenutku kada im govoriš nešto za što želiš da osjete pozitivan, motivacijski emotivni odgovor, stani na prvu poziciju i počni pričati. Isto vrijedi i za suprotne emocije i drugu poziciju.
Još jedan izvrstan način za izgradnju rapporta s publikom je pričanje priča i metafora. One mogu trajati dvije minute, ne moraju biti dulje, a mogu, ako želiš. Važno je da se publika lako poistovjeti s tvojim pričama, da se pronađu u njima i tako pronađu svoju motivaciju.
Za to možeš koristiti predikate iz svih reprezentacijskih sustava, naglašavati važne riječi, koristiti pun raspon svog glasa i geste koje će dodatno naglasiti željene pojmove i uvući publiku u stanje u kojem ih želiš.
Na primjer, ako spomeneš nešto malo, to ćeš reći višim i mekšim glasom, možda ćeš podići ramena i rukom napraviti gestu kojom ćeš vizualizirati tu riječ. Kad pripremaš i vježbaš svoj govor, označi u njemu riječi koje želiš naglasiti i onda vježbaj sve dok ti ovaj dinamični način prezentiranja ne postane automatski.
Dr. Bernice McCarthy je u 70-im godinama prošlog stoljeća izgradila prvu osnovnu strukturu 4MAT sistema. Korištenjem ovog sistema prezentiranja informacija možeš obuhvatiti sve stilove učenja i tako osigurati da su svi u tvojoj publici otvoreni i spremni čuti što želiš podijeliti s njima.
U 4MAT sustavu svaku informaciju provlačiš kroz 4 osnovna pitanja. Odgovorima na ta pitanja pokrivaš sve stilove učenja.
(Source: michellebowden.com.au)
Uz ovih 5 glavnih tehnika možeš motivirati svoju publiku. Marko ih koristi već naveliko, i spreman je na sljedeći korak učenja prezentacijskih vještina. Koliko će tebi trebati da ih usvojiš? Sigurna sam da će ti trebati znatno manje nego što sad misliš da hoće. Čekam da mi pokažeš svoje rezultate. 🙂
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
BRANKA ANDROŠEVIĆ, 39, doktorica medicine i majka dvoje blizanaca
Protiv vikanja sam. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na svoju djecu. No, sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi kao tvoje dijete.
Osjećala sam prazninu. Posao, djeca, kuća. Na sve pazim, pazim što jedem, što pijem, sve je čisto, djeca spavaju. Sve radim kako treba. No, nešto nedostaje? Sve je divno i krasno, no kad si sam – kao da mi je netko ukrao život. Volim djecu, volim biti s njima, no kad trebam nešto učiniti samo za sebe, ili nemam vremena ili mi se ne da.
Imam samo rutinu.
Tu i tamo bih ugurala vježbanje i neku kavu. To mi je bio vrhunac zabave. Tako sam percipirala svoj život.
Imala sam predrasude prema ljudima iz svoje okoline. U prvih 10 sekundi bih stvorila svoj dojam i zaključila: „Ovaj je debil. Ova je naperlitana koza“.
Družila sam se s istim ljudima i slušala iste priče.
Znala sam se posvađati s mužem i reagirati u afektu. Kad bi me ljutnja prošla, zaključila sam da stvarno nisam bila u pravu. A voljela sam biti u pravu! Rekla bih nešto nepromišljeno i onda se više nisam znala iščupati iz konflikta.
Želiš nekoga razumjeti, ali imaš osjećaj da pričate različitim jezikom. Znate da oboje imate dobru namjeru, ali nikako pronaći zajednički jezik?!
Zakačili bi se i ne bi pričali tri dana.
Kod nas su uvijek neke rasprave. Ja bih se vrlo često bacila na prvo nerazumijevanje, prvi stav ili uvjerenje oko kojeg se ne slažemo.
Najvažnije mi je bilo dokazati da sam u pravu. Zauzimala sam strane i uzrujavala se. Uskoro bi svi za stolom izgubili dobru volju, jer bi svatko utjerivao svoju volju.
Ručkove sam zato najradije izbjegavala.
Kažem jednom sinu da nešto napravi, primjerice da obuče čarape, no on neće. Pa plače, pa sat vremena izgubimo oko oblačenja čarapa!
Nevjerojatno je da jedan blizanac odlično reagira na jednu komunikaciju, a drugi reagira posve suprotno. Jedan sve posluša, s drugim natezanje. S jednim se sve lijepo dogovoriš, drugi se ponaša razmaženo i manipulira.
Bila sam uvjerena da se tako ponašaju i u vrtiću. No, nakon razgovora s tetom, shvatili smo da je u vrtiću obrnuto! Zamijenili su uloge! Kako ja na to mogu utjecati, što mogu promijeniti, što je to što ih oboje navodi na promjenu ponašanja? Nisam razumjela.
Znali su me dovesti do ludila. Sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi tako kao tvoje dijete!
Moja metoda je bilo hlađenje na balkonu. Tko izgubi živce od nas, mora na balkon.
Vikanje mi je oduvijek bio glup alat. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na djecu?
Namjerno sam se počela „loviti“ u predrasudama. Počela sam testirati svoja uvjerenja, primjerice o nekim osobama. Otkrila sam da sam pogriješila u većini slučajeva. Za jednu osobu sam imala svoje izgrađeno mišljenje i prije, nema šanse da bi s njom dulje razgovorala.
Komunikacija s tom osobom je na kraju bio odlična, naučila sam nešto novo, saznala baš ono što mi je trebalo, ja sam pomogla njoj...obogatila sam sebe kroz taj odnos.
Promijenila sam svoj stav, otvorila se u glavi i prema ljudima te tako upoznala i stekla više prijatelja. Život mi je postao zanimljiv.
Osjećam se ispunjeno. Nema više one rutine i jednih te istih priča.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Danas imam bolje odnose, i u obitelji i s mužem.
Bolji odnosi su rezultat - prilagodbe u komunikaciji.
Koristim alate zrcaljenja, rapport, kalibraciju, reprezentacijske sustave te obrasce Milton modela i preuokviravanje. Uz te alate komunikacija mi je postala laka i efektna.
Razmišljam koji mi je ishod kad krenem u bilo kakav razgovor?
Dakle, nije mi najvažnije da ja budem u pravu, nego što razgovorom želim postići.
Ručkovi su postali ugodni. Mi u NLP communitiju to zovemo „važno je da je baka sretna“. Nećeš baki koja ima „nebo i zemlja“ uvjerenja od tebe, tupiti nešto što ona ne može razumjeti i tako je povrijediti, samo zato jer je tebi važno dokazati da si ti u pravu. Važnije je da je baka sretna, zar ne?
Ne dozvoljavam da komunikacija ode u negativnom smjeru, ja je „preusmjerim“ u pozitivno.
Sad znam da mi je važnije da smo mi kao obitelj sretni i skladni. Jasna komunikacija proizlazi iz - jasnih vrijednosti.
Ako im na nešto želim ukazati, situaciju preuokvirim ili postavim meta pitanje, na taj način s njihove strane ne dolazi do vrijeđenja ili svađe, zadržim njihovu dobru volju, a razgovor je ugodan.
Muža bolje razumijem. Otvorilo mi se cijelo novo poglavlje u životu kad sam shvatila da je kinestetik. Zašto toliko želi džip s čupavim gumama?? Prije bi se svađali zbog toga, ja to ne bih razumjela, zašto bi netko na to trošio novac....
Na NLP treningu naučiš da postoje tipovi jezika u skladu s reprezentacijskim sustavom osobe, tj. načinu na koji osoba promatra svijet i filtrira informacije oko sebe.
Naučila sam novi jezik – jezik kinestetika! Sad razumijem svog muža. Razumijem njegov pogled na svijet i što za njega taj džip predstavlja. Uz pomoć meta modela, dobila sam sve odgovore na svoja pitanja, jer sam ih naučila drugačije postaviti.
Prije sam si znala pomisliti Za koga sam ja to udala!, sada si mislim Baš mi je super muž. On zna što mu je gušt!
Reagiram prema njemu onako kako bih htjela da on reagira prema meni. Ne želim mijenjati njegovo mišljenje, nego ga razumjeti.
Sad točno znam što sam radila prirodno „dobro“ s djecom, a što „loše“. To dobro sam pojačala. Primjerice upisala sam malene u školu skijanja. Nakon drugog dana jedan mi sin kaže: Daj me ispiši! Prije bih reagirala: Nema sad ispisa, ideš i gotovo.
Sada sam sjela s njim i upitala ga:
-Zašto da te ispišem?
- Glupo mi je.
- A što ti je glupo? Da li ti je glupo kad se vozite u busu?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad oblačite skije?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad se spuštate nizbrdo?
-Da. Strah me je.
Postavljala sam mu ciljana pitanja da dođem do pravog razloga, a to je bio strah. Bilo bi mi grozno da sam svoje dijete tjerala na nešto čega se boji! Dogovorili smo se vježba na ravnome, da ne ide na nizbrdicu dok ne bude sigurniji. Nakon dva dana, došao je kući s onim vragolastim smješkom i ponosan rekao Mama, pitaj me - jel nisam išao na nizbrdicu?
Promatram ih i skužila sam momente u kojima odu u otpor, u plač ili nervozu. Sada mogu predvidjeti njihove reakcije i jednostavno ne reagiram na njih, jer već znam što će se dogoditi! „Čitam“ obrasce.
Hladim se prirodno, bez balkona 🙂 .
Ako dijete manipulira, mnogo brže ga pridobijem. Kad razumiješ njihov obrazac, da plaču jer traže suosjećanje, da su nervozni jer ne dobivaju tvoju reakciju, možeš im promijeniti stanje i iz plača ih dovesti do smijeha ili mira.
Naučila sam da ponašanje mojih blizanaca, pa tako i svih ljudi, ovisi o situaciji i s kim su u komunikaciji, a ne toliko o „karakteru“.
Oboje im na razuman način objašnjavam da ujutro postoje rituali važni za zdravlje kojih se trebaju pridržavati i da ćemo to činiti zajedno, kao tim. No, ne mogu na isti način razgovarati s oboje. Jedan ima vrijednost tima, drugi ne.
Jednom je motivacija da ću ja biti sretna kada opere zubiće i pripremi se za vrtić, a drugi nema vrijednost tima. Njemu je jača motivacija - PEZ bombon. Našla sam njegov trigger i sad nema plača i manipulacije!
Isto koristim i na poslu. Individualni pristup. Ljudi me tako općenito manje izbacuju iz takta.
Uz pomoć alata premapiranja i submodaliteta, uspjela sam si smanjiti osjećaj boli. Imala sam jaku migrenu i osjećala užasnu bol u čelu.
Potrebno je vizualizirati si bol, točno onako kako je osjećaš. Zamislila sam je kao crnu ploču, potom sam je pomaknula unazad kako bi je „izvukla“ iz glave kroz potiljak. Ponovila sam to 10 puta i bilo mi je bolje. To je tehnika submodaliteta.
Doktorica sam medicine, racionalan sam tip, meni sve treba biti znanstveno dokazano i baš iz tog razloga znam koliko je jak placebo efekt (neki ga zovu horoskop, neki religija, neki feng shui, sudbina..).
Na NLP -u sam naučila kako taj placebo efekt koristiti u svoju korist, točno kad ti treba i brzo riješiti dosta problema, svojih i tuđih.
Dobila sam logične odgovore na svoja pitanja o sebi i svom ponašanju.
NLP je baza ljudskog ponašanja, baza svih obrazaca.
Što imam od toga?
Život je meni i ljudima oko mene jednostavniji, ugodniji i zanimljiviji. Otkad sam NLP-ovac, nisam se osjećala loše!
Ukratko, NLP je recept kako da ti nitko ne može pokvariti dan.
Nekonvencionalno učenje koji ti na najlakši i vrlo zabavan način – mijenja cijeli život.
FEEDBACK SAŠA TENODI: "Ne sjećam se kad sam se tako nasmijala kao na njegovim treninzima! Platila bih samo tu zezanciju 🙂 Njemu je kao treneru zaista važno da polaznici nauče, napreduju i budu sretni. Puno više daje nego što očekujete. Kad čujete da ga možete nazvati i 100 puta ako treba, mislite da su floskule. No, zbilja je tako. Smatram da svatko iz ovog treninga može izvući korist, a za taj dojam je najviše zaslužan Saša."
Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Što znači slušati? Kako slušamo? Koja je razlika između slušati ili čuti? Je li nam važno slušati? Što radi odrasli kada sluša dijete? Kako sluša ili gleda dijete? Sluša li dijete Vas? Slušanje podrazumijeva prije svega vidjeti, a ne samo gledati, čuti a ne samo slušati. To je nešto što vrijedi i za odrasle osobe kao i za dijete, zar ne?
Vlastito iskustvo u radu pokazuje mi da slušanje djeteta i razumijevanje procesa dječjeg učenja ima veliku važnost jer tako otkrivamo i uočavamo individualne karakteristike i posebnosti svakog djeteta. Jednostavnije rečeno, slušanjem i gledanjem djeteta stvaramo rapport, prilagođavamo se djetetu da bi mogli komunicirati s njime i postići ono što želimo. A zašto je to važno? Djeca uče putem osjetila, uče ono što vide i čuju. Od malih nogu dijete se uči da ponavlja riječi da bi naučilo govoriti, zar ne?
I zaista su roditelji upori u tome da bi dijete progovorilo. Zašto onda u kasnijoj dobi zanemarujemo način komuniciranja s djetetom? Jeste li svjesni vlastitog načina komuniciranja i koliki ima utjecaj na dijete?
Začetnicom „pedagogije slušanja“ smatra se Carlina Rinaldi, a proizlazi iz Reggio pedagogije, jedne od „alternativnih“ pedagoških metoda. C. Rinaldi se bavi problemom proučavanja i slušanja djece i posvećuje knjigu u tom području pod nazivom „U dijalogu s Reggio Emiliom. Slušanje, istraživanje i učenje“. „Pedagogija slušanja“ objašnjava nam da slušati dijete uključuje i pozorno praćenje djeteta na različite načine: dijalogom, interpretiranjem dječjih aktivnosti, likovnih radova i igre. U razumijevanju načina kako djeca razumijevaju i djeluju na svijet, leži tajna uspješne komunikacije i uspješnog odnosa. To je temeljno otkriće u „pedagogiji slušanja“ koje roditelji, odgojitelji, učitelji mogu izabrati slijediti ili ne.
Komunikolozi (Brajša,1994, Schultz von Thun, 2001.) navode dvije vrste slušanja: aktivno i pasivno slušanje. Aktivno slušati znači slušati s namjerom da bi se pomoglo drugima. Ne osuđivati govornika, već razmišljati, nastojati razumjeti što priča, razumjeti njegove osjećaje, potrebe, želje, ne prekidati kada priča, ne moralizirati, već odašiljati poruke kao što su: znam kako se osjećaš, razumijem što govoriš, zanimam se za tebe, stalo mi je do tebe i onog što govoriš, poštujem te, ne pokušavam te promijeniti, pokušat ću ti pomoći.
Ipak, potrebno je biti oprezan u odabiru riječi (verbalna komunikacija) i načinu pristupanja sugovorniku (neverbalna komunikacija). Kako? NLP tehnike usklađivanja, pristupanju informacijama, upravljanje stanjima i jezičnim modelima samo su neki od alata koji vode postizanju određenog ishoda.
Druga vrsta slušanja jest pasivno slušanje, odnosno slušanje bez da čujemo poruku, odnosno što nam govornik želi reći. Slobodno se može i staviti pod naziv „ne slušanje“. Kada nam nije do komunikacije, pretvaramo se da slušamo, prekidamo, otimamo riječi kako bi uhvatili priliku da mi pričamo, slušanje onog što nama odgovara da čujemo, zanemarujemo neverbalne poruku.
Takva vrsta slušanja zbunjuje i odrasle, a kod djece ima posebno negativan učinak.
Kroz takav vid komunikacije dijete dobiva negativnu povratnu poruku, pr.: „Nije važno što ja govorim, što ja mislim, osjećaj, želim ili trebam“. Tim porukama dijete se osjeća neprihvaćeno, gubi samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno postaje nestabilno i nesigurno. Vlastitim iskustvom u radu, mogu potvrditi mnoga istraživanja koja ističu važnost emocionalnog razvoja kao podlogu za cjelokupni razvoj. Djetetu je potrebno da se osjeća voljeno, zaštićeno, sigurno, zbrinuto, okruženo pozitivnom i podržavajućom okolinom da bi moglo samostalno učiti, istraživati putem igre, ostvarivati socijalne interakcije, osjećati se slobodnim i kompetentnim i učiti kroz svakodnevna iskustva. Upravo je zbog toga važna uloga odrasle osobe kao i model slušača.
Da bismo mogli slušati djecu, moramo biti prisutni kako bismo mogli čuti svim našim osjetilima. Slušanje znači biti otvoren za druge i ono što nam žele reći, biti otvoren za razlike i prepoznavanje različitosti i vrijednosti drugačijih stajališta i mišljenja. Zahtjeva otvorenost za promjene, razvijenu empatiju, prihvaćanje različitosti, aktivno je. C. Rinaldi teorijom „pedagogije slušanja“ naglašava, kada uistinu slušaš sebe, slušaš i druge, slušamo ne samo ušima, već svim osjetilima i tako ulazimo u refleksiju i samo – refleksiju. Nije li to osnova svakog odnosa u učenju? NLP je stav okarakteriziran osjećajem radoznalosti, avanture, želje za učenjem onih vještina koje će nam omogućiti da spoznamo vrstu komunikacije koja uspješno utječe na ljude. Raznolike NLP tehnike pomažu nam da uistinu vidimo i čujemo sebe, vidimo i čujemo druge.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.
(INTERVJU) HRVOJE MARTIĆ, direktor službe informatičke podrške u Hrvatskoj pošti, MASTER NLP-a
Hrvoje Martić je, u 7 godina svog rada u HP-u, napredovao od inženjera do direktora službe Informatičke podrške. Direktorsku poziciju zauzeo je u periodu svoje NLP Master edukacije. Kako je izgledao taj put i kako točno NLP alati pomažu u napredovanju u korporativnom okruženju otkrio je u novoj Business NLP priči.
Svoju karijeru započeo sam kao inženjer u IT odjelu, zadužen za operativne zadatke u kojima je manji naglasak na interakciju i rad s ljudima. Kad sam postao voditelj, uvidio sam da ljudi nisu linearni i predvidljivi, kao što je to tehnologija. Počeo me zanimati „blend ljudi i tehnologije“, jer rezultat ne ovisi samo o meni, već i o mom timu i njihovim kompetencijama.
Događale su se konfuzne situacije. Trudio sam se dati smjernice, no oni me iz nekog razloga ne bi poslušali ...ili sam tek naknadno shvatio da sam im trebao vjerovati, a nisam...Uglavnom, kontinuirano sam se propitivao radim li na ispravan način i tako sam trošio mnogo energije.
S vremenom sam shvatio da ne razumijem ljude dovoljno i da mora postojati efikasniji način rada. Delivery odnosno obavljeni posao se uvijek ostvario, no bilo je pitanje KAKO je posao obavljen i koliko sam ja vremena uložio u krajnji rezultat. Na primjer, smatrao sam da sam dao maksimum, no obavljeni posao je samo djelomično ispunjavao moje kriterije, a ljudi koji su bili uključeni nisu bili zadovoljni. To mi je stvaralo osjećaj razočaranja, koji sam vjerojatno prenosio i na kolege.
Shvatio sam da su mi potrebne vještine za rad s ljudima, s kojima ću moći „izvući“najviše iz svog tima. Zaključio sam da prvo moram raditi na sebi da bih u tome bio uspješan.
Što je to zajednički nazivnik za uspjeh u radu s ljudima i njihov bolji delivery, a da su oni zadovoljni i da ne osjećaju pritisak?
Trebali su mi alati s kojima ću unaprijediti sebe, a da se to može reflektirati na druge.
Nakon praktičarskog treninga naučio sam da sam dosta alata i sam prirodno koristio, no kada saznaš njihove nazive, lakše ih „sistematiziraš“ i primjenjuješ.
Grupni treninzi su izuzetno korisni. Kad alate vježbaš na radionicama u grupi ljudi, stekneš pravi dojam koliko su zapravo ljudi različiti i koliko drugačije reagiraju. To iskustvo mi je bilo neizmjerno značajno za moje poslovno okruženje. Tako je započela moja transformacija. Naučio sam slušati, zaustaviti se u razgovoru s ljudima, osvijestiti njihovu reakciju i pronaći najbolji alat za sebe i za drugog čovjeka u danoj situaciji.
U vođenju projekata, mogu bolje posložiti flow projekta. Mogu unaprijed pretpostaviti put i predvidjeti prepreke, kao da si automatski slažem šprancu u glavi. Nakon edukacije lakše upravljam svojim i tuđim očekivanjima, imam kontrolu, predvidljivost i lakoću u vođenju.
Vezani članak: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Sretan sam kad iz ljudi mogu „izvući“ ono najbolje od njih, jer sam uvjeren da im na taj način pomažem i otvaram vrata za njihovo učenje i razvoj.
Moje promjene primjećene su od nadležnih te sam nagrađen internim priznanjem za svoj rad. Povratne informacije posebno su se odnosile na motivaciju tima i moj comittment prema zadanim ciljevima.
Ubrzo sam postao direktor. Kako se moja karijera krenula razvijati potpuno u menadžerskom smjeru, započele su i interne soft skill edukacije uključujući i prezentacijske vještine. Primijetio sam da su se moja očekivanja na edukaciju promijenila; nedostajao mi je naglasak na praktični pristup kao u NLP Hrvatska. Odlučio sam krenuti na NLP Master, a prvenstveno s ciljem učenja posebnih dinamičkih prezentacija.
Rastao sam zajedno sa svojim timom unutar hijerarhije, stoga su ljudi imali veću potrebu razgovarati sa mnom, bili su otvoreniji i doživljali me kao pristupačnog. Shvatio sam da me svi odjednom više slušaju zbog moje pozicije. Unatoč svim alatima koje sam naučio na praktičarskom treningu, i dalje sam ulagao mnogo energije u komunikaciju, a najviše zbog toga što se radilo o ljudima na višim pozicijama. Kad si na direktorskoj poziciji, moraš imati utjecaj na ljude i koji ti nisu operativno podređeni i od koje ne očekuješ delivery, moraš se pozicionirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prezentacijske vještine koje se uče na Masteru su niz metoda s kojima možete konkretno unaprijediti tim, pospješiti svoje leadership vještine i svoju – utjecajnost.
Nakon Master edukacije i običan sastanak mi je postao prilika za demonstraciju seta vještina. U stanju sam napraviti storytelling za stolom i bolje pozicionirati svoj stav i ciljeve te uvjeriti sugovornike u njihovu ispravnost. To je posebno izazovno, jer na sastanku nema mnogo vremena; u kratkom vremenskom periodu moraš izvršiti utjecaj na veći broj ljudi s različitim vrijednostima i ciljevima.
Trening i sva moja privatna i poslovna iskustva u tom periodu utjecala su na promjenu mog mindseta. Od inženjera, postao sam menadžer usmjeren na razvoj vlastitog stila upravljanja. Od strogog matematičkog sklopa došao sam do fleksibilnosti, spremnosti na pokušaje i pogreške te to smatram svojim najvećim iskorakom.
Prije sam si postavljao ograničenja, a sada sam spreman na – igru. Samim time već sam napredovao. Svaki sljedeći pokušaj čini me boljim i stvara mi novo iskustvo. Naravno, to ne znači da ne griješim.
Upravo to dopuštam i drugima – da pogriješe. Ako se ljudi ne boje pogriješiti, velika vjerojatnost je da će i uspjeti. Trudim se njegovati „ležeran“ stil upravljanja s kojim nastojim ne stvarati dodatan stres.
Sve alate koje koristim, prvo primjenjujem na sebi. Moja misao vodilja je Practice what you preach iliti radi sam ono što zagovaraš. Kad posložiš svoje vrijednosti i potrebe, lakše ćeš ih prenijeti na druge i motivirati ih. Ako ne preispitaš sebe i nisi upoznat sa svojim vrijednostima, ako ne reflektiraš svoj set vrijednosti na svoj tim, predodređen si za neuspjeh – lošu isporuku i nesretne ljude.
Moja najveća vrijednost je kada čujem da sami zaposlenici hvale projekt, vlastite uspjehe i kad vidim i čujem da su zadovoljni. To je za mene uspjeh i tada znam da sam postigao svoj cilj.
Na kampovima, ljudi jednostavno izađu iz svojih mapa – iz svojih uobičajenih načina gledanja na svijet. Imaš priliku maknuti se od svog standardnog okruženja i pokazati ili pronaći „pravog sebe“. Na primjer, neće ti biti neugodno pogriješiti, jer si okružen ljudima koji te podržavaju. Kad imaš takvo okruženje, nije te strah ući u nove izazove!
Osim što je uvijek odlična zabava, upoznaješ različite ljude, njihove poglede na svijet, njihove reakcije... Uspostavljaš dublju vezu unutar uskog kruga ljudi, u sredini koja je za sve jednako nova i izazovna i to stvarno stvara vrijednost za osobu, i poslovno i privatno.
Ta iskustva unaprijedila su moju fleksibilnost, prepoznavanje tuđih vrijednosti, razumijevanje tuđih perspektiva i građenje mog osobnog stila vođenja.
Nakon NLP-a shvatio sam da sve ovisi o meni. Mogućnosti su neograničene. Koliko ću ja uložiti u edukaciju i svoj razvoj, toliko ću dobiti natrag.
Ulaganje u sebe jest proces, ali ako ne uložiš, nema ni rezultata.
Moraš si dopustiti - IGRU.
Saša mi odgovara kao trener jer su njegovi treninzi izuzetno praktični. Vježba je za njegove radionice siromašna riječ! Metoda „bum u vatru“ ti daje praktično iskustvo koje ostale edukacije ne pružaju. Cijenim što je usmjeren da osoba što prije dobije benefite od edukacije i od okoline, a ne isključivo na svoje prodajne aktivnosti. Kao osoba ostavlja dojam da je jednostavan, no nakon što završi edukacija, shvatiš da on stvarno živi vrijednosti NLP-a u svakom aspektu svog života. Njegovi postupci i komunikacija prema tebi su samo dio metoda kojima te razvija!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling