SAŠA BARDAK, 34, inženjer
Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Što će djeca ako se meni nešto dogodi?
Planuo bih u sekundi. Često sam bio uvjeren da je moje stajalište jedino ispravno. Kako netko može biti tako glup? Kako netko može razmišljati na taj način?
Na primjer, ja sam liberalan, a prijatelj je konzervativan. Uvijek me provocirao s političkim pričama. A ja sam uvijek reagirao na isti način. Poludio bih i otišao kući. Kao da sam čekao da mi netko nešto kaže.
Postao bih živčan, sve mi je bilo glupo i ništa mi se nije dalo. To je ta kombinacija. Tri moja najbolja opisa.
Zbog posla sam stalno u autu. Sad sam tek svjestan koliko sam „pizdio“ u prometu. Čovjek ispred mene ne bi krenuo istu sekundu kad se upalilo zeleno svjetlo i to je bilo dovoljno za promjenu raspoloženja. Mislio sam si E da bar sad staneš, da ti se zaderem kroz prozor da si idiot!!
Gubio sam energiju i živce.
Pažnju sam posvećivao tuđim mišljenjima. Lako sam se dao povrijediti. Razmišljao bih satima Pa kako ovo, kako ono, kako je mogao, što ona sada misli...Konstantno sam i sve analizirao. To me umaralo. Život mi je znao biti naporan.
Sve što sam radio moralo je biti besprijekorno. Morao sam prvo dobro razmisliti prije nego što s bilo čim krenem. Imao sam previsoka očekivanja od sebe.
Dobro je analizirati i biti perfekcionist kad si inženjer, no u odnosima, komunikaciji sam sa sobom i s drugima je – na odmet.
Na primjer, u sportu sam sebi sam radio pritisak da moram biti najbolji. Nisam znao gubiti.
Ako mi ne bi išlo iz prve, odmah je bilo: Ti si nesposoban. Kako to nisi uspio?!
Čuo sam priče o smrti jednog mladog čovjeka. Od te informacije, više nisam ni čuo ni razmišljao normalno. Hodao sam uz stepenice, malo se zadihao i odmah panika – to je srce. Bojao sam se bolesti, a rijetko kad bih otišao kod doktora.
Čuo sam da je otac mog prijatelja završio u bolnici. Morao je na operaciju. Doslovce sam cijeli dan na poslu proveo u nekoj polusvijesti razmišljajući o svojim simptomima.
Strah od bolesti trajao je mjesecima.
Stalno mi se vrtila ista misao: „Što ako se meni nešto dogodi, a otac sam dvoje djece?“ Toliko me to opterećivalo da se nisam mogao opustiti ni u čemu. Nisam uživao u životu.
-Tata, a zašto si tužan? Pitao me moj stariji sin. Toliko sam se znao unijeti u bolesti da su i sinovi primijetili moju odsutnost.
To je bio trenuak kad sam shvatio da nešto moram promijeniti.
Normalno je da brineš kao roditelj, ali ne u toj mjeri i na taj način da to osjete tvoja djeca.
Uvijek sam sve odgađao. I poslovno i privatno. Joj, boli me glava. To je bilo dovoljno da si kažem: Budem sutra...
Uvijek sam bio kampanjac. Testirao sam svoje granice, ljude i situacije. To mi više nije stvaralo užitak, no nisam znao što promijeniti.
Ušao sam u stanje potpune letargije. I to je bio začarani krug. Kasniš s nečim, pa si ljut na sebe jer kasniš. Imaš i problem s nadređenima ili sa ženom, ili sa sobom.
To je kao neki mazohizam. Znaš da možeš, ali ipak- budeš sutra.
Kakav je bio stav prema obvezama, takav je bio i prema životu: What's the point?. Zašto bi se oko ičega trudio kad ionako ništa nema smisla. Zašto bi se trudio kad ću oboliti...
Sad guštam u nereagiranju. Prepoznajem tuđe obrasce u komunikaciji i tako se „ne pecam“ na provokacije. U mnogo manjoj mjeri doživljavam napade ljutnje, a ako uopće dođe do toga, lakše i brže si promijenim stanje.
Mnogo manje ulazim u konfliktne situacije i ne gubim vrijeme na svađe.
Najkorisnija lekcija je „Mapa nije teritorij“. Razmišljam što je drugom čovjeku u glavi. Mogu jednu situaciju vidjeti iz više kuteva. Možda „čovjek koji kasni na semaforu“ ima ozlijeđenu nogu i to uzrokuje kašnjenje reakcije od jedne sekunde?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Također meta modelom sam razvio kvalitetniji razgovor sam sa sobom. Toliko izvježbate taj meta model na treningu da počnete automatizmom drugačije reagirati. U neželjenoj situaciji, ja se jednostavno sam sa sobom razgovaram drugačije i smirim se.
Ja odlučujem kako ću reagirati i koji značaj ću dati kojoj situaciji. Napokon imam – kontrolu.
Otkad sam završio NLP, mnogo, mnogo manje razmišljam o bolestima. Više nisam umišljeni bolesnik.
Prvi korak je da postanete svjesni tih misli, da ne sudjelujete u njima. Dobijete mogućnost promatrati ih sa strane. Drugi korak je da dobijete alate za njihovu promjenu. Koristim Meta model kojim sebe možete razuvjeriti. Razgovaram sa sobom zdravo i razumno.
Rezultat je da više nemam „crni“ pristup životu. Nema pesimizma.
Olakšanje je ogromno.
Zavolio sam napustiti zonu ugode Više ne odgađam. Jednostavno stvari – napravim i to - danas. Za to koristim alat sidrenja.
Jednom sam tako napravio kad mi se nije dalo ići na trening i najradije sam htio ostati na toplom, na kauču, ispred televizije. No, rekao sam si Ne, idem! i poslije sam se osjećao mnogo bolje nego na kauču. Taj Ne, idem! sam počeo primjenjivati i u svim ostalim poljima života. Kad si to izgovorim, automatski uđem u neki borbeni stav.
Opere me totalna euforija. Mogao bi čuda.
To mogu zahvaljujući promjeni stava. Nema više Who cares i What' s the point....Sada se sve može!
NLP mi je dao kontrolu misli i kontrolu emocija. Moj život više nije naporan. NLP je – olakšanje.
FEEDBACK SAŠA TENODI: Njegovi treninzi su kao droga. Fascinira me kako postigne atmosferu i zajedništvo na treninzima, kao da se svi znamo sto godina. U toj prostoriji s njim, kao da možeš riješiti svaki problem. Odlično radi svoj posao. Svaku vježbu koju sam radio s njim mi je napravio savršeno, stvarno sam osjetio sve benefite NLP alata. Kad radiš s njim shvatiš: OVO stvarno funkcionira!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
HRVOJE ŠARIĆ, 45, dipl. inženjer elektrotehnike, vlasnik trgovačkih tvrtki Tetec promet i Tetec d.o.o., NLP Master
Posao, posao, posao i samo f**king posao. Dok sve nije krenulo nizbrdo.
Koliko bi stvari bile drugačije da sam znao ono što znam danas? Uložio sam u svoju komunikaciju i - uštedio 130000 kuna.
U početku je sve bilo po PS-u. Završio sam faks, oženio se, dobio djecu nakon godinu dana braka, bilo je love, radio sam u uhodanoj firmi.
Posao, posao, posao i samo fucking posao. Bio sam veliki materijalist. Ključna stvar mi je bilo namaknuti lovu, iako sam imao hrpu novaca.
Dobar auto, kuća tam, vikendica sim, „mnogo prijatelja“, no nešto mi je falilo. Nisam znao što.
Furao sam i faks i posao istovremeno, a žena je gradila svoju karijeru. Postali smo stranci. Brak, dvoje djece, a kao da se nismo poznavali!
Nisam je mogao razumjeti. Novcem sam kupovao mir u kući.
Narušili su mi i se odnosi s djecom, zamjerala su mi što sam samo radio.
Naposljetku smo se razveli.
Pitao sam se kako sam ja utjecao na razvod? Jesam li mogao drugačije?
Radio sam u firmi svog tate. Ljudi su mislili da sam uspio samo zbog starog. Htio sam dokazati da sam uspješan zbog sposobnosti, a ne zato što sam „nečiji sin“. Trebao sam izgraditi autoritet, no bio sam nesiguran u sebe; nesiguran u direktorskoj koži.
Stari i ja smo se stalno svađali. Nisam se slagao s njegovim razmišljanjem i načinom donošenja poslovnih odluka. Nije me doživljavao. Bio sam frustriran.
Krivio sam druge za sve što mi se događa i mislio da me svi žele namjerno povrijediti. Ljutio sam se...trebalo mi je tjedan dana da dođem k sebi od takvih situacija.
Osjećao sam se da kao da je sa mnom sve dozvoljeno, da drugima nisam postavio granice.
Došla je kriza i firma je krenula nizbrdo, bilježili smo pad iz mjeseca u mjesec. Propuštali smo prilike, poslovi su nam promicali kroz prste.
Trudio sam se, mnogo energije, vremena i novaca ulagao sam u odnos s kupcima, no na kraju nisam uspio realizirati poslove.
Sastanci s kupcima bi trajali... Priča naširoko, pa čekaj bumo si nekaj popili, pa drž - pa ne daj.
Kupuješ poklone, vodiš na večere, organiziraš domjenke, plaćaš putovanja, a rezultat – figa. Nesklopljen posao. Budžet za „reprezentaciju“ bez povrata.
Klijenti su vodili posao.
Radio sam sve samo da zadržim kupca. Ako ne bi bilo po njegovom, ja sam se opravdavao i davao im sve što su tražili: Ma daj mu sve, daj mu rabat, samo da ostane!
Rizik je bila strana riječ.
Osjećao sam se NEOSTVARENO. Znao sam koliko vrijedim, i moje znanje i naši proizvodi i firma, no nisam to znao iskomunicirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Skužio sam efekt NLP-a već nakon vikend basic programa.
Uštedio sam firmi 70.000 kuna jer sam bolje pregovarao s osobom koja je itekako mogla oštetiti firmu. Drugačije sam se postavio i na taj način smo sklopili nagodbu koja je donijela uštedu.
Koristio sam upravo ono što sam naučio taj vikend: učenje da mapa nije teritorij, kalibraciju i obrasce pokrete očiju.
To mi je dalo drugu perspektivu i sigurnost te omogućilo da BOLJE PREGOVARAM.
Odlučio sam na rate uplatiti NLP practitioner pod svaku cijenu, iako sam tada već bio u financijskim problemima.
Nakon NLP edukacije, otvorio sam svoju firmu. Odlučio sam voditi se svojim idejama, a ne utabanim stazama.
Kao da sam se vratio „idejno“ na vrijeme poslije faksa, dobio sam novu injekciju samopouzdanja.
Odlučio sam preuzeti odgovornost i više se nisam bojao poslovnih prepreka.
Postižem mnogo bolji odnos s klijentima. Lakše ostvarujem tzv. rapport, odnos povjerenja koji je ključan, ako se bavite trgovinom i odnosima s kupcima.
Orijentirao sam se na njih kao na osobe, a ne samo kao na kupce. Slušam ih. Pamtim detalje iz njihovog privatnog života, njihove vrijednosti, točne riječi koje govore. Oni time dobivaju dokaz da ih cijenim, da ih slušam.
Sada više razumijem ljude i njihovu stranu bilo koje situacije.
Nijedno uvjerenje kupca nije nemoguće kvalitetnom komunikacijom i argumentima „probiti“. U tome je vrlo koristan alat tzv. Milton pretpostavki.
Naravno, radim za obostranu korist i firme i kupaca. No, sada to uspijevam prenijeti, a da ne odustajem od interesa i politike svoje firme.
To se u poslovnom žargonu kaže: „Više ne skidamo gaće“.
Umjesto silnih sastančenja, ručkova, putovanja i poklona, sjednem s čovjekom i razgovaram o poslu na mnogo efektniji način.
Moja komunikacija je konkretna i sažeta.
Budžet za reprezentaciju se smanjio za 50 000 kuna, a mi imamo odlične odnose s kupcima i veći broj sklopljenih poslova!
Naravno da i dalje imamo budžet za naše kupce, no to sada ima smisla i ima – povrata.
Profitirao sam od NLP-a i jer sam počeo cijeniti svoje vrijeme. To ne bih mogao da nisam dobio više vremena uz pomoć drugačije komunikacije.
Danas moj sastanak izgleda ovako: dođem – rapport – cilj – posao obavljen – hvala lijepa, doviđenja.
I svi sretni i zadovoljni.
Nema gubljenja vremena i dugih sastanaka sa širokom pričom, a bez rezultata.
Koncentriran sam, fokusiran na cilj i sve je mnogo konkretnije.
I prije sam bio poslovan čovjek,no nakon NLP-a sam to naučio verbalizirati.
Dižem standarde u firmi i ne odustajem od njih. Kažem To je tako i gotovo i nitko se ne buni! Ja sam se drugačije postavio i rezultat je drugačiji.
Naučio sam donositi odluke iz teritorija, a ne svoje mape (laički: svog „uskog gledanja“. NLP ti daje mogućnost da vidiš više perspektivi)
Bolje prihvaćam tuđe odluke i ponašanje. Ne vrijeđam se toliko, ne shvaćam stvari na osobnoj razini.
Sada razumijem da ljudi većinom imaju pozitivnu namjeru, odnosno da rade najbolje što znaju i da pokušavaju napraviti najbolje za sebe.
Nije im cilj namjerno me povrijediti.
Danas, ako se i „nadurim“, puno brže se vratim u NLP-evsko KONTROLIRANO STANJE.
Danas ne moram sa svima biti frend. Selektiram ljude koji su mi važni. Naučio sam cijeniti svoje vrijeme i neću ga dati svakome, imam svoje granice.
Sretan sam i zadovoljan u novoj vezi! Imam bolje odnose sam sa sobom i sa drugima.
Sada vidim stvari iz daljine, iz prizme NLP-a. Koristio sam novac kao kompenzaciju.
Kupovao sam svoju sigurnost, svoje kupce, poslovne ciljeve, mir u kući, tuđu šutnju.
Mislio sam da je novac jedina vrijednost i jedino sredstvo.
Da se razumijemo, novac je super, volim ga, danas ga cijenim jer znam koliko sam radio na sebi da živim i radim maksimalno kvalitetno.
NLP ti daje prave alate za kvalitetu života. Daje ti mogućnost da efektnije koristiš svoje vrijeme, da lakše i brže stvoriš novac i ono vrlo važno - da znaš koje su tvoje prave vrijednosti.
Na koji način sam uštedio s NLP-om?1. VRIJEME JE NOVAC – trošim manje vremena i energije na komunikaciju, sažetiji sam i konkretniji, imam više vremena za druge obveze i ideje 2. BOLJI EFEKT KOMUNIKACIJE – znam bolje odrediti cilj i lakše doći do cilja u komunikaciji - bolji odnosi s klijentima 3. BOLJE PREGOVARAČKE VJEŠTINE –bolji poslovni uvjeti, povećanje prihoda 4. DONOŠENJE BOLJIH POSLOVNIH ODLUKA – bolje vođenje firme, ušteda na razini rashoda |
FEEDBACK SAŠA TENODI: Jedinstven trener u regiji. Nekonvencionalan. Njegov trening vrijedi svake uložene kune. Stvarno mu je stalo i unese se u prenošenje znanja, on ne odrađuje svoj posao. Kod svih drugih trenera, kad platiš je gotova priča. Ovdje kroz NLP Community i dalje rasteš.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
DOMAGOJ MIRIĆ, 30, informatičar i stručnjak za digitalni marketing, autor portala CriptoDaily, NLP Practitioner
Ne pušim već dvije godine i izgubio sam 27 kilograma. Da sam ostao trom, ne bih se naučio dosljednosti. Pitam se do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja.
Vrijeme sam provodio ispred televizora i na laptopu. Došao sam do te točke gdje mi je život počeo izgledati kao ravna crta. Bio sam „mrtvac“.
Moj život je bio monoton. Stagnirao sam na svim poljima. Nisam učio nikakve nove vještine, ništa novo nisam proživljavao. Kao da sam stao nakon završene srednje škole i fakulteta i od onda – bez postignuća.
Dok sam bio na faksu, učio sam doslovce za prolaz, bez neke posebne motivacije. Sve se odvijalo linijom manjeg otpora.
Došao sam do te točke nakon koje mi je život izgledao kao ravna crta; bio sam „mrtvac“. Vrijeme sam provodio ispred televizora i laptopa, vikendom bih izašao van, no to je sve bila rutina.
Monotonija je trajala godinama...
Pričao sam svašta, svašta ću ja napraviti....no, ništa me nije motiviralo da stvarno i krenem.
Za nešto bih se zagrijao, no brzo bih odustao zbog xy razloga. Možda bih nešto i napravio, no pitanje je nakon koliko vremena.
Na primjer, jedan od razloga da se ne prijavim za neki posao je moje uvjerenje: Svi dobivaju posao preko veze. Zašto bih se ja trudio kad je ionako sve namješteno?
Često sam bio uzrujan zbog odnosa s frendovima ili sa starcima. Nisam bio zadovoljan svojim reakcijama ili ne bih bio siguran kako bih uopće trebao reagirati u nekoj situaciji.
Bilo je masu primjera gdje sam reagirao impulzivno. Podivljao bih i povrijedio bih druge svojim ponašanjem. Onda sam se išao ispričati, ali samo da završim tu priču. OK, SORRY. Reda radi.
Ljudi su me uvukli u svoje emocije. Ako je netko bio negativan, ljut, tužan, što god, ja bih dozvolio da me ta emocija povuče. Čak sam si pomislio Pa što ja nemam svoje ja? Zašto si to dozvoljavam?
Često bih zauzimao njihovo mišljenje i njihove emocije kako bi im se svidio, bez obzira slažem li se ili ne. Nisam se izborio za svoje mišljenje, nego sam išao drugima niz dlaku.
To mi je bio treći korak u autu svako jutro. Ništa bez cigarete, zapalio bih je u svakom slobodnom trenutku. Sjednem na kavu; prvo pljuge na stol, naruči kavu i zapali. Rob navike.
Imao sam 101 kg. „Prevagnulo“ je kad sam stao na vagu. Osjećao sam se užasno i zapostavljeno. WTF?! Što si si napravio? Prije si druge zaj... za to, a sad si to ti! Kako si to mogao dozvoliti?
Prvi pokušaj mršavljenja je bio neuspješan. To je bila novogodišnja odluka. 6 mjeseci sam vježbao, a skinuo sam samo 3 kg, nikakvi rezultati. Bio sam jako nezadovoljan. Sad vidim da je to zato što nisam bio kongruentan sa svojim odlukama (laički: kad govoriš jedno, a radiš drugo).
Često sam bio u analizama i negodovanjima sam sa sobom u glavi... Naprimjer, padne mi mobitel i ja bih „pizdio“ danima i analizirao sam sebe. Svakom analizom i vraćanjem na tu situaciju sam se iznova iznervirao. Stalno se prisjećaš istog povoda nervoze i emocije skaču malo gore- malo dolje.
Htio sam naučiti kako da svoju komunikaciju dignem na višu razinu, zapravo - htio sam shvatiti sam sebe, komunikaciju sam sa sobom i sa drugima. Ja sam tip koji prvo voli shvatiti kako stvari funkcioniraju.
E, tu počinje priča o NLP Basic programu...
Na basic-u sam dobio osnove komunikacije koje sam odmah počeo primjenjivati. Odmah nakon prvog predavanja isprobao sam tzv. rapport i kalibraciju i sam se uvjerio na konkretnom primjeru: ostvario sam veći utjecaj u komunikaciji. Od vrlo živčane osobe uspio sam dobiti najljubazniji odgovor, dok su ostali imali upitnik iznad glave kako sam to uspio.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Pratio sam svog sugovornika i njegove reakcije na ključne riječi, koje je on sam prvo izgovorio. Prepoznao sam što mu je važno i tome se posvetio.
Izašao sam van s treninga taj vikend i osjećao čisti adrenalin i uzbuđenje!! OK, ja želim još!! Želim još tog osjećaja! Idem na practitioner!
Danas se pitam do kuda bi me doveli moji negativni stavovi i način razmišljanja?! NLP mi je daljnjom edukacijom ubio generaliziranje. To je ono što me potkopavalo! Meta model ti „razvali“ uvjerenja koja ti ne trebaju.
Danas ne razmišljam Svi dobivaju posao preko veze. Danas razmišljam OK, kako znaš? Ne dobivaju li posao i oni kojima je stalo?
Instalirao sam si novo uvjerenje: Ja ću dobiti posao - i to se i dogodilo.
Trener nas je naučio mottu Always underpromise and overdeliver. Znao sam što hoću i bio sam spreman za to se i potruditi!
Da nisam tako razmišljao, ne bi se nikada našao u situaciji, da usred krize, mogu birati između poslova. Odabrao sam posao koji sam htio i to u konkurenciji s kvalificiranijim kandidatima od mene.
Zašto netko ima ton kakav ima? Zašto se netko ponaša na određen način? Kako da reagiram? Sada mi je to sve jasno.
Sada više shvaćam kako funkcionira ljudska psiha, zašto ljudi reagiraju kako reagiraju i to mi je vrlo korisno u svakodnevnom životu i poslu kojim se bavim - marketingu.
Kolegica je zbog teškog dana bila u stanju Idem se napit, no znao sam kako da je umirim. Na kraju razgovora je bila u šoku: Ovo mi je trebalo, a ne alkohol. Doveo sam je- od suza do zena.
Poanta je da, ne samo da pomogu pomoći drugima, nego ja znam utjecati na svoju emociju. Ja sada biram hoću li biti u nečijem stanju ili ne. Biram kako ću reagirati. Osvijestio sam mogućnost izbora.
Više se ne dovodim u situacije da se drugima moram ispričavati jer sam ih povrijedio. Ako se to i dogodi, rješavam stvari razgovorom, pogledam situaciju njihovim očima i komunikacijom riješim nesporazum, iznoseći i svoje mišljenje.
Otkad sam NLP-ovac, nema negativnih stanja. One situacije s frendovima kad si uzrujan bezveze! Puno lakše prihvaćam ljude i situacije.
U sekundi ću se pomiriti s onim što ne mogu promijeniti. Sada razmišljam; ako mogu nešto promijeniti, idem to ispraviti, ako ne mogu, ne razmišljam više o tome. Velim J... ga i idemo dalje. Nema više analiziranja, prisjećanja i žvakanja jedne te iste situacije.
Donosim odluke. I stvarno ih realiziram. Ostvario sam ono što sam zacrtao tijekom treninga – da imam pasivne prihode. Pokrenuo sam vlastiti portal na koji sam fokusiran i koji mi donosi novac baš onako kako sam zamislio.
Da sam ostao trom, ne bih preuzeo rizik, ne bih ušao u taj biznis s toliko entuzijazma. Prije bih si u startu stvorio mišljenje koje nije potkrijepljeno činjenicama ni istraživanjem i tu bi priča stala. Nema više Što bi, kad bi ...nego konkretna akcija.
Sada ustrajem na svojim odlukama. Nije razlika samo u početnom stavu, da želim steći nova iskustva i nova znanja, nego kada krenem u nešto, ne odustajem tako lako! Moj život je zato mnogo uzbudljiviji.
Prešao sam na električnu cigaretu i to je trajalo neko vrijeme. Igrao sam se omjerima nikotina i tekućina u električnoj cigareti i onda sam se u jednom trenutku pitao: Pa zašto ja uopće pušim? Kakav mi osjećaj daje pušenje cigarete?!
Da nisam NLP- ovac, ne bih nikada tako razmišljao, ne bih mogao prepoznati vanjske trigere iz okoline, način kako ja na njih reagiram, što mi zapravo stvara užitak, što mi je vrijednost, kako tu vrijednost osjećam i gdje u tijelu, kako da to nadomjestim, kako da u tome ustrajem... Iskoristio sam cijeli set NLP alata i uspio SAM riješiti naviku za kojom uopće na žalim!
Proces od vanjskog trigera do čina gašenja cigarete sam razlomio na mikrodijelove i skužio sam da je riječ o SIDRENJU. Ja pušim samo zbog par sekundi uvlačenja dima.
Koja je moja vrijednost, koji je submodalitet kad udahnem dim? Tada osjećam ispunjenost. Kao da dišem punim plućima.
A kada je točno taj osjećaj najjači? Shvatio sam da mi je najveći HYPE prije nego ispuhnem dim.
Potom sam izolirao taj osjećaj i razmislio kako da dođem do istog osjećaja, a da ne pušim cigaretu. Potom sam bacio i električnu cigaretu.
Kada mi je došla pušačka kriza, znao sam kako izazvati svoj hype, a bez cigarete. Bez filozofiranja, jednostavno jako duboko udahnem i izdahnem. UDAHNEM CIJELIM TIJELOM. Snažan udah mi daje isti osjećaj u prsnom košu - osjećaj rasterećenosti, oslobođenja i zadovoljstva.
Danas, dvije godine nakon, tri do četiri puta tjedno ponovim taj proces čistim automatizmom, ili svjesno kad god poželim kada sam pod utjecajem vanjskih trigera, na primjer na cugi s društvom.
Nevjerojatno je prestati pušiti. Ali za ozbiljno. Nema onog: Sad ću zapaliti samo jednu uz pivu. Potreba je znala potrajati x minuta, ali izoliranjem i okidanjem iste vrijednosti bez cigarete, naučio sam kako kontrolirati potrebu i sada živim mnogo kvalitetnije.
Prije sam bio usmjeren na cilj skidanja kila. Naravno da mi to nije donijelo rezultate. Nisam povezao stvari. Još u srednjoj školi dobio sam psorijazu i imao hipersenzibilnu kožu. Zbog toga mi je bilo bed u dosta društvenih situacija, nisam volio biti u fokusu drugih, bojao sam se da će vidjeti moje mane... Razvio mi se kompleks...
Kada sam izbacio gluten, simptomi su se povukli i bio sam mnogo sigurniji u društvu, nije bilo osjećaja srama i nesigurnosti. Bio sam mnogo opušteniji i slobodniji.
No, posustajao sam u držanju pravila prehrane. Gluten je zapravo bio uzročnik mojih problema, no ja se nisam znao oduprijeti potrebi za njim. Teško jest, jer se nalazi u većini namirnica.
Napravio sam sličan proces kao s pušenjem. Usidrio sam si gluten na osjećaj srama, nelagode, kompleksa i nesigurnosti.
Za mene je gluten = nesigurnost.
Od kada sam ga izbacio iz prehrane, vratio sam sigurnost, slobodu i samopouzdanje u svim društvenim situacijama. Vrijedniji mi je moj stav Više si to neću dozvoliti i osjećaj vlastite sigurnosti i slobode nego neki kratki užitak.
Skužio sam da sve ima svoj trigger. To ne bih mogao bez NLP-a. Sada ne jedem kruh, a prije sam jeo kruh uz tjesteninu?! Stvarno moćno!
Commitment je moja najveća lekcija!
NLP je jednostavno set alata da budeš BOLJI TI.
SAŠA TENODI FEEDBACK:
Vrhunski coach. Mislim da moj monogaman stav prema NLP-u mnogo govori. Ne pada mi na pamet učiti od ikoga drugoga! Saša Tenodi = NLP.
Comittment – sveto ime NLP-a
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
(INTERVJU) HRVOJE MARTIĆ, direktor službe informatičke podrške u Hrvatskoj pošti, MASTER NLP-a
Hrvoje Martić je, u 7 godina svog rada u HP-u, napredovao od inženjera do direktora službe Informatičke podrške. Direktorsku poziciju zauzeo je u periodu svoje NLP Master edukacije. Kako je izgledao taj put i kako točno NLP alati pomažu u napredovanju u korporativnom okruženju otkrio je u novoj Business NLP priči.
Svoju karijeru započeo sam kao inženjer u IT odjelu, zadužen za operativne zadatke u kojima je manji naglasak na interakciju i rad s ljudima. Kad sam postao voditelj, uvidio sam da ljudi nisu linearni i predvidljivi, kao što je to tehnologija. Počeo me zanimati „blend ljudi i tehnologije“, jer rezultat ne ovisi samo o meni, već i o mom timu i njihovim kompetencijama.
Događale su se konfuzne situacije. Trudio sam se dati smjernice, no oni me iz nekog razloga ne bi poslušali ...ili sam tek naknadno shvatio da sam im trebao vjerovati, a nisam...Uglavnom, kontinuirano sam se propitivao radim li na ispravan način i tako sam trošio mnogo energije.
S vremenom sam shvatio da ne razumijem ljude dovoljno i da mora postojati efikasniji način rada. Delivery odnosno obavljeni posao se uvijek ostvario, no bilo je pitanje KAKO je posao obavljen i koliko sam ja vremena uložio u krajnji rezultat. Na primjer, smatrao sam da sam dao maksimum, no obavljeni posao je samo djelomično ispunjavao moje kriterije, a ljudi koji su bili uključeni nisu bili zadovoljni. To mi je stvaralo osjećaj razočaranja, koji sam vjerojatno prenosio i na kolege.
Shvatio sam da su mi potrebne vještine za rad s ljudima, s kojima ću moći „izvući“najviše iz svog tima. Zaključio sam da prvo moram raditi na sebi da bih u tome bio uspješan.
Što je to zajednički nazivnik za uspjeh u radu s ljudima i njihov bolji delivery, a da su oni zadovoljni i da ne osjećaju pritisak?
Trebali su mi alati s kojima ću unaprijediti sebe, a da se to može reflektirati na druge.
Nakon praktičarskog treninga naučio sam da sam dosta alata i sam prirodno koristio, no kada saznaš njihove nazive, lakše ih „sistematiziraš“ i primjenjuješ.
Grupni treninzi su izuzetno korisni. Kad alate vježbaš na radionicama u grupi ljudi, stekneš pravi dojam koliko su zapravo ljudi različiti i koliko drugačije reagiraju. To iskustvo mi je bilo neizmjerno značajno za moje poslovno okruženje. Tako je započela moja transformacija. Naučio sam slušati, zaustaviti se u razgovoru s ljudima, osvijestiti njihovu reakciju i pronaći najbolji alat za sebe i za drugog čovjeka u danoj situaciji.
U vođenju projekata, mogu bolje posložiti flow projekta. Mogu unaprijed pretpostaviti put i predvidjeti prepreke, kao da si automatski slažem šprancu u glavi. Nakon edukacije lakše upravljam svojim i tuđim očekivanjima, imam kontrolu, predvidljivost i lakoću u vođenju.
Vezani članak: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Sretan sam kad iz ljudi mogu „izvući“ ono najbolje od njih, jer sam uvjeren da im na taj način pomažem i otvaram vrata za njihovo učenje i razvoj.
Moje promjene primjećene su od nadležnih te sam nagrađen internim priznanjem za svoj rad. Povratne informacije posebno su se odnosile na motivaciju tima i moj comittment prema zadanim ciljevima.
Ubrzo sam postao direktor. Kako se moja karijera krenula razvijati potpuno u menadžerskom smjeru, započele su i interne soft skill edukacije uključujući i prezentacijske vještine. Primijetio sam da su se moja očekivanja na edukaciju promijenila; nedostajao mi je naglasak na praktični pristup kao u NLP Hrvatska. Odlučio sam krenuti na NLP Master, a prvenstveno s ciljem učenja posebnih dinamičkih prezentacija.
Rastao sam zajedno sa svojim timom unutar hijerarhije, stoga su ljudi imali veću potrebu razgovarati sa mnom, bili su otvoreniji i doživljali me kao pristupačnog. Shvatio sam da me svi odjednom više slušaju zbog moje pozicije. Unatoč svim alatima koje sam naučio na praktičarskom treningu, i dalje sam ulagao mnogo energije u komunikaciju, a najviše zbog toga što se radilo o ljudima na višim pozicijama. Kad si na direktorskoj poziciji, moraš imati utjecaj na ljude i koji ti nisu operativno podređeni i od koje ne očekuješ delivery, moraš se pozicionirati.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Prezentacijske vještine koje se uče na Masteru su niz metoda s kojima možete konkretno unaprijediti tim, pospješiti svoje leadership vještine i svoju – utjecajnost.
Nakon Master edukacije i običan sastanak mi je postao prilika za demonstraciju seta vještina. U stanju sam napraviti storytelling za stolom i bolje pozicionirati svoj stav i ciljeve te uvjeriti sugovornike u njihovu ispravnost. To je posebno izazovno, jer na sastanku nema mnogo vremena; u kratkom vremenskom periodu moraš izvršiti utjecaj na veći broj ljudi s različitim vrijednostima i ciljevima.
Trening i sva moja privatna i poslovna iskustva u tom periodu utjecala su na promjenu mog mindseta. Od inženjera, postao sam menadžer usmjeren na razvoj vlastitog stila upravljanja. Od strogog matematičkog sklopa došao sam do fleksibilnosti, spremnosti na pokušaje i pogreške te to smatram svojim najvećim iskorakom.
Prije sam si postavljao ograničenja, a sada sam spreman na – igru. Samim time već sam napredovao. Svaki sljedeći pokušaj čini me boljim i stvara mi novo iskustvo. Naravno, to ne znači da ne griješim.
Upravo to dopuštam i drugima – da pogriješe. Ako se ljudi ne boje pogriješiti, velika vjerojatnost je da će i uspjeti. Trudim se njegovati „ležeran“ stil upravljanja s kojim nastojim ne stvarati dodatan stres.
Sve alate koje koristim, prvo primjenjujem na sebi. Moja misao vodilja je Practice what you preach iliti radi sam ono što zagovaraš. Kad posložiš svoje vrijednosti i potrebe, lakše ćeš ih prenijeti na druge i motivirati ih. Ako ne preispitaš sebe i nisi upoznat sa svojim vrijednostima, ako ne reflektiraš svoj set vrijednosti na svoj tim, predodređen si za neuspjeh – lošu isporuku i nesretne ljude.
Moja najveća vrijednost je kada čujem da sami zaposlenici hvale projekt, vlastite uspjehe i kad vidim i čujem da su zadovoljni. To je za mene uspjeh i tada znam da sam postigao svoj cilj.
Na kampovima, ljudi jednostavno izađu iz svojih mapa – iz svojih uobičajenih načina gledanja na svijet. Imaš priliku maknuti se od svog standardnog okruženja i pokazati ili pronaći „pravog sebe“. Na primjer, neće ti biti neugodno pogriješiti, jer si okružen ljudima koji te podržavaju. Kad imaš takvo okruženje, nije te strah ući u nove izazove!
Osim što je uvijek odlična zabava, upoznaješ različite ljude, njihove poglede na svijet, njihove reakcije... Uspostavljaš dublju vezu unutar uskog kruga ljudi, u sredini koja je za sve jednako nova i izazovna i to stvarno stvara vrijednost za osobu, i poslovno i privatno.
Ta iskustva unaprijedila su moju fleksibilnost, prepoznavanje tuđih vrijednosti, razumijevanje tuđih perspektiva i građenje mog osobnog stila vođenja.
Nakon NLP-a shvatio sam da sve ovisi o meni. Mogućnosti su neograničene. Koliko ću ja uložiti u edukaciju i svoj razvoj, toliko ću dobiti natrag.
Ulaganje u sebe jest proces, ali ako ne uložiš, nema ni rezultata.
Moraš si dopustiti - IGRU.
Saša mi odgovara kao trener jer su njegovi treninzi izuzetno praktični. Vježba je za njegove radionice siromašna riječ! Metoda „bum u vatru“ ti daje praktično iskustvo koje ostale edukacije ne pružaju. Cijenim što je usmjeren da osoba što prije dobije benefite od edukacije i od okoline, a ne isključivo na svoje prodajne aktivnosti. Kao osoba ostavlja dojam da je jednostavan, no nakon što završi edukacija, shvatiš da on stvarno živi vrijednosti NLP-a u svakom aspektu svog života. Njegovi postupci i komunikacija prema tebi su samo dio metoda kojima te razvija!
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
LEON MAGOVAC,28, profesionalni vojnik i zapovjednik, NLP praktičar
Osjećao sam se kao da su situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio sam si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
Drugi su imali glavnu riječ u mom životu.
Profesionalni sam vojnik pet godina, a prije osam mjeseci preuzeo sam zapovjedno mjesto. Često moram govoriti pred velikom grupom ljudi. U tim situacijama bio sam vrlo nervozan. Nisam se osjećao ugodno niti sam se znao izraziti. Zacrvenio bih se i osjećala bi se trema u glasu.
U vojsci je vrlo bitno jasno izdavanje uputa. Meni je nedostajala jasnoća u prijenosu zapovijedi, što je znalo stvoriti konfuziju među vojnicima. Nisu shvaćali što ja točno želim od njih.
Kada sam htio nešto zatražiti od nadređene osobe, nisam znao prezentirati zašto mi je to potrebno. Nisam znao kako osobi pristupiti, uvjeriti je; nisam imao „podlogu“ za to. Većinom ne bih dobio ono što bih tražio. Na kraju bih od svega dignuo ruke i odustao.
Nisam imao samopouzdanja ni sigurnosti, pa se na kraju nisam ni usudio tražiti bilo što za sebe. Osjećao sam se kao da su takve situacije izvan moje moći i to sam prihvatio kao istinu. Živio sam taj stav. Govorio bih si: „Ja tu ništa ne mogu“ .
No, postalo mi je jasno da druga osoba prvo treba shvatiti što ja želim, da bi mi išta omogućila. Shvatio sam da ne znam komunicirati.
Ako razgovor s nekom osobom ne bi išao u dobrom smjeru, odustao bih od razgovora. Bio sam dosta šutljiv u društvu te sramežljiv prilikom upoznavanja novih ljudi. Često sam izlazio u klubove, no ponavljala bi se ista situacija. Upoznao bih djevojku, no ne bi dobro završilo. Cilj mi je bio pozvati je na piće, no uvijek bi se desila neka „buka u komunikaciji“. Ja ne bih shvatio što ona govori, krivo bi se razumjeli...Sad tek vidim da sam uvijek dopuštao drugima da vode razgovor i da mi je to stvaralo probleme na svim poljima.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Nakon edukacije, nema više toliko nervoze i napetosti u komunikaciji kao ni u javnom govoru. Mogu komunicirati pred skupinom ljudi i ne gubim fokus čak i ako me prekidaju s pitanjima. U početku si odredim cilj i ne gubim ga iz vida tijekom cijelog govora. Smireniji sam, opušteniji i više se ne crvenim niti mi ne podrhtava glas u govoru.
Znam se jasnije izraziti i izdavati naredbe. Bolje razumijem njihov cilj i svrhu, pa ih tako znam i bolje prenijeti.
Vojnici nemaju upitnik iznad glave kad dobiju naredbe. Sve je detaljno i jasno objašnjeno, baš onako kako bih ja htio da meni netko prenosi informacije.
Sada znam kako stvari prezentirati, kako „ljepše“ govoriti, kako prepoznati i predstaviti benefite onoga što tražim za sebe: „Kako će to unaprijediti moj rad“? Navodim druge da situaciju pogledaju iz moje perspektive, da vide stvari mojim očima. Sada ja imam riječ i ono što mi je važno jest - da mi vjeruju.
Velika razlika je i što se ne opterećujem s tim što će osoba misliti o meni, kako će reagirati, više ne zamišljam u startu nešto negativno. Usmjeren sam na cilj svoje komunikacije, mnogo lakše i brže ga postižem i mnogo sam opušteniji.
Primjećujem da se više ne bojim odbijanja jer sam mnogo uvjereniji u svoju komunikaciju. Nije me strah izboriti se za sebe.
Ako se i dogodi da me netko odbije,ne odustajem. Promijenio sam svoj stav.
Ne vidim problem u odbijanju, već razmišljam kako ću se unaprijediti, kako ću biti drugi put biti bolji. Nema više povlačenja. Pokušat ću ponovno, ali uz drugačiji pristup. To je ono što u NLP –u zovemo fleksibilnost u komunikaciji.
Zbog svih tih promjena, imam bolje odnose sa nadređenima i podređenima. Primjerice, jedan od vojnika mi je pristupio na pomalo neugodan način, a nije se znao izraziti što zapravo želi.
Moja reakcija je drugačija. Mogao sam bolje razumjeti njegovu namjeru i perspektivu; osjećao se zakinuto. Bio sam smiren i riješili smo problem unutar sat vremena. Prije bih reagirao kao i on i nastao bi sukob. Prilagodio sam komunikaciju, ostao smirene glave, riješio problem i izbjegao napetost.
Konflikte izbjegavam i uz pomoć tzv. Meta modela, s kojim mogu postaviti „prava pitanja“ i u startu raščistiti nesporazume. Jedan od primjera se možda čini izuzetno logičnim i zdravorazumskim (što NLP i jest!), no prije se ne bih uopće usudio postaviti protupitanje.
-„Kakav si ti vođa, ljudi ti šetaju okolo i ne provode obuku“
- “Koji točno ljudi šetaju i gdje šetaju?“
Time smo utvrdili da se nije radilo o mom vodu i izbjegao sam nepriliku sa nadređenima, dok je kolega koji nije reagirao na takav način, bio u problemu iako nije bio kriv.
Mogu reći da dolazim i odlazim s posla – s osmijehom.
Rezultat edukacije jest i što se lakše upoznajem s ljudima, imam širi krug prijatelja, a i komunikacija s djevojkama se jako poboljšala. Prije je 9 od 10 situacija bilo neuspješno, a danas 3 od 10. Sada ja vodim razgovor. Razmišljam što je najgore što mi se može dogoditi?
I prijatelji komentiraju da sam mnogo direktniji i da se više „igram“.
Shvatio sam da se sve reflektira. Ako si dobar u jednom području, to se prenosi i na ostala polja u tvom životu.
Ako se nađem u nekoj neugodnoj situaciji s prijateljima ili ako primjetim da moji prijatelji imaju neko negativno uvjerenje koje ih ograničava, koristim preuokviravanje i tzv. „set DA“ po Miltonu. Ti alati mi omogućavaju da im pomognem, promijenim kut gledanja na situaciju i tako oraspoložim.
Prije sam razmišljao „Ja sam vojnik. Ostavi se bilo čega drugoga, nemaš što tražiti negdje drugdje.... „No, sada imam širu sliku, proširili su mi se vidici. Svjestan sam svojih mogućnosti, više se ne ograničavam, jer vidim da u mnogočemu mogu biti bolji. Nove opcije otvorile su se upravo zbog bolje komunikacije. Volio bih, pored vojske, razviti dodatan posao. Vidim da mogu. Odselio sam se od roditelja i sada živim sam, kako bih se posvetio svojim novim ciljevima.
Shvatio sam da se moram dalje baviti NLP-om, kako bi se zadržala ista razina vještina kao nakon tečaja ili da bi se povećala. Trebam stalno vježbati kako bih stvorio trajnu promjenu i kako bi to postalo „dio mene“. Kad sam upisao praktičarski trening, rečeno mi je da je velika uloga u NLP Hrvatska upravo u zajednici i tom održavanju znanja, no nije mi bilo jasno na koji način....
Sada tek vidim koliko su svi povezani, koliko je lako doći do svake osobe. Svi imaju jednu zajedničku vrijednost i to čini komunikaciju mnogo jednostavnijom i bržom. NLP.
Ovdje je motto „ Što god trebaš, javi se“. Ljudi dijele znanje. Ne znam da li je to do trenera ili jednostavno do mindseta, ali SVI ŽELE POMOĆI. Zapravo, vrlo neobično. Svi su vrlo otvoreni i jednostavni. Svi dijele istu vibru. Vjerujem da i ja trebam biti takav i da ću i ja, ako se okružim takvim pozitivnim ljudima, postati takva osoba.
Na NLP ljetnom kampu sam upoznao nove ljude, naučio nove vještine i došao do korisnih informacija koje sam tražio.
Ovakvu ekipu druge škole NEMAJU. Ovdje školovanje, koje si jednom platio ne završava, već se nastavlja. Trener je dostupan i nakon edukacije, uvijek mu se možeš obratiti za savjet, što u drugim školama nije moguće.
Inače tijekom edukacije s nekim klikneš, no to ne potraje. Vidite se možda još jednom na kavi i to je to. Ovdje se osjećam kao da škola još uvijek traje i to mi je odlično! Pitaj Boga koga ću sve upoznati u sljedećih 6 mjeseci 🙂
Prijatelji su me pitali „Zašto ti ideš u školu komunikacije?!“. Zar nije očito?
Saša Tenodi ima sve ono što bi svaki trener trebao imati. Samopouzdanje, želju i strast za prenošenjem svog znanja, posvećen je, predan, profesionalan, otvoren i pristupačan. Na njemu se jednostavno vidi da voli to što radi.
Ono što ga razlikuje od drugih trenera jest da stalno proširuje svoje znanje i jako ga dobro prenosi. Također, uvijek je dostupan, ako mu pošalješ mail, dobit ćeš odgovor najviše u roku od nekoliko sati. S drugim trenerima, to nije slučaj. Druge trenere ne možete nazvati da vas dodatno upute u nešto što vas zanima, a posebice ne nakon završene edukacije. Saši se uvijek možete obratiti za savjet.
Impresionirao me što mi je na prvom intervjuu za edukaciju poklonio svoju knjigu. Bio sam počašćen što sam dobio knjigu od samog autora s posvetom. Danas mi je vrlo draga uspomena.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling <3
Sve je započelo u subotu 4.12.2017. u 19:38 na Trgu Dražena Petrovića ispred Ciboninog tornja. Sigurno se pitate, spremaju li se hooligani u reviziju poslovanja Agrokora? DA!! TOČNO!! To bi sigurno bila nenadj.. hoolganština ali tu hooliganštinu je već napravila revizorska tvrtka PWC Hrvatska d.o.o. te objavila rezultate iste, tako da ih nismo htjeli „kopirati“. Umjesto toga, uputili smo se na adresu Florijana Andrašeca 14. u prostore šarmantnog Bowling Cluba.
Bowling je uvijek bio poznat kao američki način zabave i stil života. Zbog svoje jednostavnosti i prilagodljivosti za sve uzraste postao je popularan oblik zabave i sportske aktivnosti. Jedeš pizzu, piješ Colu, slušaš muziku, družiš se i pritom se baviš sportom…zvuči primamljivo. Zar ne? ?
Cilj igre je baciti, bowling kuglu po stazi, i oboriti 10 čunjeva koji stoje na drugom kraju staze. Čunjevi su postavljeni u obliku trokuta, a igra se sastoji iz 10 okvira (Frames). Primarni cilj igre je da se u svakom okviru jednim hicem sruše svi čunjevi što se popularno zove „strike“. Ako vam to ne uspije i prvim hicem ne srušite sve čunjeve, preostale čunjeve možete srušiti drugim hicem što se naziva „spare“. U svakom od prvih devet okvira, igrač može najviše dvaput baciti kuglu da bi oborio 10 čunjeva. U desetom okviru igrač može baciti kuglu najviše triput. Igrač koji obori najviše čunjeva i time dosegne najviši rezultat, pobjednik je igre.
Razlika između bowlinga i kuglanja je u tome što bowling broji 10 slobodnih čunjeva dok kuglanje ima 9 čunjeva koji vise na špagi. Bowling kugle su veće i imaju rupe za prste, te su različitih težina i prilagodljive svima dok se u klasičnom kuglanju koriste manje kugle i sve su uglavnom iste boje i težine. Bowling kugle se mogu bacati bez saginjanja, što smo mi i radili ne znajući za navedeno pravilo, dok kuglanje traži polaganje kugli na podlogu. Bowling je zanimljiv za početnike jer su čunjevi veliki i stisnuti, te je svaki hitac najčešće uspješan. Zanimljivo je i to da u bowlingu svaki igrač može imati svoje privatne kugle s različitim uzorcima i natpisima što je u klasičnom kuglanju zabranjeno.
Da bi se čovjek bavio ovim sportom potrebna je samo dobra volja te kugla i cipele što dobijete uz rezervaciju staze. Sve u svemu, na nama je bilo da krenemo rušiti čunjeve!!!
Podijelili smo se u 5 timova od po četiri igrača. U mojoj grupi su bili Tatjana Knogl, Martina Mršić, Hrvoje Šarić (TTC) i ja (Kristina Bulešić). Ne znam za vas, ali me je ovo bio treći put na bowlingu ako uopće mogu brojati prva dva puta koja su se dogodila prije više od 10 godina. Ako govorimo u teoriji, bowling se čini jednostavan. Sve što moraš je, uzeti kuglu baciti je i pogoditi što više čunjeva. Piece of cake! Ili?! Tatjana je bila prva na semaforu koji je bilježio rezultat. Uzela je kuglu, „otplesla“ u svom ritmu do linije prijestupa (doslovno, ne pretjerujem) i bacila ju. Kugla je odskakala do polovice staze..poing, poing, poing.. Nakon čega se počela kotrljati te je pogodila nekoliko čunjeva. Braaavooo!! Super!! Veselili smo se svi u timu i podržavali ju. Nakon njenog drugog bacanja na redu je bila Martina. Martina je „zadatak“ shvatila više nego ozbiljno. Na trenutak je zastala. Stav tijela je ukazivao na duboku koncentraciju i fokusiranost na čunjeve. Krenula je. Snažno zamahnuvši ispustila je kuglu na stazu. Kugla se pravocrtno zakotrljala i…BUM!
Neki od čunjeva poletjeli su kao gromom pogođeni. Juhuuu!! Skakali smo svi oko nje. Bravooo!! Uslijedio je TTC. Po stavu njegovog tijela reklo bi se da se već okušao u ovoj disciplini. Zamahnuo je ležerno, točno onako kako zamahuje bowler na već iskušanom terenu. Kugla se smireno zakotrljala i bez neke neizvjesnosti ravno se „odšetala“ te pokosila većinu čunjeva. Bravo TTC! Tapšali smo ga po ramenu. Došao je i moj trenutak. Uzela sam kuglu i krenulo je.. Dobrooo..lagano ubrzam hod i opaaa..ispustim kuglu. Kugla se u početku kretala u željenom smjeru. Ravno prema čunjevima. No, negdje na sredini staze se počela kotrljati u lijevo, kao da ju nešto Zanussi (zanosi). Ne! Ne! Ne lijevo! Glava mi se spontano naginjala desno. Znate ono kada se počnete naginjati u suprotnu stranu, kao da će položaj vašeg tijela utjecati na zbivanja u okolini. I Bum! Samo je jedna kugla pala. K vragu! Očekivala sam više. Ostatak ekipe me tješio. Dobro je! Dobro je! Samo malo više u desno. Kao što i sami znate jedno je teorija, a drugo praksa.
Nakon prvih par Frames-a (okvira) osjetio se lagani pad entuzijazma. Znala sam da je to pravi trenutak za uključenje petog igrača u igru. Peti igrač je dobro poznat svima. To je onaj s kojim se dobro zabavljamo te je gotovo uvijek u nekom obliku prisutan. Zadužen je za dobro raspoloženje na tulumima, pijankama, roštiljima… Zna biti rame za plakanje, „otvarač“ duše, on povezuje ljude, miri prijatelje, spaja ljubavnike… Dame i gospodo! Dopustite mi da ga predstavim! Naš peti igrač! ŽIIIRAFAAA! Svima znana kao točionik za pivo. Ušetala je mirno, u rukama nasmiješenog konobara i zauzela počasno mjesto na sredini stola. Obradovali smo se njenom dolasku i nesputano prionuli „druženju“. Kao i nebrojeno puta do tada, prisutnost petog igrača pridonijela je općem zadovoljstvu.
Tatjana je prilikom bacanja kugle još otkačenije „plesala“, Martina je i dalje bila koncentrirana ali uz sve prisutan glasan smijeh, TTC je nastavio u stilu pravog bowler-a, ja sam se opustila, zadržala fokus, a kugle su padale. ? Iako se u početku mogao osjetiti natjecateljski duh te smo, prema pravilima bowlinga trebali biti protivnici, tijekom igre uspjeh jednog od nas postao je uspjeh cijelog tima. Zajednički smo se veselili svakom rušenju kugli i savjetovali smo jedni druge kod promašaja. Znam da zvuči utopijski ali zaista je bilo tako, ne pretjerujem.
Nakon bowlinga nastavili smo druženje sa petim igračem u miru, odnosno obližnjem caffe baru. ?
Organizator: Saša Posavčević, NLP Master Practitioner
Autor: Kristina Bulešić, NLP Master Practitioner
Foto: Ivan Voras, NLP Master Practitioner
[supsystic-gallery id=24]
(INTERVJU) IVICA KRUHEK, suvlasnik i direktor web agencije Marker.d.o.o. , MASTER NLP-a u NLP Hrvatska
Tvrtki Marker core business je izrada web shopova i content marketing. Na domaćem tržištu u 6 godina postali su vodeća agencija za složena e-commerce rješenja, reputacija se proširila na regiju, a pripremaju se za globalno tržište. Iz developerske firme postali su firma znanja specijalizirana za online ponašanje kupaca. Kruhek se razvio od developera u lidera. Drži 20 predavanja godišnje i opinion maker je u prodaji i prezentiranju ideja. „Danas je nemoguće raditi bilo što na uspješan i dobar način, a bez NLP-a. Gdje su ljudi, tu je NLP. Komunikacija s klijentima, proučavanje ponašanja kupaca, stvaranje lojalnosti, možete vi to i bez NLP-a, ali ovako je lakše, konkretnije i uspješnije“.
Koja je točno poveznica neurolingvističkog programiranja i modernog businessa?
Tvrtke u Hrvatskoj većinom imaju „stariji“ menadžment. To su osobe od 50 do 60 godina koje su itekako uspješne u svojim poslovanjima, imaju „gard“, nemaju vremena za puno priče i žele konkretna rješenja koja su direktno vezana uz njihove probleme.
No, oni ne poznaju svoju publiku, ne znaju doći do nje, ne znaju im pristupiti niti prodati sebe i svoje usluge. Kada bi se oslanjali samo na firme gdje su direktori u dobi od 30-ak godina koji imaju više internet znanja, ne bi stigli daleko. Dakle, u situaciji ste da prodajete projekte koji su za klijente imaginarni. Ne razumiju točno što su naručili i što kupuju.
Posjedujem alate koji mi omogućuju da na puno lakši i precizniji način „izvučem“ informacije od njih. Klijenti će dati sve informacije, samo treba znati postaviti dobra pitanja. Mogu razumjeti „mapu“ svog klijenta (što znači mentalni sklop), mogu im nepoznati i složeni digitalni svijet objasniti koristeći - njihove primjere.
Povezano: KAKO NLP POMAŽE U VOĐENJU PROJEKATA
Pristupamo im, pa čak i putem same ponude, na najjasniji mogući način. Sami klijenti komentiraju kako su naše ponude konkretne i jednostavno objašnjene. Kompleksne stvari prenosimo im na jednostavan način.
Borili smo se s uvjerenjima i prethodnim lošim iskustvima: „Svi ste vi informatičari isti“. Uz motto da uvijek dajemo high end rješenja i overlidelivery, uspjeli smo promijeniti ta uvjerenja. Kažu nam da ih razumijemo i da vole raditi s nama. Nijedan web shop nije „otišao“ iz Markera.
Znate onu situaciju kad ste na sastanku s osobom koja ima određeni nivo taštine i „ego nastup“...Uz pomoć NLP-a, razvio sam ono što ja zovem unutarnja fleksibilnost. Više me se ne može izbaciti iz takta. Znam se bolje prilagoditi takvim osobama na razini vrijednosti, a osjetilna izoštrenost mi daje mogućnost da „pratim“ osobu – mimiku lica, crvenilo, disanje, meškoljenje u stolcu...tako znam krećem li se u pravom smjeru.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Nema šablone, pa da „furaš“ sto projekata na jednu šprancu. Pitanje je kakvi su ljudi s kojima komuniciraš, kakva su njihova dosadašnja iskustva, kakve su im vrijednosti? Prodaja zahtijeva prilagodbu komunikacije. Dakle, prodaješ istu stvar, ali na drugačiji način. Radio sam to i prije, ali nisam znao da to radim i to je ogromna razlika. Sada to radim bolje. Shvatio sam da ljudi ne vjeruju rješenjima, oni vjeruju osobi koja im se obraća.
Prije edukacije sam manje razumio sugovornike. U najvećoj mjeri to se događalo jer bih sam zaključivao, pretpostavljao i „čitao misli“. Gubio bih vrijeme jer nije bilo strukture ni cilja komunikacije. Često bi imali „sastanak zbog sastanka“. Naučio sam biti učinkovit i preuzeti kontrolu, voditi razgovor u zacrtanom smjeru. Kada bi pustili klijente da vode i satima pričaju o svojim problemima, razišli bi se bez rješenja.
Razvili smo sustav proučavanja ponašanja kupaca online. Zašto i moji roditelji ne bi kupili nešto na webu, a ne samo ljudi kojima je internet prirodno okruženje? Cilj je i da njima bude sve „fino jasno“. Nije svejedno da li piše SPREMI, KUPI ili POŠALJI. Svaka riječ ima drugačije značenje i svaka od njih može prestrašiti i odvući kupca.
Ljudi najčešće komentiraju kad su nezadovoljni. Kako kupce motivirati da ostave pozitivne komentare? Koju poruku im i kada poslati, koliki udio negativnih komentara treba biti u njihovom ukupnom broju da bi kupac nešto percipirao kao realno i relevantno? Velik je element „skužiti široke mase“ .
Upravo o tome pišemo u svojim blogovima. Koristimo posebne tehnike storytellinga. Jedna od tehnika je upotreba primjera i metafora. Primjerice, loyality sustav objašnjavamo na primjeru Mirka i njegove firme. Tako nas svi razumiju.
Blogovima smo uspjeli razviti publicitet i prepoznatljivost, postali su naš prezentacijski, prodajni i brand alat, iako nisu prodajno usmjereni. Bilježimo 20000 posjeta mjesečno, a samo u 6 godina postojanja tvrtke prikupili smo bazu od 7000 newslettera.
Na jednoj konferenciji kolegica i ja smo u pauzi smišljali taktiku kako ćemo prići jednoj visoko pozicioniranoj osobi da ugovorimo sastanak...no desilo se da se nismo trebali ni predstavljati. Ona čita naše blogove, oduševljena je njima i zna više o nama nego smo to mogli zamisliti!
Na NLP Masteru usvojio sam alate dinamične prezentacije. Nakon edukacije, gotovo uvijek sam po ocjenama publike u prvih 5 predavača, a mnogo poslova dobili smo upravo na taj način.
Znam bolje vremenski ograničiti predavanje, odrediti njegov cilj i strukturirati ga.
Strukturu treba prilagoditi publici, a izazov je što se kod nas sa strane organizatora tome pridaje vrlo malo važnosti. Rijetko koji organizator će vas brifirati o strukturi publike kojoj se obraćate. Potrebno je prilagoditi vokabular i dinamiku kako bi se održao interes sat vremena. Ako vodim seminar, pažnju treba održati i 8 sati.
Najvažnije je odrediti što želite reći. Predavači najčešće griješe što žele 30 različitih stvari ispričati u pola sata, a publika ne zna ni tko su ni čime se bave. Glavno pitanje je što želiš da im ostane u glavi kad napuste prostoriju? Treba se fokusirati samo na par informacija.
Da mi je netko prije rekao da ću biti u novinama i na pozornici...to je definitivno bilo izvan mojih okvira. No kao NLP-ovac, instalirao sam si program „Direktor si firme i to je tvoj posao“. Danas se posve prirodno popnem na pozornicu. Svejedno mi je da li ću stati ispred 5 ili 200 ljudi. Imam isti žar i istu energiju.
Primjer gdje smo kao cijeli tim znali „pasti“ u komunikaciji jest da čujemo neku rečenicu i zapamtimo samo nju. Kaže klijent „Rok nije toliko bitan, bitno je da se projekt dobro napravi“. Mi smo čuli samo „Rok nije bitan“. Interpretirali smo onako kako je nama odgovaralo. Projekt se našao na dnu liste prioriteta i usprkos našoj najboljoj kvaliteti i usluzi, nastali bi problemi. Danas i prepoznajemo manipulativne trikove u komunikaciji:„Sigurni smo da ćete ovo vrhunski odraditi“.
Razlika je i u stavu i kako ga komuniciramo. Prije smo puštali klijente da oni vode projekt, lako bi odustali od naših prijedloga. Sada mi vodimo projekte i inzistiramo na našem stručnom mišljenju. Počeli smo određivati granicu odgovornosti. Naime, web shopovi „sjedaju“ na platforme klijenata, na njihove ERP i druge sustave, pa mnogi problemi nastaju upravo zbog njihovih internih razloga. Prestali smo se ispričavati za ono što nije naša krivica.
Izazov je bio i kako klijentima komunicirati gratis uslugu ili proizvod. Nismo znali prenijeti dodanu vrijednost koju dobrovoljno stvaramo za klijenta, a posebice u situaciji pregovora.
U customer service području posebno je izražena važnost educirane komunikacije. Osoba ne smije shvaćati prijavljene probleme zdravo za gotovo i treba znati postavljati detaljna pitanja kako bi tim lakše detektirao problem. Mora se znati ponašati u kriznoj situaciji i odrediti prioritete. Imali smo i problem da „ne znamo reći ne“ , pa su klijenti često prelazili granicu.
NLP edukacija razvija i kulturu feedbacka; potiče na povratne informacije i njihovo bolje prihvaćanje. Za mene kao direktora to je izuzetno važno zbog organizacije procesa. Postali smo vrlo fleksibilan sustav. Imamo veliku razinu slobode i tolerancije.
Svaki menadžer i poduzetnik treba upoznati sebe, razumijeti strukturu svoje komunikacije, svoje programe i kako prenosi poruke.
Uz NLP sam postao uspješniji u životu općenito, ne samo u poslovnom okruženju, a najveću vrijednost mi je dao u građenju firme. Znam bolje definirati ciljeve i kako ćemo doći do njih. Svakodnevno slušam klijente kako oni funkcioniraju u svojim firmama, slušam njihove probleme i kako ih rješavaju. To nazivamo tehnikom modeliranja. Kako ja slušam i koristim primjere za učenje, tako i ja postajem model, jer prenosim svoje znanje na druge.
Promijenio sam si mnogo uvjerenja, onda sam ih pogazio, pa sam opet izgradio nova...To je proces. Sve dok ne izgradiš fleksibilnost. Iz programera i developera postao sam vlasnik, menadžer i vrhunski prodavač. Educirao sam se u mnogim poljima, no uz NLP, i sve druge edukacije mogu bolje naučiti, razumjeti i primjeniti.
Kad poznaješ sebe, pospješit će se i komunikacija s klijentima. Ako postaneš dovoljno dobar u alatima, imaš ćeš i više klijenata, a posljedično i veći profit i – uspješniji business.
Dinamične prezentacije –strukturiranje prezentacije, kontrola stanja kao prezentera, fokus publike 8 sati
Vješti jezični obrasci – efektivnost komunikacije, osvještavanje učinka na sugovornike
Pacing and leading, osjetilna izoštrenost, rapport – vođenje komunikacije prema željenom cilju, vođenje sastanaka, razumijevanje tuđih vrijednosti
DOI – dobro oblikovanje ciljeva za klijente, za tim, za tvrtku općenito
Modeliranje – slušanje, prepoznavanje tuđih uspješnih praksi i implementacija u vlastiti sustav, prenošenje svog know howa (modela) drugima
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
Dok ovo čitate, Šarić trenira Ivu Karlovića u Antwerpenu i slavi njegov plasman u drugo kolo ATP-a. Petogodišnji pomoćni trener hrvatske Davis Cup reprezentacije u svojoj je karijeri bio i pomoćni trener Dinare Safine (broj 1 na WTA), trenirao je Ivu Majoli, Mirjanu Lučić...
U Hrvatskoj se vrlo malo pažnje posvećuje mentalnoj pripremi sportaša. To njegov pristup sportu čini jedinstvenim. Nakon NLP Mastera, probio je svoje granice „nemogućeg“, napisao knjigu te drži predavanja i seminare koji odgajaju novi tip sportaša.
Počeo sam trenirati tenis s 9 godina. Kao junior bio sam 7. na svjetskoj rang listi, finalist Univerzijade, 218. na ATP listi, bio sam prvi državni prvak Hrvatske, seniorski prvak Jugoslavije, član Davis cup reprezentacije...Nakon 18 godina, u 32. godini, počeo sam raditi kao trener.
Nakon što sam pet godina bio izbornik za juniore, postajem pomoćni trener Davis Cup-a. Tenis je mentalno mnogo zahtjevniji od primjerice nogometa. Nogomet može biti fizički zahtjevniji, no tenis je mnogo kompleksniji. U pitanju je fizička, mentalna, taktička i tehnička sprema koja više dolazi do izražaja jer je riječ o borbi „ 1 na 1“. Igraš zadnje kolo kvalifikacija, a o tome ti ovisi odlazak na nekoliko sljedećih turnira i doslovce hoćeš li imati plaćen hotel ili - ideš kući bez novaca i bez bodova. Posebice, ako još igraš u zemljama gdje je sve drugačije, počevši od često nesnosnih klimatskih uvjeta.
Pritisak je mnogo veći na samog sportaša. Garantiram da ovdje ima najviše financijskih gubitaka, jer samo prvih 150 igrača na svjetskoj razini živi od tenisa, a 50 ih dobro zarađuje. Od svoje 16. ili 17. godine moraš putovati, ulagati, a tek od 23. počinješ zarađivati i vraćati ulaganje. Dakle, psihloški moment za pojedinca je jak.
Shvatio sam da trener mora znati komunicirati i zato sam krenuo na NLP edukaciju. Treneri često ne osjećaju karakter igrača. Uz NLP lakše „osjetiš“ karakter; netko ima agresivan, netko defanzivan stil. Nadalje, treneri nisu educirani u području komunikacije. Misle da to nije važno. Na to ne obraćaju pažnju. U periodu izbornika za juniore često je bilo situacija s roditeljima; svaki roditelj smatra da njegovo dijete zaslužuje biti u reprezentaciji. No, imam 2 mjesta, a djece je 20. Ukoliko kažeš roditelju da je neko drugo dijete bolje od njegovog, oni to vrlo teško prihvate. Nastaju nesporazumi i s roditeljima i s djecom.
Osvijestio sam moć riječi i jezika i koliku moć trener ima nad sportašem. Samo jedan savjet može ga „spustiti“ ili „podići“. Mnogi govore Nikad nećeš uspjeti ako nastaviš.... to je najčešća trenerska pogreška u pristupu. Time se ne postiže motivacija. Nevjerojatno je što se riječima može postići. Baš me zanima koliko će ti dugo trebati da uđeš u prvih 100 juniora, rekao sam svojem junioru. Nije bio u prvih 100, no bio je 120. na listi. Sigurno bolja motivacija! Odabirom jezičnih obrazaca, ističem ono pozitivno: Ovo si super odigrao, umjesto: E, sad si uprskao i samo si 4 poena dobro odradio.
Sami igrači griješe i u „razgovoru sami sa sobom“. To se posebice vidi kod djevojčica koje kada „fulaju“, same sebi govore Glupača! Čini se kao sitnica. Ali, nije.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Sada općenito više komuniciram, znam bolje objasniti, prezentirati, bolje se izražavam, koristim i neverbalnu komunikaciju. Osvijestio sam sve što sam i prije radio kao igrač i trener, posve prirodno, no perspektiva je drugačija i to automatski radiš bolje. Najveći korak je promjena uvjerenja. Tada je krenuo moj „drugačiji“ smjer karijere.
Odmah nakon practitioner treninga, promijenio sam si uvjerenje da je „teško napisati knjigu“. To sam htio još s 18 godina, htio sam prenijeti svoja iskustva, no nisam znao kako. Uz pomoć dobro oblikovanog ishoda, odredio sam da svaki dan napišem dvije stranice. Zato se knjiga i zove „Sve je moguće“. Ona daje znanje i alate kako da si igrač sam pomogne. Sve je u glavi igrača, a trener je tu da ga vodi. Knjiga će sportašu pomoći da bude mentalno čvršći, da izgradi ispravne stavove, da lakše prebrodi poraz ili da tijekom meča, kad mu je teško, da ispravno reagira i da ostane pozitivan.
Primjerice, Pobjeda i poraz su za navijače, ja samo igram. To je ispravan stav koji sportašu omogućuje da smanji pritisak i da se fokusira na igru. Uvijek je dobro prije meča podsjetiti upravo na tu drugačiju perspektivu koja stvara „disocijaciju“.
Moj pristup se temelji na dvije stvari. Prvo, na mom iskustvu kao igrača. Drugo, na mom iskustvu kao NLP Mastera. Upravo spoj tog znanja opisan je i prenesen u knjizi. I sami psiholozi je preporučuju.
U sportu se kod nas uvelike marginalizira mentalna priprema. Svi pričaju o njoj, no rijetko tko radi na njoj i odlučuje se za taj korak,a istovremeno očekuju rezultate preko noći. Danas držim predavanja na trenerskim skupovima i seminare o mentalnoj pripremi na kojima ukazujem upravo na važnost kontinuirane brige o ovoj spremi sportaša. I tu sam pomaknuo svoje granice, jer mogu uspješnije prezentirati pred publikom. Gledam na prezentacije kao što gledam na sam sport, one su izazov i prilika za razvojem vještina.
Gledaš svog protivnika i poznaješ sve njegove loše strane. No, postoji razlika između sporta i vještine. Sportaš treba gledati susret s protivnikom kao priliku da pokaže i vježba svoje vještine, tako se smanjuje pritisak i performans je bolji. Ako je sport „samo sport“, to je sukob dva ega, razmišljaš samo Moram pobijediti. Iz pozicije vještine razmišljaš Što on igra bolje, bit ću i ja bolji. Protivnik te potiče da daš još više od sebe, zajedno unaprijeđujete svoje vještine.
Pauze su trenuci kad trener uvelike može utjecati na stanje sportaša. Tada se pripremamo za sljedeći poen i upravo tada najviše do izražaja dolaze NLP alati.
Kalibracija omogućuje da primijetiš kako se igrač osjeća, da li mu je pao intenzitet igre. Primjerice, situacija s Marinom Čilićem u SAD-u. Tijekom igre Marinu se desilo da je znao „pasti“, tj. smanjio mu se intenzitet igre. Kalibriraš usporen hod, spuštanje glave, gledanje u pod. Dogovorili smo „signal“ koji mu dajem kako bi ga na to upozorio. Nakon mog signala, on zna da tada treba napraviti par skokova prije poena ili da brzom promjenom disanja aktivira stanje i povrati stari intenzitet. Cilj je postići bolje unutarnje stanje. Sigurnost, samopouzdanje.
Alate ne koristim samo na turnirima već i na svim treninzima. Radili smo dva mjeseca na mentalnoj pripremi prije turnira, a najviše na tehnikama disanja i vizualizacije. To je ono što sportaši rade prirodno kad se pripremaju za meč, no veći je efekt kad se radi u sklopu trenerske pripreme, kontinuirano i sustavno. Vizualizacija je zapravo tehnika submodaliteta. Kako bi vizualizacija bila uspješnija, potrebno je spustiti i razinu moždanih valova na alfa razinu. U tom stanju mozak bolje apsorbira informacije.
Uz NLP postaneš svjesniji zašto se nešto dešava i kako točno to nešto izaziva reakciju. NLP je svjesnost. Svjesnost da možeš što god odlučiš i da ništa nije nemoguće, jer za SVE postoji strategija. Jednostavno sam sebi pomičeš granice.
Posljedica edukacije je ono iznutra. Sigurniji osjećaj. Osjećaj je najvažniji i to ljudi često zaboravljaju,a vrijedi i kad si trener i kad si igrač. Prvo što pitam sportaša kad Davis cup krene je Kakav ti je osjećaj?. I u sportu je česta fraza „Ima dobar osjećaj za loptu“. Prije se češće koristila ta fraza, a apsolutno je ispravna. Pitajte svakog sportaša.
Kad kažem osjećaj, mislim na osjećaj sigurnosti i na osjećaj lakoće. Cilj je da sportaš dobije to stanje kad mu sve postane lagano. Kad uđe u Flow. Lakoća nastaje upravo iz sigurnosti, iz fokusa, iz ustrajnosti. I sam Čilić je rekao kad je pobijedio Federera: Osjećao sam se kao da sam šetao parkom. Stanje lakoće. Stanje opuštenosti, samopouzdanja i budnosti.
Trenerova uloga je da igraču pomogne da dođe u to stanje.
Kalibracija – čitanje „znakova“ igrača
Rapport – bolja komunikacija s igračima i općenito
Vješti jezični obrasci, Milton - bolja motivacija
DOI – bolje postavljanje ciljeva i izvršenje ciljeva, postizanje zacrtanog
Submodaliteti – tehnike vizualizacije
Dinamične prezentacije – bolja predavanja, komunikacija s publikom
Više o mentalnoj pripremi Igora Šarića, radionicama i seminarima: http://www.igorsaric.com/
Više o knjizi: "Sve je moguće"
Feedback Saša Tenodi:
Kao trener treneru: Jako je dobar u tome što radi! On je odličan motivator, odličan prezenter. Za vrijeme edukacije, sve alate je tako dobro prezentirao, sve ti je startu jasno. Bilo mi je zadovoljstvo dolaziti na treninge, vrijeme ti brzo prođe, puno naučiš, a dobro se zabavljaš. Nevjerojatna kombinacija!
Linkedin profil: https://www.linkedin.com/in/igorsaric/
IGOR ŠARIĆ, POMOĆNI TRENER DAVIS CUP REPREZENTACIJE, AUTOR KNJIGE „SVE JE MOGUĆE“, MASTER NLP-a u NLP HRVATSKA
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
PR i marketing manageri rijetko budu eksperti u svim područjima komunikacije. Jedno je komunikacija, a drugo je učinkovita komunikacija. Pitanje je postižemo li ciljeve kada komuniciramo, bilo s kolegama, s novinarima, s nadređenima, s klijentom, s javnošću.
Pripremila: Martina Mršić
U svakom biznisu kontinuirano se ulaže u ono od čega se živi. A što ako živimo od komunikacije? Pružaju li nam pressice, pitchevi i prezentacije za klijente i dalje dovoljno za razvoj? Naša se okolina neprestano mijenja, kao i ljudi u njoj. Teško da naša komunikacija može ostati ista, a jedan od smjerova daljnje edukacije za komunikacijskog profesionalca je neurolingvističko programiranje.
Kako navodi NLP Hrvatska, platforma pod licencom autora NLP-a Richarda Bandlera u Hrvatskoj, marketingaši i PR manageri rijetko budu eksperti u svim područjima komunikacije te traže treninge u područjima gdje imaju manje sigurnosti. Jedno je komunikacija, a drugo je učinkovita komunikacija. Pitanje je postižemo li ciljeve kad komuniciramo, bilo s kolegama, s novinarima, s nadređenima, s klijentom, s javnošću.
(Re)programiranjem sebe i svojeg jezika lakše, brže i efektnije dolazimo od točke A do točke B. To su one situacije kada kažemo: 'Krivo su me shvatili', 'On nije normalan, zašto je tako reagirao'. Sve kreće od samog komunikatora, značenje komunikacije je odgovor koji dobivamo. Autor platforme i NLP trener Saša Tenodi govori kako se može naučiti mnogo alata za uspješnije svakodnevno komuniciranje, ali da su od najveće važnosti razvijanje tzv. osjetilne izoštrenosti te vještina javnog nastupa - dinamične prezentacije.
Osjetilna izoštrenost je svjesnost o neverbalnim obrascima osoba s kojima smo u interakciji - vještina omogućava praćenje neverbalnog ponašanja, promjena u ritmu disanja, promjene u tonu glasa, što omogućuje brzo i neprimjetno prilagođavanje i vođenje sugovornika prema željenom cilju. Kada manager posjeduje vještinu dinamične prezentacije, može prezentirati nekoliko sati u komadu bez da osobama koje zaprimaju informaciju pada fokus. Ova vještina omogućava i upravljanje emocijama onih koji zaprimaju poruku.
Martina Lucić Čanak, NLP je master, vlasnica travel PR agencije magic4.club te magistrica turističke komunikologije. Navodi da je dobila alate koji joj omogućuju da bolje razumije svoje klijente i suradnike:
-Oduševljavaju me situacije kada u jednom telefonskom razgovoru s klijentom dođemo od problema do rješenja. U ovakvim situacijama služim se tehnikom dobro oblikovanog ishoda i iznalaženjem vrijednosti. Postavljanjem dobro oblikovanih pitanja dolazim do odgovora na temelju kojih brže predlažem konkretna rješenja ili aktivnosti koje zadovoljavaju njihove kriterije.
The most important thing in communication is hearing what isn’t said. Peter F. Drucker
Naši su mozgovi vizualni, 80% informacija primamo kroz osjetilo vida. Neverbalno šaljemo poruke kojih ni sami nismo svjesni. Koliko u žrvnju svakodnevnog posla obraćamo pozornost na svoju i tuđu neverbalnu komunikaciju? -Neverbalna komunikacija ima znatno veći utjecaj na primatelja poruke od verbalne.
Kada verbalna poruka nije usklađena s neverbalnom komunikacijom, šalje se zbrkana poruka, stvara se nerazumijevanje, konfuzija i nepovjerenje - navodi trener Saša Tenodi iz NLP-a Hrvatska. To je ona situacija kada kolega s kojim ste pripremali prezentaciju 'bomba' ideje, rješenja za koja bi dali ruku u vatru, izađe pred publiku i započinje bojažljivo stojeći u kutu. Svi slušatelji odjednom automatizmom pregledavaju mailove na mobitelima.
Pravilo neverbalne komunikacije: Budi kongruentan (100% verbalno i neverbalno usklađen), ako baš u tom trenutku ne možeš biti, glumi da jesi. You have to fake it. Često griješimo u interpretaciji neverbalnih signala, što može uzrokovati probleme, upozorava Tenodi. S obzirom na to da se neverbalni obrasci razlikuju od osobe do osobe, od kulture do kulture, neverbalna komunikacija nema fiksno značenje, jer na značenje utječe kontekst. Ako osoba ima prekrižene ruke, to ne znači u startu da ima zatvoreni stav, stav odbijanja. Često viđamo i stav govornika, ponajviše političara - ruke ispred tijela, dlanovi odvojeni, spojene su jagodice svih prstiju - pojedinci ovakav stav ruku često interpretiraju kao 'intelektualni stav', no to nije prirodan položaj tijela, pa je preporuka ne koristiti ga jer nije prirodan, što utječe i na (ne)kongruenciju govornika.
Više se ne gleda samo kako komunicira manager jer je pojavom društvenih mreža sve što radimo postalo javno i vidljivo. Važno je zna li management razgovarati s novinarima i održati kvalitetnu prezentaciju, jer i to može utjecati na imidž. Najbrži način prenošenja znanja i edukacije medijski su treninzi i simulacije prezentacija/press konferencija. Rašeljka Maras, predsjednica Cromilk udruge, česti gost u informativnim emisijama i bivša vlasnica jedne od prvih PR agencija u Hrvatskoj, kaže: -Neki ljudi su manje, a neki više talentirani, ali i zainteresirani za komunikaciju. Kao i svaki drugi posao, komuniciranje s javnošću nešto je što se uči, a vježba čini majstora. Svakome tko istupa u javnosti važno je raditi medijske treninge, simulacije intervjua i nastupa te im davati povratnu informaciju koja je iskrena i realna.
Najbolje je prvo raditi generalne radionice da se dobije osjećaj što podrazumijeva javni nastup, a nakon toga se radi po specifičnoj temi. Tada se PR manager igra đavoljeg odvjetnika; priprema osobu za sve moguće situacije, dovodi do neugodnih situacija iz kojih treba pronaći najbolji izlaz. Učenika se snima kamerom i prati se svaki detalj u komunikaciji, od verbalne do neverbalne komunikacije i samog sadržaja. Benefiti su neprocjenjivi. Većina ljudi već nakon nekoliko treninga pokazuju značajan pomak.
-Pripremajte čovjeka da bude ono što jest, da se osjeća ugodno u svome tijelu i u ulozi u kojoj se nalazi. Usmjeriti, educirati i ukazati na ono što se može unaprijediti - svakako. No mijenjati osobnost, nikako - zaključuje Rašeljka Maras.
Nema tog sadržaja koji će dugoročno doprinijeti imidžu ako sustav ne funkcionira iznutra. Prilikom akvizicija tvrtke, više se kao odraz stabilnosti u obzir ne uzimaju samo financijski pokazatelji, nego i kako zaposlenici gledaju na upravu, i obrnuto. Stoga, ne bi smjeli odustati od ponavljanja važnosti i 'guranja' projekata interne komunikacije. Suradnja s HR-om od krucijalne je važnosti. Ivica Vrančić, Chartered FCIPD, business coach koji već godinama radi unutar velikih sustava upravo na korporativnoj kulturi, upućuje da HR uz pomoć PR-a treba zajednički planirati i provoditi stalnu komunikaciju vrijednosti, željene kulture i misije, imajući na umu da ključnu ulogu mora imati ukupan management na čelu s prvom osobom.
Misija je svrha postojanja tvrtke. Odgovara na pitanje ZAŠTO radimo posao koji radimo. Korporativna ili organizacijska kultura bazirana je na odabranim vrijednostima, tj. odgovara na pitanja: KAKO radimo? I misija i kultura ne daju se kopirati, a zbog njih klijenti/potrošači konzumiraju ili odbijaju proizvode ili usluge neke firme. -Bolje razumijevanje zaposlenika zašto nešto rade i kako se radi posao koji oni trebaju obaviti dovodi do njihove veće uključenosti i do kvalitetnijeg obavljanja posla, tj boljih poslovnih pokazatelja - ističe Vrančić, i napominje da je organizacijska kultura, nažalost, izuzetno zanemaren element upravljanja poslovanjem kod nas, iako je snažno povezana s uspjehom (ili neuspjehom) poslovanja.
-Postoje brojne firme bez jasne misije, ali ne postoje organizacije bez organizacijske kulture, jer i 'nekulturne' organizacije imaju neku organizacijsku kulturu. Neprikladni način KAKO za - poslenici obavljaju svoj svakodnevni posao osjetit će i potrošači/klijenti, ali i poslovni partneri te svi ostali vezani za organizaciju, što u konačnici izravno utječe na sliku koju organizacija stvara u svojoj okolini - smatra Vrančić.
Pitanje je možemo li si priuštiti da nemamo virtualnu inačicu, ulazi li to u opis posla? Dobro poznati 'word of mouth' postao je 'word of hashtag'. Društvene mreže mnogima su postale jedan od osnovnih izvora informacija i iznimno je bitno pratiti tvrtke u digitalnom eteru. Romana Dugandžija, PR managerica iz RED agencije, prisutna na društvenim mrežama, objašnjava da bez obzira čime se bavimo ostavljamo neki dojam i krivo je mišljenje ako se imidžom ne bavimo da ga ne - mamo. Kreiranje vlastitog imidža ovisi o tome kojom se vrstom PR-a manager bavi i kakva je korporativna kultura u određenoj agenciji ili kompaniji u kojoj radi. Slika koju o sebi ostavljate mora biti u skladu s vašom odgovornošću, zadacima i ulogom u timu.
Ako volite ono što radite i vjerujete u projekte koje radite i vaš tim, to je najveći benefit. Savjetuje da je važno procijeniti koliko ćete 'osobnog' sadržaja iz privatnog života prenijeti te treba voditi računa o kontekstu i činjenici da se na društvenim mrežama ne obraćate samo onima koji vas poznaju. Svaka mreža ima svoje male zakonitosti, ljudi često stvaraju kontraefekt ne poznajući sam medij. -Treba pronaći elegantnu kombinaciju profesionalnog komuniciranja i osobnog stila, ne želite biti napadni, iritantni ili uvredljivi - zaključuje Dugandžija.
U radu s influencerima najviše se griješi u očekivanju da osoba koju smo odabrali prenosi poruke baš kako i koliko smo mi zamislili. Ona to mora raditi u svojem prirodnom stilu, jer će se inače stvoriti kontraefekt i njegovi/njezini će pratitelji osjećati prodaju. Lana Rosandić iz agencije Alert kaže da to ne funkcionira ni ukoliko samo damo proizvod u ruke influencera, nadajući se da će influencer sam kreirati content. Radi se o zajedničkom procesu kako bi se uskladile ključne poruke, a sadržaj bio vjerodostojan te u skladu s imidžom i uobičajenom komunikacijom odabrane osobe. Jedan oblik evaluacije, pa i honoriranja, može biti mjerenje rezultata prodaje putem promo kôda koji je influencer komunicirao ciljnoj skupini, tj. potencijalnim kupcima. Brandovi mogu mjeriti i tzv. engagement te na taj način evaluirati suradnju.
-Često se influenceri angažiraju bez jasno definiranog cilja, pa je naša preporuka da ih se uključi u suradnju još u fazi planiranja. Dijalog između brandova i influencera treba poboljšati jer je to za sada, po našem iskustvu, jednosmjerna komunikacija. Influenceri uvelike mogu pomoći brandovima te ih informirati o trendovima i feedbacku tržišta kroz komentare koje dobivaju - navodi Lana Rosandić.
Agencija Dialog komunikacije organizator je prve blogerske konferencije Diablog. Stručnjakinja Nataša Blagojević upućuje da je blog odličan alat za izgradnju imidža i predstavljanje novosti, zaposlenika, proizvoda ili usluga. Pravila za pisanje uspješnog bloga najsažetije rečeno: važno je poznavati blog kao komunikacijski alat, platformu na kojoj se objavljuje, objavljivati vlastiti sadržaj koji je kvalitetan, originalan i zanimljiv. Također, važno je ne zaboraviti na blogersku zajednicu, kako na svoje čitatelje, tako i na druge blogere.
Rezultati istraživanja pokazuju kako u Hrvatskoj već sad više od dvije trećine blogera surađuje s brandovima. Kreiranje sadržaja za blog podrazumijeva i visokokvalitetne fotografije te videa. Potrebno je i znanje kako optimizirati sadržaj na blogu za tražilice, kako oglašavati i mjeriti uspješnost bloga. Nekonzistentna komunikacija, mijenjanje tema i fokusa, neodgova - ranje na komentare i pitanja, zanemarivanje optimi - zacije pomoću ključnih riječi, objavljivanje premalo ili previše, najčešće su pogreške u održavanju blogova za klijente, ističe Blagojević. -Među domaćim primjerima provjerite komunikaci - ju branda Nivea, koja se približila mlađoj publici, te Dukata, koji je otišao korak dalje u suradnji s bloge - rima, omogućivši im takeover, odnosno preuzimanje komunikacije na određeno vrijeme na Instagramu - navodi Nataša Blagojević.
Komunikacija tijekom cijele godine te stvaranje iskustva i doživljaja misao je vodilja komunikacije u turizmu. Riječ je o godišnjim odmorima, ljudi su na taj dio godine posebno osjetljivi, pa i komunikacija treba biti jednako osjetljiva. Martina Lucić Čanak, vlasnica travel PR agencije magic4.club i magistrica turističke komunikologije savjetuje jasnu PR strategiju s kojom će biti upoznati svi djelatnici, tako da svi imaju razumijevanje proizvoda ili usluge te su sposobni prenijeti uzbuđenje i privlačnost branda.
-O svojim gostima razmišljajte kao o ambasadorima s kojima ćete ostvariti kontinuiranu komunikaciju, koji možda neće doći sljedeće godine, ali će vrlo rado dati preporuku - ističe sugovornica, čija se tvrtka profilirala upravo u destinacijskom managementu i putničkim blogovima. Ovdje je moćan alat TripAdvisor, platforma koju danas koriste svi koji putuju.
Ako radite kao komunikacijski stručnjak u turističkoj agenciji, osvijestite što možete učiniti na lokalnoj razini da bi doprinijeli produženju sezone, a da ne ovisite o turističkim zajednicama. Posao turističkih zajednica je da promoviraju određenu destinaciju, dok su agencije te koje kreiraju proizvode u skladu sa svojom ciljanom skupinom.
-Po meni su izvrstan primjer agencije koje su se specijalizirale za određeni profil putnika, sukladno specifičnim interesima. Jedna od najvažnijih vještina travel PR stručnjaka je posjedovanje znanja kako kreirati turistički proizvod za pojedino tržište - naglašava Lucić Čanak.
Tomislav Mileis, direktor turističke agencije Visit na Visu, koja se specijalizirala za military i povijesne ture, dobitnik nagrade Tour operator of the Year by Luxury travel guide, upućuje na to da i lokalne agencije trebaju raditi na pozicioniranju destinacije, te kako u Hrvatskoj nedostaje promocija destinacije od strane turističkih zajednica. Targetiranje tržišta iznimno je skupa aktivnost za jednu lokalnu agenciju, stoga je važno i da razradite svoje kanale na samoj destinaciji. -Mnogo naših gostiju dolazi jer vjeruju komentarima zajednice sličnih ciljnih skupina na TripAdvisoru. Izazov je kako oduševljene goste ponukati da tijekom ili odmah nakon svog doživljaja ocijene uslugu - kaže Mileis.
Selma Čmelik, vlasnica turističke agencije i agencije za digitalni marketing chartera Zona Plus iz Zadra, ističe kako TripAdvisor može poboljšati i SEO i Facebook promociju zbog mogućnosti podjele komentara.
-Neki ponuđači smještaja i poslovni subjekti zaziru od ovakvog načina promocije iz straha od loših komentara. Ako dajete svoj maksimum da taj proizvod bude kvalitetan, nema straha od loših komentara i važno je da to znate objasniti svojem klijentu - zaključuje Selma Čmelik, koja je još jedan primjer razvoja specifične usluge, pa tako i specifične komunikacije, radeći isključivo s charter kompanijama.
Ana Smoljo, Senior Consultant i Partner u agenciji Hauska & Partner ističe kako je važno dobro poznavati trendove da bi se mogli prilagoditi ciljanoj skupini.
-Milenijalci primarno koriste informacije koje su im dostupne online, posebice preko mobilnih uređaja, a tako i organiziraju svoje putovanje. Oni žele personaliziranu uslugu i autentična iskustva koja im destinacija može ponuditi. Upravo je ovdje značajna uloga komunikacijskih stručnjaka koji trebaju osmisliti sadržaj koji će biti kvalitetan, atraktivan i dostupan - zaključuje Ana Smoljo.
Članak objavljen u tiskanom izdanju poslovnog časopisa BIZdirekt, broj 68, rujan 2017.
Ovo su samo neki od rezultata sportaša Ante Šegedina, koje su postigli nastupajući za njegov klub TKD Forteca ili za reprezentacije. Ante je počeo trenirati borilačke vještine još 1979. godine kao osnovnoškolac, a kao trener intenzivno je aktivan od 1998. u vlastitom klubu na Korčuli. U svojoj karijeri „odgojio“ je niz uspješnih sportaša, mnogi bi se složili iz najmanjeg svjetskog uzorka. Sjedište kluba je u gradu Korčula koji broji nešto više od 3000 stanovnika, a sam klub okuplja više od 100 sportaša, sa Korčule i dijela Pelješca.
Jedan je od rijetkih trenera koji koristi i drugačije metodologije u svom radu, a uveo ih je nakon svoje NLP edukacije. Upravo ga to čini dokazanim stručnjakom u primjeni NLP-a u sportu na svjetskoj razini.
Kreativan znači brzo prepoznavanje motoričkih prednosti sportaša i dovođenje njegovih prednosti na višu razinu. One „lošije“ osobine treba osvijestiti i ispravljati te dovesti u balans s pozitivnim predispozicijama.
Inovativnost je ono što vas razlikuje od drugih trenera. Treba uvoditi nove stvari koje klasičan način rada ne poznaje. Uveo sam u svoj rad primjerice posebne lutke za simulaciju protivnika, jer se u sparingu ne mogu postići prave ekplozivne reakcije, senzorske lampe za mjerenje preciznosti udarca i još niz trenažnih pomagala i rekvizita.
I na kraju, ako nisi komunikativan i ako ne znaš prezentirati, nisi ništa napravio. Važno je i da vježbači izgrade osjećaj pripadnosti grupi, da se međusobno druže i lijepo osjećaju. Brže će naučiti i dati rezultate ako je komunikacija kvalitetna i ako s treninga izlaze zadovoljni.
U vrhunskom sportu izuzetno je važna motivacija sportaša. Na primjer, dešavalo se da djeca kad uđu u pubertet, masovno odustaju od treninga. Rješenje je drugačiji pristup u komunikaciji.
Drugačija je komunikacija s djetetom, s adoscelentom i s odraslom osobom. Nastaje problem kada sa svima komuniciraš na isti način. To je po meni vrlo česta trenerska pogreška – to ne prolazi. Ono što radiš s djecom do 10 godina ne prolazi kod djece s 15 godina. S njima više nema igrica, treba im pristupiti kao gotovo odraslim osobama, treba im dati osjećaj važnosti. Ovdje mnogi treneri padaju. I ja sam bio frustriran kad sam doživio toliki broj odustajanja.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Žao ti je kad nekoga treniraš 5 godina, a onda on radije izađe van umjesto da dođe na trening. Individualnim pristupom i razgovorom s roditeljima promijenio sam situaciju. Upravo u takvim situacijama vidio sam da mi treba „nadogradnja“ u pristupu ljudima. Odlučio sam se za NLP jer je jednostavan, brzo primjenjiv i izuzetno učinkovit. To sam se uvjerio u praksi.
Alate koje danas koristim su uspostavljanje rapporta, vješti jezični obrasci, sidrenje stanja, praćenje pokreta očiju te reprezentacijski sustavi.
Rapport – ljudi odlaze nasmiješeni i zadovoljni s treninga
Reprezentacijski sustavi, obrasci pokreta očiju - prilagođavanje jezika i analiza protivnika s obzirom na njegov „tip“
Sidrenje stanja, vješti jezični obrasci - motivacija i moć uvjeravanja
Prije su me sportaši drugačije doživljavali. Danas se znam posvetiti ravnomjerno svakom vježbaču, nitko nema osjećaj manje vrijednosti, a osobe koje imaju manje sposobnosti znam više „dići“ i motivirati. Moji su primijetili da nikoga ne zanemarujem, da s treninga odlaze umorni, ali sretni.
Prije NLP edukacije je bilo puno više priče, zanosio bih se da nešto objasnim i prenesem i pričao bih primjerice 3 minute. Trošio sam puno više energije, a efekt bi bio smanjen. Sada to znam reći u 1 minuti. Naučio sam se smanjiti broj riječi. U samo 30 do 60 sekundi dam kratko obrazloženje, potom slijedi demonstracija i rad. Manje energije, veći efekt. Većina ljudi misli da je sadržaj najbitniji. Nije. 7% su riječi, 55% je nevebalni govor tijela (fiziologija), a 38 % je tonalitet. Kad obratiš pozornost na to, vježbači brže shvate i uče.
Treneri će često, kada žele ispraviti neki udarac, reći „Ne smiješ to raditi“, „Da te više nisam vidio da to radiš“. Bolji je efekt „Taj udarac ti ne prolazi, dobio si kontru“. Dao sam dokaz, ne prodiku.
Sidrenje stanja je zapravo moć uvjeravanja, kada čovjek ne vjeruje u sebe, a ti ga uvjeriš u suprotno i preneseš mu željeno stanje. Na primjer, u pauzi runde kad gubimo 6 bodova, a trebamo prednost. U pola minute na natjecanju treba brzo procijeniti protivnika, osmisliti taktiku i smisliti što odnosno NA KOJI NAČIN ćeš to reći svom sportašu.
Bitan je otvoreni govor tijela, dlanovi prema gore. Ako govoriš stalno jedne te iste stvari, mehanički, sportaš će na to postati imun. Trebaš govoriti iz dubine sebe. To je taj jedan jak moment, borite se za isti cilj... 70 do 80% je priprema sportaša, odnosno njegova fizička sprema, a 20 do 30% je psihološki i taktički moment, nutricionizam, proces oporavka ....Upravo taj psihološki moment se pokazao kao jezičac na vagi.
Sidrenjem stanja mijenja se i energetska razina sportaša. Kada se vrati u borilište, njegova izvedba je gotovo uvijek bolja u odnosu na prethodnu rundu.
Sada bolje analiziram protivnike. Na primjer, četiri su osnovna tipa protivnika: kinestetik, vizualac, auditivac i AD-ovac. Kinestetik gleda u pod, AD-ovac okreće glavu, kontrolira i semafor i publiku i trenera. Kinestetik je mehaničar i on će - ono što je radio u prvoj rundi - raditi i dalje. Kod njega nema efekta iznenađenja, on ponavlja obrasce. Razina očiju tj. pogled se povezuje s motoričkim aktivnostima.
Govor tijela pokazao se kao odličan alat. Naravno, netko može blefirati. Ali, najčešće ljudi ne raspolažu takvim vještinama. Ako netko dobro blefira, uspjet će 2 ili 3 puta, ali ne može 10 puta uspješno blefirati kad vi dobro poznajete ovakve alate. Vi ste u prednosti.
NLP me naučio da komplicirano pojednostavim, a ne da jednostavno kompliciram. U mnogim djelatnostima, ljudi kompliciraju da budu važni sami sebi. Mnogo sam učinkovitiji nego prije. U 1 sat čovjek može napraviti malo, prosječno ili puno. Smatram da sada napravim u 1 sat PUNO i više od kolega, jer imam drugačije sposobnosti.
Shvatio sam da se kao trener moram educirati cijeli život, jer i sport, kao i sve druge djelatnosti, ide stalno naprijed i može te pregaziti vrijeme. NLP mi je dao mogućnost da bolje vodim svoje sportaše uz još bolju analizu i indvidualni pristup.
FEEDBACK TRENERU:
„Saša Tenodi je vrhunski NLP-ovac. Nema tu puno priče. Ono što radi, radi sa srcem. On živi NLP. To je on!“
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera