I 10. NLP kamp okupio je super ekipu pa su se tako na jednom mjestu našli Hooligani, Masteri i BPA (čitaj Briljantna Predsjednica čiji identitet nećemo otkrivati) koji su u sebi odvezli doma nova iskustva, neki sportske ozljede i opekline, a baš svi dobro raspoloženje.
Prvi dan kampa (srijeda) kontinentalci su se rasporedili po automobilima pa iz metropole krenuli put juga, prema porukama koje su stizale u Grupu dalo se isčitati da su svi natankali gorivo na svojim polaznim točkama što je bitan preduvjet za dobar start kampera i naravno dolazak na cilj u bazu (Mandre, otok Pag). Jedni su došli prvi u bazu i otišli na plažu a drugi nisu došli prvi pa su dobili zadatak ispeći meso na roštilju. Bilo je tu i trećih, no ne znam točno što su radili te večeri (nažalost došla sam tek sutra ujutro) jer su poruke prestale stizati; mislim da su razmjenjivali vizitke kako se to uobičajeno radi prve večeri NLP kampa.
Drugi dan kampa (četvrtak) bio je rezerviran za Wakeboarding. Pristigla sam u bazu taman na vrijeme za srknuti slatku kavu koju kuha Saša Tenodi i odraditi školu wake-a na suhom. Očito mi je bilo preveć šećera jer kad je pola sata kasnije teoriju trebalo pretvoriti u praksu (drži bar=prečku na boku i lagano ispružaj ruke, ne vuci!) nije mi išlo. Daska mi se uglavnom nije topila prednjim dijelom ali svejedno sam startala više puta roneći a ne klizeći po površini mora. Sigurno ste čuli za wakeboard? Upišite u pretraživač wakeboard cable Pag, imate i live streaming kameru (neće članak nigdje pobjeći)- bolje da znate o čemu pričam.
Što reći (koju pp), bilo nas je koji smo taj dan 2 sata wake-a iskoristili do zadnje minute, bilo da smo samo vježbali upornost i savladavali frustraciju ili smo uspjeli već prvi dan odvoziti puni krug (mi s kampa znamo tko je taj-isti je uspio i instruktora penjanja vinuti u zrak). A bilo nas je koji nismo bili zainteresirani za ovu aktivnost pa nismo ni probali stati na dasku.
Glad je među nama zavladala točno kad se Branka ukrcala na trajekt u Prizni tako da smo se sinkronizirano (pro)našli u 15:30 na ručku u Giardina (konoba Giardin u Kolanu bila je naša „mama s toplim ručkom“ svih dana kampa). Da opisujem klopu? Ma neću, to bi bilo u rangu s prepričavanjem utakmice SP koja je uslijedila te večeri. Tko je gledao je gledao, tko je njamao je njamao.
Nakon ručka krenusmo autima natrag u bazu. Dario je uočio nestanak prednje tablice na mom autu. Kako inače ne vjerujem u teorije zavjere uopće mi nije palo na pamet da se radi o hooliganštini, odnosno da ista nije slučajno nestala. Uglavnom pustimo tu enigmu, tablica je pronađena dva dana kasnije i sad mi onako „spigana“ svaki put kad je ugledam otkida pozitivno sidro!
U bazi smo neki od nas popili kavu na dominantnoj terasi i otišli na plažu/spavati ne bismo li se pripremili biti vatreni navijači par sati kasnije u obližnjem kafiću. Što je još važno iz te večeri: Lana je nabavila 3 porcije prženih krumpirića u gluho doba noći i mi smo dali 3 gola; nema slučajnosti!
Dan treći (petak) osvanula je frtuna juga i kiša, jednostavno predobar dan da bismo ga vejstali (eng. waste) po doma. Tako smo nakon doručka dočekali Milicu i dogovorili posjet sirani Gligora. Sva sreća nismo provjerili protukliznost pločica u pogonu iako je proizvodnja sira poprilično mokra djelatnost. Nego smo množili litre mlijeka godišnje utrošenog za proizvodnju ovčjeg sira i računali koliko točno ovaca pase na baš Onoj livadi . Onda smo degustirali koja se vrsta sira sljubljuje s dinjom a koja s cherry rajčicom, s vinom su mi prijale sve servirane vrste.
Sva sreća da su neki spakirali nepromočive wind jakne pa smo unatoč vremenskim prilikama mogli krenuti u Novalju po Poklon. A poklon je bila paleta mesa za roštiljanje by Petason d.o.o. koju nam je naša draga Petra poslala, a mi smo u dva navrata sve propisno „uklonili“ uz kap vina, nazdravljajući joj.
Imajući vremena do ručka otišli smo na predah u Gaudiña u kojem je svirala odlična glazba (nisam odgovorila Superliku što ja slušam jer je tema glazbe došla kasnije na vremenskoj liniji). Dakle nabavili smo u Novalji sve za večeru pa krenuli „kod mame“ na ručak. Opet je bilo dobro u Giardina (primijetili ste ovo a na kraju riječi-get use to it), konobari su posluživali i bezglutenski desert, jedina zamjerka-okrenulo je na buru pa smo se zaputili u bazu jer se kratki rukavi ne daju lako rastegnuti na 3/4. Napacalo se meso, naložio se roštilj, narezale tikvice, ispeklo se i pojelo! Zapravo, nije se to samo napravilo nego kako je BPA lijepo primijetila „netko je pekao roštilj 8xduže nego je zakonom dozvoljeno“ a mi gladnjaci smo pomogli da se meso ne ohladi na stolu.
(Napomena: za vrijeme trajanja kampa se pije iz staklenih čaša a jede iz keramičkog posuđa metalnim priborom za jelo, prvA koja se ponudi oprati suđe može slobodno to i učiniti, tu nema nikakvih ograničenja.)
Uglavnom DJ je složio aparaturu da nam auditivno i vizualno oplemeni još jednu večer hedonizma. Bilo je te večeri i kartanja, sjećam se da se spominjao Hitler i liberali a partizani uopće nisu tako da ću na sljedećem kampu pozornije slušati, sad se ne usudim analizirati ove nelogičnosti.
Evo subote! 4.dan kampa osvanula je bura. Čemu toliki vremenski detalji pitate se? Gle,čuj, nebitni su ako sjediš u stanu na nekom velegradskom/provincijskom kauču ali bitni su ako si blizu Camping village Šimuni i želiš probati sve sportske aktivnosti koje ljeti nudi Kecerin sport!
Večer prije dogovoren je polazak prema Šimunima u 10, svi k'o jedan, organizirani na vrijeme krenusmo. Nela nas je odmah preusmjerila na aquapark jer vremenski uvjeti nisu dozvoljavali morske aktivnosti koje uključuju jedro (Bojan je to jutro već skupljao gumenjakom ekipu koja je odjedrila prema Maunu). Nakon spuštanja po toboganu i hrvanja na trampolinu vratili smo svoje ožiljke na drugi kraj uvale pa smo neki do ručka još probali SUP-ati i otišli na turu kajacima. S kopna izgleda lako upravljati tim plovilima no zna se dogoditi da se netko neplanski okupa u odjeći! Nakon ručka se wake-alo, hoću reći hrabri nlp-evci su prkosili buri. Tako je npr. Branka u tili čas savladala teoriju, a očito i praksu kad je po tom vremenu odvozila cijeli krug. Strategija nije tajna kaže ona, kreneš i naučiš! (Yeah, kako tko!)
Neki smo se vadili na hladnoću i odmarali to popodne. Ajmo natrag u bazu navući sve duge rukave koje imamo na raspolaganju! Te večeri je kod većine nas dobro prošao i čaj, eh nemojte sad reći da ste od onih koji piju čaj samo kad su bolesni!
Nedjelja, 5.dan, osvanuo je maestral. Jutro smo proveli na Zrću wakeboard-ajući jer što bismo drugo radili na toj lokaciji, a popodne u kampu Šimuni učeći windsurf i jedrenje. Instruktori iz Kecerin sporta objasnili su nam osnove windsurf-anja na suhom, tu smo isprobali položaj tijela na dasci, namještanje booma, otvaranje i zatvaranje jedra.
Meni se činilo jasno, usidriš si osnovne pokrete i okret po stražnjoj strani daske pa još zapamtiš analogiju jarbola s volanom a jedra s pogonskim motorom. Kad sam shvatila da to uspijevam izvesti i na morskoj površini adrenalin se pojačao! Taj dan bilo je u programu i jedrenje s instruktorom, tu smo se otimali tko će prvi stati u red a uspjelo ih je odjedriti samo troje. Vjetar je jačao i ponovo nas ranije od očekivanog pospremio na kopnene aktivnosti tipa roštiljanje, kartanje i još ponešto.
Već je ponedjeljak, zadnji dan kampa? Ništa čudno, vrijeme brzo prolazi kad si u dobrom društvu!
Ubacili smo spakirane kufere u auta i krenuli to jutro na penjanje. Instruktor nam je objasnio da na umjetnoj stijeni koju penjemo nisu zadani smjerovi po bojama nego penješ kuda odabereš, glavno da ne koristiš rupe za pridržavanje (jesmo!) Ajmo, kome je sportsko penjanje izgledalo jednostavnije iz žablje perspektive nego viseći sa stijene? Mislim da je svima nama koji smo probali.
Tom su se prilikom nizali komplimenti glede izrađenosti latissimusa dorsi i vrste hlačica, mjerila se kilaža i sl. U najboljoj namjeri dobacivala su se guesstimated uputstva za penjenje iz poluhlada jer na kampu se svi podržavaju i međusobno ohrabruju, to i jest bit zajednice! Veseliti se tuđem uspjehu a pogotovo skinuti kapu onom koji je bolji od tebe!
To zadnje jutro smo još stigli i na windsurf , neki su riskirali kašnjenje na trajekt da bi iskoristili zadnji reful bure. Odveslala se još pokoja tura kajakom. Popila se i jedna piva u hladu. Tu smo se već krenuli pozdravljati do skorog viđenja.
Idemo! Idemo! Otišli smo na mamin ručak podijeliti zadnje porcije i master naredbe, a malo kasnije se uputili prema svojim bazama u „stvarnom svijetu“. Već sam bila doma kad su u Grupu krenule stizati poruke s autoceste-fotke s odmorišta na putu prema metropoli, još uvijek su tu ozarena lica, ekipa za 5 ste!
Kako to, kako to da je 5 dana tako brzo prošlo...nije mi jasno0...
Piše: Maja Špralja, NLP Practitioner
Ono kad ti Uskrs dođe ranije, a nisi još ofarbal jajca za tuckanje? Sigurno se pitate zašto se Uskrs ne slavi svake godine u isto vrijeme ili možda i da? Možda to pak ovisi o odluci Stvoritelja da je sada vrijeme da pomakne kamen s pećine, izađe van i počasti ekipu za ročkas ili… je opet neka Hoo u pitanju?
Ove godine nam je došao ranije! Pijaniji, zabavniji, raspjevaniji, ali ništa manje svetiji nego do sad…no da ne otkrijem sve tajne odmah na početku, krenimo od onda kad je sve započelo. Bilo je to davne 2017.-te kada je Maja Marija odlučila organizirati Tajno iskustvo. Pridržavajući se pritom osnovnih sakramenata Tajnog iskustva kao što je učenje novih vještina, usavršavanje već postojećih, prilika da isprobaš stvari koje vjerojatno ne bi imao prilike vidjeti, čuti i osjeti, razmjena iskustava i prije svega odlična zabava.
Svoju tajnu dugo je vremena skrivala od svih svojih dragih Nlp-ievaca i pomno osmislila svaki detalj ovog fantastičnog i dugo najavljivanog događaja. Župni oglasi za ovu Hoo su glasili ovako: poželjno je ponijeti misno odijelo, obavezno prsten (zlatni ili srebrni) te križ, valjda kao znak za raspoznavanje onih čru sljedbenika, te naravno koju kinticu za lemozinu,…da izgubila me je već na misnom odijelu, ali si uvijek razmišljaš kako ne želiš propustiti iskustvo, jer taj osjećaj kad shvatiš, nakon zbunjujuće, dvosmislene pa čak i trosmislene poruke koju dobiješ danima ranije, da se isplatilo doći i da nigdje drugdje ne bi radije proveo ovu subotu, jer imaš priliku izaći iz svojih okvira i isprobat nešto novo. Bez iznimke, to se desilo i ovaj put.
Mjesto susreta je bila crkva sv. Antuna Padovanskog. Zanimljivo…nismo se ni ovaj put išli moliti. Polako smo se počeli okupljati i klasika nabacivali pokoju foru o crkvi, svećenicima i razdjeljcima, iščekivali Mariju da uskrsne pred nama i odvede nas za početak bar na toplo. Nakon što su svi pristigli, krenuli smo prema tajnoj lokaciji. Kalvarija od nekih petnaestak minuta uzbrdo u smjeru Duha Svetog završila je pred ulazom poznatog nam lokala. Unutra nas je dočekao naš Stvoritelj, posjeo svoje promrzlo stado i natočio, a za to vrijeme Marija nam je najavila što ćemo proći na ovom tajnom iskustvu. Svako je izvukao papirić sa brojem koji je označavao redoslijed i broj pjesmi koje ćemo pjevati. Oooo da KARAOKE BABE!
Maja ili po nlp-ievski Marija ideju za karaoke je dobila iz želje da proširi svoju mapu i isproba nešto što do sad nikad nije napravila, da nam otpjeva koju za dušu! Želja joj je bila da i drugima kojima je izazov pjevanje ( ne računajući ono pod tušem di smo si svi Pavarotti u izvedbi onih brižnih iz Supertalenta) prošire svoje mape ,opuste i odlično zabave. Opremu i fantastičnog Danijela, koji je sve naše glazbene želje ispunjavao do kasno u noć, organizirala je preko firme Godji entertainment. Odabir repertoara objasnila je: „htjela sam da se pjeva nešto što je (po mojoj procjeni) neuobičajeno za mapu NLP-evca, ono što ljudi ne upale ujutro dok piju kavu,poskočice koje možeš čuti na piru i sl.“
U duhu uskršnje solidarnosti birala je pjesme koje više-manje svi znaju ili su bar poznate po refrenu, a opet da nisu prezahtjevne ritmom za one s malo manje sluha i hrabrosti za pjevanje u javnosti. Iz dostavljenog popisa pjesama, Marija je odabrala po 20tak ženskih i 20tak muških vokala, a pjesme su bile brojčano obilježene na papirićima koje smo izvlačili tako da do zadnjeg trena prije nego si došao na red nisi znao koju pjesmu ćeš pjevati. Papirići su označavali kojim ćemo redoslijedom pjevati, a i ideja je bila da dečki u prvom krugu pjevaju ženske vokale, a cure muške te se u drugom krugu obrnuto pjevalo.
Marija se izvrsno snašla u ulozi domaćice večeri i odlično moderirala cijelu priču što se pokazalo super nakon par čašica ohrabrenja. Na kraju giga bilo je glasovanje za najgoru i najbolju izvedbu, a najbolji i najgori izvođač su na kraju izvlačili papirić na kojem je pisalo „više sreće drugi put“ i „nagrada“, kako je Maria objasnila : „smisao je bio da i onaj najgori može doći na vrh ako ima sreće jer nije samo talent presudan u životu.“ Nas nekolicina zbog malo previše ohrabrenja na početku, nismo se ni puštali mikrofona tako da šteta da nije bila i treća kategorija, za najbolji / najgori zbor ili grupnu izvedbu.
Budući da je uz tajno iskustvo bila organizirana proslava rođendana našeg Stvoritelja, nove glazbene nade počele su pristizat u sve većem broju. Gotovo da nitko nije mogao odoljeti da se ne okuša u prezentiranju svojih vokalnih (ne)sposobnosti i zabavi cijelu ekipu. Uskršnji party se nastavio do kasno u noć, a samo oni najjači su ostali do prvih jutarnjih ptičica pjevajući posljednje note „pirskih“ poskočica. Eee da ako niste znali Uskrs se često naziva i Vazam, a riječ dolazi od vuzem ili uzeti, ili u ovom slučaju oduzeti SE uz drage ljude, pokoju ohrabrenja i domaćicu večeri kao što je Maja Marija, kojoj se svi zahvaljujemo na ovom odličnom iskustvu, proširivanju mapi i odličnoj atmosferi.
U konačnici ono najbitnije se i dogodilo svi pođosmo u miru kućama.
Hoo Amen
Iva Ukić, NLP Practitioner
Organizacija: Maja Špralja a.k.a. NLP Maria
Dragi budući organizatori , ovdje ćete pronaći popis svih dosadašnjih (službenih) tajnih iskustava u organizaciji Practitionera i Mastera communitya NLP Hrvatska kako bismo izbjegli slučajna ponavljanja iskustava:
Lista prijavljenih NLP kolega za organizaciju tajnih iskustava u 2018. godini: