Kako bi svoje mape obogatili novim vještinama svoja vrata nam je ovog puta otvorila Cirkorama – kolektiv  koji se bavi promicanjem cirkuske umjetnosti kroz edukacije, predstave, performanse, ulične akcije i različita događanja.

Njegovi osnivači su među prvima doveli žongliranje i hodanje na štulama na ulice hrvatskih gradova, nakon čega su uslijedile akrobacije na svili i trapezu, a upravo su to vještine s kojima su se susreli Hooligani na posljednjem tajnom iskustvu.

Kako to već obično biva, oni koji su imali dovoljno odvažnosti i hrabrosti prijaviti se na slijepo, okupili se ispred Muzeja Mimara u zakazanom terminu te prošetali do mjesta održavanja loode hooliganštine. Ulazimo u mračno  dvorište u koje jedva da dopire ulična rasvjeta. Zgrada koja se nalazi ispred nas izgleda kao da je napuštena prije nekoliko stotina godina, a jedino što ju još održava na životu su zidovi ukrašeni raznim grafitima. Sam prizor ne ulijeva previše povjerenja.

U pozadini se čuje komešanje Hooligana: „Kuda to idemo?“, „Je li to fight club?“. Nitko od prisutnih zapravo nije siguran jesmo li na pravom mjestu.

Pokucali smo na stara drvena vrata. Ulazimo unutra i prizor koji nas je dočekao totalna je suprotnost onome izvana. Topla i opuštena atmosfera za koju su zaslužni predstavnici Cirkorame. Hooligani još uvijek pomalo zbunjeni, okreću se  oko sebe u nadi da će pronaći nešto što će im otkriti gdje su to došli i što će ovdje raditi. Nismo gubili vrijeme. Na brzinu smo se raskomotili i već smo se počeli zagrijavati kako bi pripremili zglobove i mišiće za ono što tek slijedi.

Nakon odrađenog zagrijavanja podijelili smo se u 3 grupe (6-6-7) od kojih je svaka imala Cirkorama voditelja. Trapezisti i plesači na svili prolaskom kroz ormar nestali su iz našeg vidokruga, dok se grupa štulaša u samo nekoliko sekundi pretvorila u divove. Jedan po jedan Hooligan oblačio je drvene potpetice kako bi napravio svoje prve korake.

Zaveži cipele, fiksiraj štule, pogled ravno, sjeti se disati i idemoooo. Kod grupe štulaša bilo je posebno zanimljivo pratiti kako stanje utječe na tijelo i um koji su dio jednog sustava. Prava borba nesigurnosti i želje za uspjehom. Gotovo kod svih Hooligana osjetila se nesigurnost u prvim koracima. Grč na licu, ukočeno tijelo, zaustavljen dah, čvrsto držanje za voditelja, no svaki novi pomak korak je bliže uspjehu. Samim time mijenja se i stanje. Opuštenije držanje tijela, osmjeh na licu, ruke koje se samostalno kreću...Hooligani samostalno hodaju na štulama. Najveća kraljica štula bila je hooliganka Tatjana. Uz zavidnu ravnotežu i koordinaciju pokreta samouvjereno se prošetala u svim mogućim smjerovima. I taman kad je zabava bila na vrhuncu oglasili su se voditelji i obznanili da je vrijeme za promjenu grupa.

Selimo u ormar, a prolazak kroz njega dovodi nas u novu prostoriju na čijem se stropu nalaze trapez i svila – zračne vještine koje kombiniraju ples i gimnastiku. Na zabavan i kreativan način povećavaju fleksibilnost, snagu i izdržljivost.

Postoje razne figure, pozicije, padanja i stilovi izvođenja, a mi smo se držali najosnovnijih. Svila pruža veliku mogućnost improvizacije, kako u trikovima tako i samom načinu izvođenja što smo svakako pokazali. Na jedan-dva-tri noge su već u zraku, glava okrenuta prema podu. Vise Hooligani naopačke dok im svila reže bedra i trbuh. Tik-tak..tik-tak i vrijeme je za zadnju promjenu.

Vraćamo se u prvu prostoriju gdje nas čeka hodanje po gurtni i žongliranje. Korak po korak, hooligani su se trudili pronaći balans što je poprilično zahtjevno. Poanta hodanja na gurtni kako nam je objašnjeno nije naći balans jer je to naprosto nemoguće, već dobro se osjećati u trenutcima kada si izvan balansa. Dok su se jedni trudili što duže ostati na gurtni, drugi su se primili čunjeva kako bi svladalli  osnove žongliranja. Još nekoliko izmjena, pokušaja, padova i već je hooliganštini kraj.

Tekst i organizacija Hoo: Martina Kranjčec, NLP Master Practitioner

Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:

  1. Room Escape
  2. Ultimate Fisbee
  3. Dvoranski Paintball
  4. Beat box & HIP HOP radionica by Dino Tremens
  5. Čudesan svijet zmija
  6. Arduino na FERu by Ivan Voras
  7. Penjačko iskustvo u Fothii
  8. Pub Kviz
  9. Zip Line u Omišu
  10. Odbojka
  11. Mentalizam by Guy Pardillos
  12. Virtualna stvarnost
  13. "Kulturna Hoo"- Skitnica (Charlie Chaplin)
  14. Bubble Football
  15. Streljačko iskustvo u Splitu
  16. Fotografska radionica
  17. Mačevanje (HEMA)
  18. Krav Maga by Sandro Šarić
  19. Tajni izlet u Gardaland
  20. Fantastični Zagreb
  21. Volim ljuto – Intimno i vruće druženje NLP Hooligana
  22. Škola Swinga – Lindy Hop
  23. Glazbena produkcija – NLO Studio
  24. Streličarstvo - NLP Split
  25. Cirkus vještine
  26. Tajno blagdansko darivanje slučajnih prolaznika
  27. Plesna radionica Chacarera (Split)
  28. Snowboard školica by Borna Kuzmanović
  29. Umjetnost improvizacije - Jamming
  30. Secret Zagreb by Iva Silla
  31. Privatni Stand-UP by Vlatko Štampar
  32. Adrenalinski park
  33. Hodanje po vatri // Firewalk
  34. Radionica bubnjanja (Afrički bubnjevi)
  35. Hokej
  36. Šetnja s Gornjogradskim Coprnicama i Grabancijašima
  37. Aroma by Anamarija Pažin Morović
  38. Bowling
  39. Olimpijsko mačevanje (Fencing)
  40. Crossfit Zagreb
  41. Crash Course Arapskog jezika (i delicija)
  42. Zvučna kupka
  43. Wing Chun -  U zmajevom gnijezdu
  44. Karaoke Contest
  45. Znakovni jezik - Upoznajmo svijet "nevidljivih"
  46. Hoomanitarno iskustvo Mali Zmaj
  47. Noć mračnog cirkusa 2
  48. Studio Kubus dramska pedagogija
  49. Komunikacijska ordinacija (javni nastupi)
  50. Škola Boxa - Boksački klub Optimist
  51. Beer Mile
  52. Prvi Hrvatski Kečeri

Trenutni popis organizatora tajnih iskustava:

  1. Ivan Voras – 10 tajnih iskustava
  2. Saša Tenodi – 8 tajnih iskustava
  3. Alda Strikić – 4 tajnih iskustava
  4. Aleksandra Ivanac – 3 tajna iskustva
  5. Martina Kranjčec – 2 tajna iskustva
  6. Sonja Papeš – 2 tajna iskustva
  7. Ana Šutalo – 2 tajna iskustva
  8. Tvrtko Janjić – 1 tajno iskustvo
  9. Marija Jakšić – 1 tajno iskustvo
  10. Ivana Vuković Agnić – 1 tajno iskustvo
  11. Borna Kuzmanović – 1 tajno iskustvo
  12. Ivan Šulc – 1 tajno iskustvo
  13. Mirjana Klić – 1 tajno iskustvo
  14. Marijana Špoljarić – 1 tajno iskustvo
  15. Ivana Bodlović - 1 tajno iskustvo
  16. Nikolina Plenar - 1 tajno iskustvo
  17. Danijela Medaković - 1 tajno iskustvo
  18. Saša Posavčević - 1 tajno iskustvo
  19. Sergey Vorona - 1 tajno iskustvo
  20. Vanja Grgec - 1 tajno iskustvo
  21. Tatjana Knogl - 1 tajno iskustvo
  22. Martina Mršić - 1 tajno iskustvo
  23. Maja Špralja - 1 tajno iskustvo
  24. Branka Androšević - 1 tajno iskustvo
  25. Martina Lucić Čanak - 1 tajno iskustvo
  26. Tanja Šurbat - 1 tajno iskustvo
  27. Saša Bardak - 1 tajno iskustvo

Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:

  1. Irena Poljanšek
  2. Filip Bistrović

Toga dana moja hooliganština je započela oko 17 sati kada sam se kroz grad pokušavala probiti do Šestinskog vijenca. U Zagrebu je kiša jače počela padati iza 15 sati kada su i prvi stanovnici počeli kretati s posla svojim kućama. Očito su kiša, noć i dolazak vikenda kombinacija koja na zagrebačkim cestama izaziva kaos. No, ovakav kaos kao u petak 11.11. 2016. odavno se nije vidio. Gotovo sve glavne prometnice u gradu bile su zakrčene automobilima. Dakle, umjesto za 30 min, nakon sat i 15 minuta stigla sam do Šestinskog vijenca i sjela u Šestinsku ambrelu. KAOS!! Koonoobaaar! Može jedan pelin!? Rekla sam sa olakšanjem. :-).

U Ambreli se okupilo nas 6, koji smo trebali početi sa hooliganštinom u 18:15 no, malo smo kasnili. Naime, bili smo podijeljeni u tri grupe koje su svaka u svome terminu trebale prisustvovati novom iskustvu. S obzirom na vremenske ne prilike i sveopći kaos termini su se pomaknuli za 30 minuta. Marija Krajcar Jakšić kao organizator hooliganštine pokupila nas je u Ambreli i odvela na mjesto događaja, NLO Studio. Hm? NLO Studio?

Studio za neidentificirane leteće objekte?

Ma, neee..Iako niti to ne zvuči loše.  NLO Studio je mjesto gdje možete snimiti/ aranžirati /mixati /masterirati svoje glazbene uratke. Da, da, glazbene „uratke“…hi, hi, hi.. i tu naša avantura počinje.

U NLO Studiju su nas dočekali Srđan Sekulović-Skansi i Kristian Jakšić. Srđan Sekulović-Skansi rođeni dubrovčanin do sada je imao 11 nominacija za nagradu Porin (ton majstor, aranžman, produkcija, autor, hit godine), a osvojio je 4 Porina za produkciju te radi kao muzički producent u NLO Studiju. Neki od izvođača sa kojima je Skansi surađivao su Dino Dvornik, Psihomodo Pop, Tony Cetinski, Masimmo  Savić, Songkillers, Pavel, Josipa Lisac, Gretta … Skansi je vještine miksanja i produciranja učio radeći sa Michael H. Brauer-om (Brauer je osvojio nagradu Grammy za “Najbolji pop vokal album” za svoji rad na John Mayer-ovom Continuum, “Najbolji alternativni  album”  za Coldplay-jev Parachutes, i također za “Najbolji rok album” za Coldplay-ev “Viva La Vida”.) i Jack Joseph Puig-om (Muzičkim inženjerom i producentom. Puig je osvojio nagradu Grammy sa The Goo Goo Dolls, Sheryl Crow, Vanessa Carlton, John Mayer, Fergie (The Black Eyed Peas), U2, i No Doubt.).

Dakle, respect i naklon gospodinu Skansiju i Mariji Krajcar Jakšić te Kristianu Jakšiću što su nam omogućili takvo iskustvo. Po dobrom starom običaju, nismo znali što nas čeka. Ušli smo u Studio kad tamo, odmah na ulazu, šank i kauč. Ooo.. imaju mjesto za opuštanje. Dobro, dobro, to mi se sviđa! Pored mjesta za opuštanje se nalazi sam studio. Muzički studio je studio čija je namjena snimanje muzike. On se po svojim karakteristikama i opremanju znatno razlikuje od tonskog studija drugih namjena, (npr. studio za snimanje radio drama ili studio za emitiranje radio i TV programa i slično). Muzički studio se projektira tako da akustički uvjeti u njemu budu što kvalitetniji. Svaki muzički tonski studio u svom osnovnom obliku ima dvije glavne, fizički međusobno potpuno odvojene i potpuno zvučno izolirane prostorije a to su Kontrolna soba ili tehnička režija (control room) i Studio ili prostorija za izvođenje muzike (studio).

Naravno, svi smo odmah pohrlili u Studio. Joooj mikrofoni i kućica sa mikrofonom! Kao djeca na igralištu odmah smo morali to isprobati. Naizmjenično smo se nagurali u ograđeni prostor sa mikrofonom, koji je predviđen za glavni vokal i pustili par tonova iz svojih usta prema mikrofonu, osluškujući rezultate u slušalicama. I gle čuda! Nema šumova, glas je čist kao  brašno prosijano kroz sito. Nakon što smo kao pravi hooligani istražili i probali što nam je bilo dostupno smjestili smo se u kontrolnoj sobi te nam je naš domaćin Kristijan Jakšić objasnio što na je zadatak. Prije svega nam je ponudio papiriće na kojima je pisalo „zaduženje“. Svatko je odabrao jedan papirić. Iiii… „naročito sretni“ dobitnici u našem slučaju su bili Hrvoje Pušelja i Anita Rubinić. Hrvoje je izvukao papirić na kojem je pisalo glavni vokal, a Anita Rubinić papirić na kojem je pisalo producent. Ostali smo dobili prazne papiriće jer mi smo naime, samo beck vokali. Zatim smo sa popisa od tri ponuđene pjesme morali odabrati jednu. U našem slučaju to je bila pjesma grupe Aerodorom Stavi pravu stvar na pravo mjesto.  Pazi sada! Naš zadatak je bio na matricu te pjesme u 20 minuta osmisliti novi tekst i nakon toga ga naravno otpjevati. Pih. Ništa lakše. Što je to za nas. Ma daaaj! Dvadeset minutaaa! Novii teekst!! Brzooo!! Počeli smo smišljati svakojake načine kako si olakšati zadatak jer nije lako osmisliti tekst u 20 minuta koji možete izvesti na tu matricu. Primili smo se posla i kako je vrijeme odmicalo stihovi su se množili.

Slika: Grupe Hooligana

 

Kucnuo je čas! Zauzeli smo svoja mjesta u Studiju. Pušelja se smjestio na mjesto glavnog vokala (u kućici sa mikrofonom koju smo prethodno mnogi od nas „isprobali“ ? ), dok je ostatak u ulozi back vokala stajao izvan „kućice“ ispred jednog mikrofona. Za to vrijeme sve naše radnje pratila je Anita, u ulozi producenta, iz kontrolne sobe. Zar baš sve? Da, baš sve! ? Kako pravi producent i treba.

Slika: Producent

Imali smo dva pokušaja izvođenja našeg muzičkog „uratka“ prije završnog snimanja. Moram reći da prva dva puta nismo baš uspjeli izvesti cijelu stvar. Postavljala su se pitanja: Kada treba ići refren? Kada pjevaju back vokali? Koji je točan redoslijed stihova? No, Kristian Jakšić je u jednom trenutku rekao: Sad počinjemo snimati. Nema više proba. Iako do tog trenutka još nismo postigli konačan dogovor oko redoslijeda stihova i trenutka kada pjevaju back vokali, bili smo dovedeni pred gotov čin. Morali smo improvizirati. Dakle ništa novoga. ? Pušelja je odradio ulogu glavnog vokala bez zamjerki. Stihovi su se nizali jedan za drugim. Čak smo i mi kao back vokali uspjeli pogoditi trenutak kada trebamo pustiti svoji glas. Nakon završetka snimanja svi smo pohitali do producenta kako bi preslušali svoji „uradak“. Sigurno vas zanima što smo snimili i kako smo zvučali. Nakon ovog narativnog opisa hooliganštine, auditivni dio možete preslušati i svojim željama udovoljiti na sljedećim linkovima;

1 grupa Izvođači: glavni vokal – Saša znan/o Tevodi i njegovi sljedbenici (back vokali): Tomislav Novak i Maja Gašpić, a u ulozi producenta: Hrvoje Šarić;

2 grupa Izvođači: glavni vokal – Hrvoje Pušelja i njegove curke (back vokali): Renata Cesarec, Martina Kranjčec, Ana Šutalo, Tatjana Špoljarić i Kristina Bulešić, a u ulozi producenta: Anita Rubnić;

3 grupa Izvođači: glavni vokal – Ivan Voras i njegovi kušači čaja (back vokali): Marija Krajcar Jakšić, Saša Posavčević, Mirna Ferk, Slaven Vincetić i Tatjana Knogl, a u ulozi producenta: Nataša Jurešić

STOP THE PRESS

Po svemu sudeći, ipak i NLP-evcima može biti neugodno od pjevanja, ili makar od fantastičnih riječi koje pjevaju kad misle da ih samo frendovi čuju, pa su linkovi za sada – dostupni samo na zahtjev ? A oni koji žele, znaju kako zahtijevati ?

Do sljedećeg „uratka“ .. Pozdrav!

Kristina Bulešić

Martina Kranjčec, Magistar molekularne biologije

Za NLP treninge u Tenodi trening centru sam saznala sasvim slučajno  kada sam radila vani i bila izolirana od svog života s napornim poslom od jutra do mraka. U hotelskoj sobi, dok sam surfala internetom naišla sam na oglas koji me privukao. Oduvijek sam željela raditi na sebi no tu sam želju odgađala zbog straha od toga kako ću ići sama, sve dok me ovaj oglas nije motivirao da to napravim bez obzira na sve.

NLP BASIC KAO TEST

NLP Basic me oduševio jer mi je otvorio neki novi svijet s pregršt opcija i mogućnosti koje su mi do tada bile potpuno nepoznate i strane te sam željela istražiti što se nalazi u njemu.

Nakon treninga obnovila sam neke odnose u kojima nisam bila godinama i za koje sam bila uvjerena da je razlika u karakterima toliko velika da ih je nemoguće održati.  Treninzima sam spoznala korake u kojima sam griješila i odlučila sam ispraviti stvari.

Zanimljivo je što sam prije treninga stvarno mislila kako imam super život, no sada shvaćam da je on tada bio vrlo siromašan idejama, s premalo izlaza iz neželjenih situacija. Loše situacije i stanja su prije upravljala sa mnom, a danas sam ja ta koja upravlja njima.

NAPREDOVANJA NA POSLU

Sve ono pozitivno što se počelo dešavati u procesu i nakon treninga obogatilo je moj život na svim područjima. Poslovno sam jako puno napredovala. Dok ja mijenjam pozicije i dobivam povišice moji kolege stoje na mjestu za što su svakako zaslužni treninzi u Tenodi trening centru.

*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com

STRAH OD AUTORITETA

Najveći izazov prije treninga bio mi je kako prevladati strah od autoriteta. Prije bih znala zablokirati u ključnim situacijama kada bi trebala nešto reći i jednostavno nisam mogla reći ništa. Ostatak dana bi provela ljuteći se na sebe, vrteći jednu te istu situaciju na stotine puta, pojačavajući negativno stanje. Danas sam opuštena u komunikaciji s autoritetom i znam se izraziti kada god poželim. Ne pamtim kada mi je zadnji put neka situacija uspjela pokvariti dan. Znanja i vještine koje sam usvojila kroz treninge primjenjujem svakodnevno u komunikaciji i pomažu mi da se prilagodim svakom sugovorniku te na taj način lakše dođem do željenog ishoda ili uspješno izbjegnem moguće sukobe.

NOVI INTERESI

Treninzi su mi također omogućili da proširim svoje interese. S veseljem sudjelujem u gotovo svakom projektu, bio on vezan uz pisanje, prodaju, organizaciju ili nešto četvrto. Jedva čekam da se pojavi novi projekt iz kojeg mogu izvući nove benefite za sebe. Treneru u potpunosti vjerujem te stoga rado prihvaćam izazove koje pred mene stavlja.

LAKOĆA PRENOŠENJA ZNANJA

Obzirom da radim i kao karate trener vrlo mi je važno znati prilagoditi se djeci. Prije moje odluke na edukaciju na našim treninzima često je vladala galama kojom bi nastojala uspostaviti disciplinu, no danas bez dizanja tona mogu utjecati na to da zadržim njihovu pozornost.  U tome su mi jako pomogle prezentacije i razmjena iskustva s drugim kolegama iz zajednice koji imaju vlastitu djecu. Sretna sam jer ih tehnikama naučenim na treningu uspijem motivirati i opustiti prije natjecanja kada je kod većine prisutna trema. Tako preuokviravanjem rušimo “grčeve u želucu” na tatamiju, a Miltonom održavamo disciplinu u dvorani.

SVJESNO UPRAVLJANJE STANJIMA I RASPOLOŽENJIMA

Treningom u Tenodi trening centru su mi se također poboljšali odnosi. Komunikacija je puno lakša i stvari koje su me prije znale povrijediti sada me ne dotiču. U nepovoljnim situacijama svijesno upravljam svojim stanjima i emocijama.

Loše situacije i stanja su prije upravljala sa mnom, a danas sam ja ta koja upravlja njima.

Nakon treninga obnovila sam neke odnose u kojima nisam bila godinama i za koje sam bila uvjerena da je razlika u karakterima toliko velika da ih je nemoguće održati.  Treninzima sam spoznala korake u kojima sam griješila i odlučila sam ispraviti stvari. Danas ti isti odnosi funkcioniraju na predivan način i da se nisam odlučila na trening u Tenodi centru nikada ih više ne bi bilo.

Da nisam otišla na prvi trening u mom životu sada ne bi postojala sigurnost u samu sebe, veliki broj opcija i jasni ciljevi za koje znam kako ih ostvariti.

ŠTO NADMAŠUJE VRIJEDNOST EDUKACIJE?

Najveći overdelivery vidim u tome što je ovo edukacija za cijeli život. U trenutku kada sam je kupovala mislila sam da je to nešto što odradiš i zatvoriš, dobiješ neke nove inpute koje možeš ponijeti sa sobom i koristiti po potrebi. Ono što nisam očekivala je da nova saznanja i vještine od trenera možeš dobiti kada god želiš čak i nakon završetka treninga. Ako želiš raditi na sebi trener Saša je uvijek na raspolaganju s novom preporukom. Uz trenera koji živi svoje treninge prava je lakoće i zadovoljstvo usvajati nova znanja.

MOJA ŽIVOTNA INVESTICIJA

NLP je za mene nova životna etapa i presretna sam što sam se krenula razvijati upravo u tom smjeru. Definitivno najbolja životna investicija koja mi se višestruko vratila i još uvijek se vraća kroz nezaboravna iskustva, osobne uspjehe i nova prijateljstva.

Martina Kranjčec

Linkedin profil

 

U jedan petak navečer, prema nedavno-poslanoj pozivnici, okupili smo se ispred pivnice Zlatni Medo u Savskoj, i to u tri "smjene." Ispostavilo se da je napomena da obučemo kupaće kostime bila vješta zezancija organizatora, te ipak nismo niti sinkronizirano plivali u pivu, nego smo se uputili malo dalje do prvog salona za virtualnu stvarnost u Zagrebu.

Virtualna stvarnost, ili virtual reallity je korištenje tehnologije koja projicira sliku i zvuk na takav način da osoba ima dojam da se nalazi negdje drugdje, obično putem posebnih naočala ili kaciga koje imaju zaslone sa slikom vrlo blizu očiju korisnika.

Isprobali smo dvije izvedbe virtualne stvarnosti: jedna je bila Oculus Rift, veliki sustav s posebnim naočalima i zasebnim računalom, a drugi je bio Samsung Gear VR, u kojima se u posebno napravljene naočale stavi mobitel čiju sliku se gleda "iznutra" iz naočala. U oba slučaja senzori prate smjer u kojem je glava okrenuta, a mi smo sjedili na stolici da ne bi izgubili ravnotežu. Čini mi se da je kvaliteta doživljaja u oba slučaja bila vrlo bliska.

Zanimljivo je bilo gledati koliko su se različiti hooligani uživjeli u različita iskustva, dok su sjedili na stolicama s ogromnim naočalima i / ili slušalicama na glavi. Nekima je slika izgledala loše, nekima je bilo čak i malo mučno s umjetnom slikom.

S druge strane, neki su se bez problema asocirali u virtualni svijet, te su u horror filmu kroz ukletu ludnicu i na vlakiću smrti davali reakcije kao da se stvarno plaše. Najviše su mi se svidjeli filmovi i statične slike stvarnih mjesta, mini-dokumentarci i slike snimljeni na visokim planinama, pustinjama Afrike ili gejzirima Islanda. Takvi virtualni doživljaji su mi izgledali najrealnije, najpribližnije kako bi u stvari bilo da sam zaista tamo.

Jedna važna primjena i mogućnost virtualne stvarnosti koju smo tek malo isprobali su igre i interaktivni programi – dok smo aktivni u virtualnom svijetu a ne samo pasivni gledaoci, puno je lakše uživjeti se i smetnuti s uma nesavršenosti tehnologije kroz koju takav doživljaj primamo.

 

Organizator Hoo: Martina Kranjčec

Autor članka: Ivan Voras

[supsystic-gallery id='12']

Četvrto tajnovito iskustvo mnogi su opisali epitetima super i zabavno. Bilo je po mnogočemu posebno i drugačije s nešto manje adrenalina, al emocija skroz štima.

Sve je započelo okupljanjem vesele družine od 13 hrabrih hooligana ispred tajnovite i mračne Močvare jednog jaaako hjadnog petka u mjesecu poznatom po parenju mačaka. Prije nego je iskustvo uopće počelo Alda i Tino dokazali su svoj hooliganski karakter time što su se unatoč vremenskim neprilikama (veliki snijeg, orkanska bura i zatvorene državne ceste) uspjeli probiti od Splita do Zagreba kako bi svoje mape obogatili s jednim neponovljivim iskustvom.

17:45...tko je došao, došao je i novo iskustvo moze poceti. Vežite se, polijećemooo!

Popeli smo se u malu prostoriju na prvom katu gdje nas je dočekao Dino Tremens, čudo od čoVIJeka u srednje tridesetim godinama i s frizurom postojanom poput Tetecove 🙂

Na podu ispred nas nalazila se tanka gumena podloga od crno-bijelo-sivih kvadratića, a s lijeva i desna po nekoliko stolica. „Ajmee, što će ovo bit? Da nije neki šah?“ – pitali su se neki od holigana. Raskomotili smo se i sjeli, a Ivan se dohvatio mikrofona. Svečanim govorom otvorio je četvrto iskustvo te mikrofon prepustio Dini koji nam je objasnio o čemu se to točno radi. Dobrodošli na hip-hop iskustvo. Hip-hop/rap je kulturni pokret koji se razvio među Afroamerikancima, Jamajčanima i Portorikancima u Bronxu, kvartu New Yorka, tijekom ranih 1970-ih i otad se proširio prekog cijelog svijeta sve do naše hooliganske zajednice.

Dino nas je na samom početku proveo kroz 5 verbalnih brzina i sada nam je već svima bilo jasno da će ovo biti jedno usitinu zanimljivo iskustvo.

Četiri glavna elementa hip-hop kulture su repanje, DJ-anje, grafiti i breakdance. Neki smatraju da postoji i peti element hip-hopa – beatbox pa smo upravo od toga krenuli. Ako se pitate tko je koga izboksao, morat cu vas razocarati jer nikakvog fizickog nasilja nije bilo (za sada). Jedina borba koje se vodila bila je plesnog karaktera no do toga ćemo doći nesto kasnije.

Beatbox je umijeće stvaranje glazbe uglavnom pomoću usta, koje za cilj ima stvoriti zvuk što sličniji onom koji proizvodi neki instrument. Dino nam je pokazao kako to dobro zvuči na opće oduševljenje svih hooligana, a zatim su uslijedili individualni više ili manje uspješni pokušaji: pu-pfc..pu-pfc.. pu-pfc..pu-pu-pu-pljuc..odzvanjalo je prostorijom, a svaki pokušaj bio je nagrađen gromoglasnim pljeskom.

Nakon što su se izredali svi koji su imali dovoljno hrabrosti stati pred ostale i samostalno beatboxati Dino je predlozio da prijeđemo na drugi element – freestyle repanje, a jos brže na treći – breakdancing (jer nam free style nije baš išao). Pokazao nam je osnovni korak i već nakon nekoliko pokušaja krenulo je prvo spolno nadmetanje. Dečki s jedne strane, cure s druge..svatko u svom hooliganskom stavu. 3...2...1...i čagicaaaa.

Nakon borbenog plesnog okršaja prešli smo na nešto pitomije – D janje iliti DJ-anje. Reno, cool lik čiju sliku nažalost nemam, otkrio nam je čari DJ-anja i jedan po jedan postali smo kraljevi miksete.

Ostalo nam je još jedno spolno nadmetanje, ovog puta u rapanju. Zadatak je bio osmisliti i napisati stihove te ih za kraj od(d)rapati. Uslijedio je brainstorming i bacanje rima, što provokativnije to bolje. U tijesnoj borbi jednočlani žiri s predsjednicom Vitali jednoglasno je odlučio da pobjedu ipak odnosi ženski hooliganski tim.

Malu ali značajnu prednost donio im je slijedeći stih: „Dečki rime pišu, pri tome ne dišu. Drže se za pišu i onda to mirišu!“ :)))))

  

 

 

 

 

I za kraj od mene kud puklo da puklo, sve dok ne zapamtiš ja ponavljam duplo, a ti reci, rimom presjeci u Splitu, Osijeku il' Rijeci dok te pogađaju meci dal ti je žal kaj na noge nisi stal i propustio si bal jer bilo je full i svi smo bili cool. Zato odluku donesi da ti se više ne desi.. jednu i jedinu.. najbolju, najvrijedniju..jer mapa nam je haj, ajde sada baj 🙂

Martina Kranjčec

[supsystic-gallery id='5']

 

 

 

Vrijeme okupljanja 23:50 na autobusnom kolodvoru! Bio je ovo prvi Hooliganski kamp na koji smo išli autobusom. Odredište Murter… Ali u pravom Hooliganskom duhu nismo znali gdje točno na Murteru!

Predviđeno vrijeme dolaska bilo je oko 6:30. Taman za odspavati (ja sam ona koja čim autobus krene zaspem) i probuditi se u Murteru na vrijeme za kavu! Idealan plan.

Ali kako znamo da su planovi tu da se ponekad i izjalove, tako se izjalovio i ovaj!  I priuštio mi jedno nezaboravno putovanje.

Naime putovati autobusom po noći je brže nego putovati danju I tako smo mi stigli u Murter u 04:20…

Vani mrak, nigdje nikoga a mi još k tome ni ne znamo gdje idemo jer Saša sve drži u strogoj tajnosti.

I krećemo pješice ni sami ne znamo kuda. Možete li zamisliti prizor nas devet u gluho doba noći (nekome je to jutro, ne i meni) vučemo kofere kroz u mojim očima pola Murtera. I sada kada se toga sjetim suze mi krenu, naravno od smijeha!

U jednom trenutku smo se svi počeli pitati zna li uopće i Saša kuda idemo ?

Nakon hodanja i hodanja i hodanja došli smo u predivnu uvalu i vidjeli da ćemo biti smješteni u Turističkom naselju Jezera Village. Ali kako smo došli prerano sjeli smo na terasu i uz smijeh i zabavu dočekali konačno otvaranje kafića za prvu kavu. Smješteni smo u komotnim i ugodnim četverokrevetnim apartmanima na bazi noćenje s doručkom.

Cilj kampa na Murteru bio je naučiti windsurf tj. jedrenje na dasci. U DSR Adria Sportu http://dsradriasport.hr/ dočekao nas je naš instruktor Draško Andrić.

Draško je vlasnik i instruktor sa preko 15 godina iskustva u vodenim sportovima i znali smo da smo samim time u sigurnim rukama.

Kako je za svaku novu vještinu kao i za svaki cilj koji stavimo pred sebe potrebno raspodijeliti na nekoliko manjih cjelina tako je bilo i u ovom slučaju.

Prvoga dana na redu je bio SUP!

Sup je ono što zadnjih nekoliko godina viđamo na moru, po rijekama i na jezerima i svima nam izgleda jako cool. SUP ili Stand up paddling najbrže je rastući vodeni sport. Ono što ga čini tako popularnim je činjenica da se brzo uči, jednostavan je i ne zahtjeva nikakvo iskustvo bilo kojeg sporta i možete SUP-ati na bilo kojoj vodi, bitno da je mokra!

I zaista je tako, prvo penjanje na dasku i svi smo proSUP-ali. Kod mene se rodila ljubav na prvi pogled prema SUP-u i stavila sam kupovinu jednoga na moju bucket listu!

Drugoga dana stavljen je pred nas malo veći izazov, windsurf ili jedrenje na dasci.  Jedrenje na dasci je sport gdje onaj tko upravlja jedrom različitim položajima jedra upravlja  windsurfom . Čim imate veće jedro, brže se krećete i doživljaj je bolji. Prvoga dana svei smo dobili isto, malo jedro i početničke daske. Meni se godinama gledajući s obale ljude na windsurfu to činilo nemoguća misija i jako komplicirano i zahtjevno. Ali bitno je od koga učimo a Draško se tu pokazao kao vrhunski profesionalac i kroz dva uvodna sata windsurfa objasnio nam je svima osnove, naravno prvo na tlu, potom i demonstrirao u vodi i kao pravi NLP-jevci svi smo već iz prvog ili drugog pokušaja uspjeli stabilno stati, znali smo kako primiti jedro u početni položaj i na koju stranu ga okrenuti kada želimo surfati.

Trećeg dana kampa, odnosno drugog dana windsurfa nekolicina je uzela i veća jedra kako bi mogli ploviti brže i bolja. Kombinacija dobre poduke i NLP stanja uma tu je također bila od velike pomoći.

HOOLIGANS NA BICIKLIMA

Također tog istog dana predvečer imali su otočku avanturu biciklima koji su nam također ustupljeni od DSRAdriaSporta i krenuli smo na večeru u 7 km udaljeni Murter u restoran Fine food i svi smo se složili da ime restorana savršeno odgovara usluzi i kvaliteti hrane. Oko 22.30trebalo je krenuti nazad… Mrak, bicikli, 7 km s punim želucima i obrazima crvenim od finog vina ?

Koja je to tek avantura bila…Smijeh se orio cijelim putem!

Turističko naselje Jezera Village u kojem smo bili smješteni, a u sklopu kojeg djeluje i DSRAdria odlikuje mirno more s dubokom uvalom idealno za početak učenja windsurfa, tako da je prijepodne kada je bila teorijska nastava i nadogradnja znanja vjetar bio vrlo slab, taman za svladavanje pokreta, a predvečer je vjetar nešto jači, taman za vježbanje naučenoga.

Kako bi nas motivirao da uz windsurf vježbamo i SUP Draško je četvrtoga dana organizirao utrku SUP-ovima u kojoj je pobjedu odnijela Renata Cesarec i naravno svi smo joj sportski čestitali na tome.

FEEDBACK

Zanima vas što su drugi polaznici kampa rekli, zar ne?

Obzirom da mi je ovo bio prvi NLP kamp, očekivanja su bila velika. Svi prijašnji kampovi su kroz slike i priče huligana bili jako zanimljivi te sam slično očekivao i sada. Moram priznati da je moj prvi kamp nadmašio sve priče i postavio nove granice. Posebno me se dojmio miks opuštenog pristupa i želje za napretkom svih uključenih. Škola surfanja pokazala se kao pravi pogodak s obzirom da traži angažman i od glave i od tijela, a postoji i natjecateljska komponenta, što mi je osobno jako bitno i ubrzava moj napredak. - Hrvoje Martić

Ovogodišnji NLP kamp mi jer bio najdinamičniji do sad i odlično je to što je bilo puno aktivnosti.

SUP je bio odlična priprema za WINDSURF i mogu sa zadovoljstvom reći da je moja mapa napunjena super novim iskustvima. Mogu se pohvaliti da primjećujem kod sebe, a i kod drugih NLP kolega, kako nove inpute svladavamo i prihvaćamo sve brže i bolje, što odlikuje „good teamwork“. Sve u svemu fakin dobar NLP kamp! – Hrvoje Šarić

Manja intimnija grupa, vece zajednistvo, odlican sadrzaj, neke novo otkrivene face. Veću vrijednost daje vise opcija: sup, surf, bike, mini golf. Blizina svega. Instruktor za 5+. Iskustvo za 5++. Vecernja vožnja bajkovima brutalna stvar. Meni najdrazi kamp do sada. – Martina Kranjčec

Divni ljudi, divno mjesto, divna iskustva...Teško je izdvojiti najbolje trenutke, kad je svaki trenutak najbolji. Cjelodnevne NLP radionice, aktivnosti za svačije sposobnosti, more, sunce, odlični treneri, odlično društvo..- Hrvoje Pušelja

Ocjena kampa čista petica!

Zadovoljna sam odabirom aktivnosti koje smo učili, intenzitet treninga je po meni bio taman da nas održava zainteresiranima i nabrijanima jer ipak smo na godišnjem

Draškova angažiranost i kompletna usluga, super. Onaj osjećaj kad se glupiraš ko klinac vozeći se biciklom po mraku i ne prestaješ se smijati a sa sobom imaš još osmero ludih hooligana koji čine to isto. – Renata Cesarec

VRIJEDNOST NLP KAMPOVA

Posebna vrijednost NLP kampova je za mene upravo to što učimo konkretne vještine. Nešto gdje odmah vidimo napredak. I onda svaki pravi NLP-jevac brusi I svoje druge vještine I shvaća da zapravo može puno više  I bolje I pametnije od onoga što trenutno daje I to ti onda daje drive da ideš dalje I budeš još bolji. I super je to što je svaki kamp na kojem sam bila prije početka nove školske godine I to ti je prilika da se resetiraš I posložiš I dobiješ novi vjetar u leđa.

Možda će neki od vas pomisliti, Bože odrasli ljudi a ponašaju se kao djeca… A jeste li znali da je najveće vrlina koju možete imati znati se zabavljati kao dijete!

Nadam se da se na nekom od idućih kampova zabavljamo zajedno!

Danijela Medaković, NLP Master Practitioner

Danijela Medaković je certificirani Life coach Coaching akademije Beograd, praktičar metode tapkanja s bogatim iskustvom,  NLP Master i autorica stranice http://tapkanje.eu/

[supsystic-gallery id=19]

Treći NLP ljetni kamp održan je od 28.8. – 2.9.2015. na Pagu, i to ni više ni manje nego na Zrću u organizaciji NLP Hrvatska.

Prvoga dana po dolasku u kamp voditeljica kampa Martina Kranjčec upoznala  nas je  s osnovama wakeborda i pravilima NLP kampa. Uz njenu  dobru organizaciju 5 dana kampa prošla su u skladu i pozitivnoj energiji koju su na kraju kampa pohvalili svi sudionici, jer složiti 15 ljudi od kojih se mnogi nisu do tada ni poznavali, složit ćete se, je za svaku pohvalu.

Na kampu nam je bilo ludo i nezaboravno iako nismo partijali po obližnjim klubovima jer  ipak smo mi NLP-jevci i došli smo NLP-jevski naučiti wakeboard, znači gledaj i kopiraj točno to što radi onaj koji zna što radi.

Velika većina  od nas 15 koji smo krenuli u tu avanturu probijanja vlastitih granica i izlaska iz zone komfora nikada nije iz bliza ni vidjela,  a kamoli isprobala wakeboard tako da smo tu mogli jako dobro testirati sve znanje naučeno na NLP praktičarskom treningu.

Obzirom da smo na treningu učili i naučili kako se prilagoditi sugovorniku u teorijskom dijelu, kako vladati svojim stanjma i kako nadvladati negativna stanja, strahove i sumnje u sebe  wakeboard je bio pravi test da to primjenimo u stvarnom svijetu .  Tek tu smo vidjeli kako u praksi izgleda probijanje granica, okvira i moć upornosti i volje ,a ponajprije NLP-jevskog načina razmišljanja.

Nekima je wakeboard išao jako dobro i već za dva dana su uspjeli napraviti krug, a neki od nas se nisu uspjeli potpuno prepustiti pa je trebalo i 4 dana, ali napredovali smo svi, u svom vlastitom ritmu. Što je najbolje svi smo bili jednako zainteresirani i spremni naučiti što je pokazatelj dobre pripreme svih sudionika kampa u organizacijskom smislu.

Na kraju kampa smo se svi složili da smo u ovom divnom iskustvu upoznali sebe i vlastite unutrašnje dijaloge s kojima se svakodnevno borimo i koji nas ograničavaju u drugim segmentima života. Samim osvještavanjem  dijaloga i iskustvenom  rješavanje loših stanja u jednoj situaciji svi mi smo iznašli rješenje na jednom problemu i time našli strategiju, našu osobnu strategiju , za rješavanje stanja, problema, demotivacije i svega ostaloga što nitko od nas ne želi osjećati, a možemo je primjeniti u većini situacija u životu.

Pet dana kampa, sa skoro nepoznatim ljudima za mene je bilo divno iskustvo, ispunjujuće i posebno i svakako bi ga preporučila svakom NLP-jevcu jer kroz dobar provod, smijeh i zabavu naučila sam jako puno o sebi i nekim granicama koje sam si sama postavila.

Autor članka: Danijela Medaković

Danijela Medaković, NLP Master Practitioner

Danijela Medaković je certificirani Life coach Coaching akademije Beograd, praktičar metode tapkanja s bogatim iskustvom,  NLP Master i autorica stranice http://tapkanje.eu/

Foto: Martina Lucič Čanak

[supsystic-gallery id=14]

 

 

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram