25 godina radim u ljekarni, u prvoj privatnoj ljekarni u Hrvatskoj. Uvijek smo imali visoke standarde i kvalitetu usluge, vrhunske proizvode, te se uvijek ulagalo u edukaciju i stručnost .
Imam stručno znanje, iskustvo, no u komunikaciji s pacijentima često nisam znala što reći, kako se izraziti. FALILE SU MI RIJEČI. Moja priča često nije mogla doprijeti do njih.
To je vrlo specifičan i odgovoran posao, jer u kratkom vremenu moraš znati primiti i prenijeti vrlo važne informacije koje se tiču ZDRAVLJA pacijenta. Ti si osoba od povjerenja. Ljudi ti vjeruju i važno je da ispuniš njihova očekivanja.
U samo dvije do tri minute treba znati točno procijeniti situaciju, je li stanje hitno, treba li pacijenta uputiti liječniku. Klijenti traže dodatne informacije i savjete o proizvodima.
To je moj životni poziv i cilj mi je da najveći mogući broj ljudi ode u „dobroj emociji“, da odlazi zadovoljno, dobije pomoć i savjet.
No, ja nisam uvijek mogla postići rezultat kakav sam željela.
Kako su klijenti različite dobi i različitih profila, nisam se mogla naći sa svima i nisam znala prenijeti ono što sam htjela.
Dođe gospođa koja želi preporuku kremice za lice, gospodin pak treba lijekove i usput želi popričati o nekim nuspojavama koje ima, druga gospođa s bebom čeka u redu i želi neki savjet... moraš paziti što pričaš, jesu li te dobro razumjeli, jesi li im pomogao...
Posao me često iscrpljivao.
Nakon posla, znalo se dogoditi da sat vremena gledam u prazno da dođem k sebi.
Često sam se nalazila u situacijama kad te drugi žele „ukalupiti“, pa čak i da te netko na dnevnoj bazi ponižava. Takve situacije su mi narušavale samopouzdanje.
Ti sam počneš razmišljati „Sa mnom nešto ne valja“.
Smatrala sam da sam introvert, da nisam jaka na riječima i u takvim situacijama sam – šutjela.
Ostala sam bez teksta i tek sam nakon 3 sata smislila što bi uzvratila...
To je ona „stara škola“... Moraš biti dobar i poslušan. Kad takve dominantne ličnosti preuzmu kontrolu u komunikaciji, osjećaš frustraciju, jer se nisi izborio za sebe.
„Joj, kak ću ja to?... A što ako... A što ako ne bude... A što ako ne bum mogla...??“
Uvijek sam bila ZIHERAŠ. I još uz to PERFEKCIONIST. Sve je moralo biti Ajnc A.
Često sam bila u panici, brinula sto briga i razmišljala samo o najgorem.
Bojala sam se svake nove situacije.
Imala sam veliki strah od vožnje autom zbog prometne nesreće. 15 godina nisam vozila. Nije bilo šanse da sjednem za volan.
Na samu pomisao bi se smrznula.
Izgubila sam drage ljude u kratkom periodu zbog bolesti. Zbog tih teških godina, bila sam pomalo depresivna, osjećala sam tugu. Bila sam u fazi žalovanja.
Mislim da sam, zapravo, na svim razinama - tražila promjenu.
Da nisam upisala trening, ne bi bilo, doslovce – moje sreće.
Sada kada razgovaram s osobom, mogu bolje obrazložiti i prilagoditi informacije, shvatila sam da ne mogu jedan proizvod prezentirati na isti način!
Lakše prepoznajem problem, lakše i preciznije ispitujem što je točno potreba osobe, bolje slušam i bolje postavljam pitanja.
Mogu bolje razumjeti i ponuditi rješenje.
Sada mi riječi dolaze bez razmišljanja.
I poslovno i privatno, u komunikaciji osjećam POBOLJŠANJE. Imam više samopouzdanja i razumijevanja.
Prije sam bila bojažljiva. Sada osjećam SLOBODU I SIGURNOST.
Dobila sam točno to što sam trebala. Sve one nijanse u komunikaciji koje su mi nedostajale. Popunila sam sve rupe u komunikaciji.
Puno više pričam.
Mogu sažetije reći što mislim. Postavljam cilj što želim reći. Uz manje riječi mogu puno više reći!.
Danas, nakon Master treninga, držim prezentacije pred grupom ljudi.
Upravo zbog tih vježbi dinamičkih prezentacija na Masteru, mogu bolje komunicirati s ljudima u ljekarni, bolje ih razumjeti, privući, slušati i pomoći.
Vidim da me klijenti slušaju. Imam njihovu pažnju. Važno mi je što mogu biti još bolja u pozivu svog života.
Sada mi je komunikacija – igra. Gledam ju kao izazov.
Izlazim na kraj lako sa svakim profilom klijenta.
„Čovjek uđe ljut i uzrujan, na kraju izađe s osmijehom“.
„Sjedaj u auto, idem voziti“. Rekla sam svog mužu jedan dan tijekom svoje edukacije. Muž me gledao u čudu. Nisam vozila 15 godina.
Stvarno nisam očekivala da ću dobiti ovakav efekt nakon treninga.
To je trener uspio napraviti za vrijeme praktičarske edukacije!
Više nemam strah. Sada samo preostaje vježba.
Trener je maknuo krokodile, sada samo trebam plivati. 🙂
Kad se manje sekiraš, dobiješ – zadovoljstvo. Opuštenost.
Više ne moram sve detalje znati u startu kao ziheraš, ne pružam otpor u samom početku.
Uložim manje, a dobijem više.
Koristim alate preuokviravanja i sidrenja i na taj način se bolje nosim sa stresom. Sidrenje je za mene najmoćniji NLP alat.
Posebno ga koristim u „delikatnim zdravstvenim situacijama“. Kad čekaš nalaze.... Sad u glavi imam program – „Sve je pod kontrolom“. „sve je OK“ i koristim sidra.
Osjećam se sigurnije, znam da se sada sa svime mogu nositi, jer imam alate pomoću kojih mogu iz svake situacije izaći kao dobitnik. Imam više povjerenja u sebe.
Trener napravi takav štimung na radionicama da mi se ponekad maskara razmazala od smijeha. 🙂 Nevjerojatno je kako uspije spojiti ljude potpuno različitih profila, a na način da svi nauče.
Vidi se i osjeti da on to radi srcem. To inspirira. To pokreće.
Digla sam se iz mrtvila. Sada imam nove prijatelje, koje inače ne bi imala, mlađe od sebe, ljude iz drugih gradova i potpuno drugačijeg profila od mene.
Na moju sreću djelovala je okolina, vještine trenera, no i tehnike koje sam naučila.
Njemu na svakoj stanici u tijelu piše NLP 🙂 On diše NLP. Udah, izdah, NLP.
Svaki modul me sve više oduševljavao i bila sam sve sigurnija da je to ono što trebam i što sam željela naučiti.
Cijenim ga kao čovjeka i kao trenera. Mislim da je izuzetna osoba. On živi svoj posao!
Oslobodila sam se. Uvijek sam bila zafrkantica, no to je trebalo izaći iz mene. Povukla sam se, spletom okolnosti.
Sada se više smijem.
Sretnija sam. Opuštenija. Uživam.
Dobila sam lakoću življenja. U poslu i općenito. Manje se bojim, nema više toliko strahova, lakše se nosim s njima.
Po meni bi ovakav trening trebalo uvesti u škole. To je temelj! Možeš razumjeti sebe i ljude oko sebe, možeš pomoći i sebi i drugima.
Ovo ima puno veću vrijednost nego što trenutačno ima u našoj okolini.
Toliko dobar osjećaj!
Da nisam završila trening u NLP Hrvatska, ne bi bilo mog SMIJEHA. Ne bih imala još veći užitak u poslu. Ne bih sjela u auto.
Sada se mogu bolje izražavati. Imam više samopouzdanja.
Mogu brže i uspješnije riješiti konfliktne situacije. Živjeti opuštenije.
Sada imam nove prijatelje, zanimljive, mlade, opuštene i vedrog duha.
Osjećam USHIĆENJE. Toliko dobar osjećaj!