Svaki radni dan, ista stvar. Idem na posao i ne znam što ću točno raditi, kako će dan točno izgledati, kada i kako će završiti. Zašto? Jer radim u vrtiću i komunikacija s djecom je uvijek prava avantura. Svaki dan igre bez granica. I to mi je super jer s djecom u svakom trenutku naučiš nešto novo. Oni su spontani, otvoreni, iskreni, neiskvareni, tako jednostavni. I svako dijete je drugačije, posebno, nepredvidljivo, znatiželjno na svoj način. No, svaka medalja ima dvije strane. Ono kad dijete plače, a ti ga ne možeš smiriti? Baca se na pod i vrišti? Na svaki prijedlog ili zahtjev govori „ne, neću, ne mogu“!? Ne želi obući kapu, a vani minus i debela zima! Ili ne želi ručati?! Nisu li to svakodnevne borbe s djecom? Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom da odgajati dijete nije uvijek najlakše, zar ne?
Istovremeno, odgajati dijete vrlo je odgovorno, nije li tako? Koliki je utjecaj svakog našeg pokreta, pogleda i riječi upućeno djetetu? Kad god postavim to pitanje bilo kojem roditelju, odgovaraju sa: „Da, djeca su mali papagaji i upijaju kao spužve.“
Znate one situacije kad je dovoljan jedan pogled i dijete točno zna što to znači? Na našem pogledu ili određenom pokretu ono točno zna smije li nešto ili ne. Događa se da smo iz nekog razloga ljuti ili nervozni i na žalost, nesvjesno to prenosimo na dijete iako ono nije utjecalo na naše negativno stanje. Komunikacija je proces razvoja informacija. Ona se dijeli na svjesnu i nesvjesnu. Jeste li znali da samo 7% sveukupne komunikacije se odnosi na verbalnu? Znate za one trenutke kad ste djetetu rekli „ne“ a ono nije reagiralo?! To je najveća borba u odgoju: postavljanje granica koju dijete neprestano ispituje a od roditelja i odgojitelja se očekuje biti čvrst, odlučan i dosljedan naučiti dijete poštivati granice. I upravo na taj dio utječe naša nesvjesna komunikacija, odnosno govor tijela i način izražavanja. Komunikacija je izrazito važan i moćan proces. Djeca uče ono što vide, čuju i osjeti. Uče od nas, roditelja, odgojitelja, učitelja i mi smo model djetetu.
Lako je kad su klinci veseli, radoznali, poslušni. U tim trenucima i mi smo super, puni pozitivne energije, poletni, prepuni ideja pa se igra i rad sa djecom jednostavno i samo od sebe nadograđuje. Kako se djeca osjećaju, tako se i mi osjećamo i obrnuto. Sjetite se kad bili nervozni ili ljuti, kako se tada osjećalo dijete? Kad ti se žuri na posao, a dijete ima svo vrijeme ovog svijeta. Pa ne želi obući baš ove hlače ili ne želi ići u vrtić. Jeste li uspjeli „na silu“ obući dijete bez plača ili dječjeg protesta i prkosa? A sad razmislite kako se tada osjećalo dijete?
Takve se situacije događaju i nama odgojiteljima koji imamo mnogo iskustva u radu s različitom djecom. I zato sam i rekla da je rad s djecom prava avantura. Npr. dijete uporno gura drugu djecu, otima im igračke, na svaki moj zahtjev ili prijedlog ne reagira. Jednostavno me ignorira. Djetetova "negativna" energija prenosi se na mene jer me ne sluša ili me ne čuje. I druga djeca se počinju neprestano žaliti, ljutiti. A začarani krug negativne energije se sve više širi i raste. Prije, u meni bi sve više „kipilo“, a ja moram rješiti stvar. Kako? Ako krenemo negativno stvari će se samo pogoršati. A koju poruku dobiva dijete? Definitivno ne pozitivnu i konstruktivnu. Dakle, ne ovisi li mnogo toga o nama?
Negativno emotivno stanje usmjeriti u pozitivno. Kako? NLP programi nude različite metode i strategije rada. Prvenstveno rad na sebi. Kako ćeš ti prema drugima tako će i oni prema tebi. Djeca su nam pravi pokazatelji ove teze. Tako su iskreni i direktni. Odgajati dijete nije lako ali je predivno. Važno je da sam smo mi pozitivni i kontroliramo svojim stanjem da bi mogli na pozitivan način utjecati na svako dijete. Kada ste počeli koristiti NLP metode i tehnike, osjetit ćete promjene na sebi a istovremeno ih vidjeti i na djetetu. Postoje različite strategije, kao npr. „sidro“ koje sam ja pronašla sebi najučinkovitijim da se u kratkom vremenskom roku prebacim u pozitivno stanje. Najčešće u tim negativnim situacijama se koriste rečenice poput: „Nemoj uzimati drugima igračke. Nemoj vikati. Ne možeš sad bombone jer nisi još ručao.“ I kad djetetu stalno govorite ne, nemoj...Što onda smije? A što da probate negativne rečenice preoblikovati u pozitivne?
I prije sam znala da se u cilju utjecaja na dijete trebaju koristiti pozitivno oblikovane rečenice, no nisam ih uvijek uspijevala koristiti. Prvo, zato jer sam bila u negativnom stanju. Ali sada koristim vlastito sidro za prebacivanje u pozitivno stanje. Drugo, društvo generalno koristi više negativno oblikovanih rečenica koje su se prenosile na mene i postale dio govornog obrasca. Sva sreća pa sam na vrijeme otvorila oči, shvatila srž problema i odlučila promjeniti komunikaciju. I to uvelike olakšava rad s djecom, a isto tako i utjecaj na njih.
Većina djece idu linijom lakšeg otpora i naučeni su da odrasle osobe mnoge stvari čine umjesto njih. Jer mi smo ih to naučili. Ipak, ja to smatram medvjeđom uslugom za djecu. Ali uloga roditelja i odgojitelja jest upravo to da nauče djecu biti samostalni, da imaju pozitivnu sliku o sebi i samopouzdanje, samopoštovanje. Ako ćemo djeci stalno govoriti ne, nemoj, pusti meni, ja ću to, ti si još mali, to je samo za velike i sl., kako će dijete biti pozitivno, samopouzdano ako stalno sluša kontraproduktivne rečenice?
Banalan primjer koji se događa svakom roditelju i meni svaki dan na poslu. Idemo mi na dvorište i sad treba skinuti papuče i obući tenisice. Dolazi mi dječak, spuštena ramena, pognuta glava, sjedne na stolicu i govori: „Ne mogu ja skinuti papuče.„ Postavljam mu pitanje za pitanjem: „A možeš li ti sjediti? A možeš li ti hodati? A možeš li ti skakati? A možeš li ti trčati?“ Na svako pitanje odgovorio je „Da.“ Čak je i pokazivao radnje koje sam ga pitala. Osmijeh i samopouzdanje je postajalo sve veće. A onda pitam ja njega: „A možeš li ti brzo kao Munjeviti Jurić skinuti papuče i obući tenisice?“ E to je bio pun pogodak. Dijete je s osmijehom na licu skinulo papuče i obuklo tenisice.
Svi resursi se nalaze u nama. I sve što želimo postići, to i možemo. Samo ako to želimo. I to j jedna od meni najvažnijih pretpostavki NLP-a. Ima ih još. Svaka za sebe pomaže na svoj način. Na NLP radionicama pronaći ćete odgovore na svoja pitanja i rješenje svojih problema i sve one teške i nemoguće situacije gledati ćete kao pozitvne i izazovne i za sebe i za dijete.
Ukoliko uviđate vrijednost nadogradnje pristupa u radu s djecom, možete se informirati o nadolazećim radionicama "NLP u radu s djecom" na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.