Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

 „Svojoj djeci bi u naslijeđe trebalo ostaviti dvije stvari, jedna su korijeni, a druga su krila.“ Hodding Cater

NLP radionice u radu s djecom koje organiziramo i provodimo namijenjene su roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, stručnim djelatnicima, tj. svima onima koji se profesionalno ili osobno bave s djecom. Namijenjene su svima onima koji smatraju komunikacijom s djecom izrazito važnom, koji žele naučiti kako razgovarati s djetetom, kako rješavati određene probleme a ne svađati se ili vikati, koji žele potaknuti dijete na ono što često ne želi ili izbjegava raditi, koji žele djecu učiti optimističnom načinu razmišljanja, konstruktivnom pronalaženju rješenja, koji žele da dijete bude samopouzdano, odgovorno, samostalno u donošenju odluka itd.

Ono kad te dijete izbaci iz takta

Kad sam provodila istraživanje na temu svakodnevne problematike u odgoju, najčešće se pojavljivalo „ono kad te dijete izbaci iz takta“, tj. kad si ti u negativnom stanju pa svoje emocije prenosiš na dijete, a svjestan si da je to pogrešno ili kako mi je rekla jedna majka: „Ne želim bi negativna, jer tako ponašanje prenosim na dijete“. Upravo zato sam i sama zbog navedenih teškoća u radu s djecom, krenula na NLP treninge i osvjestila važnost i način kontrole vlastitog stanja koji smatram jedan od vrlo važnih elemenata u odgoju djeteta.

Angry mother shouting at daughter while sitting on sofa at home

Na radionicama provodimo i vježbe za kontrolu i upravljanje vlastitih stanja kako bi pravilno utjecali na stanja djeteta, riješili probleme, konflikt itd. Teško je napisati i opisati što se sve radi i kako se radi na radionicama. Svatko od nas je individualno biće s vlastitim potrebama, problemima, mogućnostima i tako prilagođavamo rad na radionicama.

Ključ NLP treninga i pristupa je da svako ponašanje ima pozitivnu namjeru i prilagođeno je uvjetima u kojima je naučeno. A što i kako dijete uči? Ono uči ono što vidi, čuje, doživi, uči po modelu ponašanja osoba koje ga okružuju. Sjetite se onih situacija kad ste pogledali dijete i vidjeli svoje ponašanje ili čuli svoje riječi? Koliko je važno kako razgovaramo i što radimo s djecom?

„Sretni ljudi procjenjuju sebe, nesretni druge!“ W. Glasser

Često me zainteresirani za radionice pitaju: „Da li su to radionice za djecu?“ Radionice su isključivo za odrasle osobe koji žele što kvalitetnije odgajati i pravilno djelovati na dijete. Koji žele graditi kvalitetan odnos s djetetom. Mnogo je zainteresiranih ljudi a koji su mi odgovorili: „Ma ne trebam ja raditi na sebi. Ja sam puno radila na sebi, meni treba netko tko će kvalitetno raditi s mojim djetetom!“ Svatko od nas, svaki dan na neki način „radi na sebi“ jer svaka situacija je prilika za novo učenje ako imamo takav pristup. Vrlo važan dio u ovom komentaru jest: „Meni treba netko tko će raditi s mojim djetetom!“ Točno je to!

Postoje različiti stručnjaci educirani za rad s djecom ovisno o potrebama, teškoćama djeteta: pedagog, psiholog, logoped itd. Ako dijete ima teškoće u govoru tada ide logopedu na vježbe, zar ne? Hoće li dijete samo odlaskom kod logopeda ispraviti teškoće u govoru/izgovoru? Ako i roditelj kod kuće vježba prema uputama logopeda, hoće li dijete brže ispraviti govorne teškoće? Je li tu važna samo uloga logopeda? Ili je važna uloga i roditelja?

Najlakše je baciti lopticu na drugoga, a da li to i adekvatno rješenje?

Prije nekoliko godina u skupini sam imala preslatkog i živahnog dječaka. Dijete se razvijalo i napredovalo u skladu s dobi, samo je bilo vrlo živahno i neposlušno dijete (klasična problematika nepoštivanja granica u odgoju ili kako mnogi kažu:“tvrdoglavo dijete i ne možeš s njim na kraj“). Roditelji su bili vrlo popustljivi, nedosljedni i istovremeno svjesni svojih odgojnih postupaka. Jednog dana mi je prišla majka djeteta i rekla: „Lana, to je Vaš posao, Vi ćete ga odgojiti i posložiti da bude onako kako treba biti! Vidim ja da je on super u vrtić, sluša. Vi stvarno možete s njim na kraj!“ I to je potpuno istinito, to je jedna od uloge odgojitelja i vrtića: socijalizacija, tj. socijalni i emocionalni razvoj djeteta. No, je li to samo uloga vrtića? Ili uloga i roditelja i vrtića? Toj majci sam postavila slijedeće pitanje: „Ja ću Vaše dijete odgajati još 2 ili 3 godine, ovisno kad će krenuti u školu. A poslije toga? Tko je odgovoran za dijete cijeli život? Vrtić, škola, roditelj?“

 

Svakako da odgojitelji i vrtić imaju vrlo važnu i odgovornu ulogu u životu djeteta. Svakodnevno, dijete je prosječno 8 do 10 sati u vrtiću što znači da je često više vremena s odgojiteljima nego s vlastitim roditeljima. Isto vrijedi i za školu i učitelje. Ipak odgojitelji i učitelji su prolazne osobe u životu djeteta, a roditelji su konstantne osobe djetetu, zar ne?

Biti kompetentan roditelj, što to znači?

21. st. je doba koje nam svakodnevno donosi različite promjene i novitete. Da bi bili u korak s vremenom, moramo redovito nešto učiti, zar ne? Tako doktori uče o novim načinima liječenja, farmaceuti o novim lijekovima, učitelji i odgojitelji o novim pristupima i metodama odgoja, poučavanja, učenja. Postoji li škola za roditelje? Trebaju li se i roditelji educirati?

Brojne promjene koje se događaju u društvu utječu na obitelj, životni stil, karakteristike obitelji, odgoj. Ono što većina istraživanja pokazuju i stručnjaci tumače je da su roditeljski odgojni postupci ključni su za kvalitetan odnos roditelja i djeteta te izravno utječu na napredovanje djeteta i njegov daljnji životni put. Roditeljstvo je iznimno kompleksna i slojevita životna uloga svakog pojedinca. Postoje li pripreme, škole za tu ulogu? Od roditelja se očekuje kompetentno provođenje roditeljske zadaće i djelovanje u najboljem interesu djeteta.

Ponekad to smatramo vrlo jednostavnim a ponekad nam te to čini izrazito zahtjevno, zar ne?

Roditeljska kompetencija i roditeljska nekompetencija

U knjizi „Skrb za dijete i poticanje ranog razvoja djeteta u Republici Hrvatskoj“, M. Milanović i suradnici navode: „Kompetentnim roditeljem smatra se onaj roditelj „koji sebe doživljava kao osobu koja ima kontrolu nad svojim roditeljstvom i odnosom s djetetom te se dobro osjeća kao roditelj“.

family, renewable energy, ecology and people concept - happy little boy and parents playing with toy wind turbine at home

Također, u istoj knjizi ističu da kako bi to ostvario, roditelj treba biti usmjeren na stalno stjecanje novih i proširivanje postojećih znanja, vještina i stavova u svezi s djecom i odgojem. Suprotno navedenom, roditeljsku nekompetenciju obilježava: neznanje, nesigurnost, nezadovoljavajući odnos s djetetom te, kao prirodna posljedica, doživljaj tereta roditeljstva.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Odgoj je moćna stvar: imate mogućnost promijeniti svijet odgajajući zadovoljnog i samosvjesnog mladog čovjeka spremnog biti pošten i human prema sebi i drugima. Odgoj je i svaki dan novi izazov. Zajednički trenuci isprepleteni smijehom, plačem, vikom, igrom, nestašlucima itd. Ima jedna stara narodna poslovica: „Mala djeca, male brige. Velika djeca, velike brige.“

Kako rastu djeca tako rastu i izazovi s njima, njihovi zahtjevi, a mi se svakodnevno trudimo zadovoljiti potrebe, želje i interese djeteta i odgojiti ih da postanu mudri, zreli, poslušni, pristojni, odgovorni, savjesni, zar ne?

Zbog čega onda i u najboljoj namjeri donosimo pogrešne odluke ili postupke?

Razlozi su šaroliki: savjeti drugih roditelja, utjecaj načina odgoja kako su oni sami bili odgajani, utjecaj baka, djedova, prevelika ljubav prema djetetu, prevelika briga o djetetu, nemogućnost slušanja djetetovog plača, vike, neznanje što učiniti u tom trenutku, stres zbog posla, neslaganje s partnerom itd. No, jesmo li svjesni svojih riječi ili djela? Da li zaista ono što kažemo to i učinimo?

Značenje naše komunikacije je odgovor koji dobivamo

Česte su one situacije poput: „Daj mu kupi tu igračku samo da se ne dere. Bezveze se mučiš. Pusti ga, još je mali.“ Koju poruku je dijete dobilo? Da može dobiti što želi? Djeca u predškolskoj dobi uče osnove pravila ponašanja, neprestano ispituju granice i pravila osoba koje ih postavljaju. Pritom traže i kontakt, odnos, komunikaciju.

Odgajamo sada. Čak i kad mislimo da ne odgajamo. Sve što smo mi – odgaja našu djecu, bez govora i truda, samo od sebe. A kome dijete vjeruje i kakva je osoba koju poštuje? Ako dijete poštuje i slijedi granice da li pritom poštuju  i osobu koja ih je i odredila?  Razmislite i pitajte se kakva je osoba kojoj vi apsolutno vjerujete i koju poštujete? Da li je dosljedna, nestrpljiva, pouzdana, optimistična ili pesimistična, jedno priča a drugo radi?

Svako ponašanje ima vrijednost u određenom kontekstu

Sjetite se onih situacija kada djetetu govorite: „Da, moraš!“, a dijete odgovara sa: „Ne, neću!“ Borimo se sami sa sobom i trudimo se ne popustiti djetetu, a dijete se tada još više bori za sebe. Pa se počinje bacati na pod, viče, plače, vrišti, udara, napravi baš suprotno od onoga što ga se traži i sl. Zašto dolazi do sukoba? Zašto ponekad dijete ne želi čuti?

Pobune kod djece predškolske dobi znak su da se dijete razvija, izrađuje svoj identitet, bori se za svoj stav, ulogu, izražava svoje mišljenje. Kada dijete kaže „ne“, ono vježba osjećaj moći i individualnosti. Dijete ima dva cilja: zadovoljiti svoje potrebe i upoznati svoje roditelje, odgojitelje, osobe koje ga okružuju.

Može li dijete donositi odluke za sebe? Koje odluke može donijeti i kada? Ovisi o dobi, iskustvu koje je dijete steklo.

Djeca uče čineći, putem osjetila i tako stječu iskustvo. Kada će dijete imati dovoljno iskustva imat će i svoje stajalište, mišljenje te biti sposobno donositi samostalno odluke. Roditelji i odgojitelji posjeduje moć na dobrobit djeteta koje nije samo sposobno donositi određene odluke. Evo npr. svakodnevne borbe oko oblačenja. Hoćete li djetetu dozvoliti da obuje svoje nove sandale iako vani pada kiša i prohladno je?

To su one situacije kad je dijete jako uporno i ima nevjerojatnu moć uvjeravanja s jednim ciljem: da dobije ono što želi. Pitanjem poput: „Želiš li tenisice ili čizme?“ djetetu ćemo dati do znanja da će važno pravila jer se brinemo i odgovorni smo za zdravlje djeteta (moć na dobrobit djeteta) a pravom na biranje, djetetu dajemo slobodu izražavanja mišljenja, učimo dijete odgovornom ponašanju i stvaramo partnerski odnos.

Ako nas to što radimo ne dovodi do željenog ishoda, potrebno je prilagoditi komunikaciju i ponašanje, te početi raditi nešto drugo

Znate one situacije kad mama i tata ne daju bombone, pa onda ode do bake jer zna da će baka dati bombone. Dijete ima obrazac ponašanja za svaku osobu drugačiji ovisno o tome kakva je ta osoba. Izrazito su fleksibilni i prilagodljivi. Koliki je naš utjecaj na dijete? A utječe li dijete na nas?

Osobno mogu reći, rad s djecom mi je svakodnevno nova škola. Učim od njih i oni uče od mene. Model smo ponašanja, komunikacije jedni drugima. Djeca su čisti primjer NLP metode učenja. Upravo zato što su iskreni, slobodna duha, entuzijastični, aktivni, željni znanja, iskustva, prilagodljivi, neustrašivi, hrabri. Ponekad je u redu, pa čak i preporučljivo ponašati se kao dijete. Djeca često bolje od odraslih znaju kako učiti brzo i kako stvarati bolje odnose s drugima.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Što znači slušati? Kako slušamo? Koja je razlika između slušati ili čuti? Je li nam važno slušati? Što radi odrasli kada sluša dijete? Kako sluša ili gleda dijete? Sluša li dijete Vas? Slušanje podrazumijeva prije svega vidjeti, a ne samo gledati, čuti a ne samo slušati. To je nešto što vrijedi i za odrasle osobe kao i za dijete, zar ne?

Vlastito iskustvo u radu pokazuje mi da slušanje djeteta i razumijevanje procesa dječjeg učenja ima veliku važnost jer tako otkrivamo i uočavamo individualne karakteristike i posebnosti svakog djeteta. Jednostavnije rečeno, slušanjem i gledanjem djeteta stvaramo rapport, prilagođavamo se djetetu da bi mogli komunicirati s njime i postići ono što želimo. A zašto je to važno? Djeca uče putem osjetila, uče ono što vide i čuju. Od malih nogu dijete se uči da ponavlja riječi da bi naučilo govoriti, zar ne?

I zaista su roditelji upori u tome da bi dijete progovorilo. Zašto onda u kasnijoj dobi zanemarujemo način komuniciranja s djetetom? Jeste li svjesni vlastitog načina komuniciranja i koliki ima utjecaj na dijete?

PEDAGOGIJA SLUŠANJA 

Začetnicom „pedagogije slušanja“ smatra se Carlina Rinaldi, a proizlazi iz Reggio pedagogije, jedne od „alternativnih“ pedagoških metoda. C. Rinaldi se bavi problemom proučavanja i slušanja djece i posvećuje knjigu u tom području pod nazivom „U dijalogu s Reggio Emiliom. Slušanje, istraživanje i učenje“. „Pedagogija slušanja“ objašnjava nam da slušati dijete uključuje i pozorno praćenje djeteta na različite načine: dijalogom, interpretiranjem dječjih aktivnosti, likovnih radova i igre. U razumijevanju načina kako djeca razumijevaju i djeluju na svijet, leži tajna uspješne komunikacije i uspješnog odnosa. To je temeljno otkriće u „pedagogiji slušanja“ koje roditelji, odgojitelji, učitelji mogu izabrati slijediti ili ne.

AKTIVNO SLUŠANJE DJETETA

Komunikolozi (Brajša,1994, Schultz von Thun, 2001.)  navode dvije vrste slušanja: aktivno i pasivno slušanje. Aktivno slušati znači slušati s namjerom da bi se pomoglo drugima. Ne osuđivati govornika, već razmišljati, nastojati razumjeti što priča, razumjeti njegove osjećaje, potrebe, želje, ne prekidati kada priča, ne moralizirati, već odašiljati poruke kao što su: znam kako se osjećaš, razumijem što govoriš, zanimam se za tebe, stalo mi je do tebe i onog što govoriš, poštujem te, ne pokušavam te promijeniti, pokušat ću ti pomoći.

Ipak, potrebno je biti oprezan u odabiru riječi (verbalna komunikacija) i načinu pristupanja sugovorniku (neverbalna komunikacija). Kako? NLP tehnike usklađivanja, pristupanju informacijama, upravljanje stanjima i jezičnim modelima samo su neki od alata koji vode postizanju određenog ishoda.

PASIVNO SLUŠANJE DJETETA

Druga vrsta slušanja jest pasivno slušanje, odnosno slušanje bez da čujemo poruku, odnosno što nam govornik želi reći. Slobodno se može i staviti pod naziv „ne slušanje“. Kada nam nije do komunikacije, pretvaramo se da slušamo, prekidamo, otimamo riječi kako bi uhvatili priliku da mi pričamo, slušanje onog što nama odgovara da čujemo, zanemarujemo neverbalne poruku.

Takva vrsta slušanja zbunjuje i odrasle, a kod djece ima posebno negativan učinak.

Kroz takav vid komunikacije dijete dobiva negativnu povratnu poruku, pr.: „Nije važno što ja govorim, što ja mislim, osjećaj, želim ili trebam“. Tim porukama dijete se osjeća neprihvaćeno, gubi samopouzdanje i samopoštovanje, emocionalno postaje nestabilno i nesigurno. Vlastitim iskustvom u radu, mogu potvrditi mnoga istraživanja koja ističu važnost emocionalnog razvoja kao podlogu za cjelokupni razvoj. Djetetu je potrebno da se osjeća voljeno, zaštićeno, sigurno, zbrinuto, okruženo pozitivnom i podržavajućom okolinom da bi moglo samostalno učiti, istraživati putem igre, ostvarivati socijalne interakcije, osjećati se slobodnim i kompetentnim i učiti kroz svakodnevna iskustva. Upravo je zbog toga važna uloga odrasle osobe kao i model slušača.

ŠTO GOD MISLIMO DA JESMO...UVIJEK SMO VIŠE OD TOGA!

Da bismo mogli slušati djecu, moramo biti prisutni kako bismo mogli čuti svim našim osjetilima. Slušanje znači biti otvoren za druge i ono što nam žele reći, biti otvoren za razlike i prepoznavanje različitosti i vrijednosti drugačijih stajališta i mišljenja. Zahtjeva otvorenost za promjene, razvijenu empatiju, prihvaćanje različitosti, aktivno je.  C. Rinaldi teorijom „pedagogije slušanja“ naglašava, kada uistinu slušaš sebe, slušaš i druge, slušamo ne samo ušima, već svim osjetilima i tako ulazimo u refleksiju i samo – refleksiju. Nije li to osnova svakog odnosa u učenju? NLP je stav okarakteriziran osjećajem radoznalosti, avanture, želje za učenjem onih vještina koje će nam omogućiti da spoznamo vrstu komunikacije koja uspješno utječe na ljude. Raznolike NLP tehnike pomažu nam da uistinu vidimo i čujemo sebe, vidimo i čujemo druge.

Informirajte se o radionicama “NLP u radu s djecom” na info@alena46.sg-host.com

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Kreativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namijenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece.

MIRJANA KLIĆ, 23, frizer stilist, Rijeka

Pa imam dvoje male djece...pa seminar je u Zagrebu...nemam dovoljno novaca.. Rekla sam IDEM! Spavat ću u autu!

Pa kako ću, pa daleko je, pa djeca, pa mala su.... U glavi mi se upalila centrifuga! Znala sam da moram upisati NLP!  Trebalo je razgovarati s mužem zbog novaca, zbog činjenice da moram putovati, da nemam gdje spavati u Zagrebu, da on mora čuvati djecu...

Kad nema pomaka

Jako želim biti edukator u svojoj struci i imati svoj salon. Želim educirati druge frizere i stiliste. No, bila sam zbunjena i neodlučna; nisam znala kako doći do toga. Htjela sam napredovati, a uvijek je sve ostalo na želji, nije bilo pomaka! Općenito u komunikaciji sam znala pričati i pričati, bez jasnog cilja.

Znala sam da mi za ono što želim treba profesionalna komunikacija. Moje riječi  nisu bile dovoljno “ jake“. Htjela sam poraditi na izražavanju. Jedna mušterija bila je nezadovoljna mojim radom, toliko da me uvrijedila grubim riječima. Ja sam na to reagirala plačem u WC-u. Danas mi je to smiješno!  Jednostavno nisam znala postaviti dobra pitanja da bih saznala što mušterija uopće želi.

Prije su mi  emocije određivale život. Sad tek vidim koliko često sam donijela odluke na temelju emocija, a da stvari nisam sagledala realno.

Ne slušaš, razmišljaš što ćeš reći

Prije nisam slušala. Razmišljala sam samo što ću ja reći nakon što osoba završi!

Kod kuće, muž i ja smo imali nesporazume, jer smo užasno drugačiji. On kaže da će nešto napraviti, no za to uvijek ima vremena, kako ćemo, lako ćemo, sve okreće na zafrkanciju. Smetalo bi me što bi on od neke ozbiljne situacije radio sprdačinu i ponašao se neozbiljno. Jako me živcirao.

S mamom sam imala odnos u kojem sam se osjećala da sve uvijek mora biti po njezinom. Bilo mi je teško iznijeti joj neku svoju ideju, jer je često sve gledala  samo iz svoje perspektive. Osjećala sam se vrlo nelagodno u razgovoru s njom.

Htjela sam poraditi na svojoj komunikaciji, htjela sam bolje razumjeti ljude, htjela sam napredovati, htjela sam steći samopouzdanje!  

A gdje ću spavati?

Prvo sam upisala Basic seminar, onako iz radoznalosti. Jako mi se svidjela komunikacija trenera.  Uslijedilo je komešanje....vaganje... Rekla sam IDEM! Ako neću moći naći gdje ću spavati, baš me briga, spavat ću u autu! Kako bude, bit će! Na kraju sam na samom predavanju upoznala kolegicu i sad spavam kod nje 🙂

Znati postaviti pitanja

Sada imam puno više razumijevanja i tolerancije za druge ljude. Imam alat da postavim cilj u komunikaciji, a ne da pričam bezveze.

Lakše dolazim do kompromisa, jer razmišljam o vrijednostima drugih ljudi. Ako meni nešto nije bitno, to ne znači da ni drugima nije.

Lakše dolazim do odgovora, jer drugačije postavljam pitanja. Na taj način imam puno manje konflikata i nesporazuma nego prije.

*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com

Odnos sa mužem je drugačiji. Lakše mi je jer imam više razumijevanja za njega, a postavljam pitanja na način da on mene bolje razumije. Sada su mi stvari koje su me prije živcirale mnogo prihvatljivije, jer ga prihvaćam takvog kakav jest. Imam drugu strategiju. Dozvolim mu da kaže svoje mišljenje, ali sada njegove odgovore ne shvaćam tako osobno.

S mamom mi je svejedno, jer mi je važnije da sam ja zadovoljna svojom idejom J No, s druge strane ja znam bolje predstaviti i objasniti ideju, naglasiti benefite, pa imamo mnogo bolju komunikaciju.

Na NLP Master na motoru!

Dugo smo razmišljali da kupimo auto. No, uvijek smo mislili da nemamo dovoljno, da mi to ne možemo. No, kad zbilja odlučiš, onda staviš sa strane i snalaziš se s time što imaš. Lakše je kad si postavljaš ciljeve iz a kojih stojiš. Već sada smo uspjeli uštediti, a ja sam odlučila da ćemo uštedjeti i za motor! Na Master ću u Zagreb na motoru!

S klincima mogu najviše vježbati NLP

S klincima lakše dolazim do dogovora. Moja kćerka Nika ima 4 i pol godina i tvrdoglavica je. Ako joj dam viši cilj, ona će to učiniti, naravno, najbitnije je da je to nešto najbolje za nju i za mene. Prije bi joj rekla:

-„Odi spremiti sobu“ . Sada to povežem s poklonom, kada joj planiram kupiti igračku kažem joj

- „Što je soba čišća, to imaš pravo na veći poklon“.

Ili kad ne želi ići u vrtić...

Kada je tužna, znam točno kako je instant nasmijati!

Navečer joj čitam priče...zapravo izmišljam priče! Bojala se vuka. Ispričala sam joj priču u kojoj je glavni lik Nika iz ogledala, ona djevojčica koju vidi u ogledalu. Djevojčica se igrala s jednim psom, ne znajući da je on vuk. Nije joj bio strašan i nije ga se bojala.  Postali su prijatelji. Kad je djevojčica saznala da je on vuk, prvo se prepala, no onda je uvidjela da je to i dalje njezin prijatelj s kojim se igrala i da ga se ne treba bojati. Pa on uopće nije strašan!

Nakon dva mjeseca – novo društvo

Danas nakon dva mjeseca predavanja, ja sam aktivan član communitya NLP Hrvatska, bila sam već na tri Tajna iskustva – NLP Hooliganštine, organizirala jedno Tajno iskustvo, vježbam sve naučeno s treninga i kod kuće, upoznala sam super ekipu. To su otvoreni ljudi, za zabavu, za zafrkanciju, tu se ne priča o problemima, tu nema kukanja ni ogovaranja. To mi je predivno!

To ne bi bilo isto bez trenera

Način prezentacije je neobičan. On jednostavno nije dosadan. Inače su predavači monotoni i jedva čekaš da završe. Saša je drugačiji. Dinamičan je! Predavanje traje 8 sati, a mogla bih ga slušati još 8 sati!

Zvučati uvjerljivo

Kad sam se upisala, nisam ni sama znala što želim. NLP mi je pružio samopouzdanje, odlučnost i mogućnost da naučim slušati. Povećao mi je toleranciju prema drugim ljudima. Ono što mi je najvažnije je da sama sebi i drugim zvučim uvjerljivije, jer imam – samopouzdanje!

Kako bih ja definirala NLP

-NLP je vještina kojom možeš lakše komunicirati i bolje razumjeti komunikaciju . Naučiš više slušati, a onda kada pričaš znaš što tom komunikacijom želiš postići. One prazne priče postanu ti nebitne, jer nakon NLP-a komuniciraš sa ishodom. Kada shvatiš neke stvari i počneš ih primjenjivati, lakše dolaziš do željenog. Tu se radi o setu alata za komunikaciju i rješavanje problema. Mnoge stvari nesvjesno koristiš prilikom svakodnevnog razgovora, ali kada ih naučih koristiti svjesno i kada imaju svoje ime, tada je to sasvim druga priča. NLP je izbor broj jedan za osobu koja na bilo koji način odluči raditi na sebi. - Mirjana Klić

Autor: Martina Mršić, magistra novinarstva, voditeljica marketinga i PR-a i Master NLP-a s posebnom ljubavi za storytelling

SVE ŠTO TREBATE ZNATI PRIJE VAŠE ODLUKE NA NLP TRENING

Preporuke:

  1. Na naslovnoj stranici NLP Hrvatska, možete besplatno preuzeti 100 stranica knjige Be Your Better Self i procijenite u kojoj mjeri rezonirate s našim trenerom
  2. Pohađanje NLP treninga ponekad nije mala odluka i zato smo još 2010. godine pripremili jednodnevne i dvodnevne seminare koji po nižim cijenama pružaju i praktična znanja, ali i pregled NLP-a, načina rada trenera i sva pitanja na koja želite dobiti odgovor prije vaše konačne odluke je li NLP za vas ili nije. I zato, slobodni ste nam se javiti sa svim pitanjima na info@alena46.sg-host.com

 

 

 

Piše: LANA KIHAS, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Od djetinjstva sam znala da želim biti odgojitelj. Na studiju sam sve više shvaćala kolika je važnost predškolskog odgoja i obrazovanja. Svakim danom sve više sam se ponosila odabirom budućeg zvanja. Završila sam faks, sva važna i nadobudna krenula u radne pobjede. I kako sam počela raditi, otkrivala sam važnost, veličinu i utjecaj odgojitelja i razvoja u predškolskoj dobi. I dokazano je da se u predškolskom periodu razvija preko 70 % sinapsi svake osobe. Nije li to fascinantno? Tako mali, a toliko mogu postići?

Redovito ulažem u svoje obrazovanje da bi bila što kvalitetniji odgojitelj. Sudjelujem na raznim edukacijama i primjenjujem stečena znanja u praksi. Ipak, vrtjela sam se u krug jer sva ta znanja, ideje, savjete, mišljenja ponekad nisam znala prenijeti ili objasniti. Došla sam do zaključka da se srž mojih problema nalazi u komunikacijskim vještinama. Kako prenijeti određena znanja djeci, roditeljima, kolegama? Kako pojasniti određene teorije ili prenijeti novitete? Kako biti preciznija i konkrenija? Kako postići ono što sam si zacrtala u glavi? Zašto s nekim osobama mogu komunicirati i razumiju me, a zašto me drugi ne razumiju ili ne slušaju? Ponekad sam se izbjegavala određene ljude i teme samo da ne dođe do nesporazuma ili da ne zakompliciram još više. Da, nije došlo do konflikta, no nije bilo ni komunikacije. I opet sam se vrtjela u krug jer nekomuniciranje također nikuda nije vodilo. U meni se nakupljala negativna energija koja je stopirala svaki oblik rada, razvoja, osobnog i profesionalnog napredovanja. Problemi su se samo „gurali pod tepih“. O svojim problemima razgovarala sam s jednom prijateljicom koja mi je savjetovala NLP.

ŠTO JE TO NLP I KAKO POMAŽE?

Neuro Lingvističko Programiranje polazi od teze da se svi resursi nalaze u nama. Sve što nam je potrebno to i posjedujemo. No pitanje je: „Kako iskoristiti svoje resurse i izraziti se na dobrobit sebi i drugima? I kako postići željeni ishod?“ Svatko je individualno biće sa svojim karakteristikama, potrebama, mogućnostima, viđenjima, reakcijama. Svatko do nas, svijet oko sebe i samog sebe doživljava na drugačiji način. Ljudi me pitaju: „I koja je onda konkretna korist od NLP-a i kako mi može pomoći? Teško je to objasniti jer NLP se ne zasniva na prijenosu informacija već na praktičnim treninzima koji se prilagođavaju svakom pojedincu. Kompleksna je to tema i postoje mnoga objašnjenja kao i pretpostavke. Meni je NLP bila jedna od najznačajnijih edukacija koja je naglo pokrenula moj osobni i profesionalni rast i razvoj.

KAKO MI NLP POMAŽE U RADU S DJECOM?

Kako se odnosimo prema djeci tako će i ona prema nama, nije li tako? Sjetite se situacije kad čuli od djeteta one vaše riječi ili uočili identične pokrete, niste li se iznenadili? I djeca i odrasli doživljavaju svijet u kojem žive i sebe same kroz primarne modalitete: gledajući, slušajući, osjećajući, mirišući i kušajući. To je ono što se u vrtićima redovito provodi: učenje putem osjetila. Svi resursi se nalaze u nama, nije to ono što učimo djecu?  Promatrala sam odrasle u odnosu s djecom u situacijama kada dijete uporno govori „ja to ne mogu.“ Što odrasli čine? Motiviraju dijete i uvjeravaju da ono to može.

Djeca mnoge stvari ne razumiju ali sve osjećaju. Svoje osjećaje i energiju prenosimo na djecu. Pozitivna energija, pozitivni osjećaji stvaraju plodno tlo za rast i razvoj. Naučila sam bolje razumjeti emotivna stanja, preciznije kontrolirati i usmjeravati ih na pozitivan način. Kako ja prema njima, tako i oni prema meni. Baš neki dan, promatram djecu a oni svi zaposleni, igraju se, dogovaraju, smiju...predivna atmosfera i osjećaj. Osjećaj ponosa i zadovoljstva.

Djeca u predškolskoj dobi često koriste riječi, pokrete i ponašanja koja govore „ne, neću, ne mogu“. To je odraslima vrlo zahtjevno i borbeno. Što se tiče djece, to su razvojne karakteristike određene dobi koje idu u korist djetetovog razvoja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. Ipak, na mnoge dječje zahtjeve „ne“, ne možemo popustiti, najčešće zbog sigurnosti ili zaštite djeteta. U takvim situacijama važno je posjedovati komunikacijske vještine. Pozitivne oblikovane rečenice, preuokviravanje rečenica meni su olakšale posao, a djecu potaknule na nova razmišljanja, otvorila nove teme za razgovor i rad.

KAKO MI NLP POMAŽE U KOMUNIKACIJI S RODITELJIMA?

Često sam se nalazila u situacijama da sam izbjegavala određene roditelje ili određene teme. Razlozi su različiti a problemi se sami od sebe nisu rješavali. Mnogi odgojitelji, kao i ja, znamo reći: “Nama uopće nije problem raditi s djecom. Najveći problem su nam roditelji.“ A opet s druge strane roditelje je nemoguće izostaviti iz odgojno-obrazovnog procesa. Da bi dijete napredovalo, važno je jednako djelovanje i roditelja i odgojitelja, partnerski i suradnički odnos. I što se događa ako se ne prenose informacije? Ako se ne savjetuje ili dogovori kako riješiti neke situacije? Ako se ne prenose potrebe, interesi djeteta? Može li se stvoriti partnerski odnos ako se ne komunicira? Ili ako svatko „tjera svoj film“? A kakav primjer dajemo djetetu? Nisu li roditelji i odgojitelji uzor djetetu?

Suradnja s roditeljima znatno se poboljšala što je utjecalo i na cjelokupni odgojno-obrazovni rad. NLP treninzi pomogli su mi da što bolje razumijem roditelje, uskladimo mišljenja, dogovorimo načine i oblike suradnje. Uspostavljena je otvorena komunikacija koja je iznimno važna jer značenje komunikacije je odgovor koji dobivamo. Ponekad i dolazi do toga da se ne slažemo u nekim segmentima i ne dijelimo ista mišljenja, no važno je poštivati tuđe stavove, vrijednosti i stanja. Ako poštujem sebe, poštivat ću i druge, a drugi će poštivati i mene. I to je divna priča, različitost nas obogaćuje.

KAKO MI NLP POMAŽE U SURADNJI S DRUGIM ODGOJITELJIMA I ČLANOVIMA STRUČNOG TIMA?

Smatrala sam da su određeni ljudi „teški“ i s njima se ne može razgovarati niti išta dogovoriti. No, možemo li mijenjati nekoga? Odlučila sam promjeriti sebe i prilagoditi se drugima. Dogovoriti se s kolegicom, uspostaviti suradnju, međusobno se potpomagati, učiti jedni od drugih sada je mnogo lakše uz pomoć različitih jezičnih obrazaca. Razmišljala sam zbog čega dolazi do nesporazuma?! Definitivno zbog toga što sam mislila da sam rekla nešto ili sam rekla tako da me druga osoba nije shvatila. Dakle, riječi koje koristimo vrlo su moćno oruđe stoga je važan odabir riječi kao i način izgovora. Važno je razumjeti osobu kako bi i ona razumjela mene što uvelike ovisi o riječima koje koristimo. Kako razgovarati, kojim tonom, bojom glasa, koje riječi upotrebljavati. Nema recepta za to, sve to ovisi o sugovorniku.

Posljednjih nekoliko godina u području predškolskog odgoja dogodile su se razne promjene. Mnogo je novih istraživanja, suvremenih teorija, oblika rada. S druge strane u vrtićima ima još puno odgojitelja koji rade na tradicionalan način i dolazi do velikog jaza između „novih i suvremenih“ i „starih i tradicionalnih“. I svatko tjera vodu na svoj mlin. A kako stvoriti kompromis? Timski rad? Svatko od nas, bio on suvremenog ili tradicionalnog načina rada ili razmišljanja ima svoje prednosti i nedostatke. Od svakog se nešto može naučiti i svatko od nas je potreban timu da bi timski rad bio funkcionalan. I sanjar koji je kreativan i maštovit i predlaže razne ideje, kritičar koji iznosi sve moguće prepreke, teškoće, nedaće i realist koji balansira između kritičara i sanjara. Tko je kakav? Tko što može? Kako doći na „zelenu granu“ i stvoriti timski rad? Jednostavno je. Slušati, gledati i prilagoditi se osobi.

ŠTO REĆI ZA KRAJ OVOG POSTA?

Sve što želimo, možemo i postići jer što god da jesmo…uvijek možemo više od toga. Samo ako to želimo i ako znamo što točno želimo postići.

 

Lana Kihas po struci je magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ima dugogodišnje iskustvo u radu sa djecom različite dobi i sposobnosti, kao i rad u različitim odgojno-obrazovnim ustanovama u pojedinim europskim zemljama. Dio je tima KIDS&CO by Dječji vrtić „Keativni dani“ koji zastupa suvremeni koncept u odgoju i obrazovanju. Više o tome možete pronaći na http://kidsandco.eu/.  Kao profesionalni odgojitelj, piše blogove koji su većinom namjenjeni roditeljima s različitim savjetima, teorijskim i praktičnim znanjima o odgoju i obrazovanju djece. Blogove možete pronaći na www.kiidie.com/blog.

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram