Znate kako to već biva …Skupili smo se ispred Katedrale u subotu  u 18:29:59, nas četrdesetak, obučeni u cipele s malo tvrđim džonom koje su mogle biti do gležnja ali nije bio uvjet, oboružani lampicama koje koriste provalnici, crvenim kemijskim olovkama/crvenim flomasterima sa tri lista papira A4 i naravno bocom vode od litre, a sve prema zahtjevima „organizatora“ (čitaj: Saša). S obzirom na najave organizatora,o velikom okupljanju hooligana, više nego ozbiljno smo shvatili njegove zahtjeve pa su neki čak ponijeli i ruksake. Naime, zadnji put smo završili u Gardalandu 🙂 ..

I tako, u iščekivanju poziva organizatora i daljnjih uputa, provodili smo vrijeme ispred katedrale sa turistima, od kojih se nismo puno razlikovali, jer i oni su imali ruksake, fotiće, vodu, cipele s malo tvrđim džonom.. i još ponešto.

Slika ispred katedrale

 Organizator se oglasio, nakon 20 i više minuta kašnjenja, te je prenio masteru ceremonije Ivanu Vorasu da je došlo do nepredviđenih okolnosti te da će cijeli događaju kasniti toliko da možemo sjesti na pivu. Uf, da, bio je to jedan od onih lijepih dana kada vas sunce grije možda malčice previše, ali taman toliko da sjednete na terasu i uživate uz pivu.

Tako je i bilo… S obzirom na našu brojnost dio hooligana je potražio osvježenje u obližnjem kafiću dok je ostatak nas produžio do Potepuha na Opatovini. Smjestili smo se ispod suncobrana u hladu, naručili hladni pivu i zasjeli uživajući u „zenu“. Piva je taman došla, neki su zapalili cigaretu, ispili gutljaj ili dva, kada je uslijedilo:“ Idemoooo! Pokreeet!“ Neee..Moji pivski „zen“ je narušen! Moram se dići taman u trenutku najvećeg užitka! Grrrr.. No, dobro. Nakon manjeg negodovanja digli smo se i uputili za Vorasom.

Naše novo mjesto okupljanja je bila Chilloutka na Ilici. Uspeli smo se stepenicama na prvi kat gdje nas je dočekao Saša i smjestio u dvoranu u kojoj su bili stolci poredani kao u kazalištu. Hmm… No dobro. Što sada? Imamo opet NLP Basic?  Zezali smo Sašu. Nakon što smo se uspjeli smjestiti Saša je najavio NJEGA, JEDNOG, JEDINOG NEPONOVLJIVOG Vlaaatkaaa Šamparaaaa po zanimanju ARHITEKTA.

Obzirom da se na većini prisutnih vidjelo da ne prate lik i djelo najavljenog gosta, iz publike se mogu ćuti: Arhitekt?! Što će nam arhitekt?

Da, da. Vlatko Šampar diplomirani je arhitekt, a u slobodno se vrijeme bavi crtanjem te stand-up komedijom koja je u njegov život ušla sad već davne 2007.godine. Za sebe kaže da je karijeru započeo krajem 80-ih, izmamivši vlastitoj majci osmjeh na lice nakon nezamislivih porodiljinih muka. Nakon te prve i najkrvavije gaže u životu, mladi je Vlatko na samom početku zavolio nasmijavati ljude oko sebe. Te davne 2007. Udruga mladih iz Varaždina zamolila je njega i kolegu da za jednu proslavu pripreme nastup, a kako su i prije bili poznati kao osobe koje znaju gomilu viceva i uvijek nasmijavaju sve oko sebe, bez dileme su prihvatili poziv. Za tu priliku svaki je napisao svojih pola sata autorskog teksta, uz dodatak nekoliko prerađenih viceva, što je danas strogo zabranjeno. To mu je samo dalo motivaciju i hrabrost da krene dalje i danas je iza njega mnoštvo odrađenih nastupa u Hrvatskoj i izvan nje te je postao jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatske stand-up komedije i stalni član Comedy Cluba „Studio smijeha“.

Slika: Mirna Ferk, Vlatko Štampar i Renata Cesarec

Stand-up komičar je osoba koja humorističnim nastupom nastoji nasmijati i zabaviti publiku na pozornici. Izražena osobnost stand-up komičara, dinamika komunikacije s publikom te aktualnost i bliskost sadržaja su ono čime stand-up komičari osvajaju publiku. Tako je i Vlatko osvojio nas. Ne mogu vam dočarati kako čovjek od 2 meta i 120 kg imitira neodlučnu ženu pred izlogom dućana, ženu u PMS-u i opisuje bumbara i njegov let. To morate vidjeti i čuti, a onda osjetiti bolove u trbuhu od smijeha.

Dakle, dva sata neprekidnog smijeha koji je u jednom trenutku morao biti prekinut ali samo zbog pauze za odlazak na WC. 🙂 Vlatko nije gubio našu pozornost puna dva sata, disali smo s njime, reagirali na svaki njegov pokret ili promjenu glasa, postigao je ultimativni rapo s publikom. Nakon dva sata i završetka nastupa dvoranom se prožeo gromoglasan pljesak. Bravo Vlatko! Svaka čast!

Slika Vlatko i NLP Community

Ali to nije bilo sve, nakon što smo se dobro nasmijali odlučili smo popiti još barem jedno pivo. I tako se dvadesetak nasmijanih hooligana još jednom uputilo prema Opatovini. Na Opatovini smo se i ovaj put smjestili u Potepuhu, odnosno zauzeli smo dobar dio terase. Pomalo prestrašena konobarica je odmah zaključila da ne može zapamtiti sve narudžbe pa je krenula po papir i olovku ali gel čuda prema zahtjevima organizatora mi smo imali olovku i papir koji su se u tom trenutku pokazali kao vrlo korisni. Vidiš kao sam znao! Još imamo i lampicu za posvijetliti. Rekao je Saša smijući se. Nastavili smo se smijati uz pivo i druženje dok nas kapi kiše nisu rastjerale.

Do sljedećeg nezaboravnog iskustva, pozdrav!

Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner

[supsystic-gallery id=21]

Toga dana moja hooliganština je započela oko 17 sati kada sam se kroz grad pokušavala probiti do Šestinskog vijenca. U Zagrebu je kiša jače počela padati iza 15 sati kada su i prvi stanovnici počeli kretati s posla svojim kućama. Očito su kiša, noć i dolazak vikenda kombinacija koja na zagrebačkim cestama izaziva kaos. No, ovakav kaos kao u petak 11.11. 2016. odavno se nije vidio. Gotovo sve glavne prometnice u gradu bile su zakrčene automobilima. Dakle, umjesto za 30 min, nakon sat i 15 minuta stigla sam do Šestinskog vijenca i sjela u Šestinsku ambrelu. KAOS!! Koonoobaaar! Može jedan pelin!? Rekla sam sa olakšanjem. :-).

U Ambreli se okupilo nas 6, koji smo trebali početi sa hooliganštinom u 18:15 no, malo smo kasnili. Naime, bili smo podijeljeni u tri grupe koje su svaka u svome terminu trebale prisustvovati novom iskustvu. S obzirom na vremenske ne prilike i sveopći kaos termini su se pomaknuli za 30 minuta. Marija Krajcar Jakšić kao organizator hooliganštine pokupila nas je u Ambreli i odvela na mjesto događaja, NLO Studio. Hm? NLO Studio?

Studio za neidentificirane leteće objekte?

Ma, neee..Iako niti to ne zvuči loše.  NLO Studio je mjesto gdje možete snimiti/ aranžirati /mixati /masterirati svoje glazbene uratke. Da, da, glazbene „uratke“…hi, hi, hi.. i tu naša avantura počinje.

U NLO Studiju su nas dočekali Srđan Sekulović-Skansi i Kristian Jakšić. Srđan Sekulović-Skansi rođeni dubrovčanin do sada je imao 11 nominacija za nagradu Porin (ton majstor, aranžman, produkcija, autor, hit godine), a osvojio je 4 Porina za produkciju te radi kao muzički producent u NLO Studiju. Neki od izvođača sa kojima je Skansi surađivao su Dino Dvornik, Psihomodo Pop, Tony Cetinski, Masimmo  Savić, Songkillers, Pavel, Josipa Lisac, Gretta … Skansi je vještine miksanja i produciranja učio radeći sa Michael H. Brauer-om (Brauer je osvojio nagradu Grammy za “Najbolji pop vokal album” za svoji rad na John Mayer-ovom Continuum, “Najbolji alternativni  album”  za Coldplay-jev Parachutes, i također za “Najbolji rok album” za Coldplay-ev “Viva La Vida”.) i Jack Joseph Puig-om (Muzičkim inženjerom i producentom. Puig je osvojio nagradu Grammy sa The Goo Goo Dolls, Sheryl Crow, Vanessa Carlton, John Mayer, Fergie (The Black Eyed Peas), U2, i No Doubt.).

Dakle, respect i naklon gospodinu Skansiju i Mariji Krajcar Jakšić te Kristianu Jakšiću što su nam omogućili takvo iskustvo. Po dobrom starom običaju, nismo znali što nas čeka. Ušli smo u Studio kad tamo, odmah na ulazu, šank i kauč. Ooo.. imaju mjesto za opuštanje. Dobro, dobro, to mi se sviđa! Pored mjesta za opuštanje se nalazi sam studio. Muzički studio je studio čija je namjena snimanje muzike. On se po svojim karakteristikama i opremanju znatno razlikuje od tonskog studija drugih namjena, (npr. studio za snimanje radio drama ili studio za emitiranje radio i TV programa i slično). Muzički studio se projektira tako da akustički uvjeti u njemu budu što kvalitetniji. Svaki muzički tonski studio u svom osnovnom obliku ima dvije glavne, fizički međusobno potpuno odvojene i potpuno zvučno izolirane prostorije a to su Kontrolna soba ili tehnička režija (control room) i Studio ili prostorija za izvođenje muzike (studio).

Naravno, svi smo odmah pohrlili u Studio. Joooj mikrofoni i kućica sa mikrofonom! Kao djeca na igralištu odmah smo morali to isprobati. Naizmjenično smo se nagurali u ograđeni prostor sa mikrofonom, koji je predviđen za glavni vokal i pustili par tonova iz svojih usta prema mikrofonu, osluškujući rezultate u slušalicama. I gle čuda! Nema šumova, glas je čist kao  brašno prosijano kroz sito. Nakon što smo kao pravi hooligani istražili i probali što nam je bilo dostupno smjestili smo se u kontrolnoj sobi te nam je naš domaćin Kristijan Jakšić objasnio što na je zadatak. Prije svega nam je ponudio papiriće na kojima je pisalo „zaduženje“. Svatko je odabrao jedan papirić. Iiii… „naročito sretni“ dobitnici u našem slučaju su bili Hrvoje Pušelja i Anita Rubinić. Hrvoje je izvukao papirić na kojem je pisalo glavni vokal, a Anita Rubinić papirić na kojem je pisalo producent. Ostali smo dobili prazne papiriće jer mi smo naime, samo beck vokali. Zatim smo sa popisa od tri ponuđene pjesme morali odabrati jednu. U našem slučaju to je bila pjesma grupe Aerodorom Stavi pravu stvar na pravo mjesto.  Pazi sada! Naš zadatak je bio na matricu te pjesme u 20 minuta osmisliti novi tekst i nakon toga ga naravno otpjevati. Pih. Ništa lakše. Što je to za nas. Ma daaaj! Dvadeset minutaaa! Novii teekst!! Brzooo!! Počeli smo smišljati svakojake načine kako si olakšati zadatak jer nije lako osmisliti tekst u 20 minuta koji možete izvesti na tu matricu. Primili smo se posla i kako je vrijeme odmicalo stihovi su se množili.

Slika: Grupe Hooligana

 

Kucnuo je čas! Zauzeli smo svoja mjesta u Studiju. Pušelja se smjestio na mjesto glavnog vokala (u kućici sa mikrofonom koju smo prethodno mnogi od nas „isprobali“ ? ), dok je ostatak u ulozi back vokala stajao izvan „kućice“ ispred jednog mikrofona. Za to vrijeme sve naše radnje pratila je Anita, u ulozi producenta, iz kontrolne sobe. Zar baš sve? Da, baš sve! ? Kako pravi producent i treba.

Slika: Producent

Imali smo dva pokušaja izvođenja našeg muzičkog „uratka“ prije završnog snimanja. Moram reći da prva dva puta nismo baš uspjeli izvesti cijelu stvar. Postavljala su se pitanja: Kada treba ići refren? Kada pjevaju back vokali? Koji je točan redoslijed stihova? No, Kristian Jakšić je u jednom trenutku rekao: Sad počinjemo snimati. Nema više proba. Iako do tog trenutka još nismo postigli konačan dogovor oko redoslijeda stihova i trenutka kada pjevaju back vokali, bili smo dovedeni pred gotov čin. Morali smo improvizirati. Dakle ništa novoga. ? Pušelja je odradio ulogu glavnog vokala bez zamjerki. Stihovi su se nizali jedan za drugim. Čak smo i mi kao back vokali uspjeli pogoditi trenutak kada trebamo pustiti svoji glas. Nakon završetka snimanja svi smo pohitali do producenta kako bi preslušali svoji „uradak“. Sigurno vas zanima što smo snimili i kako smo zvučali. Nakon ovog narativnog opisa hooliganštine, auditivni dio možete preslušati i svojim željama udovoljiti na sljedećim linkovima;

1 grupa Izvođači: glavni vokal – Saša znan/o Tevodi i njegovi sljedbenici (back vokali): Tomislav Novak i Maja Gašpić, a u ulozi producenta: Hrvoje Šarić;

2 grupa Izvođači: glavni vokal – Hrvoje Pušelja i njegove curke (back vokali): Renata Cesarec, Martina Kranjčec, Ana Šutalo, Tatjana Špoljarić i Kristina Bulešić, a u ulozi producenta: Anita Rubnić;

3 grupa Izvođači: glavni vokal – Ivan Voras i njegovi kušači čaja (back vokali): Marija Krajcar Jakšić, Saša Posavčević, Mirna Ferk, Slaven Vincetić i Tatjana Knogl, a u ulozi producenta: Nataša Jurešić

STOP THE PRESS

Po svemu sudeći, ipak i NLP-evcima može biti neugodno od pjevanja, ili makar od fantastičnih riječi koje pjevaju kad misle da ih samo frendovi čuju, pa su linkovi za sada – dostupni samo na zahtjev ? A oni koji žele, znaju kako zahtijevati ?

Do sljedećeg „uratka“ .. Pozdrav!

Kristina Bulešić

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram