Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Smatrate li djetetov problem i vlastitim?

Osjećate li se pozvanim pronaći rješenje i riješiti djetetove probleme? Jesmo li mi naša djeca? Ili je svaka osoba individua za sebe? Vaše dijete je zasigurno drugačije od vas. Ono ima svoje želje, emocije, ambicije, mišljenje, snove. Kako naučiti da bude samostalno? Odgovorno? Snalažljivo? Kako djetetu usaditi radne navike?

Činim li medvjeđu uslugu za svoje dijete?

Sjetite se one situacije kad se spremate za park. I tada dijete počinje uzimati sve što mu je potrebno u parku. Pa uzima i kantice, lopatice, grabljice, bager, auto i plišanog medu, itd. Tko tada nosi te igračke? Dijete? Čije su to igračke i čija briga? I onda dođete u park, a dijete ode na tobogan, a vi čuvate sve te igračke, jel'?  Vjerojatno se pitate zašto dajem takav primjer. Najčešće kažu „oni su mali, treba im pomoći“. Naravno, treba im pomoći i usmjeriti ih na pravi put. To je uloga roditelja: dati korijenje i krila. Ako je dijete odlučilo da mu trebaju sve te igračke, čija je to onda odgovornost? Da li su mali da bi bili odgovorni za svoje igračke, tj. stajalište? A kad je dijete veliko? Koliko je to godina? Kada je dijete dovoljno veliko da bude samostalno, snalažljivo, odgovorno?

NTC metoda rada s djecom temelji na istraživanjima koja upozoravaju na činjenicu da mozak uspostavlja 75% svih neuronskih sinapsi do dobi od 7 godina.

„Pusti ga neka se igra!“ To je vrlo česta rečenica i ja ju jako volim jer igra za dijete nije sam igra. To je ono što odrasli vide. Djeci je igra „njegov posao“. Kroz igru dijete uči. I koliko je mali ili veliki da bi učio i naučio? I kad treba početi učiti? Kad krene u školu jer tada počinju „ozbiljni zadaci“?!

Današnje društvo i dalje ne shvaća veličinu, težinu i važnost odgoja i obrazovanja dijete upravo u predškolskoj dobi. Većina je mišljenja poput: mali su, pa stignu ili  bude kad krene u školu, tad počinju drugačije životne brige. No, dijete treba pripremiti, zar ne? Naučiti ga da se snađe, sluša, poštuje, radi, sudjeluje, dogovara, snosi svoje posljedice, ima radne navike itd. Sve navedeno dijete može razvijati upravo s npr. nošenjem igračaka u park.

„Djeca se ne igraju, to samo odrasli tako vide. Djeca žive.“ Andrija Jonić

Nitko se od nas ne rađa s usađenim ili naučenim radnim navikama, već je njihovo usvajanje dio razvojnog procesa. Često me roditelji pitaju: u kojoj dobi dijete može započeti usvajati radne navike, odnosno, kada djetetu postaviti prve zadatke i obaveze? Radne se navike počinju usvajati od trenutka rođenja. Dijete jede, presvlači se i spava u određeno vrijeme i taj je dnevni raspored određen od roditelja, ali s obzirom na djetetove prirodne zahtjeve. To su prvi koraci za daljnje stjecanje radnih navika. Roditelj to radi nesvjesno i spontano.

A kada dijete navrši godinu dana, počne hodati, pričati i utjecaj na dijete se mijenja, zar ne? Jer dijete sad počinje biti samostalnije, izražava sebe, bori se za sebe, svoje stajalište i sl. Sjetite se situacija kad djetetu govorite „Ne! Nemoj baciti igračku!“, a ono ju baci. I upravo su ti prvi trenuci kada dijete učimo odgovornom ponašanju i radnim navikama.

Radne se navike stječu postepeno, prilagođeno djetetovoj dobi i sposobnostima. Kada dijete počne svjesno i razumno sudjelovati u komunikaciji i interakciji s drugim članovima obitelji znači da je spremno za veće zadatke i odgovornosti.

Djeca su vrlo sposobna i većinom mogu puno više od očekivanja odraslih

Pravila su iznimno važna u procesu odgoja i razvijanja radnih navika. Djetetu jasno morate reći što se od njega očekuje i postaviti pravila da bi znalo koje su njegove obaveze u obitelji. Tih se pravila zatim valja držati, ne samo dijete, već i vi. Znamo da ponekad nemamo dovoljno vremena i volje „natezati“ se s djetetom koje odbija izvršiti obvezu, ali trebate biti dosljedni.

Ako zahtijevate od djeteta da obavi neki zadatak, onda ga uvijek mora obaviti, a ne samo povremeno. Dakako, ako postoji opravdani razlog, nemojte siliti. U zahtjevima treba biti odmjeren, prilagoditi zadatke uzrastu i mogućnostima djeteta, treba pomoći kod njihovog izvršavanja i biti strpljiv i dosljedan. Ako ponekad bude teško, samo se sjetite da su usvojene radne navike dugoročno od velike važnosti za budućnost vašeg djeteta.

"Učenjem dijete unosi red u kaotično stanje koje ga okružuje". Marko Stevanović

Učenje je vrlo složen proces i traje cijeli život. Djeca predškolske dobi prvo uče u osjetilnom, motoričkom, emocionalnom, govornom, pa tek onda spoznajnom području. Što će dijete naučiti ako ga dovedeno na gotov čin? Možda je vaš odgovor ili neki potez najbolji na svijetu, ali dijete do njega treba za vlastito dobro doći samo.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Američki psiholog Walter Mischel prije četrdesetak godina proveo je  jedno od najvažnijih istraživanja u području psihologije uspjeha. Njegovo istraživanje, takozvani Standforski marshmallow eksperiment, sastojalo se od toga da je djeci ponuđen pomalo frustrirajući izbor – mogli su dobiti jedan sljezov kolačić (marshmallow) odmah ili dva ako bi uspjeli pričekati petnaest minuta. Dok su čekali, bili su sami i kolačić je bio pred njima, što je za četverogodišnju i petogodišnju djecu zaista pravi izazov. U studijama koje je među istom djecom provodio godinama poslije, Mischel je otkrio da su djeca koja su bila u stanju čekati i time zaslužiti veću nagradu poslije na raznim poljima bila uspješnija od djece koja nisu mogla čekati. Ovim je pokazao da je sposobnost odgađanja trenutnog zadovoljstva u ime nekog vremenski udaljenijeg, ali vrednijeg cilja, jedan od značajnih pokazatelja budućeg uspjeha.

Četiri vrste odgojih stilova

Autoritarni odgojni stil podrazumijeva velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Roditelji su usmjereni na postavljanje granica i pravila, skloni su kažnjavanju u situacijama kada se isto ne poštuje ili se prekrši. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj – dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti.

Autoritativni odgojni stil  naziva se još i demokratski i dosljedan. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

Permisivan odnosno popustljiv odgojni stil  podrazumijeva emocionalnu toplinu ali slabu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali postavljaju male zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje.

Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva slabu kontrolu uz emocionalnu hladnoću roditelja. Roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, djetetu ne postavljaju granice. Emocionalno su hladni, nezainteresirani za djetetove aktivnosti, zaokupljeni su sami sobom. Rijetko iskazuju roditeljsku ljubav.

Epidemija popustljivog odgoja

Nedavno sam sudjelovala na edukaciji gdje je bilo riječi o problematici i teškoći odgoja danas pod nazivom epidemija popustljivog odgoja a istaknuta su tri glavna razloga.

Pretjerano davanje. Današnja djece većinom imaju svega previše: odjeće, igračaka, aktivnosti, zabave. Uz to se nadovezuje i problematika sposobnost odgađanja trenutnog zadovoljstva. Ono kad dijete kaže: „Hoću to sad i odmah!“.

Prezaštićenost. Većina odrasli radi mnoge stvari umjesto djeteta time čine medvjeđu uslugu djetetu. Nadalje, prevelika zaštita djeteta. Ne žele da dijete iskusi nešto negativno. A upravo svladavanje teškoća i sposobnost nositi se sa svim emocijama razvija otpornost kod djece.

Slaba struktura. Najčešće dijete dominira u obitelji i ono postavlja pravila. Ili ako i postoje pravila, ne traži se pridržavanje pravila. Dijete nema ni dužnosti ni zaduženja. Kakvu poruku time šaljemo djetetu? Kako će dijete postati odgovorno biće?

„Budi promjena koju želiš..."

U knjizi „Obiteljska pedagogija“ Marko Stevanović navodi: „Obično se smatra da roditelji pružaju ljubav svom djetetu ako mu osiguraju sve potrebne materijalne uvjete ta rast, razvoj i učenje, ako djetetu kupuju sve što poželi i sl. Na tome, u izvjesnom broju slučajeva, sve završava. Međutim, to je velika varka i zabluda, jer takve uvjete može djetetu osigurati i netko tko mu nije roditelj. Ne treba zaboraviti osnovnu misao koja glasi: roditelj je roditelj. On to mora biti u svakoj situaciji.

Da bi suvremeni roditelj mogao odgovarati svojoj elementarnoj ulozi, ne mora biti puno obrazovan (koliko smo u ne tako davnoj prošlosti imali nepismenih i polupismenih roditelja koji su prekrasno i uzorno odgajali svoju djecu), ali zato može izgraditi cijeli sustav vlastitih odgojnih postupaka“. Kakvi su naši odgojni postupci? Koliki je njihov utjecaj na odgoj i razvoj djeteta? Svatko je odgovoran za samog sebe, a roditelj je još odgovoran i za dijete. Velika je to odgovornost, moćna je stvar odgoj, zar ne? Jedino što možemo i što smo pozvani mijenjati smo mi sami. Promjene koje nastaju u nama mijenjaju i druge.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram