July 10, 2018

KAKO TO, KAKO TO, IDEMO, IDEMO - NLP KAMP

I 10. NLP kamp okupio je super ekipu pa su se tako na jednom mjestu našli Hooligani, Masteri i BPA (čitaj Briljantna Predsjednica čiji identitet nećemo otkrivati) koji su u sebi odvezli doma nova iskustva, neki sportske ozljede i opekline, a baš svi dobro raspoloženje. Kako je sve NLPočelo? Prvi dan kampa (srijeda) kontinentalci su […]

I 10. NLP kamp okupio je super ekipu pa su se tako na jednom mjestu našli Hooligani, Masteri i BPA (čitaj Briljantna Predsjednica čiji identitet nećemo otkrivati) koji su u sebi odvezli doma nova iskustva, neki sportske ozljede i opekline, a baš svi dobro raspoloženje.

Kako je sve NLPočelo?

Prvi dan kampa (srijeda) kontinentalci su se rasporedili po automobilima pa iz metropole krenuli put juga, prema porukama koje su stizale u Grupu dalo se isčitati da su svi natankali gorivo na svojim polaznim točkama što je bitan preduvjet za dobar start kampera i naravno dolazak na cilj u bazu (Mandre, otok Pag). Jedni su došli prvi u bazu i otišli na plažu a drugi nisu došli prvi pa su dobili zadatak ispeći meso na roštilju. Bilo je tu i trećih, no ne znam točno što su radili te večeri (nažalost došla sam tek sutra ujutro) jer su poruke prestale stizati; mislim da su razmjenjivali vizitke kako se to uobičajeno radi prve večeri NLP kampa.

Drugi dan kampa (četvrtak) bio je rezerviran za Wakeboarding. Pristigla sam u bazu taman na vrijeme za srknuti slatku kavu koju kuha Saša Tenodi i odraditi školu wake-a na suhom. Očito mi je bilo preveć šećera jer kad je pola sata kasnije teoriju trebalo pretvoriti u praksu (drži bar=prečku na boku i lagano ispružaj ruke, ne vuci!) nije mi išlo. Daska mi se uglavnom nije topila prednjim dijelom ali svejedno sam startala više puta roneći a ne klizeći po površini mora. Sigurno ste čuli za wakeboard? Upišite u pretraživač wakeboard cable Pag, imate i live streaming kameru (neće članak nigdje pobjeći)- bolje da znate o čemu pričam.

Što reći (koju pp), bilo nas je koji smo taj dan 2 sata wake-a iskoristili do zadnje minute, bilo da smo samo vježbali upornost i savladavali frustraciju ili smo uspjeli već prvi dan odvoziti puni krug (mi s kampa znamo tko je taj-isti je uspio i instruktora penjanja vinuti u zrak). A bilo nas je koji nismo bili zainteresirani za ovu aktivnost pa nismo ni probali stati na dasku.

Glad je među nama zavladala točno kad se Branka ukrcala na trajekt u Prizni tako da smo se sinkronizirano (pro)našli u 15:30 na ručku u Giardina (konoba Giardin u Kolanu bila je naša „mama s toplim ručkom“ svih dana kampa). Da opisujem klopu? Ma neću, to bi bilo u rangu s prepričavanjem  utakmice SP  koja je uslijedila te večeri. Tko je gledao je gledao, tko je njamao je njamao.

Nakon ručka krenusmo autima natrag u bazu. Dario je uočio nestanak prednje tablice na mom autu. Kako inače ne vjerujem u teorije zavjere uopće mi nije palo na pamet da se radi o hooliganštini, odnosno da ista nije slučajno nestala. Uglavnom pustimo tu enigmu, tablica je pronađena dva dana kasnije i sad mi onako „spigana“ svaki put kad je ugledam otkida pozitivno sidro!

U bazi smo neki od nas popili kavu na dominantnoj terasi i otišli na plažu/spavati ne bismo li se pripremili biti vatreni navijači par sati kasnije u obližnjem kafiću. Što je još važno iz te večeri: Lana je nabavila 3 porcije prženih krumpirića u gluho doba noći  i mi smo dali 3 gola; nema slučajnosti!

Dan treći (petak) osvanula je frtuna juga i kiša, jednostavno predobar dan da bismo ga vejstali (eng. waste) po doma. Tako smo nakon doručka dočekali Milicu i dogovorili posjet sirani Gligora. Sva sreća nismo provjerili protukliznost pločica u pogonu iako je proizvodnja sira poprilično mokra djelatnost. Nego smo množili litre mlijeka godišnje utrošenog za proizvodnju ovčjeg sira i računali koliko točno ovaca pase na baš Onoj livadi . Onda smo degustirali koja se vrsta sira sljubljuje s dinjom a koja s cherry rajčicom, s vinom su mi prijale sve servirane vrste.

Sva sreća da su neki spakirali nepromočive wind jakne pa smo unatoč vremenskim prilikama mogli krenuti u Novalju po Poklon.  A poklon je bila paleta mesa za roštiljanje by Petason d.o.o. koju nam je naša draga Petra poslala, a mi smo u dva navrata sve propisno „uklonili“ uz kap vina, nazdravljajući joj.

Imajući vremena do ručka otišli smo na predah u Gaudiña u kojem je svirala odlična glazba (nisam odgovorila Superliku što ja slušam jer je tema glazbe došla kasnije na vremenskoj liniji). Dakle nabavili smo u Novalji sve za večeru pa krenuli „kod mame“ na ručak. Opet je bilo dobro u Giardina (primijetili ste ovo a na kraju riječi-get use to it), konobari su posluživali i bezglutenski desert, jedina zamjerka-okrenulo je na buru pa smo se zaputili u bazu jer se kratki rukavi ne daju lako rastegnuti na 3/4. Napacalo se meso, naložio se roštilj, narezale tikvice, ispeklo se i pojelo! Zapravo, nije se to samo napravilo nego kako je BPA lijepo primijetila „netko je pekao roštilj 8xduže nego je zakonom dozvoljeno“  a mi gladnjaci smo pomogli da se meso ne ohladi na stolu.

(Napomena: za vrijeme trajanja kampa se pije iz staklenih čaša a jede iz keramičkog posuđa metalnim priborom za jelo, prvA koja se ponudi oprati suđe može slobodno to i učiniti, tu nema nikakvih ograničenja.)

Uglavnom DJ je složio aparaturu da nam auditivno i vizualno oplemeni još jednu večer hedonizma. Bilo je te večeri i kartanja, sjećam se da se spominjao Hitler i liberali a partizani uopće nisu tako da ću na sljedećem kampu pozornije slušati, sad se ne usudim analizirati ove nelogičnosti.

Evo subote! 4.dan kampa osvanula je bura. Čemu toliki vremenski detalji pitate se? Gle,čuj, nebitni su ako sjediš u stanu na nekom velegradskom/provincijskom kauču ali bitni su ako si blizu Camping village Šimuni i želiš probati sve sportske aktivnosti koje ljeti nudi Kecerin sport!

Večer prije dogovoren je polazak prema Šimunima u 10, svi k'o jedan, organizirani  na vrijeme krenusmo. Nela nas je odmah preusmjerila na aquapark jer vremenski uvjeti nisu dozvoljavali morske aktivnosti koje uključuju jedro (Bojan je to jutro već skupljao gumenjakom ekipu koja je odjedrila prema Maunu). Nakon spuštanja po toboganu i hrvanja na trampolinu vratili smo svoje ožiljke na drugi kraj uvale pa smo neki do ručka još probali SUP-ati i otišli na turu kajacima. S kopna izgleda lako upravljati tim plovilima no zna se dogoditi da se netko neplanski okupa u odjeći! Nakon ručka se wake-alo, hoću reći hrabri nlp-evci su prkosili buri.  Tako je npr. Branka u tili čas savladala teoriju, a očito i praksu kad je po tom vremenu odvozila cijeli krug. Strategija nije tajna kaže ona, kreneš i naučiš! (Yeah, kako tko!)

Neki smo se vadili na hladnoću i odmarali to popodne. Ajmo natrag u bazu navući sve duge rukave koje imamo na raspolaganju! Te večeri je kod većine nas dobro prošao i čaj, eh nemojte sad reći da ste od onih koji piju čaj samo kad su bolesni!

Nedjelja, 5.dan, osvanuo je maestral. Jutro smo proveli na Zrću wakeboard-ajući jer što bismo drugo radili na toj lokaciji, a popodne u kampu Šimuni učeći windsurf i jedrenje. Instruktori iz Kecerin sporta objasnili su nam osnove windsurf-anja na suhom, tu smo isprobali položaj tijela na dasci, namještanje booma, otvaranje i zatvaranje jedra.

Meni se činilo jasno, usidriš si osnovne pokrete i okret po stražnjoj strani daske pa još zapamtiš analogiju jarbola s volanom a jedra s pogonskim motorom. Kad sam shvatila da to uspijevam izvesti i na morskoj površini adrenalin se pojačao! Taj dan bilo je u programu i jedrenje s instruktorom, tu smo se otimali tko će prvi stati u red a uspjelo ih je odjedriti samo troje. Vjetar je jačao i ponovo nas ranije od očekivanog pospremio na kopnene aktivnosti tipa roštiljanje, kartanje i još ponešto.

Već je ponedjeljak, zadnji dan kampa? Ništa čudno, vrijeme brzo prolazi kad si u dobrom društvu!

Ubacili smo spakirane kufere u auta i krenuli to jutro na penjanje. Instruktor nam je objasnio da na umjetnoj stijeni koju penjemo nisu zadani smjerovi po bojama nego penješ kuda odabereš, glavno da ne koristiš rupe za pridržavanje (jesmo!) Ajmo, kome je sportsko penjanje izgledalo jednostavnije iz žablje perspektive nego viseći sa stijene? Mislim da je svima nama koji smo probali.

Tom su se prilikom nizali komplimenti glede izrađenosti latissimusa dorsi i vrste hlačica, mjerila se kilaža i sl. U najboljoj namjeri dobacivala su se guesstimated uputstva za penjenje iz poluhlada jer na kampu se svi podržavaju i međusobno ohrabruju, to i jest bit zajednice! Veseliti se tuđem uspjehu a pogotovo skinuti kapu onom koji je bolji od tebe!

To zadnje jutro smo još stigli i na windsurf , neki su riskirali kašnjenje na trajekt da bi iskoristili zadnji reful bure. Odveslala se još pokoja tura kajakom. Popila se i jedna piva u hladu. Tu smo se već krenuli pozdravljati do skorog viđenja.

Idemo! Idemo! Otišli smo na mamin ručak podijeliti zadnje porcije i master naredbe, a malo kasnije se uputili prema svojim bazama u „stvarnom svijetu“. Već sam bila doma kad su u Grupu krenule stizati poruke s autoceste-fotke s odmorišta na putu prema metropoli, još uvijek su tu ozarena lica, ekipa za 5 ste!

Kako to, kako to da je 5 dana tako brzo prošlo...nije mi jasno0...

Piše: Maja Špralja, NLP Practitioner

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram