Početni su redci pozivnice za 39. Tajno iskustvo u organizaciji Serhiia Vorone.
U najavi nadolazećeg tajnog iskustva, Serhii je predstavljen kao osoba sa poprilično interesantnom kinestetičkom mapom od koje možemo očekivati izrazito dinamično iskustvo, a opet možda i ne. S jednom huliganštinom iza sebe očekivala sam ponovno odličnu zabavu i željno iščekivala pozivnicu. Nekoliko dana prije dobili smo detaljnije upute gdje i kada se nalazimo kao i potrebnu opremu koju bi trebali ponijeti sa sobom, što je uključivalo: TENK, metke, odjeću u kojoj možeš napraviti špagu i kolut, 100 HR kuna i najvažnije DOBRO RASPOLOŽENJE!
Nas 20tak sretnika okupilo se je u subotu navečer kod paviljona 2 sa zapadne strane Velesajma oko 18:00h. Nakon početnog smrzavanja zbog iščekivanja svih sudionika uputili smo se prema tajnoj lokaciji. Zanimljiva činjenica vezana za tajno iskustvo je ta, da mjesto okupljanja ne znači nužno i točna lokacija njegovog održavanja pa tako ni ovaj put to nije bio slučaj te nakon kratke šetnjice na uvjetima minus Rusija došli smo pred ulaz Mačevalačkog kluba Inter. Po samom dolasku treneri kluba su nas uputili u prostorije svlačionica gdje se većina nas preobukla u komotniju odjeću. Tek ulaskom u glavnu dvoranu shvatila sam kakvo me ovaj put iskustvo očekuje. Mačevanje! Genijalno! Od kad sam bila klinka fascinirale su me priče o mušketirima i mačevanju te je ovo bila jedinstvena prilika da se napokon „profesionalnije“ okušam u tome.
Povijesni oblik mačevanja odnosno realna borba s visokim stupnjem rizika danas se ne susreće. Mačevanje je preživjelo u praksi kao moderan olimpijski sport, atraktivan i zahtjevan, opremljen rekvizitima, zaštitnim sredstvima i priborom za signalizaciju pogodaka koji su proizvod visoke tehnologije te kao scensko mačevanje, neophodno u teatarskim ili filmskim scenama. Povijesni razvoj mačevanja usko je vezan uz povijest ratovanja koja su djelomično definirala razvoj ljudske civilizacije. Početne oblike pronalazimo još u doba Grčke i Rima, a kasnije u razdoblju srednjeg vijeka kroz dvoboje koji su predstavljali način rješavanja sporova, viteške turnire. Mačevanje kulminaciju doživljava u XV. stoljeću kad u praksu sve više ulazi vatreno oružje tako da se ono pretežito zadržava na razini „opasne zabave“ među plemstvom gdje se sve više profilira kao vještina, gotovo umjetnost, koja se najviše prakticira u Italiji, Francuskoj te Španjolskoj-kolijevki novog oružja rapira(mača). Početak sportskog mačevanja definira pojava floreta i žičane maske za zaštitu lica krajem XVIII. st. Floret je služio za vježbu i usavršavanje tehnike, a rapir za borbu. Pojava žičane maske omogućila je sigurnije bavljenje mačevanjem tako da ono postaje predmetom nadmetanja bez rizika i namjernog nanošenja ozljeda.
Današnji oblik mačevanja kao olimpijskog sporta transformirana je inačica oblika mačevanja s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća s područja zapadne Europe. Mačevanje se pojavljuje kao olimpijska disciplina već na prvim Olimpijskim igrama u Ateni 1896. godine. Postoje tri osnovne discipline u mačevanju koje se razlikuju po vrsti oružja te dijelu tijela protivnika na kojem se priznaje pogodak. Vrste oružja su floret, mač i sablja, koje se međusobno razlikuju svojom veličinom, oblikom, težinom i najvažnije dozvoljenim mjestom uboda gdje se ostvaruju bodovi. Mjesto borilišta se u mačevanju naziva planša ili pista širine od 1,5-2 metra, dok duljina ovisi o vrsti oružja.
Nakon uvodnog govora trenera Filipa Vukovića krenuli smo na zagrijavanje i svladavanje osnova. Prije same akcije podučili su nas osnovne korake, u pogledu držanja, kretanja i pravilnog izbačaja ruke, te smo se nakon tog podijelili u četiri grupe, a svaku je vodio po jedan trener. Svaka grupa je sa svojim trenerom prošla set vježbi kojima smo savladali osnovne korake napada i obrane. Nakon pola satnog treninga uslijedio je NLP turnir!
Podijelili smo se po dvije skupine na dvije staze i nakon toga smo imali odlučujući set borbi za prvo mjesto. Metoda izvlačenja papirića sa brojem odlučila je tko će nam biti protivnik u dvoboju, tako da je u mojem slučaju bila prisutna biblijska scena Davida i Golijata u oba slučaja. U konačnici prvo mjesto odnijela je ekipa Žapci koji su doskakutali do prvog mjesta,a kasnije i postolja. 😀 Nakon završnog naslikavanja i euforije uputili smo se po običaju u najbliži lokal, za neke vjerojatno i najiščekivaniji dio večeri, na pivicu i druženje.
Ovo iskustvo mi je bilo pregenijalno kao i svako prije i nakon, jer imam priliku isprobati stvari koje inače ne bih i izaći iz svojih uobičajenih okvira subotama tako da se zahvaljujem Serhiiju i NLP Community-ju na ovom odličnom iskustvu kao i svakom budućem.
Organizacija: Sergey Vorona, NLP Practitioner
Autor članka: Iva Ukić, NLP Practitioner
[supsystic-gallery id=25]