Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
„Svojoj djeci bi u naslijeđe trebalo ostaviti dvije stvari, jedna su korijeni, a druga su krila.“ Hodding Cater
NLP radionice u radu s djecom koje organiziramo i provodimo namijenjene su roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, stručnim djelatnicima, tj. svima onima koji se profesionalno ili osobno bave s djecom. Namijenjene su svima onima koji smatraju komunikacijom s djecom izrazito važnom, koji žele naučiti kako razgovarati s djetetom, kako rješavati određene probleme a ne svađati se ili vikati, koji žele potaknuti dijete na ono što često ne želi ili izbjegava raditi, koji žele djecu učiti optimističnom načinu razmišljanja, konstruktivnom pronalaženju rješenja, koji žele da dijete bude samopouzdano, odgovorno, samostalno u donošenju odluka itd.
Kad sam provodila istraživanje na temu svakodnevne problematike u odgoju, najčešće se pojavljivalo „ono kad te dijete izbaci iz takta“, tj. kad si ti u negativnom stanju pa svoje emocije prenosiš na dijete, a svjestan si da je to pogrešno ili kako mi je rekla jedna majka: „Ne želim bi negativna, jer tako ponašanje prenosim na dijete“. Upravo zato sam i sama zbog navedenih teškoća u radu s djecom, krenula na NLP treninge i osvjestila važnost i način kontrole vlastitog stanja koji smatram jedan od vrlo važnih elemenata u odgoju djeteta.
Na radionicama provodimo i vježbe za kontrolu i upravljanje vlastitih stanja kako bi pravilno utjecali na stanja djeteta, riješili probleme, konflikt itd. Teško je napisati i opisati što se sve radi i kako se radi na radionicama. Svatko od nas je individualno biće s vlastitim potrebama, problemima, mogućnostima i tako prilagođavamo rad na radionicama.
Ključ NLP treninga i pristupa je da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru i prilagođeno je uvjetima u kojima je naučeno. A što i kako dijete uči? Ono uči ono što vidi, čuje, doživi, uči po modelu ponašanja osoba koje ga okružuju. Sjetite se onih situacija kad ste pogledali dijete i vidjeli svoje ponašanje ili čuli svoje riječi? Koliko je važno kako razgovaramo i što radimo s djecom?
Često me zainteresirani za radionice pitaju: „Da li su to radionice za djecu?“ Radionice su isključivo za odrasle osobe koji žele što kvalitetnije odgajati i pravilno djelovati na dijete. Koji žele graditi kvalitetan odnos s djetetom. Mnogo je zainteresiranih ljudi a koji su mi odgovorili: „Ma ne trebam ja raditi na sebi. Ja sam puno radila na sebi, meni treba netko tko će kvalitetno raditi s mojim djetetom!“ Svatko od nas, svaki dan na neki način „radi na sebi“ jer svaka situacija je prilika za novo učenje ako imamo takav pristup. Vrlo važan dio u ovom komentaru jest: „Meni treba netko tko će raditi s mojim djetetom!“ Točno je to!
Postoje različiti stručnjaci educirani za rad s djecom ovisno o potrebama, teškoćama djeteta: pedagog, psiholog, logoped itd. Ako dijete ima teškoće u govoru tada ide logopedu na vježbe, zar ne? Hoće li dijete samo odlaskom kod logopeda ispraviti teškoće u govoru/izgovoru? Ako i roditelj kod kuće vježba prema uputama logopeda, hoće li dijete brže ispraviti govorne teškoće? Je li tu važna samo uloga logopeda? Ili je važna uloga i roditelja?
Prije nekoliko godina u skupini sam imala preslatkog i živahnog dječaka. Dijete se razvijalo i napredovalo u skladu s dobi, samo je bilo vrlo živahno i neposlušno dijete (klasična problematika nepoštivanja granica u odgoju ili kako mnogi kažu:“tvrdoglavo dijete i ne možeš s njim na kraj“). Roditelji su bili vrlo popustljivi, nedosljedni i istovremeno svjesni svojih odgojnih postupaka. Jednog dana mi je prišla majka djeteta i rekla: „Lana, to je Vaš posao, Vi ćete ga odgojiti i posložiti da bude onako kako treba biti! Vidim ja da je on super u vrtić, sluša. Vi stvarno možete s njim na kraj!“ I to je potpuno istinito, to je jedna od uloge odgojitelja i vrtića: socijalizacija, tj. socijalni i emocionalni razvoj djeteta. No, je li to samo uloga vrtića? Ili uloga i roditelja i vrtića? Toj majci sam postavila slijedeće pitanje: „Ja ću Vaše dijete odgajati još 2 ili 3 godine, ovisno kad će krenuti u školu. A poslije toga? Tko je odgovoran za dijete cijeli život? Vrtić, škola, roditelj?“
Svakako da odgojitelji i vrtić imaju vrlo važnu i odgovornu ulogu u životu djeteta. Svakodnevno, dijete je prosječno 8 do 10 sati u vrtiću što znači da je često više vremena s odgojiteljima nego s vlastitim roditeljima. Isto vrijedi i za školu i učitelje. Ipak odgojitelji i učitelji su prolazne osobe u životu djeteta, a roditelji su konstantne osobe djetetu, zar ne?
21. st. je doba koje nam svakodnevno donosi različite promjene i novitete. Da bi bili u korak s vremenom, moramo redovito nešto učiti, zar ne? Tako doktori uče o novim načinima liječenja, farmaceuti o novim lijekovima, učitelji i odgojitelji o novim pristupima i metodama odgoja, poučavanja, učenja. Postoji li škola za roditelje? Trebaju li se i roditelji educirati?
Brojne promjene koje se događaju u društvu utječu na obitelj, životni stil, karakteristike obitelji, odgoj. Ono što većina istraživanja pokazuju i stručnjaci tumače je da su roditeljski odgojni postupci ključni su za kvalitetan odnos roditelja i djeteta te izravno utječu na napredovanje djeteta i njegov daljnji životni put. Roditeljstvo je iznimno kompleksna i slojevita životna uloga svakog pojedinca. Postoje li pripreme, škole za tu ulogu? Od roditelja se očekuje kompetentno provođenje roditeljske zadaće i djelovanje u najboljem interesu djeteta.
Ponekad to smatramo vrlo jednostavnim a ponekad nam te to čini izrazito zahtjevno, zar ne?
U knjizi „Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj“, M. Milanović i suradnici navode: „Kompetentnim roditeljem smatra se onaj roditelj „koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća kao roditelj“.
Također, u istoj knjizi ističu da kako bi to ostvario, roditelj treba biti usmjeren na stalno stjecanje novih i proširivanje postojećih znanja, vještina i stavova u svezi s djecom i odgojem. Suprotno navedenom, roditeljsku nekompetenciju obilježava: neznanje, nesigurnost, nezadovoljavajući odnos s djetetom te, kao prirodna posljedica, doživljaj tereta roditeljstva.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.
BRANKA ANDROŠEVIĆ, 39, doktorica medicine i majka dvoje blizanaca
Protiv vikanja sam. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na svoju djecu. No, sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi kao tvoje dijete.
Osjećala sam prazninu. Posao, djeca, kuća. Na sve pazim, pazim što jedem, što pijem, sve je čisto, djeca spavaju. Sve radim kako treba. No, nešto nedostaje? Sve je divno i krasno, no kad si sam – kao da mi je netko ukrao život. Volim djecu, volim biti s njima, no kad trebam nešto učiniti samo za sebe, ili nemam vremena ili mi se ne da.
Imam samo rutinu.
Tu i tamo bih ugurala vježbanje i neku kavu. To mi je bio vrhunac zabave. Tako sam percipirala svoj život.
Imala sam predrasude prema ljudima iz svoje okoline. U prvih 10 sekundi bih stvorila svoj dojam i zaključila: „Ovaj je debil. Ova je naperlitana koza“.
Družila sam se s istim ljudima i slušala iste priče.
Znala sam se posvađati s mužem i reagirati u afektu. Kad bi me ljutnja prošla, zaključila sam da stvarno nisam bila u pravu. A voljela sam biti u pravu! Rekla bih nešto nepromišljeno i onda se više nisam znala iščupati iz konflikta.
Želiš nekoga razumjeti, ali imaš osjećaj da pričate različitim jezikom. Znate da oboje imate dobru namjeru, ali nikako pronaći zajednički jezik?!
Zakačili bi se i ne bi pričali tri dana.
Kod nas su uvijek neke rasprave. Ja bih se vrlo često bacila na prvo nerazumijevanje, prvi stav ili uvjerenje oko kojeg se ne slažemo.
Najvažnije mi je bilo dokazati da sam u pravu. Zauzimala sam strane i uzrujavala se. Uskoro bi svi za stolom izgubili dobru volju, jer bi svatko utjerivao svoju volju.
Ručkove sam zato najradije izbjegavala.
Kažem jednom sinu da nešto napravi, primjerice da obuče čarape, no on neće. Pa plače, pa sat vremena izgubimo oko oblačenja čarapa!
Nevjerojatno je da jedan blizanac odlično reagira na jednu komunikaciju, a drugi reagira posve suprotno. Jedan sve posluša, s drugim natezanje. S jednim se sve lijepo dogovoriš, drugi se ponaša razmaženo i manipulira.
Bila sam uvjerena da se tako ponašaju i u vrtiću. No, nakon razgovora s tetom, shvatili smo da je u vrtiću obrnuto! Zamijenili su uloge! Kako ja na to mogu utjecati, što mogu promijeniti, što je to što ih oboje navodi na promjenu ponašanja? Nisam razumjela.
Znali su me dovesti do ludila. Sve majke znaju, da te nitko ne može izluditi tako kao tvoje dijete!
Moja metoda je bilo hlađenje na balkonu. Tko izgubi živce od nas, mora na balkon.
Vikanje mi je oduvijek bio glup alat. Ne derem se na šefa niti na muža, zašto bih se derala na djecu?
Namjerno sam se počela „loviti“ u predrasudama. Počela sam testirati svoja uvjerenja, primjerice o nekim osobama. Otkrila sam da sam pogriješila u većini slučajeva. Za jednu osobu sam imala svoje izgrađeno mišljenje i prije, nema šanse da bi s njom dulje razgovorala.
Komunikacija s tom osobom je na kraju bio odlična, naučila sam nešto novo, saznala baš ono što mi je trebalo, ja sam pomogla njoj...obogatila sam sebe kroz taj odnos.
Promijenila sam svoj stav, otvorila se u glavi i prema ljudima te tako upoznala i stekla više prijatelja. Život mi je postao zanimljiv.
Osjećam se ispunjeno. Nema više one rutine i jednih te istih priča.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Danas imam bolje odnose, i u obitelji i s mužem.
Bolji odnosi su rezultat - prilagodbe u komunikaciji.
Koristim alate zrcaljenja, rapport, kalibraciju, reprezentacijske sustave te obrasce Milton modela i preuokviravanje. Uz te alate komunikacija mi je postala laka i efektna.
Razmišljam koji mi je ishod kad krenem u bilo kakav razgovor?
Dakle, nije mi najvažnije da ja budem u pravu, nego što razgovorom želim postići.
Ručkovi su postali ugodni. Mi u NLP communitiju to zovemo „važno je da je baka sretna“. Nećeš baki koja ima „nebo i zemlja“ uvjerenja od tebe, tupiti nešto što ona ne može razumjeti i tako je povrijediti, samo zato jer je tebi važno dokazati da si ti u pravu. Važnije je da je baka sretna, zar ne?
Ne dozvoljavam da komunikacija ode u negativnom smjeru, ja je „preusmjerim“ u pozitivno.
Sad znam da mi je važnije da smo mi kao obitelj sretni i skladni. Jasna komunikacija proizlazi iz - jasnih vrijednosti.
Ako im na nešto želim ukazati, situaciju preuokvirim ili postavim meta pitanje, na taj način s njihove strane ne dolazi do vrijeđenja ili svađe, zadržim njihovu dobru volju, a razgovor je ugodan.
Muža bolje razumijem. Otvorilo mi se cijelo novo poglavlje u životu kad sam shvatila da je kinestetik. Zašto toliko želi džip s čupavim gumama?? Prije bi se svađali zbog toga, ja to ne bih razumjela, zašto bi netko na to trošio novac....
Na NLP treningu naučiš da postoje tipovi jezika u skladu s reprezentacijskim sustavom osobe, tj. načinu na koji osoba promatra svijet i filtrira informacije oko sebe.
Naučila sam novi jezik – jezik kinestetika! Sad razumijem svog muža. Razumijem njegov pogled na svijet i što za njega taj džip predstavlja. Uz pomoć meta modela, dobila sam sve odgovore na svoja pitanja, jer sam ih naučila drugačije postaviti.
Prije sam si znala pomisliti Za koga sam ja to udala!, sada si mislim Baš mi je super muž. On zna što mu je gušt!
Reagiram prema njemu onako kako bih htjela da on reagira prema meni. Ne želim mijenjati njegovo mišljenje, nego ga razumjeti.
Sad točno znam što sam radila prirodno „dobro“ s djecom, a što „loše“. To dobro sam pojačala. Primjerice upisala sam malene u školu skijanja. Nakon drugog dana jedan mi sin kaže: Daj me ispiši! Prije bih reagirala: Nema sad ispisa, ideš i gotovo.
Sada sam sjela s njim i upitala ga:
-Zašto da te ispišem?
- Glupo mi je.
- A što ti je glupo? Da li ti je glupo kad se vozite u busu?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad oblačite skije?
- Ne.
- Da li ti je glupo kad se spuštate nizbrdo?
-Da. Strah me je.
Postavljala sam mu ciljana pitanja da dođem do pravog razloga, a to je bio strah. Bilo bi mi grozno da sam svoje dijete tjerala na nešto čega se boji! Dogovorili smo se vježba na ravnome, da ne ide na nizbrdicu dok ne bude sigurniji. Nakon dva dana, došao je kući s onim vragolastim smješkom i ponosan rekao Mama, pitaj me - jel nisam išao na nizbrdicu?
Promatram ih i skužila sam momente u kojima odu u otpor, u plač ili nervozu. Sada mogu predvidjeti njihove reakcije i jednostavno ne reagiram na njih, jer već znam što će se dogoditi! „Čitam“ obrasce.
Hladim se prirodno, bez balkona 🙂 .
Ako dijete manipulira, mnogo brže ga pridobijem. Kad razumiješ njihov obrazac, da plaču jer traže suosjećanje, da su nervozni jer ne dobivaju tvoju reakciju, možeš im promijeniti stanje i iz plača ih dovesti do smijeha ili mira.
Naučila sam da ponašanje mojih blizanaca, pa tako i svih ljudi, ovisi o situaciji i s kim su u komunikaciji, a ne toliko o „karakteru“.
Oboje im na razuman način objašnjavam da ujutro postoje rituali važni za zdravlje kojih se trebaju pridržavati i da ćemo to činiti zajedno, kao tim. No, ne mogu na isti način razgovarati s oboje. Jedan ima vrijednost tima, drugi ne.
Jednom je motivacija da ću ja biti sretna kada opere zubiće i pripremi se za vrtić, a drugi nema vrijednost tima. Njemu je jača motivacija - PEZ bombon. Našla sam njegov trigger i sad nema plača i manipulacije!
Isto koristim i na poslu. Individualni pristup. Ljudi me tako općenito manje izbacuju iz takta.
Uz pomoć alata premapiranja i submodaliteta, uspjela sam si smanjiti osjećaj boli. Imala sam jaku migrenu i osjećala užasnu bol u čelu.
Potrebno je vizualizirati si bol, točno onako kako je osjećaš. Zamislila sam je kao crnu ploču, potom sam je pomaknula unazad kako bi je „izvukla“ iz glave kroz potiljak. Ponovila sam to 10 puta i bilo mi je bolje. To je tehnika submodaliteta.
Doktorica sam medicine, racionalan sam tip, meni sve treba biti znanstveno dokazano i baš iz tog razloga znam koliko je jak placebo efekt (neki ga zovu horoskop, neki religija, neki feng shui, sudbina..).
Na NLP -u sam naučila kako taj placebo efekt koristiti u svoju korist, točno kad ti treba i brzo riješiti dosta problema, svojih i tuđih.
Dobila sam logične odgovore na svoja pitanja o sebi i svom ponašanju.
NLP je baza ljudskog ponašanja, baza svih obrazaca.
Što imam od toga?
Život je meni i ljudima oko mene jednostavniji, ugodniji i zanimljiviji. Otkad sam NLP-ovac, nisam se osjećala loše!
Ukratko, NLP je recept kako da ti nitko ne može pokvariti dan.
Nekonvencionalno učenje koji ti na najlakši i vrlo zabavan način – mijenja cijeli život.
FEEDBACK SAŠA TENODI: "Ne sjećam se kad sam se tako nasmijala kao na njegovim treninzima! Platila bih samo tu zezanciju 🙂 Njemu je kao treneru zaista važno da polaznici nauče, napreduju i budu sretni. Puno više daje nego što očekujete. Kad čujete da ga možete nazvati i 100 puta ako treba, mislite da su floskule. No, zbilja je tako. Smatram da svatko iz ovog treninga može izvući korist, a za taj dojam je najviše zaslužan Saša."
Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Odgoj je moćna stvar: imate mogućnost promijeniti svijet odgajajući zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka spremnog biti pošten i human prema sebi i drugima. Odgoj je i svaki dan novi izazov. Zajednički trenuci isprepleteni smijehom, plačem, vikom, igrom, nestašlucima itd. Ima jedna stara narodna poslovica: „Mala djeca, male brige. Velika djeca, velike brige.“
Kako rastu djeca tako rastu i izazovi s njima, njihovi zahtjevi, a mi se svakodnevno trudimo zadovoljiti potrebe, želje i interese djeteta i odgojiti ih da postanu mudri, zreli, poslušni, pristojni, odgovorni, savjesni, zar ne?
Zbog čega onda i u najboljoj namjeri donosimo pogrešne odluke ili postupke?
Razlozi su šaroliki: savjeti drugih roditelja, utjecaj načina odgoja kako su oni sami bili odgajani, utjecaj baka, djedova, prevelika ljubav prema djetetu, prevelika briga o djetetu, nemogućnost slušanja djetetovog plača, vike, neznanje što učiniti u tom trenutku, stres zbog posla, neslaganje s partnerom itd. No, jesmo li svjesni svojih riječi ili djela? Da li zaista ono što kažemo to i učinimo?
Česte su one situacije poput: „Daj mu kupi tu igračku samo da se ne dere. Bezveze se mučiš. Pusti ga, još je mali.“ Koju poruku je dijete dobilo? Da može dobiti što želi? Djeca u predškolskoj dobi uče osnove pravila ponašanja, neprestano ispituju granice i pravila osoba koje ih postavljaju. Pritom traže i kontakt, odnos, komunikaciju.
Odgajamo sada. Čak i kad mislimo da ne odgajamo. Sve što smo mi – odgaja našu djecu, bez govora i truda, samo od sebe. A kome dijete vjeruje i kakva je osoba koju poštuje? Ako dijete poštuje i slijedi granice da li pritom poštuju i osobu koja ih je i odredila? Razmislite i pitajte se kakva je osoba kojoj vi apsolutno vjerujete i koju poštujete? Da li je dosljedna, nestrpljiva, pouzdana, optimistična ili pesimistična, jedno priča a drugo radi?
Sjetite se onih situacija kada djetetu govorite: „Da, moraš!“, a dijete odgovara sa: „Ne, neću!“ Borimo se sami sa sobom i trudimo se ne popustiti djetetu, a dijete se tada još više bori za sebe. Pa se počinje bacati na pod, viče, plače, vrišti, udara, napravi baš suprotno od onoga što ga se traži i sl. Zašto dolazi do sukoba? Zašto ponekad dijete ne želi čuti?
Pobune kod djece predškolske dobi znak su da se dijete razvija, izrađuje svoj identitet, bori se za svoj stav, ulogu, izražava svoje mišljenje. Kada dijete kaže „ne“, ono vježba osjećaj moći i individualnosti. Dijete ima dva cilja: zadovoljiti svoje potrebe i upoznati svoje roditelje, odgojitelje, osobe koje ga okružuju.
Može li dijete donositi odluke za sebe? Koje odluke može donijeti i kada? Ovisi o dobi, iskustvu koje je dijete steklo.
Djeca uče čineći, putem osjetila i tako stječu iskustvo. Kada će dijete imati dovoljno iskustva imat će i svoje stajalište, mišljenje te biti sposobno donositi samostalno odluke. Roditelji i odgojitelji posjeduje moć na dobrobit djeteta koje nije samo sposobno donositi određene odluke. Evo npr. svakodnevne borbe oko oblačenja. Hoćete li djetetu dozvoliti da obuje svoje nove sandale iako vani pada kiša i prohladno je?
To su one situacije kad je dijete jako uporno i ima nevjerojatnu moć uvjeravanja s jednim ciljem: da dobije ono što želi. Pitanjem poput: „Želiš li tenisice ili čizme?“ djetetu ćemo dati do znanja da će važno pravila jer se brinemo i odgovorni smo za zdravlje djeteta (moć na dobrobit djeteta) a pravom na biranje, djetetu dajemo slobodu izražavanja mišljenja, učimo dijete odgovornom ponašanju i stvaramo partnerski odnos.
Ako nas to što radimo ne dovodi do željenog ishoda, potrebno je prilagoditi komunikaciju i ponašanje, te početi raditi nešto drugo
Znate one situacije kad mama i tata ne daju bombone, pa onda ode do bake jer zna da će baka dati bombone. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu drugačiji ovisno o tome kakva je ta osoba. Izrazito su fleksibilni i prilagodljivi. Koliki je naš utjecaj na dijete? A utječe li dijete na nas?
Osobno mogu reći, rad s djecom mi je svakodnevno nova škola. Učim od njih i oni uče od mene. Model smo ponašanja, komunikacije jedni drugima. Djeca su čisti primjer NLP metode učenja. Upravo zato što su iskreni, slobodna duha, entuzijastični, aktivni, željni znanja, iskustva, prilagodljivi, neustrašivi, hrabri. Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.
Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Od rođenja ima svoj karakter, tako je čvrst da ne možeš protiv njega! Ponaša se točno onako kako hoće, nema šanse da ga preodgojim! Što određuje našu osobnost? Određuje li nas naša biologija ili pak okolina? To je samo djelić od pregršt pitanja koja možemo postaviti u vezi odgoja, naše ličnosti i čimbenika koji utječu na njih. Ljudska bića su nedovršena i neprestano u procesu razvoja i oduvijek se pitamo je li čovjek određen u potpunosti svojom genetikom ili okolina može imati utjecaj na određivanje čovjekove osobnosti.
Nedavno sam i ponovno pogledala francuski dokumentarni film „Bebe“. Svakako ga preporučujem, vrlo je iskren, životan i potiče na razna razmišljanja vezano uz odgoj djeteta i utjecaj okoline na dijete. U filmu je prikazana priča o četiri bebe, u četiri različite države (Namibiji, Mongoliji, Japanu i Sjedinjenim Američkim Državama), koja ih prati od rođenja pa do prvih koraka. Film nam istovremeno približava četiri različite kulture, uspijevajući zabilježiti najbezbrižnije i najdirljivije trenutke, a tako jedinstvene događaje u prvim mjesecima naših života. Film me potaknuo na razmišljanja i promišljanja o utjecaju odgoja djece. Što određuje našu osobnost? Koliki je utjecaj genetike? Koliki je utjecaj okoline? Koliki je utjecaj roditelja?
U filmu možemo vidjeti različite realne scene. Npr. djeca u Namibiji i Mongoliji su goli, sami leže na podu ili pužu, igraju se s pijeskom, kamenčićima, toalet papirom, kostima što su našli na podu, lokvicama vode, a kad je umorno, samo legne i spava. Majke rade svoj posao, hrane stoku ili sl. Djeca su mirna i rijetko plaču, a vrlo često su i sama. U Japanu i Americi djeca imaju pregršt raznolikih igračaka. Najviše je igračaka na baterije i koje proizvode različite zvukove. Prikazana je jedna scena gdje dijete leži na sredini sobe, oko njega igračke a ono leži i viče. Majke se trude umiriti dijete, pjevajući i sl. Uspavljuju dijete na ruka ili u krevetiću. Uvijek su prisutne uz dijete.
Ima mnogo različitih usporedbi u filmu. Scene sa životinjama su me impresionirale. U Namibiji oko djece hoda krdo stoke. U Mongoliji dječak se kupa u lavoru, dolazi koza i pije vodu iz istog tog lavora. Vidljivo je da su djeca mirna, gledaju životinje, igraju se s njima, žive s njima. U Americi majka odvodi dijete u zoološki vrt, dijete gleda životinje preko stakla, plače i vrišti, vidljivo je da se dijete boji životinja. Majka tješi dijete, objašnjava mu, no dijete i dalje vrišti. Scene u filmu pokazuju utjecaj okoline, ljudi na razvoj djece već u prvim danima života. U početku djetetova okolina su njegovi roditelji i obiteljska sredina. Kako dijete raste tako se širi i okolina koja ga okružuje. Logično, zar ne?
Važno je znati razliku između temperamenta i karaktera. Temperament se definira kao način emocionalnog reagiranja pojedinca koji se smatra urođenim, dok se karakter izgrađuje pod utjecajem okoline. Stručnjaci kažu da naša osobnost nije fiksirana samim našim rođenjem, da svi imamo urođeni temperament da budemo otvoreni i društveni ili pak stidljivi i povučeni.
Dobar primjer su blizanci. Isti roditelji, ista genetika, isti utjecaj roditelja a oni opet svaki drugačiji. Nije li to divno? Svako je za sebe, ne postoje dva ista, zar ne? Sjetite se onih situacija kad ste se silno trudili stupiti u kontakt sa šutljivom ili povučenom osobom! Ili kad od djeteta morate izvući „one rečenice“ a dijete šuti?! NLP metode su u ovakvim situacijama sjajne i praktične koje nude načine kako se uskladiti s osobom, na koji način pristupiti, kako razgovarati i postaviti pitanja, dobiti odgovore, reakciju. Snažan je utjecaj okoline, zar ne?
Temperament se smatra urođenim i definira se kao način emocionalnog reagairanja. Možemo li utjecati na emocionalne reakcije drugih? Sjetite se onih situacija kada niste bili dobre volje a onda ugledate Vaše dijete koje Vam uputi topli pogled, nasmije se, potrči u zagrljaj. Kako ste se tada osjećali? Još uvijek negativno ili je dijete barem malo prenijelo svoje pozitivne emocije?
Naišla sam na jedno istraživanje ukrajinskog pedagoga Anton Semjonović Makarenko koji je rekao da nepopravljvih ljudi nema, što bi značilo da je vjerovao u mogućnost odgajanja svakog čovjeka, tj. da ne postoje prijestupnici i teški karakteri, nego da su takvi ljudi proizašli kao rezultat loših metoda u odgoju. Prema njegovim riječima različitost oblika ponašanja može se pripisati utjecajima okoline koliko i genetskim utjecajima.
Istraživanje je dokazao na primjeru blizanaca. Jednojajčane blizanke pri rođenju su razdvojene i dane na posvajanje. Kada su imale dvije godine, njihovim majkama postavljena su različita pitanja kako bi se istražilo ima li sličnosti među njima, iako su odvojene. Jedno od pitanja bilo je o prehrani. Jedna djevojčica odbijala je jesti hranu ako u njoj nije cimet, što je izluđivalo njene roditelje. Stavljala bi ga svugdje. Majka druge djevojčice nije imala problema s njezinom prehranom. Je li to utjecaj gena ili okoline?
U filmu ima jedna predivna, topla scena majke u Namibiji koja svira frulicu svom djetetu, a dijete mirno, gleda i sluša zvukove frulice. S druge strane scena iz Japana gdje se dijete igra igračkom na baterije koja svijetli i svira. Dijete ju istražuje dok otac sjedi za kompjuterom i priča na mobitel. Što i kako dijete u najranijoj dobi uči? Uče putem osjetila. Preko osjetila upoznaju svijet. Sve stavljaju u usta, dodirom ispituju, osluškuju i pogledom prate sve što se događa oko njih. Koliko je važna uloga roditelja? Uče li djeca oponašanjem?
Tema mnogih istraživanja zadnjih godina bila je ponašanje roditelja prema djetetu i kako ono utječe na njihov razvoj. Obitelj je najznačajniji faktor socijalizacije u ranom djetetovu životu jer se tada stječu prva iskustva i stavovi. Istraživanja pokazuju da je odnos između roditelja i djeteta temeljan za uspješnu socijalizaciju djeteta i razvoj zdrave ličnosti. Djeca u najranijoj dobi uče oponašanjem koje je ključno za njihov razvoj te iz tog razloga roditelji moraju biti svjesni svoje uloge u njihovom odgoju.
Utjecaj okoline toliko je značajan da uzrokuje različitost i kod djece iz iste obitelji što nam dokazuje primjer s blizancima. Ona djeluje na svako dijete pojedinačno i na svoj način. Utjecaj okoline ne možemo generalizirati, on se razlikuje od obitelji do obitelji a na što utječu razni čimbenici (obrazovanost roditelja, odgojni postupci, socijalno-ekonomski status, itd.).
Na svijet dolazimo s nasljeđem, no potrebno nam je iskustvo da bismo se izgradili kao osobe. Način na koji se dijete odnosi prema drugima može biti povezan s načinom na koji je iskusilo unutar obitelji. Kako razgovaramo s djetetom tako će i ono prema nama i drugima. Kako se mi odnosimo prema okolini tako će i dijete. Roditelji su najvažniji modeli u ranom razvoju djeteta. Njihove metode u odgoju, ma kakve bile, oblikuju djetetovu osobnost i zajedno sa genetikom postavljaju temelj čovjeka u kojeg će dijete izrasti.
Današnja okolina u kojoj živimo raznolika je i utjecajna dok roditeljstvo nije uređeno, ono se uči. NLP polazi od teza da se svi resursi nalaze u nama, da svako ponašanje ima pozitivnu namjernu i određenu vrijednost u određenom kontekstu i što god da jesmo...uvijek smo više od toga, samo ako to želimo.
Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@nlp.hr
Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/. Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
Jeste li nedavno imali iskustvo u kojem ste na određenu osobu ili situaciju odreagirali na način da ste naknadno požalili?
Jeste li imali situaciju u kojoj je vaša emocija utjecala na krivu prosudbu i pogrešnu odluku?
Vjerujem da se svi mogu složiti da jedna negativna emocija može upropastiti cijeli dan – čak i više dana, zar ne.
Značajna većina ljudi doživljava svoju svakodnevicu kao vožnju emotivnim rollercoasterom – svakodnevno doživljavaju popriličan raspon stanja i emocija (nesvjesno) prihvaćajući da su emocije nešto nad čim ne možemo imati kontrolu odnosno da su emocije samo naša „normalna“ reakcija na ono što nam se dogodilo. Emotivno stanje u kojem se nalazimo posjeduje takvu moć nad nama da će u potpunosti utjecati na naša ponašanja, naše reakcije, a u konačnici i na rezultate koje dodivamo ili ne dobivamo.
Netko može sebe definirati emotivnom osobom i to svakako može biti dobra kvaliteta u određenim situacijama i u komunikaciji s određenim pojedincima, no ukoliko dopustimo našim emocijama da upravljaju našim životima, posljedice bivaju uglavnom negativne – nemogućnost upravljanja vlastitim emocijama čini nas marionetom događaja (tj. osobne interpretacije događaja) te može dovesti do stanja anksioznosti, nezadovoljstva, depresije, a posljedično ta stanja odražavaju se i na naše zdravlje i na (ne)kvalitetu naših veza i odnosa.
Sukladno navedenom, jedan od najvećih osobnih izazova je mogućnost upravljanja vlastitim emotivnim stanjima i reakcijama, posebice u teškim i stresnim situacijama.
Naučiti upravljati vlastitim emocijama je broj 1 vještina ne samo za svakodnevno funkcioniranje na visokom nivou, već i neprocjenjiv alat za svaku uspješnu promjenu – naučiti se nositi sa stresom, ovisničkim ponašanjima, ljutnjom pa čak i gubitkom kilograma – zapravo bilo kojom aktivnosti u kojoj je promjena u odnosu na naše trenutno stanje, ključna za ostvarenje željenih ciljeva.
Kao rezultat, upravljanje emocijama može dramatično poboljšati vašu motivaciju, zadovoljstvo i osobnu produktivnost. Možete si postaviti pitanje: Što bi sve bilo drugačije kada biste u onim, stresnim situacijama uspjeli zadržati „hladnu glavu“ odnosno, koliko bi se konačni rezultat razlikovao o odnosu na ovaj koji dobivate danas, dok još emocije upravljaju vašim rekacijama i vašom komunikacijom?
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Ne biste li bili zadivljeni kada biste posjedovali vještinu upravljanja emocijama koja vam pruža mogućnost ne samo odmaka od negativnog, neželjenog stanja, već vam servira mogućnost da se dovedete u bilo koje pozitivno stanje koje ste odabrali u određenoj situaciji.
Ukoliko ste i u najmanjoj mjeri upoznati s Neuro-Lingvističkim programiranjem, naučili ste da su naše reakcije, emotivna stanja i ponašanja rezultati programa koje je okolina stavila u naš um. To znači da su naši programi samo naučeni obrasci preuzeti od strane naših roditelja, prijatelja, kolega i medija, a to također znači da se ti naučeni obrasci mogu reprogramirati usvajanjem novih programa.
Osnovni obrasci NLP-a kojima kontroliramo i upravljamo svojim emotivnim stanjima nazivaju se sidra i submodaliteti.
Ovdje ćemo se pozabaviti sidrima.
NLP sidrenje omogućava vam da prepoznate i promijenite svoje emotivno stanje u sekundi. Također, sidrenje vam omogućuje da unaprijed postavite okidače na očekivanu stresnu situaciju, odnosno unaprijed uprogramirate (usidrite) reakciju kakvu želite imati. To će posebno biti korisno u onim situacijama u kojima ste podbacili nad svojim očekivanjima u prošlim situacijama.
Sjetite se situacije kada ste čuli neku pjesmu iz davne prošlosti i ta pjesma vam je povukla asocijaciju na izvorni događaj i ne samo to, ta pjesma vas je dovela u točno to emotivno stanje kao i u vašem prvom, primarnom iskustvu. Ili, pokušajte se sjetiti situacije u kojoj vas je određeni miris vratio u točno mjesto događaja iz vaše prošlosti (primjer: miris školske kuhinje ili miris mora...) i sada dok ovo čitate možete se naći tamo, zar ne.
Takvi stimulansi nas mogu instantno preplaviti emocijama. I da, sidra koja okidaju stanja često nisu dobra, odnosno češće nas dovode u neželjena stanja nego u željena.
Zabavan primjer sidra je uniforma. Zamislite situaciju, čujete zvono na vratima, otvarate vrata, ugledate policajca i odjednom počinjete se ponašati kao da ste usmrtili nekoga.
Dakle, sidra su naši automatizmi što znači da ne posjedujemo svjesnu kontrolu nad njima (barem ne do trenutka kada ih postanemo svjesni i krenemo reprogramirati).
Znanstveni primjer primjene tj. instalacije sidra je Pavlovljev eksperiment sa psima 1901. godine. Za one koji nisu upoznati s eksperimentom, ukratko:
Zvuk odnosno zvono je auditivni stimulans koji ne bi trebao imati utjecaj na reakciju slinjenja – reakciju slinjenja može izazvati samo mirisni ili okusni stimulans i zato se taj naučeni stimulans naziva uvjetovani (kondicionirani) refleks.
Zaključak je taj da razumijevanjem sidara možemo asocirati bilo koji stimulans s bilo kojim (željenim) responsom i to svjesno, a samim time i ciljano. A osim toga, poznavajući strategije sidrenja, možemo lako i poprilično brzo zamijeniti sve one automatizirane negativne reakcije koje imamo, bilo kojom rekacijom koju bismo željeli imati u određenoj situaciji.
Kako bi apliciranje novog, željenog sidra bilo uspješno, potrebno je zadovoljiti određene kriterije. U NLP-u, te kriterije nazivamo:
Kao jedan od jednostavnih primjera, izdvojit ću proces apliciranja sidra za automatsko dizanje iz kreveta (za one koji imaju problema sa snooze pa snooze pa opet snooze). Ono što vas spriječava da se dignete iz kreveta je emocija – ona emocija koja vam pruža veće zadovoljstvo pri pritisku na snooze od onog drugog, onog koji zahtijeva akciju, zar ne.
Strategiju sam pronašao (i naravno testirao) na blogu Stevea Pavline, a proces sidrenja ukratko izgleda ovako:
Svi NLP-jevci koji su instalirali ovo sidro bivaju šokirani svojom novom reakcijom sljedećeg jutra.
I sada, zamislite samo koje sve benefite možete ostvariti razumijevanjem i upravljanjem sidrima. Možda se radi o reakciji na određenu osobu iz ureda koja učestalo negativno utječe na vaše stanje. Možda se radi o sastanku s određenom osobom ili s nadređenim, možda loša sidra prevladavaju kada i samo pomislite na prezentaciju i/ili javni nastup, a možda možete prepoznati svoja negativna sidra u komunikaciji s partnerom ili partnericom, promijeniti ih i izbjeći 9 od 10 budućih konflikata.
Jer, kao što je rekao moj NLP učitelj dr. Richard Bandler:
You can’t always control what happens, but you can always control how you deal with it.
Igrajte se,
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Nataša Trebotić, prof.pedagogije i kroatistike, NLP praktičarka/2017.
UVIJEK ISTO...
Kad sad gledam svoj život vidim da ga nisam slobodno živjela. Išla sam uvijek istim putem kući, izbjegavala sam ljude - pritom mislim na one svakodnevne situacije poput neulaženja u lift da ne sretnem susjede. Stalno sam išla u iste dućane i nosila iste boje.
Rekla bih da je važan doprinos ove edukacije to što sad slobodnije ulazim u nove situacije. Zakoračim i krenem, a to mi je svakodnevicu poprilično uljepšalo. Isto tako zbog toga što sam se tako rasteretila lakše se sjetim svega što mogu obaviti.
Do jučer sam iskorištavala obitelj jer bih od tog svog dosadnog stalno istog sistema bila nezadovoljna. Hranila sam strah i otpor prema ljudima.
PORAST SAMOPOUZDANJA
Općenito kad nešto završim osjećam se bolje npr. kad održim prezentaciju, a onda još za to dobijem i valjanu potvrdu, raste mi samopouzdanje i mogu u duhu letjeti.
Baš zato sam baš danas kad se sve okolnosti opiru tome, odlučila napisati ovaj feedback, baš zato da potegnem dobar osjećaj i da on postane stvaran i opipljiv. Da ga „ukradem“ iz sutrašnjeg dana za kojeg znam da će biti blizu savršenstva, jer organiziram omiljenu radionicu i jer su općenito okolnosti sutrašnjeg dana lakše za mene.
Rekla bih da je upravo ovo što danas uspješnije sebe dovodim u dobro stanje jedan od za mene bitnih benefita ove edukacije. Rad na stanjima mi je jako pomogao.
PROMJENE NA RADNOM MJESTU
U školi, na svom radnom mjestu, počela sam održavati nastavu s kojom sam daleko zadovoljnija nego prije ove edukacije. Uživim se u stanje razreda i onda lakše dolazim do željenog ishoda. Jučer bi me primjerice neka uvreda (koja i ne bi bila uvreda) također na cjelodnevnoj bazi izbacila iz takta, danas je to manje slučaj.
Dakle, nekako sam odgovornost davala drugima oko sebe, gužvi u prometu i ljudima, njihovom odnosu prema meni, djeci, državi, nepotizmu bilo čemu što ne valja. I išla sam s uvjerenjem da ja tu ne mogu ništa promijeniti.
ODUSTAJANJE OD ODUSTAJANJA
I onda kao treći važan benefit edukacije mogu reći da sam izašla iz tog stanja odustajanja od mijenjanja stvari, pa čak i nemogućih i da preuzimam odgovornost za sve svoje odluke.
Nekako mi tijekom edukacije moji talenti izgledaju ljepši, a moje kvalitete bitnije, izvukla sam neke svoje stare vještine poput imitiranja i glume, pa i plesa. Svako toliko se sjetim neke svoje kvalitete koja je zamrla jer je nisam zalijevala, a mislila sam da je netko drugi treba zalijevati.
Manje mi je važno što drugi misle, a više što ja mislim. Vidim ljude s manje osude i lakše komuniciram s njima. Vidim sa zdravijim odmakom niz svojih uvjerenja i lakše prihvaćam tuđe mane i vrline, tuđe mape, tuđi svijet.
JAVNI NASTUPI
Isto tako, bilo mi je nezamislivo da ću baš ja biti ta koja govori pred drugima, našali se ili pak odgovori nešto. To mi je bilo posebno teško na radnom mjestu gdje bih osjećala strah pa i inferiornost. Nisam mogla vidjeti svoju vrijednost. Danas to mogu, mogla sam i jučer, ali nisam imala dobru rečenicu ili bih se zbunila pa bih vagala kako će netko nešto doživjeti, kako će me shvatiti.
Gubila sam se u suvišnim analizama. Bila sam žrtva, a ne akter i gledala sam ljubomorno aktere koji pokreću svijet.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Rekla bih isto tako da bez pravog učitelja nema dobrog učenika, i zato od srca zahvaljujem Saši koji me i danas vrlo uspješno vodi novim opcijama, koji je predan poslu toliko da mu se uistinu divim i bez kojeg ova priča ne bi bila ista. S lakoćom se upušta u svaku novu temu. Dinamičan je. Rekla bih da je hrabar i dosljedan i još niz toga, ali neću puno pisati već vas pozvati da se usudite raditi na sebi i krenuti u tu avanturu.
Za kraj pitam se, što će biti sutra?
Dokle mogu rasti?
I koliko se vinuti u zvijezde?
Nataša Trebotić, NLP Practitioner Split 2016/2017.
MIRJANA KLIĆ, 23, frizer stilist, Rijeka
Pa imam dvoje male djece...pa seminar je u Zagrebu...nemam dovoljno novaca.. Rekla sam IDEM! Spavat ću u autu!
Pa kako ću, pa daleko je, pa djeca, pa mala su.... U glavi mi se upalila centrifuga! Znala sam da moram upisati NLP! Trebalo je razgovarati s mužem zbog novaca, zbog činjenice da moram putovati, da nemam gdje spavati u Zagrebu, da on mora čuvati djecu...
Jako želim biti edukator u svojoj struci i imati svoj salon. Želim educirati druge frizere i stiliste. No, bila sam zbunjena i neodlučna; nisam znala kako doći do toga. Htjela sam napredovati, a uvijek je sve ostalo na želji, nije bilo pomaka! Općenito u komunikaciji sam znala pričati i pričati, bez jasnog cilja.
Znala sam da mi za ono što želim treba profesionalna komunikacija. Moje riječi nisu bile dovoljno “ jake“. Htjela sam poraditi na izražavanju. Jedna mušterija bila je nezadovoljna mojim radom, toliko da me uvrijedila grubim riječima. Ja sam na to reagirala plačem u WC-u. Danas mi je to smiješno! Jednostavno nisam znala postaviti dobra pitanja da bih saznala što mušterija uopće želi.
Prije su mi emocije određivale život. Sad tek vidim koliko često sam donijela odluke na temelju emocija, a da stvari nisam sagledala realno.
Prije nisam slušala. Razmišljala sam samo što ću ja reći nakon što osoba završi!
Kod kuće, muž i ja smo imali nesporazume, jer smo užasno drugačiji. On kaže da će nešto napraviti, no za to uvijek ima vremena, kako ćemo, lako ćemo, sve okreće na zafrkanciju. Smetalo bi me što bi on od neke ozbiljne situacije radio sprdačinu i ponašao se neozbiljno. Jako me živcirao.
S mamom sam imala odnos u kojem sam se osjećala da sve uvijek mora biti po njezinom. Bilo mi je teško iznijeti joj neku svoju ideju, jer je često sve gledala samo iz svoje perspektive. Osjećala sam se vrlo nelagodno u razgovoru s njom.
Htjela sam poraditi na svojoj komunikaciji, htjela sam bolje razumjeti ljude, htjela sam napredovati, htjela sam steći samopouzdanje!
Prvo sam upisala Basic seminar, onako iz radoznalosti. Jako mi se svidjela komunikacija trenera. Uslijedilo je komešanje....vaganje... Rekla sam IDEM! Ako neću moći naći gdje ću spavati, baš me briga, spavat ću u autu! Kako bude, bit će! Na kraju sam na samom predavanju upoznala kolegicu i sad spavam kod nje 🙂
Sada imam puno više razumijevanja i tolerancije za druge ljude. Imam alat da postavim cilj u komunikaciji, a ne da pričam bezveze.
Lakše dolazim do kompromisa, jer razmišljam o vrijednostima drugih ljudi. Ako meni nešto nije bitno, to ne znači da ni drugima nije.
Lakše dolazim do odgovora, jer drugačije postavljam pitanja. Na taj način imam puno manje konflikata i nesporazuma nego prije.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Odnos sa mužem je drugačiji. Lakše mi je jer imam više razumijevanja za njega, a postavljam pitanja na način da on mene bolje razumije. Sada su mi stvari koje su me prije živcirale mnogo prihvatljivije, jer ga prihvaćam takvog kakav jest. Imam drugu strategiju. Dozvolim mu da kaže svoje mišljenje, ali sada njegove odgovore ne shvaćam tako osobno.
S mamom mi je svejedno, jer mi je važnije da sam ja zadovoljna svojom idejom J No, s druge strane ja znam bolje predstaviti i objasniti ideju, naglasiti benefite, pa imamo mnogo bolju komunikaciju.
Dugo smo razmišljali da kupimo auto. No, uvijek smo mislili da nemamo dovoljno, da mi to ne možemo. No, kad zbilja odlučiš, onda staviš sa strane i snalaziš se s time što imaš. Lakše je kad si postavljaš ciljeve iz a kojih stojiš. Već sada smo uspjeli uštediti, a ja sam odlučila da ćemo uštedjeti i za motor! Na Master ću u Zagreb na motoru!
S klincima lakše dolazim do dogovora. Moja kćerka Nika ima 4 i pol godina i tvrdoglavica je. Ako joj dam viši cilj, ona će to učiniti, naravno, najbitnije je da je to nešto najbolje za nju i za mene. Prije bi joj rekla:
-„Odi spremiti sobu“ . Sada to povežem s poklonom, kada joj planiram kupiti igračku kažem joj
- „Što je soba čišća, to imaš pravo na veći poklon“.
Ili kad ne želi ići u vrtić...
Kada je tužna, znam točno kako je instant nasmijati!
Navečer joj čitam priče...zapravo izmišljam priče! Bojala se vuka. Ispričala sam joj priču u kojoj je glavni lik Nika iz ogledala, ona djevojčica koju vidi u ogledalu. Djevojčica se igrala s jednim psom, ne znajući da je on vuk. Nije joj bio strašan i nije ga se bojala. Postali su prijatelji. Kad je djevojčica saznala da je on vuk, prvo se prepala, no onda je uvidjela da je to i dalje njezin prijatelj s kojim se igrala i da ga se ne treba bojati. Pa on uopće nije strašan!
Danas nakon dva mjeseca predavanja, ja sam aktivan član communitya NLP Hrvatska, bila sam već na tri Tajna iskustva – NLP Hooliganštine, organizirala jedno Tajno iskustvo, vježbam sve naučeno s treninga i kod kuće, upoznala sam super ekipu. To su otvoreni ljudi, za zabavu, za zafrkanciju, tu se ne priča o problemima, tu nema kukanja ni ogovaranja. To mi je predivno!
Način prezentacije je neobičan. On jednostavno nije dosadan. Inače su predavači monotoni i jedva čekaš da završe. Saša je drugačiji. Dinamičan je! Predavanje traje 8 sati, a mogla bih ga slušati još 8 sati!
Kad sam se upisala, nisam ni sama znala što želim. NLP mi je pružio samopouzdanje, odlučnost i mogućnost da naučim slušati. Povećao mi je toleranciju prema drugim ljudima. Ono što mi je najvažnije je da sama sebi i drugim zvučim uvjerljivije, jer imam – samopouzdanje!
-NLP je vještina kojom možeš lakše komunicirati i bolje razumjeti komunikaciju . Naučiš više slušati, a onda kada pričaš znaš što tom komunikacijom želiš postići. One prazne priče postanu ti nebitne, jer nakon NLP-a komuniciraš sa ishodom. Kada shvatiš neke stvari i počneš ih primjenjivati, lakše dolaziš do željenog. Tu se radi o setu alata za komunikaciju i rješavanje problema. Mnoge stvari nesvjesno koristiš prilikom svakodnevnog razgovora, ali kada ih naučih koristiti svjesno i kada imaju svoje ime, tada je to sasvim druga priča. NLP je izbor broj jedan za osobu koja na bilo koji način odluči raditi na sebi. - Mirjana Klić
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
SELMA ČMELIK, 40, vlasnica tvrtke za digitalni marketing i turističke agencije Zona plus, Zadar
Da nije bilo NLP-a, ne bi bilo tone mojih slajdova i papira za prodaju. Ne bi bilo mojih klijenata. Danas malo fali da cupkam od veselja na putu do posla 🙂
„Ja u kupe, ti u špade“ E , nije više tako. NLP ti pomaže da shvatiš što ti druga osoba govori. Svatko stvari interpretira na svoj način, a ovo je prevođenje! NLP ti daje ogromnu prednost – to je najdragocjeniji alat i za posao i za roditeljstvo!
Udala sam se u 21. godini i preselila se u Zadar iz Zagreba. Bilo je pitanje što ću ja raditi u Zadru? Upisala sam fakultet komunikologije i informatologije te vrlo brzo po završetku studija počela raditi u firmi koja se bavi charterom jedrilica i motornjaka. U međuvremenu sam se rastala, moj prvi sin već ima 20 godina, a sada imam još dvoje djece.
Za NLP sam čula preko prijateljice, ali mi se to tada činilo nedostižno. Nije bilo prostora za to zbog puta iz Zadra do Zagreba...pa financijska situacija, pa sam rodila blizance... Uvijek kažeš „Ima vremena“. Godinama se nisam pokrenula. Triger za upisivanje treninga bio je loša komunikacija sa starijim sinom nakon razvoda ili bolje rečeno izostanak svake komunikacije s njim.
Bila sam vrlo impulzivna. Izbacila bih sve iz sebe na prvu, a da ni ne znam što sam rekla. Tako sam znala povrijediti ljude. Odmah na prvu bih ispalila paljbu, a posebice bi to bilo u odnosu s mamom. Rekla bi mi jednu riječ, a ja bih eksplodirala.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
Na poslu bih pokušala provesti neke ideje, no imala sam osjećaj da sam se morala jako truditi da ljudima objasnim zašto bi neku ideju trebalo podržati. To mi je trošilo jako puno energije, pa bih emotivno reagirala. Razmišljala sam da odem, da dam otkaz. Nisam neki duhovni tip, pa da ću meditirati...čitala sam self-help literaturu i tako pokušala naći odgovore. Sve mi je bilo mutno i preopćenito. Ja bih sve, ali ne znam što bih!
Mamu sam izbjegavala. Sin sa mnom nije uopće razgovarao. Osjećala sam se nezadovoljno, frustrirano, neispunjeno. Osjećaš da možeš dati više, ali nikako da to postigneš. Htjela sam napraviti smisleniju priču za sebe!
Već nakon basic seminara dobila sam odlučnost i potvrdu za odluku o odlasku s posla. Dala sam otkaz i osnovala svoju firmu. Za vrijeme praktičarskog treninga, shvatila sam kako učinkovitije posložiti poslovanje i bolje se organizirati, kako graditi priču o uslugama koje nudim. Vidjela sam se i prije kao osobu koja nešto vodi, ali ne i kao poduzetnicu. NLP mi je pomogao da budem odlučnija.
Danas mi je puno lakše prodati svoje usluge i uvjeriti klijente u prednosti svoje firme i onoga što ja radim. Mnogo jasnije mogu izraziti svoje benefite i zadobiti povjerenje klijenata. Znam bolje prenijeti svoje iskustvo, pokazati i dokazati da sam osoba koja zna što radi, a ne da ću tako samo napisati na svojoj web stranici. Bolje formuliram rečenice usmeno i pismeno, primjerice tekstove za klijente mogu bolje prodajno usmjeriti, mogu bolje i jasnije prenijeti poruke i istaknuti baš ono što želim.
Koristim „preuokviravanje“ kao vrlo moćan alat u poslu. Dakle, mogu ljudima objasniti stvari na način da ih prikažem onako kako će ih oni bolje razumjeti. Ako netko ima isključivo novac kao vrijednost, koristit ću samo eure u objašnjavanju i odmah se razumijemo 🙂
S obzirom da radim u coworking prostoru gdje se susrećem i surađujem s različitim ljudima i različitim karakterima, primjećujem da se lakše prilagođavam i pronalazim kompromisna rješenja. Sve to što sam dobila ovim treningom uopće nisam očekivala! Sin i dalje sa mnom ne razgovara, ali ja sam sad u miru s time, jer znam da će doći vrijeme za promjene. A kad dođe to vrijeme, ja sada točno znam kako treba reagirati, što i kako reći da ta komunikacija bude uspješnija.
Dobila sam puno odgovora. Kuda idem, što želim? Konačno sam sebi odgovorila na neka pitanja. Što i zašto nešto želim postići? Mogu napraviti sliku gdje točno i zašto tamo želim biti.
S mamom sam drastično poboljšala odnos. Kad me mama ne nazove par dana, već mi fali pa ja nju nazovem! A prije sam je izbjegavala?! Ja sam se posložila u glavi. Ne reagiram burno, jer si jednostavno ne dopuštam impulzivne reakcije. Prvo procesuiram informaciju, pa onda reagiram. Nema onog „Poludit ću“ u startu!
Više nema vikanja. Nema nemoći da ovladam razgovorom. Nema više „Puno zujiš, malo meda daješ“ u razgovoru J
Osvijestila sam svoju komunikaciju prema drugima. Sada čujem što ljudima govorim. Promišljam što ću im reći. Najveći pomak se dogodio nakon modula o vrijednostima. Nisam bila ni svjesna što leži u meni. Tu sam se posložila i od tada drugačije reagiram.
Ne moraš se držati ustaljenih ponašanja, možeš postupiti drugačije i na svakoj razini biti brži. Imam dnevni planer aktivnosti i svaki dan razmišljam što mi je cilj taj dan? Volim kad mogu staviti kvačice na sve ciljeve! Osvijestiš si mala postignuća jer ti ona daju drive. Tako nastaju velike stvari.
NLP je sada moj najdragocjeniji alat koji imam u roditeljstvu. Dobivam to da moji klinci surađuju. To nije manipulacija, to je odgoj, to je pozitivno, bolje to nego kažnjavanje, vikanje i svađe.
NLP za mene ima ogroman benefit i trening je nadmašio sva moja očekivanja. Upoznala sam zajednicu divnih ljudi u NLP Hrvatska. Nisam očekivala da ću naučiti posložiti svoje vrijednosti i moći promijeniti uvjerenja kojih sam se čvrsto držala. Preporučujem ga svima jer je to jednostavno - lakša komunikacija.
Sada sam sretna i mnogo zadovoljnija! Napokon sam svoja i ponosna na ono što sam ostvarila; otvorila sam svoju firmu i imam odlične rezultate. Sad taj posao pred mene postavlja nove izazove. NLP mi je omogućio opciju da uopće imam opcije!
SELMA ČMELIK, 40, vlasnica tvrtke za digitalni marketing i turističke agencije Zona plus, Zadar
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
MARIJANA ŠPOLJARIĆ, 46, vozačica tramvaja
Čekala sam da uđem u Klub tajnih iskustava. Znala sam da će mi to podići samopouzdanje.
To su banalne stvari, ali to te itekako gradi. Ne znaš što te čeka, što ćeš iskusiti, ali znaš jedno - da moraš izaći van iz svoje zone i da ti upravo to treba da stekneš ono pravo samopouzdanje. Htjela sam biti dio te lude ideje. Htjela sam biti dio ljudi koji pomiču svoje granice.
Prvo što me privuklo je Klub Tajnih iskustava, NLP Hooliganštine. Privuklo me ime i to što se izlazi iz zone svoje sigurnosti. Odlučila sam da želim biti Hooligan! Idem na trening kako bih mogla „ući“ u Klub! Znala sam u što se upuštam. Htjela sam ojačati samopouzdanje. Osjećala sam da mi nedostaje za odluke u životu. No, dobila sam još tonu stvari koje nisam očekivala.
GLAS OD MAME U GLAVI
Trebam se popeti u adrenalinskom parku na stijenu, a ja čujem glas od mame u glavi „Ti si nespretna!“.. borim se sama sa sobom, osjećam nesigurnost penjući se, skliže mi se... U tom trenutku začujem trenera: „Izađi iz glave!“ Odlučujem „Ma baš me briga!“ i nekako uspijevam doći do kraja.
Osjećala sam se kao da sam se popela na Mount Everest! Sam sebi narasteš u očima. Bila sam ponovno u svojoj drami odustajanja, ali nisam odustala. Pobijedila sam svoj vlastiti dijalog.
Tada je taj osjećaj bio još jači. Ja želim biti NLP Hooligan!
Htjela sam doprinijeti. Pravila Kluba su da i sam trebaš biti organizator pa sam već nakon dva mjeseca članstva organizirala svoje prvo Tajno iskustvo. To je u meni izazvalo osjećaj velike odgovornosti, jer drugima mogu pružiti nešto što je značajno i zanimljivo za njihov život. Osjećala sam velik ponos nakon uspješne organizacije.
ŽIVOT U OBLACIMA
Prije NLP treninga sam duže vrijeme željela pomagati ljudima i biti terapeut. Prerasla sam ono što sada radim, iako mi je stvarno super na poslu.
No, bila sam “lelujava“. Živjela sam u oblacima. Bila sam sanjar. Znala sam da mogu biti terapeut, znala sam da mogu i živjeti od toga, ali nisam znala kako da započnem. Razmišljaš o cilju, a nikako da ga postigneš. Kao da su mi falili dijelovi slagalice...
Često sam odgađala stvari i prebrzo bih odustajala. Uvijek bih si govorila „Nije to moj put“ ili „Nisi ti još za to“.
Znala sam da mi nedostaju alati u komunikaciji. Čula bi neki problem, znam da mogu pomoći, ali moje prve dvije rečenice u startu bi odbile osobu. Početno povjerenje koje sam imala, nestalo bi u trenu.
NLP – PUT PREMA ZVANJU TERAPEUTA
NLP me spustio na zemlju. Kako, zašto?
Zato što je to konkretan alat da razgovaraš sa svakim njegovim jezikom.
Nisam razumjela ono što sada razumijem – tipove ljudi, kako tko procesuira informacije. Prije sam sa svima razgovarala na isti način! Danas mogu razgovarati sa svakime na njegov način.
Sada znam kako da dođem do cilja. Znam da se jedan cilj sastoji od niza malih ciljeva. Imam posložene korake, znam male ciljeve koje me vode do velikoga.
KOPANJE I ORANJE MOŽE BITI ZADOVOLJSTVO
Sada sam stekla samopouzdanje da krenem ozbiljno i odlučno u to da pomažem drugima. Imam samopouzdanje u svakom trenutku. U skladu su mi razmišljanja, ono što govorim, kako živim i što predstavljam i stojim iza toga. Ne odustajem tako lako kao prije niti odgađam. Za svaki cilj se treba kopati i orati. Razlika je samo što kopanje i oranje može biti zadovoljstvo!
BOLJA ORGANIZACIJA VREMENA
Želim se daje educirati, poraditi na svojem glasu, na dikciji, zato ću upisati NLP Master.
Također, sada mnogo bolje organiziram vrijeme. Sve što odlučim učiniti, odmah znam koji mi je cilj i bolje određujem prioritete. Na taj način sam si oslobodila vrijeme. Sad imam vremena za teretanu, za učenje....
ODNOS „Nikako se naći“
Na privatnom polju odnos sa starijom kćeri je baš bio „nikako se naći“ i to na dnevnoj bazi, zbog pogleda na život i stvarnost uopće. „Kako to da sa vlastitim djetetom ne mogu naći zajednički jezik?!“ To je u meni izazivalo osjećaje sumnje i nevjerice u sebe, jer kako ću raditi s ljudima, ako se svađam s vlastitim djetetom? Znala sam se svađati i sa sestrom.
Sada je potpuno drugačije. Ja se zaustavim. Kažem nešto slično, ali na drugačiji način, jer vidim stvari u njezinoj glavi drugačije. Razumijem bolje i bolje komuniciram. Partneru sam pomogla da prestane kasniti. One je sam komentirao „Baš ljepše komuniciramo!“ jer ne ulazimo u konflikte.
ALAT ZA MIR U KUĆI
Znam kako tražiti pomoć od svoje djece na drugačiji način. „Nemoj sad razmišljati gdje će i kada objesiti veš, sad pričamo“ govorim svojoj kćerki u trenutku kad se baš obje dobro osjećamo i šalimo. To nije manipulacija, to je odgoj, ali na lakši način. Nastao je mir u kući. Najveći uspjeh mi je što mi se starija kćer „dala u ruke“, tj sad imamo odnos da mi vjeruje i da s njom mogu vježbati naučeno na treningu. Uspjela sam i navesti bivšeg muža da razgovara sa mnom. Shvaćam bolje njegovu stranu priče i ne shvaćam situacije više osobno.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
GLEDAM IZ TUĐIH CIPELA
Ušla sam u njegove cipele. Sada znam gledati iz tuđih cipela. Nema pogrešnih očekivanja od osoba pokraj mene. To mi je jako važno. Ako je meni nešto lako, to ne znači da je i drugoj osobi to lako! Sad tek shvaćam da sam od drugih očekivala za njih nemoguće stvari i da smo i ja i ta osoba bile nezadovoljne od takvih očekivanja!
ŽIVIM 11 OD 10
Prošla sam dosta tečajeva, metoda, alternativnih iscjeljivanja, želeći iscijeliti sebe i stvoriti najbolju moguću verziju sebe. NLP je najbrži i najučinkovitiji način da izgradiš sebe. Primjenjiv je u apsolutno svemu; ne postoji područje života u kojem NLP ne doprinosi. Očekivala sam tehniku s kojom ću naučiti lakše prići ljudima, no NLP je sveobuhvatna tehnika koja pruža mnogo više od toga. Ja sam prije živjela dobro. Živjela sam 7 od 10, a sada živim 11 od 10! Pomaknute su sve moje granice.
Nasmijala sam se u posljednjih 2 mjeseca više nego u posljednjih 5 godina.
Moja edukacija sada traje dva mjeseca, aktivan sam član communityja, intenzivno vježbam sve naučeno s treninga i kod kuće. Ono što je neobično je da učimo, a zabavljamo se! Ova edukacija je neobična, jer je trener poseban!
JA TERAPEUT
Da nisam upisala trening, sad ne bi imala opciju da radim ono što obožavam, što me čini sretnom i da od toga živim.
Želim pomoći da se ljudi oslobode uvjerenja koje ih sprečavaju da žive punim plućima i ostvare što žele. To su uvjerenja koja dobivamo od okoline i roditelja. Kao ono da sam ja nespretna, što mi je mama često govorila tijekom djetinjstva. Kad sam bila dijete, zbog tog uvjerenja mi je tjelesni bio noćna mora. Nisam se uspjela popeti na uže do 8. razreda.
Prije 15 godina imala sam problem s depresijom. Uvidjela sam da depresiju liječe oni koji nikad nisu patili od toga. Danas mnoštvo ljudi povremeno ima depresiju. Savjetuje se boravak u šumi, treninzi, druženje s prijateljima, no ne razumije se da osoba u tom stanju to tada jednostavno ne može. To onda stvara začarani krug - osoba je ljuta na sebe. Meni nije bila prihvatljiva ideja da pijem lijekove. Shvatila sam da jedino JA mogu sama sebi pomoći. Postala sam energoterapeut, koristila vlastite resurse i već sam godinama stabilna i sretna osoba. Pomogla sam prijateljima, susjedima, ukućanima i dobivala dobre povratne informacije - da se osjećaju mirnije i smirenije. NLP mi je dao samopouzdanje, alate da se bolje organiziram i da potvrdim ono što sam prije osjećala kao svoju životnu svrhu.
Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling
Foto: Renata u Klubu NLP Prezentera
Nekoliko godina prije nego sam počela trenirati u centru NLP Hrvatska, život mi je krenuo nizvodnom putanjom. Jednostavno sam pala i izgubila nešto što sam prije imala te sam već tada odlučila da ću uzeti stvar u svoje ruke.
Srećom počela sam raditi na stvarima redom: posao, obiteljski odnosi, intimne veze, no sve skupa je išlo dosta sporo i trebalo mi je još nešto dalje od onoga prije. U potrazi za time sasvim slučajno naletila sam na oglas za NLP treninge i odlučila probati nešto drugačije.
Prije odluke na trening u mom životu vladala je depresija, bezrazložno živciranje i jednostavno traženje razloga da se osjećam loše. U procesu treninga i nakon njega stvari su se u meni počele mijenjati. Počela sam vjerovati u sebe i u stvari koje nikada prije nisam mogla ni zamisliti. Moje psihičko stanje se također promijenilo – generalo se osjećam bolje i ne pamtim kada mi je loš osjećaj uspio pokvariti dan.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.nlp.hr
S obzirom da mi posao uzima većinu vremena i veliki je dio mog života to mi je predstavljalo najveći izazov prije odluke na trening. U mom poslu vrlo je važno znati kako s ljudima i još važnije prihvatiti ljude unatoč njihovoj različitosti. Treninzi u NLP Hrvatska centru upravo su me tome naučili. Da se nisam odlučila na taj korak danas bi se možda osjećala dobro, no sigurno ne super kako se zapravo osjećam iz dana u dan.
Danas imam puno više opcija i spremna sam se uhvatiti u koštac sa izazovima. Riješila sam problem loših stanja i sada uvijek težim tome da se na prvom mjestu ja osjećam ok. U sklopu posla obavljam i edukacije koje su mi u startu bile dosta naporne i uz puno uloženog truda nisam postizala zadovoljavajuće rezultate, nisam uspijevala ljude dovoljno motivirati i prenijeti im potrebno da bi zadovoljili na ispitu.
Nakon ovog treninga stvari su drugačije. Prvo, uživam u edukacijama i ulažem manje vremena, a uspijevam različite profile ljudi motivirati na rad i prenijeti im znanje. Prolaznost na ispitima je od nekadašnjih 50-60 % porasla do 100% u zadnje dvije grupe.
Treningom mi se otvorila opcija za osobni napredak. Znanja i vještine koje sam usvojila odražavaju se na moj život na način da više ne radim sama protiv sebe. Ne postavljam si blokade i ograničenja, već ako nešto poželim odlučno krenem po to i to odradim. Moj život je sada drugačiji na način da si mogu objasniti situacije koje se dogode. Znam zašto sam odreagirala tako kako jesam, znam čime su izazvane tuđe reakcije i znam kako se izvući iz toga, a sve to mi omogućava da to prihvatim ili promijenim.
Ima nekoliko stvari koje nadmašuju vrijednost treninga samog za sebe i teško mi je izdvojiti samo jednu. Osjećaj potpore trenera i ljudi koji sa mnom treniraju velika je vrijednost za mene, no također vrijednost leži i u upoznavanju novih ljudi i svim našim druženjima. Tako sam upravo na treningu upoznala najpozitivniju osobu u 2014. godini, koja vrlo dobro kotira da istu nagradu osvoji i ove godine. Razni projekti i prezentacije također su overdelivery treninga.
Ono što u početku nisam mogla ni zamisliti je da ću odabirom da probam nešto drugo zapravo dobiti puno više opcija od samog treninga.
Video: Renata Cesarec - izazov (NLP Hrvatska u suradnji s Tandem Expertima)
Da nije bilo NLP Hooligana nikada u životu ne bih dirala zmije, no upravo sam tamo to učinila. Zmije su mi nekada bile nešto jakoooo strašno. Prelazila bih na drugu stranu ceste kako bih izbjegla da ih uopće vidim kada god bih na moru naišla na slikanje sa zmijama. Često sam znala govoriti, ne znajući što me čeka: „Ako ikada u životu budem dirala zmiju onda stvarno mogu sve!“ I onda sam na jednom Hooliganskom iskustvu bila u istoj prostoriji sa više od 100 različitih zmija izmeđju kojih je bilo nekoliko vrsta otrovnica i uz veliku potporu ostatka grupe uspjela sam prevladati taj strah.
Ključna stvar zbog koje mi je cijelo iskustvo edukacije (druženja, kampova i svega ostalog što dolazi s tim) od važnosti je to što svakim danom sve više napredujem i pritom sam sretna i ispunjena. Vidim i znam da imam još prostora za napredak i želim to, te stoga u centru NLP Hrvatska nastavljam raditi na sebi i dalje.
Renata Cesarec, 31, NLP Master Practitioner