Prelazak preko žeravice bosih nogu?? Ma ne,to jednostavno nije moguće! –rekoše moje kolege na poslu,davne 2001 god.,kad sam prvi put išla na radionicu Hodanje po žeravici pod vodstvom Reiki majstorice i instruktorice hodanja,predivne Jadranke Pavlinić.
Ta je, nadasve zanimljiva žena,gostovala u tada ekstrapopularnoj emisiji Latinica kod Denisa Latina,u kojoj je tema bila fenomen Hodanja po žeravici. Tu su razni gosti-fizičari,znanstvenici, hodači i vjerski vođe,pokušavali objasniti kako je to moguće da običan čovjek bos prehoda 4 metra dug „tepih od bukovog žara“ koji razvija toplinu oko 600-800 stupnjeva celzija a da se ne opeče.
Bilo je tu vrlo zanimljivih teorija i pretpostavki,međutim ipak je i dandanas znanstveno nerazjašnjeno kako je to moguće.Od malih nogu nas cijeli svijet upozorava da vatra peče,pa ovo izvanserijsko iskustvo uništava taj Mit i pruža tragatelju za istinom posve novu perspektivu. Također,u njemu se rađaju i dubokoumna pitanja:“Što je istina u životu?“ Koliko uvjerenja nosim sa sobom kao teret,a zapravo,čak nisu ni istinita? Svako duhovno putovanje počinje kad pojedinac postavlja ovakva i slična pitanja o smislu života.
Firewalking-Hodanje po žeravici je jedan od najstarijih rituala na svijetu, a hodalo se zbog svega i svačega. Unesco je zaštitio kao nematerijalnu kulturnu baštinu Nestinari plesače u Bugarskoj koji na dan sv.Helene i Konstantina plešu na vatri, što poništava jednu teoriju „znanstvenika“da je stopalo samo kratko u dodiru s žarom, pa zato nema opeklina .U starom Rimu su oni koji su mogli neozljeđeni prehodati žeravicu bili oslobođeni poreza (ovo bi mogli uvesti i kod nas u Hrvatskoj).
Od starih vremena, ljudi različitih kultura vjeruju da ovaj ritual ima sposobnost mističnog iscjeljenja pa hodaju za ozdravljenje od bolesti, za oslobođenje od raznih fobija i strahova,za ispunjenje želja,za osobni razvoj.Osoba predaje vatri sve ono što joj više ne treba,kako bi prešla u novi način života,oslobođena od tereta.Također,granice mogućeg u umu čovjeka koji prehoda žeravicu,više nikada nisu isti.Mijenja se svijest i neurologija mozga odmah nakon iskustva,za što je inače potrebno puno više vremena i učenja putem nekih „normalnih“ljudskih iskustava.
S obzirom da sam osobno prehodala žeravicu desetak puta u 4 radionice,3 puta s Jadrankom Pavlinić,a jednom u Zagorju s Yoga učiteljem Jožom Šćurecom,odlučila sam NLP zajednici organizirati Tajno iskustvo s temom Firewalking.
Tu subotu,03.06.2017.okupili su se NLP hooligani,njih 20-tak na autobusnoj stanici Trnovčica 117,nemajući niti blagog pojma o tome što ih čeka. Došla sam po njih na dogovoreno mjesto,a kad sam ih ugledala u tako velikom broju,srce je palo u želudac i zaplesalo ratni ples.O,Bože dragi,kaj mi je ovo trebalo?-pomislih potiho.
Čini mi se da sam sve svoje strahove prešla u tom trenutku,pa je poslije sve bilo nekako lakše. Povela sam ih na mjesto događaja,u prekrasan krajolik,posve odvojen od buke i civilizacije. Bližio se sumrak,u daljini su se nazirali obronci Medvednice i osvjetljena crkva na Granešini usred seoskog pejzaža, a svugdje oko nas mir i tišina prirode, s ponekim cvrkutom ptica i kreketanjem žaba s obližnjeg potoka. Tu se, na rasprostrte dekice, smjestilo dvadesetak glasnih i veselih ljudi, kojima tek sad nije bilo ni najmanje jasno zašto su došli ,jer sam namjerno sakrila drva u travi, kako bi ih bi do zadnjeg trenutka držala u znatiželjnom iščekivanju.
Nevjerica i uzbuđenje na njihovim licima kad sam konačno otkrila temu ove hooliganštine, bila mi je predivna nagrada za moj trud oko organizacije događaja. U uvodnom djelu opisala sam im moja iskustva s vatricom, otkrila im tijek postupaka prije i poslije hodanja pa im podijelila papire na koje su napisali sve ono što žele predati vatri i zbog čega hodaju. Svi zajedno smo se u tišini suočili sa našim strahovima i osvijestili na papiru neke probleme, spremni zauvijek ih predati Gospođi Vatri i tako ju nahraniti da bude zadovoljna i milostiva prema našim tabanima. Zapalili smo vatru u toplini proljetnog predvečerja,posjedali se oko nje u krug, uživajući u posebnom miru pucketanja drva i plesu plamičaka, iščekujući trenutak da izgore,a papiriće sa strahovima i problemima bacili smo u oganj.
Otprilike sat kasnije,razgrnuli smo užareni ugljen bukve i raširili ga u stazu cca 4 m, što je bio prizor istodobno veličanstven i zastrašujući. Okružili smo užareni tepih,bosih nogu,u namjeri da učinimo te nevjerojatne korake, još uvijek sa 100 pitanja u glavi ,kak ćemo mi to napraviti? Možemo li mi to napraviti? Zakaj nam to zapravo treba? A zatim prelazak preko svih tih uobičajenih samo sabotirajućih misli u glavi i evo, netko prelazi prvi, odmjerenim i odlučnim koracima pa zatim drugi pa treći uz pljesak i glasno oduševljenje svih ostalih.
Prelaze svi i po nekoliko puta,vjera i hrabrost na visokom nivou sada kada smo uspjeli prehodati prvi put, a samopouzdanje ogromno, poput Himalaje. Nakon što smo svi završili sa željenim brojem prelazaka, dok su se pregledavala stopala koja su lagano žarila kao podsjetnik što smo upravo učinili,rumenih lica rastali smo se i otišli svojim kućama.Svatko sa svojim mislima,sa doviđenja do iduće hooliganštine.
Poslije feedback prisutnih,većini hodača stopala potpuno neozljeđena,sveukupno par manjih opeklina na stopalima 2 osobe. Ljudski um je svemoćan i iznad materije. Neprestanim prelaženjem preko osobnih granica kao i granica mogućeg mi rastemo i razvijamo se u veličanstvenosti samih sebe ali i čovječanstva u cjelini .Jer svatko od nas tako nov i promijenjen,svjesno i nesvjesno utječe na sve ljude s kojima se susreće .Zato smo na crvene papiriće napisali nakon hodanja“:Ja mogu učiniti sve što odlučim!“A to je i najvažnija poruka i svrha ovog iskustva. Čovjek nakon toga kaže sam sebi,pri nailasku na prepreku ili problem koji treba riješiti: Ako sam uspio prijeći preko žeravice,onda mogu učiniti sve, ništa mi nije nemoguće!
Za kraj,mogu sa sigurnošću potvrditi,nakon 5 iskustva,da je svako novo prelaženje preko žeravice potpuno drugačiji doživljaj, a razina straha dok stojim pred užarenim tepihom svaki put je sličnog intenziteta.Dakle baš svaki put je prisutno prelaženje vlastitih granica. Baš kao i u svakom novom tajnom iskustvu NLP hooligana.
Marijana Špoljarić, NLP Practitioner
[supsystic-gallery id=23]
Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:
Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini:
MARIJANA ŠPOLJARIĆ, 46, vozačica tramvaja
Čekala sam da uđem u Klub tajnih iskustava. Znala sam da će mi to podići samopouzdanje.
To su banalne stvari, ali to te itekako gradi. Ne znaš što te čeka, što ćeš iskusiti, ali znaš jedno - da moraš izaći van iz svoje zone i da ti upravo to treba da stekneš ono pravo samopouzdanje. Htjela sam biti dio te lude ideje. Htjela sam biti dio ljudi koji pomiču svoje granice.
Prvo što me privuklo je Klub Tajnih iskustava, NLP Hooliganštine. Privuklo me ime i to što se izlazi iz zone svoje sigurnosti. Odlučila sam da želim biti Hooligan! Idem na trening kako bih mogla „ući“ u Klub! Znala sam u što se upuštam. Htjela sam ojačati samopouzdanje. Osjećala sam da mi nedostaje za odluke u životu. No, dobila sam još tonu stvari koje nisam očekivala.
GLAS OD MAME U GLAVI
Trebam se popeti u adrenalinskom parku na stijenu, a ja čujem glas od mame u glavi „Ti si nespretna!“.. borim se sama sa sobom, osjećam nesigurnost penjući se, skliže mi se... U tom trenutku začujem trenera: „Izađi iz glave!“ Odlučujem „Ma baš me briga!“ i nekako uspijevam doći do kraja.
Osjećala sam se kao da sam se popela na Mount Everest! Sam sebi narasteš u očima. Bila sam ponovno u svojoj drami odustajanja, ali nisam odustala. Pobijedila sam svoj vlastiti dijalog.
Tada je taj osjećaj bio još jači. Ja želim biti NLP Hooligan!
Htjela sam doprinijeti. Pravila Kluba su da i sam trebaš biti organizator pa sam već nakon dva mjeseca članstva organizirala svoje prvo Tajno iskustvo. To je u meni izazvalo osjećaj velike odgovornosti, jer drugima mogu pružiti nešto što je značajno i zanimljivo za njihov život. Osjećala sam velik ponos nakon uspješne organizacije.
ŽIVOT U OBLACIMA
Prije NLP treninga sam duže vrijeme željela pomagati ljudima i biti terapeut. Prerasla sam ono što sada radim, iako mi je stvarno super na poslu.
No, bila sam “lelujava“. Živjela sam u oblacima. Bila sam sanjar. Znala sam da mogu biti terapeut, znala sam da mogu i živjeti od toga, ali nisam znala kako da započnem. Razmišljaš o cilju, a nikako da ga postigneš. Kao da su mi falili dijelovi slagalice...
Često sam odgađala stvari i prebrzo bih odustajala. Uvijek bih si govorila „Nije to moj put“ ili „Nisi ti još za to“.
Znala sam da mi nedostaju alati u komunikaciji. Čula bi neki problem, znam da mogu pomoći, ali moje prve dvije rečenice u startu bi odbile osobu. Početno povjerenje koje sam imala, nestalo bi u trenu.
NLP – PUT PREMA ZVANJU TERAPEUTA
NLP me spustio na zemlju. Kako, zašto?
Zato što je to konkretan alat da razgovaraš sa svakim njegovim jezikom.
Nisam razumjela ono što sada razumijem – tipove ljudi, kako tko procesuira informacije. Prije sam sa svima razgovarala na isti način! Danas mogu razgovarati sa svakime na njegov način.
Sada znam kako da dođem do cilja. Znam da se jedan cilj sastoji od niza malih ciljeva. Imam posložene korake, znam male ciljeve koje me vode do velikoga.
KOPANJE I ORANJE MOŽE BITI ZADOVOLJSTVO
Sada sam stekla samopouzdanje da krenem ozbiljno i odlučno u to da pomažem drugima. Imam samopouzdanje u svakom trenutku. U skladu su mi razmišljanja, ono što govorim, kako živim i što predstavljam i stojim iza toga. Ne odustajem tako lako kao prije niti odgađam. Za svaki cilj se treba kopati i orati. Razlika je samo što kopanje i oranje može biti zadovoljstvo!
BOLJA ORGANIZACIJA VREMENA
Želim se daje educirati, poraditi na svojem glasu, na dikciji, zato ću upisati NLP Master.
Također, sada mnogo bolje organiziram vrijeme. Sve što odlučim učiniti, odmah znam koji mi je cilj i bolje određujem prioritete. Na taj način sam si oslobodila vrijeme. Sad imam vremena za teretanu, za učenje....
ODNOS „Nikako se naći“
Na privatnom polju odnos sa starijom kćeri je baš bio „nikako se naći“ i to na dnevnoj bazi, zbog pogleda na život i stvarnost uopće. „Kako to da sa vlastitim djetetom ne mogu naći zajednički jezik?!“ To je u meni izazivalo osjećaje sumnje i nevjerice u sebe, jer kako ću raditi s ljudima, ako se svađam s vlastitim djetetom? Znala sam se svađati i sa sestrom.
Sada je potpuno drugačije. Ja se zaustavim. Kažem nešto slično, ali na drugačiji način, jer vidim stvari u njezinoj glavi drugačije. Razumijem bolje i bolje komuniciram. Partneru sam pomogla da prestane kasniti. One je sam komentirao „Baš ljepše komuniciramo!“ jer ne ulazimo u konflikte.
ALAT ZA MIR U KUĆI
Znam kako tražiti pomoć od svoje djece na drugačiji način. „Nemoj sad razmišljati gdje će i kada objesiti veš, sad pričamo“ govorim svojoj kćerki u trenutku kad se baš obje dobro osjećamo i šalimo. To nije manipulacija, to je odgoj, ali na lakši način. Nastao je mir u kući. Najveći uspjeh mi je što mi se starija kćer „dala u ruke“, tj sad imamo odnos da mi vjeruje i da s njom mogu vježbati naučeno na treningu. Uspjela sam i navesti bivšeg muža da razgovara sa mnom. Shvaćam bolje njegovu stranu priče i ne shvaćam situacije više osobno.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com
GLEDAM IZ TUĐIH CIPELA
Ušla sam u njegove cipele. Sada znam gledati iz tuđih cipela. Nema pogrešnih očekivanja od osoba pokraj mene. To mi je jako važno. Ako je meni nešto lako, to ne znači da je i drugoj osobi to lako! Sad tek shvaćam da sam od drugih očekivala za njih nemoguće stvari i da smo i ja i ta osoba bile nezadovoljne od takvih očekivanja!
ŽIVIM 11 OD 10
Prošla sam dosta tečajeva, metoda, alternativnih iscjeljivanja, želeći iscijeliti sebe i stvoriti najbolju moguću verziju sebe. NLP je najbrži i najučinkovitiji način da izgradiš sebe. Primjenjiv je u apsolutno svemu; ne postoji područje života u kojem NLP ne doprinosi. Očekivala sam tehniku s kojom ću naučiti lakše prići ljudima, no NLP je sveobuhvatna tehnika koja pruža mnogo više od toga. Ja sam prije živjela dobro. Živjela sam 7 od 10, a sada živim 11 od 10! Pomaknute su sve moje granice.
Nasmijala sam se u posljednjih 2 mjeseca više nego u posljednjih 5 godina.
Moja edukacija sada traje dva mjeseca, aktivan sam član communityja, intenzivno vježbam sve naučeno s treninga i kod kuće. Ono što je neobično je da učimo, a zabavljamo se! Ova edukacija je neobična, jer je trener poseban!
JA TERAPEUT
Da nisam upisala trening, sad ne bi imala opciju da radim ono što obožavam, što me čini sretnom i da od toga živim.
Želim pomoći da se ljudi oslobode uvjerenja koje ih sprečavaju da žive punim plućima i ostvare što žele. To su uvjerenja koja dobivamo od okoline i roditelja. Kao ono da sam ja nespretna, što mi je mama često govorila tijekom djetinjstva. Kad sam bila dijete, zbog tog uvjerenja mi je tjelesni bio noćna mora. Nisam se uspjela popeti na uže do 8. razreda.
Prije 15 godina imala sam problem s depresijom. Uvidjela sam da depresiju liječe oni koji nikad nisu patili od toga. Danas mnoštvo ljudi povremeno ima depresiju. Savjetuje se boravak u šumi, treninzi, druženje s prijateljima, no ne razumije se da osoba u tom stanju to tada jednostavno ne može. To onda stvara začarani krug - osoba je ljuta na sebe. Meni nije bila prihvatljiva ideja da pijem lijekove. Shvatila sam da jedino JA mogu sama sebi pomoći. Postala sam energoterapeut, koristila vlastite resurse i već sam godinama stabilna i sretna osoba. Pomogla sam prijateljima, susjedima, ukućanima i dobivala dobre povratne informacije - da se osjećaju mirnije i smirenije. NLP mi je dao samopouzdanje, alate da se bolje organiziram i da potvrdim ono što sam prije osjećala kao svoju životnu svrhu.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
