Piše: Nataša Trebotić prof. pedagogije, hrvatskog jezika i književnosti, NLP Praktičarka
Kako ću lakše komunicirati s djetetom? Kako će moje dijete postane dobro i početi me slušati? On nikad ne sređuje svoju sobu. Uvijek me sramoti. Te i takve slične izjave i pitanja poruke su koje vrlo često roditelji govore svojoj djeci. Tragom ovih pitanja i velikom ljubavlju prema svojoj struci odlučila sam se napraviti ono što najbolje znam a to je – educirati. Odlučila sam se na podučavanje roditelja vještinama dosljednog ponašanja.
Polako od 2011. nastajala priča koja i dan danas živi i nadograđuje se nizom edukacija, ulaganja mog osobnog, ali i vrijednog rada mama koje rado zovem pčelice radilice jer uz svoj posao i odgoj djeteta ne odustaju od svakodnevnog rada na sebi.
Da bih bila dobar edukator najprije sam morala poraditi na sebi i svom prezentiranju i to sam učinila prošavši kroz praktičarski trening NLP-a. I sama sam slamala niz svojih uvjerenja i blokada koja su kočile ne samo moj rad nego i obiteljski život. Potom polazeći od osnovne pretpostavke NLP-a da je značenje komunikacije odgovor koji dobivam počela sam roditelje učiti da jasnije iskažu svoje stavove na asertivan i pozitivan način, a ne napadački. Osvijestili smo koliko malo komuniciramo asertivno a kako to lako činimo agresivno.
Dijete postaje „zločesto, glupo, lijeno“ i sl. jer smo mu svjesno ili nesvjesno poručili da je ono takvo. Učim roditelje „reprogramirati“ obiteljske obrasce uvjerenja koja su njima nametnuli njihovi roditelji i osvijestiti ima da verbalno i fizički mogu osakatiti djecu za čitav život. Trenutno imam skupinu mama koja nakon mjesec ili dva dana rada polako shvaća da svaka za sebe stvara obiteljsku dinamiku. Da dijete nije krivo za ponašanja koja isporučuje već da su ta ponašanja odgovor na ono što im mi kao roditelji dajemo.
Niz istraživanja pokazao je da dosljednost u roditeljstvu smanjuje pa čak i eliminira mogućnost pojave ovisničkih i nasilničkih ponašanja u adolescenciji. Uz to tzv. permisivni/popustljivi roditeljski stil u kojem se ne zna što je nagrada a što kazna a uz to i autoritarni stil ili, kako ja volim reći spartanski odgoj, također vrlo negativno utječu na emocionalni razvoj mlade osobe.
Moja je dužnost i odgovornost učiti i osnaživati roditelje u dosljednom roditeljstvu i tzv. pozitivnom autoritetu. Smatram da je to svakako odgovornost svih stručnih suradnika u odgojno obrazovnim ustanovama. Roditelja treba kroz iskustvene radionice poučiti dosljednosti odnosno dati mu krila u kreiranju obiteljske dinamike gdje djeca znaju tko je roditelj a tko dijete, što smiju i ne smiju, a bez da ih se "tuče" psihički ili fizički.