BRANKA ANDROŠEVIĆ, 39, doktorica medicine i majka dvoje blizanaca
Protiv vikanja sam. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na svoju djecu. No, sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi kao tvoje dijete.
Osjećala sam prazninu. Posao, djeca, kuća. Na sve pazim, pazim što jedem, što pijem, sve je čisto, djeca spavaju. Sve radim kako treba. No, nešto nedostaje? Sve je divno i krasno, no kad si sam – kao da mi je netko ukrao život. Volim djecu, volim biti s njima, no kad trebam nešto učiniti samo za sebe, ili nemam vremena ili mi se ne da.
Imam samo rutinu.
Tu i tamo bih ugurala vježbanje i neku kavu. To mi je bio vrhunac zabave. Tako sam percipirala svoj život.
Imala sam predrasude prema ljudima iz svoje okoline. U prvih 10 sekundi bih stvorila svoj dojam i zaključila: „Ovaj je debil. Ova je naperlitana koza“.
Družila sam se s istim ljudima i slušala iste priče.
Znala sam se posvađati s mužem i reagirati u afektu. Kad bi me ljutnja prošla, zaključila sam da stvarno nisam bila u pravu. A voljela sam biti u pravu! Rekla bih nešto nepromišljeno i onda se više nisam znala iščupati iz konflikta.
Želiš nekoga razumjeti, ali imaš osjećaj da pričate različitim jezikom. Znate da oboje imate dobru namjeru, ali nikako pronaći zajednički jezik?!
Zakačili bi se i ne bi pričali tri dana.
Kod nas su uvijek neke rasprave. Ja bih se vrlo često bacila na prvo nerazumijevanje, prvi stav ili uvjerenje oko kojeg se ne slažemo.
Najvažnije mi je bilo dokazati da sam u pravu. Zauzimala sam strane i uzrujavala se. Uskoro bi svi za stolom izgubili dobru volju, jer bi svatko utjerivao svoju volju.
Ručkove sam zato najradije izbjegavala.
Kažem jednom sinu da nešto napravi, primjerice da obuče čarape, no on neće. Pa plače, pa sat vremena izgubimo oko oblačenja čarapa!
Nevjerojatno je da jedan blizanac odlično reagira na jednu komunikaciju, a drugi reagira posve suprotno. Jedan sve posluša, s drugim natezanje. S jednim se sve lijepo dogovoriš, drugi se ponaša razmaženo i manipulira.
Bila sam uvjerena da se tako ponašaju i u vrtiću. No, nakon razgovora s tetom, shvatili smo da je u vrtiću obrnuto! Zamijenili su uloge! Kako ja na to mogu utjecati, što mogu promijeniti, što je to što ih oboje navodi na promjenu ponašanja? Nisam razumjela.
Znali su me dovesti do ludila. Sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi tako kao tvoje dijete!
Moja metoda je bilo hlađenje na balkonu. Tko izgubi živce od nas, mora na balkon.
Vikanje mi je oduvijek bio glup alat. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na djecu?
Namjerno sam se počela „loviti“ u predrasudama. Počela sam testirati svoja uvjerenja, primjerice o nekim osobama. Otkrila sam da sam pogriješila u većini slučajeva. Za jednu osobu sam imala svoje izgrađeno mišljenje i prije, nema šanse da bi s njom dulje razgovorala.
Komunikacija s tom osobom je na kraju bio odlična, naučila sam nešto novo, saznala baš ono što mi je trebalo, ja sam pomogla njoj...obogatila sam sebe kroz taj odnos.
Promijenila sam svoj stav, otvorila se u glavi i prema ljudima te tako upoznala i stekla više prijatelja. Život mi je postao zanimljiv.
Osjećam se ispunjeno. Nema više one rutine i jednih te istih priča.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Danas imam bolje odnose, i u obitelji i s mužem.
Bolji odnosi su rezultat - prilagodbe u komunikaciji.
Koristim alate zrcaljenja, rapport, kalibraciju, reprezentacijske sustave te obrasce Milton modela i preuokviravanje. Uz te alate komunikacija mi je postala laka i efektna.
Razmišljam koji mi je ishod kad krenem u bilo kakav razgovor?
Dakle, nije mi najvažnije da ja budem u pravu, nego što razgovorom želim postići.
Ručkovi su postali ugodni. Mi u NLP communitiju to zovemo „važno je da je baka sretna“. Nećeš baki koja ima „nebo i zemlja“ uvjerenja od tebe, tupiti nešto što ona ne može razumjeti i tako je povrijediti, samo zato jer je tebi važno dokazati da si ti u pravu. Važnije je da je baka sretna, zar ne?
Ne dozvoljavam da komunikacija ode u negativnom smjeru, ja je „preusmjerim“ u pozitivno.
Sad znam da mi je važnije da smo mi kao obitelj sretni i skladni. Jasna komunikacija proizlazi iz - jasnih vrijednosti.
Ako im na nešto želim ukazati, situaciju preuokvirim ili postavim meta pitanje, na taj način s njihove strane ne dolazi do vrijeđenja ili svađe, zadržim njihovu dobru volju, a razgovor je ugodan.
Muža bolje razumijem. Otvorilo mi se cijelo novo poglavlje u životu kad sam shvatila da je kinestetik. Zašto toliko želi džip s čupavim gumama?? Prije bi se svađali zbog toga, ja to ne bih razumjela, zašto bi netko na to trošio novac....
Na NLP treningu naučiš da postoje tipovi jezika u skladu s reprezentacijskim sustavom osobe, tj. načinu na koji osoba promatra svijet i filtrira informacije oko sebe.
Naučila sam novi jezik – jezik kinestetika! Sad razumijem svog muža. Razumijem njegov pogled na svijet i što za njega taj džip predstavlja. Uz pomoć meta modela, dobila sam sve odgovore na svoja pitanja, jer sam ih naučila drugačije postaviti.
Prije sam si znala pomisliti Za koga sam ja to udala!, sada si mislim Baš mi je super muž. On zna što mu je gušt!
Reagiram prema njemu onako kako bih htjela da on reagira prema meni. Ne želim mijenjati njegovo mišljenje, nego ga razumjeti.
Sad točno znam što sam radila prirodno „dobro“ s djecom, a što „loše“. To dobro sam pojačala. Primjerice upisala sam malene u školu skijanja. Nakon drugog dana jedan mi sin kaže: Daj me ispiši! Prije bih reagirala: Nema sad ispisa, ideš i gotovo.
Sada sam sjela s njim i upitala ga:
-Zašto da te ispišem?
- Glupo mi je.
- A što ti je glupo? Da li ti je glupo kad se vozite u busu?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad oblačite skije?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad se spuštate nizbrdo?
-Da. Strah me je.
Postavljala sam mu ciljana pitanja da dođem do pravog razloga, a to je bio strah. Bilo bi mi grozno da sam svoje dijete tjerala na nešto čega se boji! Dogovorili smo se vježba na ravnome, da ne ide na nizbrdicu dok ne bude sigurniji. Nakon dva dana, došao je kući s onim vragolastim smješkom i ponosan rekao Mama, pitaj me - jel nisam išao na nizbrdicu?
Promatram ih i skužila sam momente u kojima odu u otpor, u plač ili nervozu. Sada mogu predvidjeti njihove reakcije i jednostavno ne reagiram na njih, jer već znam što će se dogoditi! „Čitam“ obrasce.
Hladim se prirodno, bez balkona 🙂 .
Ako dijete manipulira, mnogo brže ga pridobijem. Kad razumiješ njihov obrazac, da plaču jer traže suosjećanje, da su nervozni jer ne dobivaju tvoju reakciju, možeš im promijeniti stanje i iz plača ih dovesti do smijeha ili mira.
Naučila sam da ponašanje mojih blizanaca, pa tako i svih ljudi, ovisi o situaciji i s kim su u komunikaciji, a ne toliko o „karakteru“.
Oboje im na razuman način objašnjavam da ujutro postoje rituali važni za zdravlje kojih se trebaju pridržavati i da ćemo to činiti zajedno, kao tim. No, ne mogu na isti način razgovarati s oboje. Jedan ima vrijednost tima, drugi ne.
Jednom je motivacija da ću ja biti sretna kada opere zubiće i pripremi se za vrtić, a drugi nema vrijednost tima. Njemu je jača motivacija - PEZ bombon. Našla sam njegov trigger i sad nema plača i manipulacije!
Isto koristim i na poslu. Individualni pristup. Ljudi me tako općenito manje izbacuju iz takta.
Uz pomoć alata premapiranja i submodaliteta, uspjela sam si smanjiti osjećaj boli. Imala sam jaku migrenu i osjećala užasnu bol u čelu.
Potrebno je vizualizirati si bol, točno onako kako je osjećaš. Zamislila sam je kao crnu ploču, potom sam je pomaknula unazad kako bi je „izvukla“ iz glave kroz potiljak. Ponovila sam to 10 puta i bilo mi je bolje. To je tehnika submodaliteta.
Doktorica sam medicine, racionalan sam tip, meni sve treba biti znanstveno dokazano i baš iz tog razloga znam koliko je jak placebo efekt (neki ga zovu horoskop, neki religija, neki feng shui, sudbina..).
Na NLP -u sam naučila kako taj placebo efekt koristiti u svoju korist, točno kad ti treba i brzo riješiti dosta problema, svojih i tuđih.
Dobila sam logične odgovore na svoja pitanja o sebi i svom ponašanju.
NLP je baza ljudskog ponašanja, baza svih obrazaca.
Što imam od toga?
Život je meni i ljudima oko mene jednostavniji, ugodniji i zanimljiviji. Otkad sam NLP-ovac, nisam se osjećala loše!
Ukratko, NLP je recept kako da ti nitko ne može pokvariti dan.
Nekonvencionalno učenje koji ti na najlakši i vrlo zabavan način – mijenja cijeli život.
FEEDBACK SAŠA TENODI: "Ne sjećam se kad sam se tako nasmijala kao na njegovim treninzima! Platila bih samo tu zezanciju 🙂 Njemu je kao treneru zaista važno da polaznici nauče, napreduju i budu sretni. Puno više daje nego što očekujete. Kad čujete da ga možete nazvati i 100 puta ako treba, mislite da su floskule. No, zbilja je tako. Smatram da svatko iz ovog treninga može izvući korist, a za taj dojam je najviše zaslužan Saša."
SAŠA BARDAK, 34, inženjer
Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Što će djeca ako se meni nešto dogodi?
Planuo bih u sekundi. Često sam bio uvjeren da je moje stajalište jedino ispravno. Kako netko može biti tako glup? Kako netko može razmišljati na taj način?
Na primjer, ja sam liberalan, a prijatelj je konzervativan. Uvijek me provocirao s političkim pričama. A ja sam uvijek reagirao na isti način. Poludio bih i otišao kući. Kao da sam čekao da mi netko nešto kaže.
Postao bih živčan, sve mi je bilo glupo i ništa mi se nije dalo. To je ta kombinacija. Tri moja najbolja opisa.
Zbog posla sam stalno u autu. Sad sam tek svjestan koliko sam „pizdio“ u prometu. Čovjek ispred mene ne bi krenuo istu sekundu kad se upalilo zeleno svjetlo i to je bilo dovoljno za promjenu raspoloženja. Mislio sam si E da bar sad staneš, da ti se zaderem kroz prozor da si idiot!!
Gubio sam energiju i živce.
Pažnju sam posvećivao tuđim mišljenjima. Lako sam se dao povrijediti. Razmišljao bih satima Pa kako ovo, kako ono, kako je mogao, što ona sada misli...Konstantno sam i sve analizirao. To me umaralo. Život mi je znao biti naporan.
Sve što sam radio moralo je biti besprijekorno. Morao sam prvo dobro razmisliti prije nego što s bilo čim krenem. Imao sam previsoka očekivanja od sebe.
Dobro je analizirati i biti perfekcionist kad si inženjer, no u odnosima, komunikaciji sam sa sobom i s drugima je – na odmet.
Na primjer, u sportu sam sebi sam radio pritisak da moram biti najbolji. Nisam znao gubiti.
Ako mi ne bi išlo iz prve, odmah je bilo: Ti si nesposoban. Kako to nisi uspio?!
Čuo sam priče o smrti jednog mladog čovjeka. Od te informacije, više nisam ni čuo ni razmišljao normalno. Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce. Bojao sam se bolesti, a rijetko kad bih otišao kod doktora.
Čuo sam da je otac mog prijatelja završio u bolnici. Morao je na operaciju. Doslovce sam cijeli dan na poslu proveo u nekoj polusvijesti razmišljajući o svojim simptomima.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Stalno mi se vrtila ista misao: „Što ako se meni nešto dogodi, a otac sam dvoje djece?“ Toliko me to opterećivalo da se nisam mogao opustiti ni u čemu. Nisam uživao u životu.
-Tata, a zašto si tužan? Pitao me moj stariji sin. Toliko sam se znao unijeti u bolesti da su i sinovi primijetili moju odsutnost.
To je bio trenuak kad sam shvatio da nešto moram promijeniti.
Normalno je da brineš kao roditelj, ali ne u toj mjeri i na taj način da to osjete tvoja djeca.
Uvijek sam sve odgađao. I poslovno i privatno. Joj, boli me glava. To je bilo dovoljno da si kažem: Budem sutra...
Uvijek sam bio kampanjac. Testirao sam svoje granice, ljude i situacije. To mi više nije stvaralo užitak, no nisam znao što promijeniti.
Ušao sam u stanje potpune letargije. I to je bio začarani krug. Kasniš s nečim, pa si ljut na sebe jer kasniš. Imaš i problem s nadređenima ili sa ženom, ili sa sobom.
To je kao neki mazohizam. Znaš da možeš, ali ipak- budeš sutra.
Kakav je bio stav prema obvezama, takav je bio i prema životu: What's the point?. Zašto bi se oko ičega trudio kad ionako ništa nema smisla. Zašto bi se trudio kad ću oboliti...
Sad guštam u nereagiranju. Prepoznajem tuđe obrasce u komunikaciji i tako se „ne pecam“ na provokacije. U mnogo manjoj mjeri doživljavam napade ljutnje, a ako uopće dođe do toga, lakše i brže si promijenim stanje.
Mnogo manje ulazim u konfliktne situacije i ne gubim vrijeme na svađe.
Najkorisnija lekcija je „Mapa nije teritorij“. Razmišljam što je drugom čovjeku u glavi. Mogu jednu situaciju vidjeti iz više kuteva. Možda „čovjek koji kasni na semaforu“ ima ozlijeđenu nogu i to uzrokuje kašnjenje reakcije od jedne sekunde?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Također meta modelom sam razvio kvalitetniji razgovor sam sa sobom. Toliko izvježbate taj meta model na treningu da počnete automatizmom drugačije reagirati. U neželjenoj situaciji, ja se jednostavno sam sa sobom razgovaram drugačije i smirim se.
Ja odlučujem kako ću reagirati i koji značaj ću dati kojoj situaciji. Napokon imam – kontrolu.
Otkad sam završio NLP, mnogo, mnogo manje razmišljam o bolestima. Više nisam umišljeni bolesnik.
Prvi korak je da postanete svjesni tih misli, da ne sudjelujete u njima. Dobijete mogućnost promatrati ih sa strane. Drugi korak je da dobijete alate za njihovu promjenu. Koristim Meta model kojim sebe možete razuvjeriti. Razgovaram sa sobom zdravo i razumno.
Rezultat je da više nemam „crni“ pristup životu. Nema pesimizma.
Olakšanje je ogromno.
Zavolio sam napustiti zonu ugode Više ne odgađam. Jednostavno stvari – napravim i to - danas. Za to koristim alat sidrenja.
Jednom sam tako napravio kad mi se nije dalo ići na trening i najradije sam htio ostati na toplom, na kauču, ispred televizije. No, rekao sam si Ne, idem! i poslije sam se osjećao mnogo bolje nego na kauču. Taj Ne, idem! sam počeo primjenjivati i u svim ostalim poljima života. Kad si to izgovorim, automatski uđem u neki borbeni stav.
Opere me totalna euforija. Mogao bi čuda.
To mogu zahvaljujući promjeni stava. Nema više Who cares i What' s the point....Sada se sve može!
NLP mi je dao kontrolu misli i kontrolu emocija. Moj život više nije naporan. NLP je – olakšanje.
FEEDBACK SAŠA TENODI: Njegovi treninzi su kao droga. Fascinira me kako postigne atmosferu i zajedništvo na treninzima, kao da se svi znamo sto godina. U toj prostoriji s njim, kao da možeš riješiti svaki problem. Odlično radi svoj posao. Svaku vježbu koju sam radio s njim mi je napravio savršeno, stvarno sam osjetio sve benefite NLP alata. Kad radiš s njim shvatiš: OVO stvarno funkcionira!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
DOMAGOJ MIRIĆ, 30, informatičar i stručnjak za digitalni marketing, autor portala CriptoDaily, NLP Practitioner
Ne pušim već dvije godine i izgubio sam 27 kilograma. Da sam ostao trom, ne bih se naučio dosljednosti. Pitam se do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja.
Vrijeme sam provodio ispred televizora i na laptopu. Došao sam do te točke gdje mi je život počeo izgledati kao ravna crta. Bio sam „mrtvac“.
Moj život je bio monoton. Stagnirao sam na svim poljima. Nisam učio nikakve nove vještine, ništa novo nisam proživljavao. Kao da sam stao nakon završene srednje škole i fakulteta i od onda – bez postignuća.
Dok sam bio na faksu, učio sam doslovce za prolaz, bez neke posebne motivacije. Sve se odvijalo linijom manjeg otpora.
Došao sam do te točke nakon koje mi je život izgledao kao ravna crta; bio sam „mrtvac“. Vrijeme sam provodio ispred televizora i laptopa, vikendom bih izašao van, no to je sve bila rutina.
Monotonija je trajala godinama...
Pričao sam svašta, svašta ću ja napraviti....no, ništa me nije motiviralo da stvarno i krenem.
Za nešto bih se zagrijao, no brzo bih odustao zbog xy razloga. Možda bih nešto i napravio, no pitanje je nakon koliko vremena.
Na primjer, jedan od razloga da se ne prijavim za neki posao je moje uvjerenje: Svi dobivaju posao preko veze. Zašto bih se ja trudio kad je ionako sve namješteno?
Često sam bio uzrujan zbog odnosa s frendovima ili sa starcima. Nisam bio zadovoljan svojim reakcijama ili ne bih bio siguran kako bih uopće trebao reagirati u nekoj situaciji.
Bilo je masu primjera gdje sam reagirao impulzivno. Podivljao bih i povrijedio bih druge svojim ponašanjem. Onda sam se išao ispričati, ali samo da završim tu priču. OK, SORRY. Reda radi.
Ljudi su me uvukli u svoje emocije. Ako je netko bio negativan, ljut, tužan, što god, ja bih dozvolio da me ta emocija povuče. Čak sam si pomislio Pa što ja nemam svoje ja? Zašto si to dozvoljavam?
Često bih zauzimao njihovo mišljenje i njihove emocije kako bi im se svidio, bez obzira slažem li se ili ne. Nisam se izborio za svoje mišljenje, nego sam išao drugima niz dlaku.
To mi je bio treći korak u autu svako jutro. Ništa bez cigarete, zapalio bih je u svakom slobodnom trenutku. Sjednem na kavu; prvo pljuge na stol, naruči kavu i zapali. Rob navike.
Imao sam 101 kg. „Prevagnulo“ je kad sam stao na vagu. Osjećao sam se užasno i zapostavljeno. WTF?! Što si si napravio? Prije si druge zaj... za to, a sad si to ti! Kako si to mogao dozvoliti?
Prvi pokušaj mršavljenja je bio neuspješan. To je bila novogodišnja odluka. 6 mjeseci sam vježbao, a skinuo sam samo 3 kg, nikakvi rezultati. Bio sam jako nezadovoljan. Sad vidim da je to zato što nisam bio kongruentan sa svojim odlukama (laički: kad govoriš jedno, a radiš drugo).
Često sam bio u analizama i negodovanjima sam sa sobom u glavi... Naprimjer, padne mi mobitel i ja bih „pizdio“ danima i analizirao sam sebe. Svakom analizom i vraćanjem na tu situaciju sam se iznova iznervirao. Stalno se prisjećaš istog povoda nervoze i emocije skaču malo gore- malo dolje.
Htio sam naučiti kako da svoju komunikaciju dignem na višu razinu, zapravo - htio sam shvatiti sam sebe, komunikaciju sam sa sobom i sa drugima. Ja sam tip koji prvo voli shvatiti kako stvari funkcioniraju.
E, tu počinje priča o NLP Basic programu...
Na basic-u sam dobio osnove komunikacije koje sam odmah počeo primjenjivati. Odmah nakon prvog predavanja isprobao sam tzv. rapport i kalibraciju i sam se uvjerio na konkretnom primjeru: ostvario sam veći utjecaj u komunikaciji. Od vrlo živčane osobe uspio sam dobiti najljubazniji odgovor, dok su ostali imali upitnik iznad glave kako sam to uspio.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Pratio sam svog sugovornika i njegove reakcije na ključne riječi, koje je on sam prvo izgovorio. Prepoznao sam što mu je važno i tome se posvetio.
Izašao sam van s treninga taj vikend i osjećao čisti adrenalin i uzbuđenje!! OK, ja želim još!! Želim još tog osjećaja! Idem na practitioner!
Danas se pitam do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja?! NLP mi je daljnjom edukacijom ubio generaliziranje. To je ono što me potkopavalo! Meta model ti „razvali“ uvjerenja koja ti ne trebaju.
Danas ne razmišljam Svi dobivaju posao preko veze. Danas razmišljam OK, kako znaš? Ne dobivaju li posao i oni kojima je stalo?
Instalirao sam si novo uvjerenje: Ja ću dobiti posao - i to se i dogodilo.
Trener nas je naučio mottu Always underpromise and overdeliver. Znao sam što hoću i bio sam spreman za to se i potruditi!
Da nisam tako razmišljao, ne bi se nikada našao u situaciji, da usred krize, mogu birati između poslova. Odabrao sam posao koji sam htio i to u konkurenciji s kvalificiranijim kandidatima od mene.
Zašto netko ima ton kakav ima? Zašto se netko ponaša na određen način? Kako da reagiram? Sada mi je to sve jasno.
Sada više shvaćam kako funkcionira ljudska psiha, zašto ljudi reagiraju kako reagiraju i to mi je vrlo korisno u svakodnevnom životu i poslu kojim se bavim - marketingu.
Kolegica je zbog teškog dana bila u stanju Idem se napit, no znao sam kako da je umirim. Na kraju razgovora je bila u šoku: Ovo mi je trebalo, a ne alkohol. Doveo sam je- od suza do zena.
Poanta je da, ne samo da pomogu pomoći drugima, nego ja znam utjecati na svoju emociju. Ja sada biram hoću li biti u nečijem stanju ili ne. Biram kako ću reagirati. Osvijestio sam mogućnost izbora.
Više se ne dovodim u situacije da se drugima moram ispričavati jer sam ih povrijedio. Ako se to i dogodi, rješavam stvari razgovorom, pogledam situaciju njihovim očima i komunikacijom riješim nesporazum, iznoseći i svoje mišljenje.
Otkad sam NLP-ovac, nema negativnih stanja. One situacije s frendovima kad si uzrujan bezveze! Puno lakše prihvaćam ljude i situacije.
U sekundi ću se pomiriti s onim što ne mogu promijeniti. Sada razmišljam; ako mogu nešto promijeniti, idem to ispraviti, ako ne mogu, ne razmišljam više o tome. Velim J... ga i idemo dalje. Nema više analiziranja, prisjećanja i žvakanja jedne te iste situacije.
Donosim odluke. I stvarno ih realiziram. Ostvario sam ono što sam zacrtao tijekom treninga – da imam pasivne prihode. Pokrenuo sam vlastiti portal na koji sam fokusiran i koji mi donosi novac baš onako kako sam zamislio.
Da sam ostao trom, ne bih preuzeo rizik, ne bih ušao u taj biznis s toliko entuzijazma. Prije bih si u startu stvorio mišljenje koje nije potkrijepljeno činjenicama ni istraživanjem i tu bi priča stala. Nema više Što bi, kad bi ...nego konkretna akcija.
Sada ustrajem na svojim odlukama. Nije razlika samo u početnom stavu, da želim steći nova iskustva i nova znanja, nego kada krenem u nešto, ne odustajem tako lako! Moj život je zato mnogo uzbudljiviji.
Prešao sam na električnu cigaretu i to je trajalo neko vrijeme. Igrao sam se omjerima nikotina i tekućina u električnoj cigareti i onda sam se u jednom trenutku pitao: Pa zašto ja uopće pušim? Kakav mi osjećaj daje pušenje cigarete?!
Da nisam NLP- ovac, ne bih nikada tako razmišljao, ne bih mogao prepoznati vanjske trigere iz okoline, način kako ja na njih reagiram, što mi zapravo stvara užitak, što mi je vrijednost, kako tu vrijednost osjećam i gdje u tijelu, kako da to nadomjestim, kako da u tome ustrajem... Iskoristio sam cijeli set NLP alata i uspio SAM riješiti naviku za kojom uopće na žalim!
Proces od vanjskog trigera do čina gašenja cigarete sam razlomio na mikrodijelove i skužio sam da je riječ o SIDRENJU. Ja pušim samo zbog par sekundi uvlačenja dima.
Koja je moja vrijednost, koji je submodalitet kad udahnem dim? Tada osjećam ispunjenost. Kao da dišem punim plućima.
A kada je točno taj osjećaj najjači? Shvatio sam da mi je najveći HYPE prije nego ispuhnem dim.
Potom sam izolirao taj osjećaj i razmislio kako da dođem do istog osjećaja, a da ne pušim cigaretu. Potom sam bacio i električnu cigaretu.
Kada mi je došla pušačka kriza, znao sam kako izazvati svoj hype, a bez cigarete. Bez filozofiranja, jednostavno jako duboko udahnem i izdahnem. UDAHNEM CIJELIM TIJELOM. Snažan udah mi daje isti osjećaj u prsnom košu - osjećaj rasterećenosti, oslobođenja i zadovoljstva.
Danas, dvije godine nakon, tri do četiri puta tjedno ponovim taj proces čistim automatizmom, ili svjesno kad god poželim kada sam pod utjecajem vanjskih trigera, na primjer na cugi s društvom.
Nevjerojatno je prestati pušiti. Ali za ozbiljno. Nema onog: Sad ću zapaliti samo jednu uz pivu. Potreba je znala potrajati x minuta, ali izoliranjem i okidanjem iste vrijednosti bez cigarete, naučio sam kako kontrolirati potrebu i sada živim mnogo kvalitetnije.
Prije sam bio usmjeren na cilj skidanja kila. Naravno da mi to nije donijelo rezultate. Nisam povezao stvari. Još u srednjoj školi dobio sam psorijazu i imao hipersenzibilnu kožu. Zbog toga mi je bilo bed u dosta društvenih situacija, nisam volio biti u fokusu drugih, bojao sam se da će vidjeti moje mane... Razvio mi se kompleks...
Kada sam izbacio gluten, simptomi su se povukli i bio sam mnogo sigurniji u društvu, nije bilo osjećaja srama i nesigurnosti. Bio sam mnogo opušteniji i slobodniji.
No, posustajao sam u držanju pravila prehrane. Gluten je zapravo bio uzročnik mojih problema, no ja se nisam znao oduprijeti potrebi za njim. Teško jest, jer se nalazi u većini namirnica.
Napravio sam sličan proces kao s pušenjem. Usidrio sam si gluten na osjećaj srama, nelagode, kompleksa i nesigurnosti.
Za mene je gluten = nesigurnost.
Od kada sam ga izbacio iz prehrane, vratio sam sigurnost, slobodu i samopouzdanje u svim društvenim situacijama. Vrijedniji mi je moj stav Više si to neću dozvoliti i osjećaj vlastite sigurnosti i slobode nego neki kratki užitak.
Skužio sam da sve ima svoj trigger. To ne bih mogao bez NLP-a. Sada ne jedem kruh, a prije sam jeo kruh uz tjesteninu?! Stvarno moćno!
Commitment je moja najveća lekcija!
NLP je jednostavno set alata da budeš BOLJI TI.
SAŠA TENODI FEEDBACK:
Vrhunski coach. Mislim da moj monogaman stav prema NLP-u mnogo govori. Ne pada mi na pamet učiti od ikoga drugoga! Saša Tenodi = NLP.
Comittment – sveto ime NLP-a
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
LEON MAGOVAC,28, profesionalni vojnik i zapovjednik, NLP praktičar
Osjećao sam se kao da su situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio sam si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
Drugi su imali glavnu riječ u mom životu.
Profesionalni sam vojnik pet godina, a prije osam mjeseci preuzeo sam zapovjedno mjesto. Često moram govoriti pred velikom grupom ljudi. U tim situacijama bio sam vrlo nervozan. Nisam se osjećao ugodno niti sam se znao izraziti. Zacrvenio bih se i osjećala bi se trema u glasu.
U vojsci je vrlo bitno jasno izdavanje uputa. Meni je nedostajala jasnoća u prijenosu zapovijedi, što je znalo stvoriti konfuziju među vojnicima. Nisu shvaćali što ja točno želim od njih.
Kada sam htio nešto zatražiti od nadređene osobe, nisam znao prezentirati zašto mi je to potrebno. Nisam znao kako osobi pristupiti, uvjeriti je; nisam imao „podlogu“ za to. Većinom ne bih dobio ono što bih tražio. Na kraju bih od svega dignuo ruke i odustao.
Nisam imao samopouzdanja ni sigurnosti, pa se na kraju nisam ni usudio tražiti bilo što za sebe. Osjećao sam se kao da su takve situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio bih si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
No, postalo mi je jasno da druga osoba prvo treba shvatiti što ja želim, da bi mi išta omogućila. Shvatio sam da ne znam komunicirati.
Ako razgovor s nekom osobom ne bi išao u dobrom smjeru, odustao bih od razgovora. Bio sam dosta šutljiv u društvu te sramežljiv prilikom upoznavanja novih ljudi. Često sam izlazio u klubove, no ponavljala bi se ista situacija. Upoznao bih djevojku, no ne bi dobro završilo. Cilj mi je bio pozvati je na piće, no uvijek bi se desila neka „buka u komunikaciji“. Ja ne bih shvatio što ona govori, krivo bi se razumjeli...Sad tek vidim da sam uvijek dopuštao drugima da vode razgovor i da mi je to stvaralo probleme na svim poljima.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Nakon edukacije, nema više toliko nervoze i napetosti u komunikaciji kao ni u javnom govoru. Mogu komunicirati pred skupinom ljudi i ne gubim fokus čak i ako me prekidaju s pitanjima. U početku si odredim cilj i ne gubim ga iz vida tijekom cijelog govora. Smireniji sam, opušteniji i više se ne crvenim niti mi ne podrhtava glas u govoru.
Znam se jasnije izraziti i izdavati naredbe. Bolje razumijem njihov cilj i svrhu, pa ih tako znam i bolje prenijeti.
Vojnici nemaju upitnik iznad glave kad dobiju naredbe. Sve je detaljno i jasno objašnjeno, baš onako kako bih ja htio da meni netko prenosi informacije.
Sada znam kako stvari prezentirati, kako „ljepše“ govoriti, kako prepoznati i predstaviti benefite onoga što tražim za sebe: „Kako će to unaprijediti moj rad“? Navodim druge da situaciju pogledaju iz moje perspektive, da vide stvari mojim očima. Sada ja imam riječ i ono što mi je važno jest - da mi vjeruju.
Velika razlika je i što se ne opterećujem s tim što će osoba misliti o meni, kako će reagirati, više ne zamišljam u startu nešto negativno. Usmjeren sam na cilj svoje komunikacije, mnogo lakše i brže ga postižem i mnogo sam opušteniji.
Primjećujem da se više ne bojim odbijanja jer sam mnogo uvjereniji u svoju komunikaciju. Nije me strah izboriti se za sebe.
Ako se i dogodi da me netko odbije,ne odustajem. Promijenio sam svoj stav.
Ne vidim problem u odbijanju, već razmišljam kako ću se unaprijediti, kako ću biti drugi put biti bolji. Nema više povlačenja. Pokušat ću ponovno, ali uz drugačiji pristup. To je ono što u NLP –u zovemo fleksibilnost u komunikaciji.
Zbog svih tih promjena, imam bolje odnose sa nadređenima i podređenima. Primjerice, jedan od vojnika mi je pristupio na pomalo neugodan način, a nije se znao izraziti što zapravo želi.
Moja reakcija je drugačija. Mogao sam bolje razumjeti njegovu namjeru i perspektivu; osjećao se zakinuto. Bio sam smiren i riješili smo problem unutar sat vremena. Prije bih reagirao kao i on i nastao bi sukob. Prilagodio sam komunikaciju, ostao smirene glave, riješio problem i izbjegao napetost.
Konflikte izbjegavam i uz pomoć tzv. Meta modela, s kojim mogu postaviti „prava pitanja“ i u startu raščistiti nesporazume. Jedan od primjera se možda čini izuzetno logičnim i zdravorazumskim (što NLP i jest!), no prije se ne bih uopće usudio postaviti protupitanje.
-„Kakav si ti vođa, ljudi ti šetaju okolo i ne provode obuku“
- “Koji točno ljudi šetaju i gdje šetaju?“
Time smo utvrdili da se nije radilo o mom vodu i izbjegao sam nepriliku sa nadređenima, dok je kolega koji nije reagirao na takav način, bio u problemu iako nije bio kriv.
Mogu reći da dolazim i odlazim s posla – s osmijehom.
Rezultat edukacije jest i što se lakše upoznajem s ljudima, imam širi krug prijatelja, a i komunikacija s djevojkama se jako poboljšala. Prije je 9 od 10 situacija bilo neuspješno, a danas 3 od 10. Sada ja vodim razgovor. Razmišljam što je najgore što mi se može dogoditi?
I prijatelji komentiraju da sam mnogo direktniji i da se više „igram“.
Shvatio sam da se sve reflektira. Ako si dobar u jednom području, to se prenosi i na ostala polja u tvom životu.
Ako se nađem u nekoj neugodnoj situaciji s prijateljima ili ako primjetim da moji prijatelji imaju neko negativno uvjerenje koje ih ograničava, koristim preuokviravanje i tzv. „set DA“ po Miltonu. Ti alati mi omogućavaju da im pomognem, promijenim kut gledanja na situaciju i tako oraspoložim.
Prije sam razmišljao „Ja sam vojnik. Ostavi se bilo čega drugoga, nemaš što tražiti negdje drugdje.... „No, sada imam širu sliku, proširili su mi se vidici. Svjestan sam svojih mogućnosti, više se ne ograničavam, jer vidim da u mnogočemu mogu biti bolji. Nove opcije otvorile su se upravo zbog bolje komunikacije. Volio bih, pored vojske, razviti dodatan posao. Vidim da mogu. Odselio sam se od roditelja i sada živim sam, kako bih se posvetio svojim novim ciljevima.
Shvatio sam da se moram dalje baviti NLP-om, kako bi se zadržala ista razina vještina kao nakon tečaja ili da bi se povećala. Trebam stalno vježbati kako bih stvorio trajnu promjenu i kako bi to postalo „dio mene“. Kad sam upisao praktičarski trening, rečeno mi je da je velika uloga u NLP Hrvatska upravo u zajednici i tom održavanju znanja, no nije mi bilo jasno na koji način....
Sada tek vidim koliko su svi povezani, koliko je lako doći do svake osobe. Svi imaju jednu zajedničku vrijednost i to čini komunikaciju mnogo jednostavnijom i bržom. NLP.
Ovdje je motto „ Što god trebaš, javi se“. Ljudi dijele znanje. Ne znam da li je to do trenera ili jednostavno do mindseta, ali SVI ŽELE POMOĆI. Zapravo, vrlo neobično. Svi su vrlo otvoreni i jednostavni. Svi dijele istu vibru. Vjerujem da i ja trebam biti takav i da ću i ja, ako se okružim takvim pozitivnim ljudima, postati takva osoba.
Na NLP ljetnom kampu sam upoznao nove ljude, naučio nove vještine i došao do korisnih informacija koje sam tražio.
Ovakvu ekipu druge škole NEMAJU. Ovdje školovanje, koje si jednom platio ne završava, već se nastavlja. Trener je dostupan i nakon edukacije, uvijek mu se možeš obratiti za savjet, što u drugim školama nije moguće.
Inače tijekom edukacije s nekim klikneš, no to ne potraje. Vidite se možda još jednom na kavi i to je to. Ovdje se osjećam kao da škola još uvijek traje i to mi je odlično! Pitaj Boga koga ću sve upoznati u sljedećih 6 mjeseci 🙂
Prijatelji su me pitali „Zašto ti ideš u školu komunikacije?!“. Zar nije očito?
Saša Tenodi ima sve ono što bi svaki trener trebao imati. Samopouzdanje, želju i strast za prenošenjem svog znanja, posvećen je, predan, profesionalan, otvoren i pristupačan. Na njemu se jednostavno vidi da voli to što radi.
Ono što ga razlikuje od drugih trenera jest da stalno proširuje svoje znanje i jako ga dobro prenosi. Također, uvijek je dostupan, ako mu pošalješ mail, dobit ćeš odgovor najviše u roku od nekoliko sati. S drugim trenerima, to nije slučaj. Druge trenere ne možete nazvati da vas dodatno upute u nešto što vas zanima, a posebice ne nakon završene edukacije. Saši se uvijek možete obratiti za savjet.
Impresionirao me što mi je na prvom intervjuu za edukaciju poklonio svoju knjigu. Bio sam počašćen što sam dobio knjigu od samog autora s posvetom. Danas mi je vrlo draga uspomena.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling <3
Woodstock. Hipiji koji istražuju opojne supstance i nove načine življenja. Psihodelična glazba. Iznenadni rast interesa za filozofije (i opet, načine življenja) Dalekog istoka. Summer of love. Pobuna protiv establishmenta. Eksperimentiranje. Jefferson Airplane i White Rabbit, The revolution shall not be televised. To je vrijeme i to je raspoloženje u kojem je mladi Richard Bandler, inače bistar momak zainteresiran za sve pomalo, upoznao neke od vodećih psihologa, socijologa, psihoterapeuta i filozofa svog vremena: Gregorya Batesona, Virginiju Satir, Miltona Ericksona, Roberta Antona Wilsona, a pod utjecajem knjiga i djela još i Fritza Perlsa, Alfreda Korzybskog i Noama Chomskya, pa nakon dva piva rekao sam sebi: "Kad bi bar bio netko tko bi kombinirao sva ova znanja i metode, taj bi stvarno bio kralj! Pa zašto ne bi ja?" Ovo je naravno spekulacija jer ne znamo što je on mislio, ali vjerojatno je negdje u blizini istine. Osobito ovaj dio s pivom.
Tu kombinaciju utjecaja i životnih filozofija koje je Bandler modelirao od svojih uzora, je u trenutku inspiracije nazvao "Neuro-lingvističko programiranje" jer s obzirom da je tada na fakultetu učio programirati računala, izgledalo mu je neobično fascinantno kako riječi same po sebi utječu na ljude - kako to da ono što čujemo ili pročitamo može tako drastično utjecati na nas, a na kraju, to su sve zvučni valovi i svjetlo. Sve stvari koje zovemo "discipline" počinju tako: što se nekom nešto, što većini ljudi izgleda posve normalno, čini fascinantnim. Normalno je da su jedna jabuka i jedna jabuka dvije jabuke, i da će one pasti sa stabla, možda nekom na glavu ili ne, ali samo oni ljudi koji zastanu i kažu si: "Ček, ovo je zanimljivo. Zašto je to tako? Želim znati više o tome!" će pokrenuti discipline kao što su matematika i fizika.
U ovom slučaju, NLP-evci su fascinirani komunikacijom kao takvom. Iz rane fascinacije strukturama rečenica: koja je razlika u rečenicama: "Ja sam šetač." i "Ja šetam.", Bandler i kolega mu John Grinder su brzo razumjeli da su same riječi mali dio, nekad manji od 10% onog što u osobnoj komunikaciji prenosimo, a onaj ostali dio, ispod vidljivog dijela sante leda u moru, su neverbalna komunikacija. Ton glasa, glasnoća, stav tijela, pokreti, sve su to nesvjesni dijelovi komunikacije koje primamo (ili šaljemo) a da najčešće ni ne znamo. Ovo istraživanje je dovelo do toga da je sljedeći korak bio naći kako se interno u mozgu percipira komunikacija, što je dovelo do ideje "submodaliteta." Ako imate sjećanje gdje vam je bilo primjetno hladno (što je eksperiment kojeg vrijedi napraviti), i ako u tom sjećanju promijenite osobine onog što zamišljate: umjesto sivih ili plavih tonova boja, žute i crvene, umjesto nedostatka svjetla, sunce, umjesto mogućih zvukova vjetra ili kiše ili gaženja snijega, valovi mora ili pjev ptica, umjesto debele zaštitne odjeće, nešto lagano, to sjećanje će postati toplo. Ove osobine su primjer submodaliteta, a ishod je - toplina.
NLP je nastao kao škola psihoterapije (zato što se više bavi time kako nešto napraviti nego zašto to funkcionira, što bi više bio predmet psihologije), i jedno vrijeme se činilo da će biti uz bok drugim prihvaćenim školama kao što su gestalt, bihevioralna, psihoanaliza, no sa idejom da bude efikasnija i brža od svih njih. Ali onda se dogodilo nekoliko stvari koji su rezultirale time da, ova škola koju su jedno vrijeme vodeći psihoterapeuti podržavali i istraživali, bude gurnuta po strani i često svrstavana pod pseudoznanost. Nažalost, sami su si krivi, Bandler i ekipa koja se okupila oko njega, su bili (i ostali) neprijateljski raspoloženi prema akademskoj psihologiji i psihoterapiji, i iako im je iz tih područja dolazilo najviše publike, otvoreno su govorili protiv standardne prakse. Imali su svoje razloge, naravno.
Psihoterapija, a pogotovo mentalne ustanove to vrijeme, su bili dosta primitivni, ljudski um je bio daleko veća misterija nego danas, a tada popularne teorije, među kojima i arhaična (pa ipak i danas većini poznata) interpretacija Freudovih, su bile u najboljem slučaju spore.
S druge strane, Bandlerova ekipa je previše žurila naprijed. Kad bi primjetili da nešto funkcionira: na primjer varijanta ovog gore eksperimenta se pokazala dobrom kod fobija i PTSP-a, krenuli bi to bez ustručavanja koristiti i učiti druge da koriste, a to, ispalo je vrlo bitno, su dobro naplaćivali. Iako su uočili da svi ljudi ne reagiraju jednako na sve tehnike, i poučavali druge da je izuzetno bitno komunicirati na način koji onom drugom nešto znači: netko će bolje reagirati na metaforu "mapa nije teritorij" a netko će bolje reagirati na "ne jede se menu nego hrana", s manje pažnje su primjenjivali psihoterapeutske tehnike koje su našli. Stav kojeg je Bandler ugradio u NLP je uvijek bio "sve se može", vrlo pozitivan stav iza kojeg stoji ideja da je prva i osnovna stvar maknuti razmišljanja o ograničenjima koje ljudi imaju.
Problemi nisu nešto objektivno što postoji u svemiru, nego subjektivan stav kojeg netko može imati o nečemu. Vjerojatno najveća zasluga Bandleru je što nikad nije odustajao: ako ne funkcionira tehnika koju zna, tražio bi i eksperimentirao što god može, na koji god način može, da bi pronašao neku koja funkcionira. I onda bi o tome predavao drugima na komercijalnoj osnovi. Za desetak godina, broj "NLP tehnika" je narastao dramatično, postojalo je više tisuća ljudi koji su prvo platili da ih čuju a onda su ih počeli predavati drugima i pri tom unositi vlastita iskustva i stavove, a sve pod istim nazivom "NLP."
Originalna ekipa se posvađala što međusobno što sa kolegama iz akademskog i medicinskog okruženja, i NLP je tijekom 80-ih postao "svoja stvar", ali razjedinjena: na jedan način ga je interpretirao i primjenjivao Bandler, na drugi Grinder, a na razne druge njihovi kolege iz originalne grupe. Po svemu sudeći, za neslogu je uglavnom kriv Bandler, koji jednostavno rečeno, ima prgavu narav.
Prema komentarima Miltona Ericksona i Virginie Satir, od kojih je NLP počeo, Bandler i Grinder su od početka bili "nepristojni" i "bez poštovanja" što su ovi uglavnom pripisivali njihovoj mladosti. Prema predgovoru koji je Erickson napisao za knjigu "Patterns of the hypnotic techniques of Milton H. Erickson" koju su ova dvojica napisala, kao da misli da nisu napravili dovoljno dobar posao, a prema članku R. S. Spitzera "Virginia Satir & Origins of NLP", ni Virginia nije bila presretna s njima. Ali tko zna: Erickson je bio zahtjevan i tvrd čovjek, s kontroverznim metodama, a Virginia drastično različitu narav od njih.
Danas postoji nekoliko tumačenja što je zapravo NLP, od klasičnog pragmatičnog kojeg zagovara Bandler i koji otprilike kaže: "u zadnjih 50-ak godina smo našli da većina ljudi, ako kažeš X i napraviš Y, će odgovoriti sa Z, nije bitno kako i zašto, a ako nešto ne radi moraš naći što god funkcionira za tu osobu i te okolnosti, i ne brini se ako pojma nemaš zašto to radi ili ako izgleda čudno, ili ako to uopće neće funkcionirati s drugim osobama na taj način, bitan je rezultat ovdje i sada - a još bolje ako to što nađeš preneseš drugima", do kvazi mističnog koji sežu do "u odnosu kakvo je stanje čakri osobe, možda će raditi X a možda Y, a razlog svemu tome je povezanost svih živih bića na kvantnoj osnovi a tvoj zadatak je napraviti pozitivan tok energije; ako nešto ne radi, nazovi gurua koji će ti za neke novce dati još ideja." Jako je bitno stoga naći se na ovom spektru "NLP" škola.
Postoji oveći skup tehnika u NLP-u koje su pronađene, testirane, koristile su se neko vrijeme, da bi bile napuštene ili zbog neefikasnosti ili zbog neočekivanih posljedica - takve se u pravilu više ni ne predaju. Neke od takvih su pridonjele tretiranju NLP-a kao pseudoznanosti, jer zbog komercijalizacije NLP-a svatko je mogao doći na bilo kakav tečaj, probati, protumačiti rezultat (ili manjak rezultata) na svoj način, i onda generalizirati na cijelu disciplinu. S druge pak strane, standardne tehnike NLP-a su se počele pojavljivati u modernim školama psihoterapije pod drugim imenom: oveći dijelovi tehnika CBT-a i ACT-a su "NLP drugim riječima", nemalo i zato što u stručnim krugovima naziv "NLP" ima lošu reputaciju.
Danas se NLP predaje kao kombinacija životne filozofije koja zagovara ustrajnost i pozitivan stav prema ciljevima koji si ljudi sami zadaju, i tehnika komunikacije sa samim sobom i drugim ljudima koje su se pokazale najefikasnije u njegovoj dugoj povijesti. Izašao je izvan okvira psihoterapeutske struke i danas bi ga našli u kategorijama "self-help" i poboljšane komunikacije. Svatko može pročitati neku od tisuća knjiga koje su napisane na ovu temu po svijetu, danas i oveću količinu YouTube videa, te doći do puno šireg znanja, te uz praksu nastaviti učiti dalje nego što uobičajeni treninzi nude, no s obzirom da svatko može napisati ili snimiti bilo što, zdravo je imati dozu skepticizma utemeljenu na praktičnosti: sve treba testirati prije prihvaćanja.
Da se Bandler više slagao s kolegama iz struke, da je manje mislio na komercijalizaciju a više na razvoj discipline, da je lakše prihvaćao kad nije u pravu, da je pazio kome predaje, da je cijela disciplina imala jači teoretski okvir, da je zajednica originalnih NLP-ovaca bila jača prije nego što su se razišli, ... što bi bilo kad bi bilo.
Bandler i Grinder su bili fokusirani na modeliranje tehnika, zanimalo ih je kako što efikasnije, što brže doći do rezultata, i pri tome su propustili neke prilike za učenje i, vjerojatno, suradnje s drugim istaknutim osobama. Da su se nakon početnog uspjeha modeliranja obrazaca govora Virginije i Miltona vratili ovima i umjesto da su se koncentrirali samo na tehnike, na riječi, ton glasa, da su posvetili pažnju manje tehničkim dijelovima: njihovim razlozima i motivacijama, te životnoj filozofiji, možda bi došli i do puno jačih rezultata. (Srećom, o svim osobama koje su Bandler i Grinder modelirali je napisano puno drugih knjiga.) Kao da su radili previše toga prebrzo i pri tome preskakali korake.
NLP je počeo u akademskom i stručnom okruženju: Bandler i Grinder su predavali na fakultetu, Bandler ima magisterij psihologije, Grinder doktorat iz lingvistike. Tradicionalno, za svaku tvrdnju koju imaju bi trebali provesti opsežno i strogo istraživanje, napisati nekoliko radova, otići na nekoliko konferencija i onda prijeći na sljedeću tvrdnju. Recimo nešto što se zove "Meta model", set pitanja (koji zapravo vodi formiranju određenog načina razmišljanja) o tome što se zapravo nalazi iza izgovorenih riječi. Ideja za Meta model je nastala analizirajući načine govora Virginije Satir i Fritza Perlsa: oni su tijekom svojih terapija postavljali ciljana pitanja da bi saznali neizrečene pretpostavke koje sugovornici imaju. U svom osnovnom obliku, Meta model je gotovo mehanička tehnika s uglavnom lingvističkim pravilima: ako netko kaže "ne voli me", vjerojatno je zgodno postaviti pitanja kao "a tko to?", "kako znaš?", "u kojim okolnostima?" i "kako želiš da te se voli?".
Da bi pokazali da je Meta model koristan u smislu da pomaže ljudima da bolje komuniciraju ali i da bolje razumiju sami sebe, trebale bi godine istraživanja i analize istraživanja, što se ekipi jednostavno nije dalo. Takva istraživanja bi trebalo vrlo dobro strukturirati, što je opet suptilno pitanje: da li usporediti pitanja "Meta modela" s nekima koja su posve nevezana, tipa ako netko kaže "ne voli me" da se pita "želiš li sladoled?" ili možda vezana pitanja drugog tipa kao "što možeš napraviti da te voli?".
Problem s istraživanjem psihologije je što ljudi nisu konzistentni niti često svjesni što komuniciraju, što se pokušava riješiti velikom količinom statističke obrade. Vjerojatno, ako bi nakon mjesec dana veći broj osoba kojima je postavljeno pitanje "kako želiš da te se voli?" reklo da se bolje osjećaju oko rješavanja problema od onih kojima su postavljena pitanja o sladoledu i akciji, bi to bio dobar korak naprijed.
Što ako bi onda Meta model (koji je zapravo vrlo jednostavan set pravila za naučiti) bio obrađen na standardni način i široko prihvaćen? Što ako bi se učio u srednjoj školi? Danas se još uvijek pod nazivom "psihologija" u gimnazijama uči "povijest psihologije" (isto kao što se pod nazivom predmeta filozofije uči "povijest filozofije"). Ne bi li bilo korisno usmjeriti mlade ljude da razmišljaju u smjeru "što znači biti prijatelj, dan za danom" i "kako ja želim nekog voljeti a kako želim da me drugi vole"? Ili, opet unutar ovakvog modela, zašto uspoređivati svoje doživljaje i svoj život s Facebookom drugih ljudi nije baš najzdravija opcija.
Ljudi smo, najmanje od svega nas trebaju smetati stvari koje nas čine ljudima, a tu htjeli ne-htjeli spadaju i podsvjesne stvari koje upravljaju željama i strahovima. Prihvaćanje toga da smo cjelina sa dobrim i lošim osobinama je nužno, ali to donekle možemo i koristiti na pozitivan način.
Jedna druga tehnika se zove "Iznalaženje vrijednosti" kojom se uspostavlja svjesnost hijerarhije vrijednosti u nekom kontekstu. Što ćemo dobiti nekim životnim potezom? Koliko jako želimo baš određeni posao? Zbog čega smo zadovoljni sa potencijalno životnim partnerom? Najveće prednosti u ovoj tehnici su što uspostavlja veze između koraka do nekog cilja: ako dobijem posao X, to će mi omogućiti Y a to će mi omogućiti Z (i obrnuto: da dođem to rezultat X, prvo trebam Y a onda Z) i, a ovo je vrlo bitno, što ne ovisi samo o onome što svjesno mislimo da nam je vrijednost. Ako je cilj "zadovoljstvo na poslu", moguće je da je prva stvar koja nekom padne napamet "puno novca." Drugima možda padne napamet "prijateljski suradnici" - i to je ok, svatko ima svoje motivatore, ali onda se postavlja pitanje: "dobro, a kad se na jednom poslu u prošlosti pojavio iznenadan osjećaj najvećeg zadovoljstva, u kojem trenutku je to bilo i što mu je bio uzrok?" i onda dođu odgovori tipa "ured je imao veliki prozor i bio je prekrasan jesenski dan, a mirisala je kava." Svjesno, možda želimo novac, ali nesvjesno najvjerojatnije želimo ured s velikim prozorom i aparat za kavu. Oba uvjeta trebaju biti ispunjena za "zadovoljstvo na poslu."
Što ako bi takav proces bio predmet zadnjeg tjedna fakulteta? Ili bar standardni dio intervjua svaki put kad netko mijenja posao? Bilo bi vrlo lijepo i ispunjavajuće kad bi sljedeći posao kojeg idete raditi zadovoljavao i podsvjesne kriterije. A što bi bilo, u nekoj alternativnoj stvarnosti koja još nije ostvarena ali mogla bi biti, kad bi tehnike kao meta model i iznalaženje vrijednosti bile dio pred-bračnog savjetovanja? "Kad si najjače imao osjećaj pripadnosti obitelji i zajedništva, što je uzrokovalo taj osjećaj i kako ga ostvariti s ovom partnericom?" "Kad si imala najjači osjećaj da želiš biti do kraja života s tom osobom, kako bi iskomunicirala toj osobi da ponovno napravi to što je uzrokovalo taj osjećaj?"
Dio NLP-a su i tehnike koje vode hipnotičkim ili transnim stanjima različitog intenziteta. Što ako bi dio standardnog treninga liječnika koji daju cjepiva ili vade krv bilo i kako umiriti pacijente i smanjiti im nervozu i osjećaj boli?
Da nije bilo svih onih stvari s početka, pojedinačnih osobina i interesa ranih NLP-evaca, lako je moguće da bi se tehnike nastavile razvijati unutar standardne prakse psihoterapije i psihologije, i ne bi morali čekati 30-tak godina da se stvari na koje su Bandler i ekipa nabasali čistom tvrdoglavošću počnu primjenjivati kao "normalne." Pri tome naravno treba imati na umu da nema univerzalnog lijeka niti su NLP tehnike čudotvorne i savršeno djelotvorne; na primjer, rješavanje bilo kojih znatnijih psiholoških problema često uključuje promjenu bliske i daljnje okoline u kojoj je osoba i veliko iskustvo profesionalaca. Ali ako se, na primjer, većini ljudi može znatno umanjiti osjećaj straha od javnog nastupa s nekoliko jednostavnih metoda, ili smanjiti intenzitet sjećanja na neugodan doživljaj u prošlosti, ili pomoći da bolje razumiju što žele u svojoj budućnosti, to je nešto o čemu vrijedi razmišljati.
Ideja NLP-a je da su ljudi daleko sposobniji, prilagodljiviji i vrijedniji nego što si najčešće misle. Ljudi su fantastično dobri u učenju i komunikaciji, što se može ispoljiti na dobre i loše načine. Negativna stanja svijesti, na primjer iracionalni strahovi, se često nauče "odjednom" - od jednog događaja. Pa hajdemo onda pronaći načine da što brže naučimo kako doći do pozitivnih, sretnih, zadovoljavajućih iskustava.
Veliki broj tehnika u NLP-u je skoro pa osnovna mentalna higijena bez puno filozofije (osim ako baš želite ići u new age školu NLP-a, ima i takvih). Djeca u školi se već desetljećima uče kako smanjiti prljavštinu. Kao što smo prije 100-tinjak godina počeli masovno prati ruke prije jela i poslije zahoda, zasigurno je već vrijeme da se posvetimo psihološkom zdravlju, kako se osloboditi mentalnog smeća poslije Facebooka i večernjih vijesti a prije razgovora s pravim živim ljudima.
Autor: Ivan Voras PhD, NLP Master Practitioner
Ivan Voras je freelancer i poduzetnik koji se ponosi širinom projekata koje je napravio, a ima iskustva na svemu od tehnologija Bitcoina i blockchaina do dizajna hardverskih rješenja za uređaje za Internet of Things. Smatra da je sa strojevima dosadno pričati pa društvenu i komunikativnu stranu razvija u communityu NLP Hrvatska, gdje povremeno voli testirati određene obrasce Milton modela, na opću sreću i zadovoljstvo. Dugo godina je proveo kao akademski građanin na FER-u zbog sklonosti istraživanju i razvijanju novih tehnologija, te trenutno radi na pokojem startupu u kojima gušta smišljati rješenja za postojeće i nepostojeće probleme. Ima dugogodišnje novinarsko iskustvo u časopisima Mreža i Bug, redovito piše blog na hrvatskom i neredovito još 2–3 na engleskom, autor je preko stotinu što manjih što većih open source projekata i sudjelovao je u razvoju nekoliko ogromnih. Zbog vrlo specifičnih vještina, trenutno drži tempo ostvarivanja pristojnog broja ovećih projekata godišnje i vjeruje u princip “try everything, see what sticks.” Svakodnevno radi s međunarodnim timovima developera i istraživača, te se nada jednom imati vremena da ostvari i one druge projekte koji mu stalno bježe na kraj ToDo liste. Slobodno vrijeme voli provoditi uz dobar podcast, učeći i isprobavajući nove stvari u NLP-u, pisanjem i fotografijom, te laganim sportovima, a bar jednom tjedno pomisli kako bi bilo super uhvatiti kist i naslikati što vidi s prozora. Gurman i networker. Ovisno što piše na vagi hedonist ili stoik. Pitajte ga za preporuke podcastova za slušati!
When people think you're dying, they really, really listen to you, instead of just... - instead of just waiting for their turn to speak. – Marla Singer, Fight Club
Ljudi većinom ne slušaju, već samo čekaju na svoj red da progovore. U znatno većoj mjeri fokusirani smo na prezentaciju naših osobnih iskustava, pogleda na stvari te nadovezivanja na komunikaciju osoba s kojima komuniciramo. Većina komunikatora u konverzaciji biva asocirana u svoju mapu, svoj model svijeta priželjkivajući „pravi trenutak“ za vlastiti respons i nadovezivanje koji se uglavnom odnosi na dva stanja: slažem se s tobom (jedinica) ili ne slažem se s tobom (nula).
Krenimo redom:
Kozmetičko slušanje je stanje u kojem se pretvarate da slušate sugovornika. Možete kimati glavom, komentirati u kratkim frazama poput: hmm, interesantno, ma da i slično. Vaš sugovornik možda i nije svjestan da ga/ju ne slušate, no na nesvjesnoj razini zamjećuje vašu nekongruenciju. Do neugodne situacije kod kozmetičkog slušanja može doći kada vam sugovornik postavi otvoreno pitanje na temu o kojoj je pričao. Naravno, kozmetičko slušanje može biti korisno kada ste dio dio grupe u kojoj je važno zadovoljiti formu.
Konverzacijsko slušanje je dominantni slušalački obrazac. U svakodnevnoj komunikaciji slušamo, odgovaramo, slušamo, pričamo,slušamo, razmislimo itd... Ovaj obrazac je sasvim solidan za svakodnevno komuniciranje, no ukoliko se bavite poslovima poput prodaje, prezentacije, podučavanja, treniranja, coachinga i consultinga, vrlo vjerojatno će vas ta razina slušalačke vještine limitirati da postanete ekspert u svojoj domeni.
Aktivno slušanje je stanje koje zahtjeva veću svjesnost, ali i zalaganje tijekom komunikacijskog procesa. U tom stanju u mogućnosti ste „pohvatati“ ključne informacije i obrasce od strane sugovornika i nastaviti ih koristiti s vremenskom odgodom – što je poprilično moćna vještina. Primjerice, par tjedana ili mjeseci nakon konverzacije referirate se na određenu rečenicu koju je vaš sugovornik tada izgovorio – time ćete u većini situacija postići određeni WOW efekt od strane sugovornika. U stanju aktivnog slušanja komunikator traži razumijevanje za poruke koje zaprima, ukoliko postoje nejasnoće, brzo i lako se „raščiste“ postavljanjem pitanja, ponavljanjem poruke u cilju potvrde razumijevanja te sumiranjem. U svakoj profesiji koja se bazira na uslugama odnosno komunikaciji s klijentima, pojedinci koji su samostalno ili treningom razvili vještinu aktivnog slušanja opipljivo odskaču od onih prosječnih, odnosno onih koji ma je dominantni obrazac konverzacijsko slušanje.
Pojedinci koji posjeduju vještinu dubinskog slušanja obogatili su se (nesvjesno ili treningom) mnogim drugim (pod)sposobnostima poput mogućnosti da slušaju i razumijevaju poruke svojih sugovornika, mogućnosti prepoznavanja ključnih obrazaca u jeziku sugovornika, mogućnost predviđanja obrazaca ponašanja sugovornik na temelju jezičnih i prethodnih bihevioralnih obrazaca što bi jezikom NLP-a značilo – uspjeli su „ući“ u model svijeta (mapu) druge osobe. Na ovoj razini komunikator posjeduje sposobnost „čitanja“ i onoga što osoba nije verbalno izrazila.
NLP vještina dubinskog slušanja podrazumijeva razumijevanje i vladanje određenim alatima iz NLP toolboxa.
U prijelomnom momentu kada ste istrenirali ishode pa kalibraciju i na kraju Meta Model, aktivno slušanje koje je danas toliko popularna i (pre)naglašeno vrijedna osobina svakog profesionalnog komunikatora doima se kao vožnja na biciklu s pomoćnim kotačićima.
Što me podsjeća na jedan termin - termin je LIFEHACK.
ŠTO JE LIFEHACK?
Lifehack je procedura ili akcija koja rješava određeni problem, pojednostavljuje proces izvršenja zadatka i reducira frustracije pri svakodnevnom funkcioniranju.
Vjerujem da na temelju definicije lifehacka možete odgonetnuti tko bi bio Lifehacker.
A sada, analogno Lifehackeru, NLP dubinsko slušanje koje sintetizira ishode, kalibraciju i Meta Model čini vas - Komunikacijskim Hakerom.
Onda?
Koju pilulu želiš?
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Priča o NLP-u počinje 1967.godine. Glavnu ulogu ima Richard Bandler, dječak u 17. godini života koji je imao izražen interes prema glazbi te se bavio organizacijom rock koncerata. Jednog dana supruga Dr. Roberta S. Spitzera upitala ga je u kojoj mjeri bi bio zainteresiran njihovog sina podučavati sviranju bubnjeva. Becky Spitzer bila je impresionirana Richardovim interesom prema filozofiji te njegovom intelektualnom pristupu podučavanju (tada se ta impresija odnosila na pristup podučavanju glazbe).
Dr. Spitzer posjedovao je imanje u okolici Santa Cruza i kada je Richard upisao fakultet (Sveučilište California, Santa Cruz), Spitzer ga je uposlio da vodi brigu o imanju i dopustio mu da izgradi svoju kolibu. Upravo tamo Richard je imao priliku upoznati Virginiu Satir prilikom provođenja obiteljske terapije. Dr. Spitzer ujedno je bio i predsjednik „Science and Behavior Books“ i zamolio je Richarda da napravi audio snimke i transkripte njene radionice koja je trajala mjesec dana. Richard je prihvatio.
Investirao je nekoliko mjeseci u transkripciju audio materijala. U procesu Richard je svjesno ili nesvjesno preuzeo mnoge njene neverbalne obrasce ponašanja (stav, mimiku, geste) kao i kvalitete glasa.
Kasnije je naveo da zapravo premapirao pristup kakav inače koristi prilikom učenja glazbe – odabrao bi glazbenika i slušao njegove/njezine uratke toliko dugo i toliko puta dok ne bi zvučao upravo kao osoba koju je odlučio imitirati (ulazak u stanje duboke identifikacije).
Također, Richard je pomagao i Fritzu Perlsu pri editiranju njegovog zadnjeg djela izdanog pod naslovom „The Gestalt Approach“ (ukoliko imate interes, prevedenu knjigu možete preuzeti u knjižnicama pod naslovom: Geštaltistički pristup psihoterapiji).
Nadalje, „Science and Behavior Books“ izdaje novu knjigu "Eye Witness to Therapy" koja je zapravo bila transkripcija audio i video snimaka Fritza Perlsa odnosno njegovih terapijskih obrazaca.
Richard je proveo mjesece sa slušalicama na ušima, gledajući videozapise sa ciljem da transkripti u konačnici budu točni i precizni. Po završetku procesa, Richard je opet, svjesno ili nesvjesno preuzeo mnoge Fritzove verbalne i neverbalne obrasce. Njegov proces identifikacije s Fritzom bio je toliko snažan da mu se čak Spitzer u nekoliko navrata slučajno obratio sa „Fritz“.
Sa svim tim znanjem Richard je pokrenuo Gestalt grupe na kampusu još kao student. Leslie Cameron u to vrijeme završavala je svoj diplomski rad iz kliničke psihologije i pomagala Richardu u radu s Gestalt grupama.
U to vrijeme, Richard pristupa lingvistu Johnu Grinderu s idejom da mu pomogne stvoriti dublje razumijevanje jezičnih obrazaca i nesvjesnih procesa u pozadini tih obrazaca. Richard je imao ishod identificirati obrasce u komunikaciji i lingvističke komponente te stvoriti nešto što bi se moglo nazvati „gramatikom komunikacije“.
Robert Spitzer posjedovao je videokazete radova Virginije Satir na temelju kojih je 1975. godine nastala knjiga „Changing with Families“. Bandler i Grinder prihvatili su se posla i uspjeli sistematizirati njene najučinkovitije obrasce nakon čega su video pokazali Virginiji i simultano joj objašnjavali što je to točno što ona radi u komunikaciji s klijentima u cilju postizanja željenih rezultata i ishoda.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Jednostavnim jezikom, Bandler i Grinder stvorili su svjesno razumijevanje onoga što je Virginia radila nesvjesno, odnosno onoga što je radila prirodno (bez razumijevanja točnog procesa), što je i sama navela:
"Looking back, I see that, although I was aware that change was happening, I was unaware of the specific elements that went into the transaction which made change possible. The knowledge of the process is now considerably advanced by Richard Bandler and John Grinder, who can talk in a way that can be concretized and measured about the ingredients of the what that goes into making the how possible." – Virginia Satir
Svoja otkrića objavili su u knjigama "The Structure of Magic“, Vol. 1, 1975 and Vol. 2 1976. (prva NLP knjiga). U proljeće 1976. godine, područje njihovog rada dobilo je svoje ime – Neuro-Linguistic Programming. Bandler i Grinder generirali su ideje iz različitih područja poput Teorije Sistema, radova psihologa Georgea Millera (Grinder i Miller zajedno su studirali na Rockefellerovom Sveučilištu) te Gregory Batesona (koji je opet „igrom slučaja“ bio Grinderov susjed).
*Predgovor u knjizi The Structure of Magic napisala je Virginia Satir, a Bateson uvodnu riječ.
U jednom trenutku, Bateson je predložio: „Mogli bismo izučavati Miltona Ericksona“. Milton je u to vrijeme bio poznati Hipnoteraeut s adresom u Phoenixu (Arizona). Milton im je otvorio jedan potpuno novi svijet i snažno je utjecao na daljni razvoj NLP-a. Bandler i Grinder upotrijebili su svoj unikatni pristup modeliranju Ericksona uronivši u njegov model svijeta u procesu čega su i sami postali majstori hipnoze.
Kao rezultat izučavanja Miltona H. Ericksona i njegovih obrazaca nastale su dvije knjige "Patterns of the Hypnotic Techniques of Milton H. Erickson. M.D." (1. Dio 1975. Te drugi dio u suradnji s with Judith DeLozier 1977. godine).
Te dvije knjige danas se smatraju glavnim doprinosom području hipnoze i hipnoterapije.
Sam Milton Erickson je napisao:
"Patterns of the Hypnotic Techniques of Milton H. Erickson, M.D. by Richard Bandler and John Grinder is a delightful simplification of the infinite complexities of the language I use with patients. In reading this book, I learned a great deal about the things that I've done without knowing about them." - Milton H. Erickson
Iako tada nije postojao interes za izučavanjem samog procesa modeliranja (osim što su na tome radili Bandler i Grinder te njima bliski učenici i članovi tima) razvio se popriličan interes za rezultate modeliranja. Tako je NLP neposredno nakon samih početaka zakoračio izvan područja terapije i postao nezaobilazan alat širokog raspona uspješnih i utjecajnih pojedinaca što se nastavlja i danas kada se NLP nalazi već u svom petom desetljeću.
NLP trainer licensed by dr. Richard Bandler
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Koliko puta su vam se dogodile situacije da ste nešto izgovorili i nekoliko trenutaka kasnije imali onaj osjećaj ljutnje ili žaljenja – Pa kvragu, zašto sam to rekao/rekla? Nisam postigao ništa, ili još gore, postigao sam potpuno krivi efekt. Da sam barem rekao to na ovaj način...
Vjerojatno desetke puta, nekima i na razini dana, zar ne.
Jezik je jedna od ključnih komponenta kojima stvaramo naš osobni model svijeta te ima značajan utjecaj na naše reakcije i percepciju realnosti. Poznati psihijatar Sigmund Freud vjerovao je da su riječi osnovni instrument ljudske svjesnosti, stoga, posjeduju posebne moći:
...na početku riječi i čarolija bile su jedna te ista stvar, čak i dan danas, riječi su zadržale čarobni utjecaj. Riječima možemo drugoj osobi prenijeti najintenzivniji osjećaj sreće ili pak osjećaj beznađa, riječima učitelj vješto prenosi i integrira svoje znanje učenicima, riječima govornik uvodi svoju publiku u željeno stanje i utječe na njihove prosudbe i odluke. Riječi su okidači emocija i univerzalni načini kojima utječemo na ljude do kojih dopire naša poruka.
– Sigmund Freud
Vješti jezični obrasci rezultat su studije kojoj je ishod bio razumjeti i sistematizirati načine na koje možemo koristiti jezik i riječi kako bismo ostvarili utjecaj na živote ljudi koji su dio našeg života, naše svakodnevnice. (Sleight of Mouth: The Magic of Conversational Belief Change by Robert Dilts)
Svatko tko je sudjelovao na nastupu mađioničara ili mentalista trebao bi prepoznati pojam „Sleight of Hand“. Po definiciji SoH podrazumijeva vještinu i brzinu ruku kojim iskusni mađioničar izvodi svoje trikove, dok su lingvisti izučavanjem jezičnih obrazaca nekih od najutjecajnijih komunikatora i "influencera" otkrili impresivni set moćnih i nesavladivih jezičnih obrazaca. Taj set obrazaca postao je poznat pod imenom „Sleight of Mouth“ (VJO – vješti jezični obrasci).
Baš kao što vas mađioničar ili mentalist mogu zabljesnuti i začuditi naizgled nemogućim demonstracijama tako i majstor jezika svojim izborom riječi može jednostavno preusmjeriti vašu pažnju i promijeniti vašu percepciju.
Poslijedica toga: Ono u što ste do malo prije bili 100% sigurni, odjednom se pojavljuje sumnja ili ono što je do malo prije bilo nemoguće, odjednom dobiva smisao i doima se moguće, čak i logično.
Vješti jezični obrasci rezultat su metodologije Neuro-Lingvističkog Programiranja ili preciznije, u prvom redu, modeliranjem jezičnih obrazaca ko-kreatora NLP-a Dr. Richarda Bandlera i njegovih debatnih vještina. Ukratko, NLP je kreiran kao rezultat analiziranja i modeliranja metoda i jezičnih obrazaca Miltona Ericksona (najutjecajnihi hipnoterapeut druge polovice 20.stoljeća), Virginije Satir (obiteljska terapija) i Fritza Perlsa (gestalt). Robert Dilts aplicirao je istu metodologiju na sistematiziranje Richardovih jezičnih obrazaca i tako dodao doprinos NLP-u, još snažnijim modelom SoM.
Tijekom NLP seminara, Richard Bandler ima običaj izazvati polaznike da ga svojim novo naučenim NLP vještinama pokušaju (raz)uvjeriti kako je bilo koje od njegovih uvjerenja pogrešno. Koliko god se novi NLP practitioneri trudili, Richard bi ih svaki puta obasipao arsenalom svojih jezičnih obrazaca i uspješno zaokrenuo njihove logičke argumente. Robert Dilts ostao je impresioniran Bandlerovim brojem opcija odgovora na logičke argumente i postao opsjednut idejom da iste sistematizira i kategorizira u nazovimo to mentalnu mapu najmoćnijih jezičnih odgovora.
Zanimljivost: Richard Bandler (osim što je ko-kreator NLP-a), poznat je po tome što (navodno) nikada nije izgubio debatu (ili preciznije, nije poznato da ga je itko "ulovio" u verbalnom porazu).
Svaki od 16 vještih jezičnih obrazaca izuzetno je vrijedan alat kojim pojačavamo osobnu utjecajnost. VJO su izrazito koristan komunikacijski set alata u terapijskom radu pri pomaganju klijentu da promijeni svoj set ograničavajućih/loših uvjerenja, u prodaji kako biste pomogli potencijalnom klijentu da postane otvoreniji prema vama i sadržaju kojeg prezentirate te svakako u svakodnevnoj komunikaciji gdje instantno svom partneru, prijatelju ili djetetu otvarate nove perspektive prema trenutnom problemu ili omekšate otpor koji određena osoba manifestira prema vama.
Vješti jezični obrasci su nadogradnja NLP praktičarima na već postojeće jake modele poput Milton Modela i Meta Modela te vas usvajanje matrice VJO obrazaca u kratkom roku može pretvoriti u gotovo nezaustavljivu mašinu vrhunskog uvjeravača i pregovarača.
Vješte jezične obrasce možete naučiti na naprednom stupnju NLP treninga, a izolirani VJO imate mogućnost naručiti za prodajni team vaše tvrtke (preporuka 12+ polaznika).
U sljedećem članku obradit ću VJO primjere, konkretno uzet ću jednu „prigovor“ rečenicu i demonstrirati 14-16 načina kako prigovor ili otpor brzo i elegantno možete omekšati i okrenuti u svoju korist.
LINK NA PRIMJERE VJEŠTIH JEZIČNIH OBRAZACA
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
NLP Hrvatska – jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj.
2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Početkom 2019.godine završio Social Engineering edukaciju pod mentorstvom Christopher Hadnagya (Orlando, SAD)
2013. godine izdana je njegova prva knjiga „Be Your Better Self: A Hands on Approach To Become Who You Always Wanted to Be“ koja je u kategoriji osobnog razvoja zauzela 1. mjesto na Amazonovoj Top listi u Njemačkoj i Kanadi.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH.
(INTERVJU) SLAVEN VINCETIĆ, Head of Project Management, Degordian, digital production & marketing agency Zagreb
„Svjesni ste da se tako nismo dogovorili...“I sami znate da .....“ „Složit ćete se sa mnom...“ Kada bi pročitao takvu frazu u klijentovom mailu, mislio sam – sve je naša greška. Nešto nisam vidio, krivo sam postupio... Odreagirao bih iz osjećaja krivice i trošio vrijeme na traženje uzroka, kako je do greške došlo. To mi je stvaralo frustraciju – mi ne radimo dovoljno dobro...nezadovoljan sam sobom, timom... Skočio bih na sebe, jer klijent je uvijek u pravu.
Slaven Vincetić u Degordianu je bio developer i projektni menadžer. Danas je voditelj svih projektnih menadžera u tvrtci i na toj je poziciji dvije godine. Upravo u tom periodu završio je i Master program NLP-a u NLP Hrvatska. Ne, nije slučajno da je napredovao upravo u tom periodu. Kako sam kaže, razvio se od developera u lidera, od „hardskilaša u softskilaša“, uvidjevši da su LJUDI ono što projekte i procese čini uspješnim, a ne obrnuto. NLP mu je dao konkretne alate. Odjel se proširio s 3 na 7 osoba i uskoro zapošljavaju nove članove tima. Konkretni alati, konkretni rezultati.
Lako bih podlegnuo tuđem zahtjevu, a inače ne bih. Kako to? Što se to desi da podlegnem i ulovim se u podređenom položaju, a u pravu sam? Nisam znao prozrijeti komunikaciju. Sada prepoznajem „manipulativan“ jezik . Osoba to ne mora raditi namjerno. Prepoznajem neverbalnu komunikaciju, politički jezik, fraze. Klijent kaže „Dogovorili smo se tako, zar ne?“
Riječi mijenjaju naše reakcije. Sada kritički promišljam. Kako prepoznajem, nisam pod utjecajem. Mnogo jasnije mogu komunicirati da nešto nije dogovoreno. Imam sigurnost. Shvaćam kako govor ili pisana riječ može utjecati na ljude i posljedično sam smanjio taj utjecaj na sebe. Kad postaneš svjestan svojih internih procesa, oni nemaju kontrolu nad tobom.
Prije smo radili što klijent želi, a sada ono što klijentu stvarno treba Pokažete klijentu ono što je naručio, a on nije zadovoljan. Ide se u jako puno izmjena, a tim gubi strpljenje... Klijent zna što želi tek kad mu vi to pokažete. Treba znati definirati ciljeve projekta i definirati što on točno želi dobiti.
NLP direktno pomaže u „izvlačenju“ bitnih informacija od klijenata prije i tijekom projekta. Naučio sam „iznaći vrijednosti“ od klijenta. Treba razviti socijalne vještine, imati iskustvo, znati prilagoditi komunikaciju, razviti tzv. terapijski jezik da bi to uspio. Posebno je korisno staviti klijenta u buduću situaciju kako bi shvatio koji je njegov krajnji cilj, a nama to postaje misao vodilja za rad: Kako Vaš proizvod izgleda za dvije godine, kako se razvija, ponaša...?
Uz pomoć konkretnih alata kao što je meta model i iznalaženje vrijednosti lakše dolazim do konkretnih informacija i cijeli projekt je u startu postavljen kako treba. Još uvijek dolazi do izmjena, ali se bolje vodi cijeli proces, pomiruju strane, lakše i brže objasni i „pogura“ rješenja.
Dizajner jedno, developer drugo...Mirimo različite stručne jezike i „mind set-ove“. Ekipa preko glave u projektu zaboravlja komunicirati između sebe. Zapostavljamo internu komunikaciju. To se desi zbog vremenske i tehničke zahtjevnosti, ljudi postaju manje motivirani, a posljedično pada i kvaliteta posla.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Dovoljno je ljude spojiti. Nemaju prilike ni vremena razgovarati međusobno o tome kako oboje vidi isti problem. Kad svatko ispriča svoju verziju, oni izađu iz svoje perspektive i prošire vidike. Svatko shvati posljedice i implikacije svog rada na drugu osobu i često upravo sam razgovor rješava ovaj problem. Razvio sam pristup ljudima prema osobnosti i taj pristup prenosim i na svoj tim. Ne možeš svakoj osobi pristupiti na isti način, već trebaš znati kako iznijeti informacije da te baš ta osoba najbolje shvati.
„Klijent nam je sve popljuvao“/ „Sve smo krivo objasnili“ Prvo - emocionalna izolacija ili kako se to u NLP-u zove „disocijacija“. Olakšao sam nošenje sa stresnim situacijama. Kolegica je pričala o „težini u grudima“, a nakon vježbe submodaliteta, ostala je fascinirana brzim rješenjem i svojim napretkom! Mogla se lakše posvetiti radu, biti otvorenija i produktivnija. Potom savjetujem tim kako da pristupe u komunikaciji nakon pogreške i kako da ponovno stvorimo obostrano zadovoljstvo.
Nema do taktike „Sjedni i razgovaraj“. Bolje je pristupiti na način da se osobi objasni kako se ti osjećaš, kako na tebe utječe vaš problem, umjesto usmjeravanja na ono što ti smeta. Treba pristupiti s poštovanjem, saslušati drugu stranu jer imate zajedničku vrijednost – uspješnu suradnju.
„Sve je važno i ništa ne stignem“ Kroz meta model također i članovi tima bolje uvide svoje prioritete, krenu zadatak po zadatak te tako bolje organiziraju svoje vrijeme.
Ljudi zaboravljaju ljude. Pokušao sam uvesti procese, ali sam zaboravio na ljudski faktor. Ako proces nije prilagođen ljudima, cijeli proces pada u vodu. Ne treba biti tisuću koraka u procesu, nego on treba biti takav da ga ljudi rade prirodno i intuitivno. Proces treba prilagođavati ljudima, a ne projektu.
Nije dobro da nitko nije odgovoran, to jednostavno ne funkcionira
Kad su tako stvari bile posložene, to se lomilo i na kvaliteti rada i na zadovoljstvu ljudi. Svaki problem koji se desi, znaš da je rješiv ako imaš dobrog lidera u grupi. Cijeli sustav je stabilniji. Svaki lider treba imati razvijene socijalne vještine, crtu za ljude, empatiju, da ne napada, ali opet da se ne boji zauzeti stav. On pogriješi, ali ima stav što je naučeno iz pogreške? „OK, desilo se sranje, idemo vidjeti što se desilo i kako ćemo to spriječiti“ . On na kraju dana treba biti čovjek koji razumije da su svi u procesu samo ljudi te razumije njihove želje i potrebe.
Kroz NLP usmjerio sam se na vođenje ljudi, a povratne informacije unutar tvrtke su da ih dovoljno usmjeravam i držim unutar okvira, a opet istovremeno dajem slobodu za razvoj. Vjerujem da je tome doprinijelo što sam uveo mnogo interne komunikacije i što sam stekao svoje samopouzdanje kroz rad s ljudima. Nakon Mastera, na kojem se najviše radi na učenju vještine prezentiranja, definitivno mi se i otvorio svijet prezentacija. S kolegama sam razvio sustav prezentacijske edukacije unutar firme, s već 30 polaznika oduševljenih svojim stečenim znanjem.
UZ NLP postaneš svjestan vanjskih utjecaja, naučiš ih kontrolirati i dobiješ konkretne alate za rješavanje situacija. Nudi ti dva različita puta. Jedan da radiš na svojoj komunikaciji s drugima, a drugi da razviješ sebe!
Slaven Vincetić is a Lead Project manager with experience in development. I have been very passionate developer who was trying change the web by creating new concepts and innovations. But, my other passion is helping others, so i combine the two and start working on methodologies and processes within development and entire web production. Currently i'm working at Degordian, leading project management team with the goal of changing focus to people instead of process.
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner