Piše: Danijel Nesek Badboy, Lifestyle & Dating Coach. Autoritet u svijetu zavođenja
Muškarci danas imaju sve više i više problema sa curama, ženama i ulaskom u intimne veze. Žene se s druge strane žale da nema više onih pravih muškaraca. Što se dogodilo? Cijeli ti muško-ženski odnosi se raspadaju ubrzanim tokom. Žalosno je da se cijeli taj slatki proces zavođenja, upucavanja, barenja, kuvanja danas sveo na smiješne ulete na fejsu i slanje slike svog pe**sa u njen inbox. Tužno, no svjestan sam kako je došlo do toga i zašto to muškarci rade sve češće. Kroz ovaj i buduće tekstove, te kroz cijeli “Budi Muško” projekt nastojat ćemo promjeniti i osvijestiti društvo, te usrećiti obje strane.
Nažalost problem nije samo u muškom rodu. Niti žene više ne znaju biti žena, ne dozvoljavaju muškarcu da bude muško, ne razumiju svoju ulogu te time odbijaju muškarce, ubijaju svoje veze. Muškarci se sve više ponašaju kao curice a cure, žene kao muškarci. Spolovi se nekako tope jedan u drugi. U toj suludoj potrazi za jednakosti spolova društvo je otišlo predaleko i kreirali smo novi problem - gubljenje identiteta spolova.
Žene imaju sve više testosterona, sve veću moć a dečki sve više estrogena, sve su više nesigurni i zbunjeni sami sa sobom.
U onoj staroj uzrečici “suprotnosti se privlače” ima jako puno istine.
Žena će uvijek trebati muškarca da bude muško, da joj svojom snagom, samopouzdanjem pruži sigurnost, zagrljaj, razumijevanje, stabilnost, ljubav. S druge strane muškarac će uvijek trebati ženu da mu kroz svoju ženstvenost pruži podršku, ljubav, i sve ostalo što mu treba. Polaritet spolova je užasno bitan u ovoj ljubavnoj priči.
Alfa muškarci se više ne proizvode na traci od strane društva kao što je bilo nekada kada su išli u vojsku, borili se za život, radili fizičke poslove te bili fizički aktivni, natjecali se, i sve je to proizvodilo velike količine testosterona i muškosti. Danas te iste muškarce šopamo estrogenom, držimo ih pod stresom, sjede cijeli dan za kompjuterima, love žene tako da swipaju lijevo desno po tinderu. I tu su nestali oni pravi alfa muškarci koje žene i dalje traže. Odgovor je jednostavan, društvo ih više ne proizvodi serijski, društvo ih serijski ubija! Alfa muškarci su danas rijetka iznimka, ne pravilo. No tu problemima nije kraj...
Moderni muškarac se totalno izgubio u bespućima silne komunikacije preko svih tih društvenih mreža na kojem dominiraju žene. Žene po evoluciji imaju puno razvijenije komunikacijske sposobnosti, i puno bolje “plivaju” u tim virtualnim razgovorima, puno bolje su se snašle u ovom novom svijetu. Iz tog nedostatka komunikacijskih vještina i nemoći dolaze do očajničkih pokušaja zavođenja.
Čvrsto stojim iza toga da muškarac i dalje mora biti lovac, da on bude taj koji vodi igru, koji zavodi. Nažalost došli smo do trenutka u evoluciji civilizacije gdje se moramo pomiriti sa činjenicom da taj isti muškarac mora ponovno u “školske klupe” da nauči sve one životne vještine koje je trebao dobiti od obitelji i društva. A ni žene nisu daleko od povratka u školske klupe da ponove gradivo što znaci biti žena, i kako se treba ponašati prema muškarcu ako želite uspješan partnerski odnos.
Muškarci danas više nisu stvarno svjesni koje su njihove prave uloge u muško-ženskim odnosima te što mogu i i što bi trebali pružiti svojim djevojkama i ženama. Učenje tehnika zavođenja nije prečac u životu ili kako što lakše odvući ženu u svoj krevet, nego je to rad na sebi, sa sobom to je podizanje samosvjesnosti, boostanje samopouzdanja, rad na emocionalnoj i socijalnoj inteligenciji, razumijevanje žena te usavršavanje komunikacijskih vještina. Isto kao sto žene imaju svoje tehnike i taktike da budu privlačnije, atraktivnije ( make-up, push-up, štikle…), tako i muškarci sa svojim tehnikama mogu podići svoju razinu atraktivnosti te preuzeti kontrolu nad svojim ljubavnim životom.
Jedna velika greška koju muškarci čine kada su u procesu zavođenja, je da uvijek nude isti “proizvod” svim ženama koje pokušavaju zavesti. Za uspješno zavođenje potrebna je vrhunska kalibracija, to se isto trenira u NLP-u tj prepoznavanje što žena želi, što treba. Kalibracija je jedan od glavnih atributa u zavođenju. Morate razumjeti da svaka djevojka, žena traži i želi nešto drugo. Možda jedna želi ozbiljnu vezu, druga će tražiti neobaveznu zabavu, avanturu, treća bi htjela obitelj, četvrta samo nekog za druženje, peta želi biti sama…
Jedan od zadataka muškarca koji zavodi je prepoznati u kojoj je ona točno fazi , što treba, želi i naravno ako se to poklapa s njegovim željama i potrebama, ponuditi joj to na jedan vrlo suptilan način. Umijeće zavođenja na neki je način umijeće stapanja sebe sa njenom fantazijom. Gdje ti postaješ onaj lik iz njezinih fantazija...
Muškarci sve manje prilaze, uletavaju, sve manje riskiraju, jasno je i zašto. To je skup vještina koje ne razvijaš u djetinjstvu. Samim “uletom” ti na sebe stavljaš ulogu vođe, alfa muškarca, nekoga tko mora započeti i voditi razgovor, biti šarmantan, zanimljiv, paziti na osjećaje, svidjeti se njenim prijateljicama… i još puno toga.
Jasno je da će svaki prosječni muškarac radije pobjeći od takvog zadatka nego riskirati sramoćenje. Dobra vijest je da se ta vještina može naučiti, i da nikada nije kasno za to - naučiti tehnike zavođenja ili jednostavnije - kako (opet) biti muškarac.
Danijel je Lifestyle & Dating Coach iz Zagreba. Autoritet u svijetu zavođenja. Kroz svoj brand Badboy Lifestyle ( www.badboylifestyle.com ) već preko 15 godina podučava muškarce diljem svijeta kako biti uspješan sa ženama, u poslu te ostalim životnim područjima. S više od 50000 zadovoljnih klijenata, 2 puta za redom proglašavan je kao najbolji u svijetu o čemu možete čitati i u bestselleru Neila Straussa - "The Game". Održava seminare, radionice i individualne coachinge u Zagrebu www.budimusko.com
*Danijela smo intervjuirali u podcast projektu Surove Strasti, a cijeli intervju možete pronaći OVDJE.
Piše: TAJANA BELINA, Creative Marketing Manager
Photo by Krasnodar Peršun @hrt
Sjedim prošli tjedan na kavi s prijateljem Markom. Volim se družiti s njim jer uvijek ima pregršt zabavnih priča o svojim i tuđim dogodovštinama, a priča ih s takvom strasti da svi koji ga slušaju kao da se ne usude disati sve dok Marko ne završi s pričom.
Marko obožava isprobavati nove stvari, istraživati nova područja i širiti svoje okvire. „Znaš, pronašao sam na Youtube-u nekog lika, ima tako inspirativne videe, i milione pregleda“, govori Marko dok sjedimo na terasi kafića i uživamo u suncu koje nas miluje po koži, radosnim uzvicima djece iz obližnjeg parka i mirisu procvalog raslinja koje nas okružuje. „Razmišljao sam o tome da i ja snimim par svojih priča“, nastavlja Marko. „Gdje god dođem, uvijek me traže da pričam priče. Zašto da to ne iskoristim?“
„Apsolutno se slažem s tobom!“, odgovaram istovremeno se naginjući prema njemu jer mu vidim u očima da je već sve pomno isplanirao i da mi se sprema ispričati svoj plan.
I dok mi izlaže svoj plan, korak po korak, u jednom trenu se nasloni prema natrag, ulegne u stolicu, zastane, pogleda me u oči i kaže: „Ali prije nego što krenem, trebam tvoju pomoć.“
„Samo reci, Marko, znaš da ću za tebe napraviti sve“, odgovaram sa smiješkom, jer Marko je jedna od osoba na koju se možeš osloniti bilo kada i u bilo kojoj situaciji, uvijek je tu.
„Ti znaš taj en-el-pi, il kako se već zove, a čitao sam da u njemu ima izvrsnih tehnika za govornike. Jel' me možeš naučiti kako da budem super govornik?“
I tako je nastala ova lista 5 tehnika za motivacijske govornike, koju ću (uz Markov blagoslov, naravno), sad podijeliti i s tobom.
Cilj svakog motivacijskog govora jest da utječeš na publiku tako da oni osjete motivaciju za promjenom u svom životu, i da djeluju na osnovu te motivacije. Da bi bilo uspješno, moraš ih uvući u stanje u kojem će biti otvoreni za motivaciju i akciju. A da to možeš napraviti, moraš prvo ti biti u tom stanju.
Prije nego što započneš bilo koji govor, osvijesti u koje stanje želiš uvesti publiku, i prvo sebe uvedi u njega. Tijekom prezentacije ti se može desiti da iz bilo kojeg razloga izađeš iz stanja. Kad to prepoznaš, okreni se oko sebe, vrati se u stanje i nastavi dalje.
Na samom početku važno je izgraditi rapport s publikom. Kad pričamo o rapportu jedan-na-jedan, on se ostvaruje suptilnim preslikavanjem karakteristika i ponašanja sugovornika, kao što su ton i glasnoća glasa, brzina govora, položaj tijela, vrsta predikata ovisno o reprezentacijskom sustavu, gestikulacija, dah, položaj glave.
Kod izgradnje rapporta s grupom to nije tako jednostavno. No svakako je moguće. Možeš se sjetiti nekog izvrsnog predavanja koje ti je ostalo u pamćenju. Prisjeti se kako je govornik počeo. Što je prvo napravio? Je li istog trena počeo govoriti o temi ili je na samom početku izgradio odnos – rapport s publikom?
Ovdje se koristi nekoliko tehnika. Prvo, istreniraj se da promatraš cijelu publiku, da sve obuhvaćaš pogledom. Onda pokušaj otkriti tko je „rapport leader“. Na primjer, kad jedna osoba promijeni položaj noge, ubrzo svi oko te osobe promijene položaj. To je rapport leader (ili nesvjesni vođa). Biti će ih više. Fokusiraj se na njih, oni su ključevi za brzu izgradnju rapporta.
Kod većih publika, ili kad snimaš video u kojem uopće nemaš kontakt s publikom, za brzo ostvarivanje rapporta možeš koristiti nekoliko strategija.
Važno je da tijekom govora kalibriraš publiku. Prati ih, i ako primijetiš da im pažnja popušta, prekini obrazac, promijeni priču (pa makar si i usred nje), provjeri svoje stanje, pojačaj emociju – i mijenjaj sve dok ih ne vratiš.
Kad uspiješ publiku provozati kroz emotivna stanja, znaš da ih imaš i da je tvoj govor uspješan. Jedna od tehnika kojom možeš vrlo lako upravljati emocijama publike je sidrenje. Na primjer, kad pričaš o nečemu što je pozitivno, lijepo i motivacijski, stani na jednu poziciju, i tamo pričaj samo pozitivne, lijepe, motivacijske stvari. Pronađi drugu poziciju na kojoj ćeš pričati samo teme koje izazivaju suprotne emocije.
U trenutku kada im govoriš nešto za što želiš da osjete pozitivan, motivacijski emotivni odgovor, stani na prvu poziciju i počni pričati. Isto vrijedi i za suprotne emocije i drugu poziciju.
Još jedan izvrstan način za izgradnju rapporta s publikom je pričanje priča i metafora. One mogu trajati dvije minute, ne moraju biti dulje, a mogu, ako želiš. Važno je da se publika lako poistovjeti s tvojim pričama, da se pronađu u njima i tako pronađu svoju motivaciju.
Za to možeš koristiti predikate iz svih reprezentacijskih sustava, naglašavati važne riječi, koristiti pun raspon svog glasa i geste koje će dodatno naglasiti željene pojmove i uvući publiku u stanje u kojem ih želiš.
Na primjer, ako spomeneš nešto malo, to ćeš reći višim i mekšim glasom, možda ćeš podići ramena i rukom napraviti gestu kojom ćeš vizualizirati tu riječ. Kad pripremaš i vježbaš svoj govor, označi u njemu riječi koje želiš naglasiti i onda vježbaj sve dok ti ovaj dinamični način prezentiranja ne postane automatski.
Dr. Bernice McCarthy je u 70-im godinama prošlog stoljeća izgradila prvu osnovnu strukturu 4MAT sistema. Korištenjem ovog sistema prezentiranja informacija možeš obuhvatiti sve stilove učenja i tako osigurati da su svi u tvojoj publici otvoreni i spremni čuti što želiš podijeliti s njima.
U 4MAT sustavu svaku informaciju provlačiš kroz 4 osnovna pitanja. Odgovorima na ta pitanja pokrivaš sve stilove učenja.
(Source: michellebowden.com.au)
Uz ovih 5 glavnih tehnika možeš motivirati svoju publiku. Marko ih koristi već naveliko, i spreman je na sljedeći korak učenja prezentacijskih vještina. Koliko će tebi trebati da ih usvojiš? Sigurna sam da će ti trebati znatno manje nego što sad misliš da hoće. Čekam da mi pokažeš svoje rezultate. 🙂
Autor: Tajana Belina, NLP Master Practitioner
Marketing Comunications | Creative Marketing Manager | Deliver engaging experiences creating innovative mobile campaigns
Pogledam Nikolu i kažem: Nema šanse da meni prodaje kombinaciju osnovnih NLP vještina (Kalibracija & Milton Model).
U tom trenutku, bakica me pogleda u oči i kaže: Sine, ti ćeš biti jako uspješan.
Bako, izvolite 20 kuna...da čujem još. 🙂
Nakon što je izgatala iz mog „dlana“, obratila se Nikoli: Sine, daj da i tebi gatam za 20 kuna.
Nikola odgovara: Gospođo, ne hvala.
Bakica pogleda Nikolu u oči i kaže: Sine, ti jako ljutiš svoje roditelje...
Nikola vadi novčanik i daje joj 20 kuna.
Strategija koju koriste babe gatare, mentalisti, iluzionisti i proricatelji sreće poput npr. tarot majstora naziva se „cold reading“ (slobodni prijevodi: hladno čitanje ili čitanje misli). Osoba vješta u „hladnom čitanju“ u mogućnosti je bez prethodnog znanja prikupiti dovoljan broj informacija na temelju signala koje osoba (nesvjesno) odašilja - poput obrazaca neverbalne komunikacije (govora tijela), starosti, spola, stila oblačenja, frizure, auditivnih (vokalnih) i jezičnih obrazaca.
Mentalisti, iluzionisti i slični performeri, ovu vještinu razvijaju svjesnim treniranjem, dok babe gatare kupe te vještine s koljena na koljeno. Naravno, to podrazumijeva ogroman broj pokušaja i pogrešaka kako bi se osoba osjetilno izoštirila, odnosno činila što manje grešaka pri svakoj sljedećoj prodaji svojih usluga proricanja sretne budućnosti.
Uspješnost hladnog čitanja važna je da bi došlo do transakcije. Ukoliko hladni čitatelj uspije pročitati 1-2 stvari koje su za osobu istinite, u umu te osobe okida se respons povjerenja te osoba vadi novac. Ukoliko proces nije bio uspješan, hladni čitatelj i/ili proricatelj sreće ima dodatni benefit – a taj je - sakuplja dodatne informacije od osobe kako bi u prvom sljedećem pokušaj s osobom sličnog izgleda i neverbalnih obrazaca bila preciznija, dakle WIN –WIN.
Jednostavnim riječima govor tijela je sve ono što komuniciramo, a da nisu riječi. Riječima u pravilu komuniciramo manje od 10% onoga što zapravo prenosimo sugovorniku iz drugih, neverbalnih kanala. Moguće je da ste čuli pretpostavku: Nije važno što kažemo, nego način na koji to kažemo. Upravo iz razloga što 90+% informacija proizlazi iz neverbalne komunikacije, u NLP-u promatramo govor tijela u većoj mjeri nego što pratimo riječi.
U NLP-u postoji koncept sličan hladnom čitanju, odnosno vještina kojom primjećujemo suptilne promjene u neverbalnim odgovorima uslijed interakcije. Tu vještinu nazivamo vještinom kalibracije, a kalibracija je sinonim za (osobnu) osjetilnu izoštrenost. Pojam osjetilne izoštrenosti potječe od Miltona Ericksona i odnosi se na primjećivanje sitnih, suptilnih promjena u ljudskoj fiziologiji tijekom svake interakcije.
Kalibraciju izvan područja NLP-a možemo jednostavno prevesti kao mjerenje – mjerenje u odnosu na zadanu referentnu točku npr. kalibrira se vaga. Proces kalibracije je uspješan kada vaga pokazuje točnu kilažu/gramažu. U NLP-u mjerimo, odnosno kalibriramo neverbalne signale u odnosu na određenu referentnu točku. Ta referentna točka može biti početno stanje u kojem se osoba nalazi, a druga točka može biti željeni ishod komunikatora. Npr. kod prodavača taj ishod može biti zaključenje prodaje - kombinacijom kalibracije, riječi koju servira osobi te verbalnog i neverbalnog odgovora, prodavač tijekom razgovora prilagođava svoj jezik i ponašanje kako bi utjecao na osobu te iskontrolirao proces.
Kalibracija je kritična vještina o kojoj ovisi (ne)učinkovitost svake naše interakcije.
Uzet ćemo jednostavan primjer poput svađe/konflikta. Osoba koja je razvila vještinu kalibracije će prepoznati suptilne znakove u neverbalnim ponašanjima osobe i kao rezultat te kalibracije prevenirat će eskalaciju konflikta.
Ili moćniji primjer kalibracije:
Zamislite da npr. želite postati profesionalan igrač pokera. Tehnike i strategije igranja pokera mogu se naučiti iz knjiga te drugih kanala, no svatko tko je ikada pratio poker, upoznat je s time da u samom finalu završe više manje isti poker profesionalci. Dakle, po čemu su oni u finalu uspješniji od onih koji su poispadali prije? - U vještini čitanja neverbalnih signala . Osoba koja pobjeđuje je ona koja najbrže uspije pročitati, odnosno iskalibrirati neverbalne znakove svojih suigrača (kada isti imaju dobre karte, a kada blefiraju).
Kako bismo mogli donijeti što točnije zaključke o stanju osobe koju kalibriramo, u procesu koristimo sve osnovne osjetilne sustave u cilju prikupljanja informacija:
Istina je da je vještinu kalibracije najbolje učiti na seminarima i treninzima s trenerom koji će demonstrirati, podučavati i kontinuirano pružati sve preciznije i preciznije informacije i detalje kako unaprijediti vještinu kalibriranja, a za početak, preporučio bih:
Mnogi NLP praktičari postanu oduševljeni jezičnim modelima poput Meta Modela i Milton Modela (o kojima će biti riječi u sljedećim člancima), no zbog tog žara i fokusa na verbalne alate NLP-a, rijetko postanu doista dobri u vještini kalibracije, a biti dobar u kalibraciji je glavni preduvjet pri postajanju izuzetnim NLP praktičarom.
Povezani članak: KAKO OTKRITI LAŽ
Na seminarima NLP praktičarima često za domaću zabavu preporučam mentalista/performera Derrena Browna i da, mnogi se zalijepe (i zaslijepe) na njegove trikove. Ovdje se radi o potpuno promašenoj poanti. Ono što bi trebalo izučavati su njegova neverbalna ponašanja, njegov pogled prema subjektu demonstracije i sva ona odstupanja i prilagodbe koje u svojoj komunikaciji poduzima kako bi dohvatio ključne neverbalne signale na temelju kojih je u mogućnosti „pročitati“ što vam se nalazi u umu.
Uživajte u primjeru Derrenove kalibracije kako bi "pročitao"sa čime točno se osoba bavi:
Ukoliko ste zainteresirani za NLP i sve ono što vam NLP može pružiti, pridružite nam se na radionici 11. i 12.12.2017. vremenski prilagođenoj radnim ljudima u trajanju od 17:00 do 22:00
Igrajte se,
Saša Tenodi, prof
NLP trainer licensed by dr. Richard Bandler
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
When people think you're dying, they really, really listen to you, instead of just... - instead of just waiting for their turn to speak. – Marla Singer, Fight Club
Ljudi većinom ne slušaju, već samo čekaju na svoj red da progovore. U znatno većoj mjeri fokusirani smo na prezentaciju naših osobnih iskustava, pogleda na stvari te nadovezivanja na komunikaciju osoba s kojima komuniciramo. Većina komunikatora u konverzaciji biva asocirana u svoju mapu, svoj model svijeta priželjkivajući „pravi trenutak“ za vlastiti respons i nadovezivanje koji se uglavnom odnosi na dva stanja: slažem se s tobom (jedinica) ili ne slažem se s tobom (nula).
Krenimo redom:
Kozmetičko slušanje je stanje u kojem se pretvarate da slušate sugovornika. Možete kimati glavom, komentirati u kratkim frazama poput: hmm, interesantno, ma da i slično. Vaš sugovornik možda i nije svjestan da ga/ju ne slušate, no na nesvjesnoj razini zamjećuje vašu nekongruenciju. Do neugodne situacije kod kozmetičkog slušanja može doći kada vam sugovornik postavi otvoreno pitanje na temu o kojoj je pričao. Naravno, kozmetičko slušanje može biti korisno kada ste dio dio grupe u kojoj je važno zadovoljiti formu.
Konverzacijsko slušanje je dominantni slušalački obrazac. U svakodnevnoj komunikaciji slušamo, odgovaramo, slušamo, pričamo,slušamo, razmislimo itd... Ovaj obrazac je sasvim solidan za svakodnevno komuniciranje, no ukoliko se bavite poslovima poput prodaje, prezentacije, podučavanja, treniranja, coachinga i consultinga, vrlo vjerojatno će vas ta razina slušalačke vještine limitirati da postanete ekspert u svojoj domeni.
Aktivno slušanje je stanje koje zahtjeva veću svjesnost, ali i zalaganje tijekom komunikacijskog procesa. U tom stanju u mogućnosti ste „pohvatati“ ključne informacije i obrasce od strane sugovornika i nastaviti ih koristiti s vremenskom odgodom – što je poprilično moćna vještina. Primjerice, par tjedana ili mjeseci nakon konverzacije referirate se na određenu rečenicu koju je vaš sugovornik tada izgovorio – time ćete u većini situacija postići određeni WOW efekt od strane sugovornika. U stanju aktivnog slušanja komunikator traži razumijevanje za poruke koje zaprima, ukoliko postoje nejasnoće, brzo i lako se „raščiste“ postavljanjem pitanja, ponavljanjem poruke u cilju potvrde razumijevanja te sumiranjem. U svakoj profesiji koja se bazira na uslugama odnosno komunikaciji s klijentima, pojedinci koji su samostalno ili treningom razvili vještinu aktivnog slušanja opipljivo odskaču od onih prosječnih, odnosno onih koji ma je dominantni obrazac konverzacijsko slušanje.
Pojedinci koji posjeduju vještinu dubinskog slušanja obogatili su se (nesvjesno ili treningom) mnogim drugim (pod)sposobnostima poput mogućnosti da slušaju i razumijevaju poruke svojih sugovornika, mogućnosti prepoznavanja ključnih obrazaca u jeziku sugovornika, mogućnost predviđanja obrazaca ponašanja sugovornik na temelju jezičnih i prethodnih bihevioralnih obrazaca što bi jezikom NLP-a značilo – uspjeli su „ući“ u model svijeta (mapu) druge osobe. Na ovoj razini komunikator posjeduje sposobnost „čitanja“ i onoga što osoba nije verbalno izrazila.
NLP vještina dubinskog slušanja podrazumijeva razumijevanje i vladanje određenim alatima iz NLP toolboxa.
U prijelomnom momentu kada ste istrenirali ishode pa kalibraciju i na kraju Meta Model, aktivno slušanje koje je danas toliko popularna i (pre)naglašeno vrijedna osobina svakog profesionalnog komunikatora doima se kao vožnja na biciklu s pomoćnim kotačićima.
Što me podsjeća na jedan termin - termin je LIFEHACK.
ŠTO JE LIFEHACK?
Lifehack je procedura ili akcija koja rješava određeni problem, pojednostavljuje proces izvršenja zadatka i reducira frustracije pri svakodnevnom funkcioniranju.
Vjerujem da na temelju definicije lifehacka možete odgonetnuti tko bi bio Lifehacker.
A sada, analogno Lifehackeru, NLP dubinsko slušanje koje sintetizira ishode, kalibraciju i Meta Model čini vas - Komunikacijskim Hakerom.
Onda?
Koju pilulu želiš?
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
– jedini NLP institut u RH licenciran od strane Dr. Richarda Bandlera
Dok ovo čitate, Šarić trenira Ivu Karlovića u Antwerpenu i slavi njegov plasman u drugo kolo ATP-a. Petogodišnji pomoćni trener hrvatske Davis Cup reprezentacije u svojoj je karijeri bio i pomoćni trener Dinare Safine (broj 1 na WTA), trenirao je Ivu Majoli, Mirjanu Lučić...
U Hrvatskoj se vrlo malo pažnje posvećuje mentalnoj pripremi sportaša. To njegov pristup sportu čini jedinstvenim. Nakon NLP Mastera, probio je svoje granice „nemogućeg“, napisao knjigu te drži predavanja i seminare koji odgajaju novi tip sportaša.
Počeo sam trenirati tenis s 9 godina. Kao junior bio sam 7. na svjetskoj rang listi, finalist Univerzijade, 218. na ATP listi, bio sam prvi državni prvak Hrvatske, seniorski prvak Jugoslavije, član Davis cup reprezentacije...Nakon 18 godina, u 32. godini, počeo sam raditi kao trener.
Nakon što sam pet godina bio izbornik za juniore, postajem pomoćni trener Davis Cup-a. Tenis je mentalno mnogo zahtjevniji od primjerice nogometa. Nogomet može biti fizički zahtjevniji, no tenis je mnogo kompleksniji. U pitanju je fizička, mentalna, taktička i tehnička sprema koja više dolazi do izražaja jer je riječ o borbi „ 1 na 1“. Igraš zadnje kolo kvalifikacija, a o tome ti ovisi odlazak na nekoliko sljedećih turnira i doslovce hoćeš li imati plaćen hotel ili - ideš kući bez novaca i bez bodova. Posebice, ako još igraš u zemljama gdje je sve drugačije, počevši od često nesnosnih klimatskih uvjeta.
Pritisak je mnogo veći na samog sportaša. Garantiram da ovdje ima najviše financijskih gubitaka, jer samo prvih 150 igrača na svjetskoj razini živi od tenisa, a 50 ih dobro zarađuje. Od svoje 16. ili 17. godine moraš putovati, ulagati, a tek od 23. počinješ zarađivati i vraćati ulaganje. Dakle, psihloški moment za pojedinca je jak.
Shvatio sam da trener mora znati komunicirati i zato sam krenuo na NLP edukaciju. Treneri često ne osjećaju karakter igrača. Uz NLP lakše „osjetiš“ karakter; netko ima agresivan, netko defanzivan stil. Nadalje, treneri nisu educirani u području komunikacije. Misle da to nije važno. Na to ne obraćaju pažnju. U periodu izbornika za juniore često je bilo situacija s roditeljima; svaki roditelj smatra da njegovo dijete zaslužuje biti u reprezentaciji. No, imam 2 mjesta, a djece je 20. Ukoliko kažeš roditelju da je neko drugo dijete bolje od njegovog, oni to vrlo teško prihvate. Nastaju nesporazumi i s roditeljima i s djecom.
Osvijestio sam moć riječi i jezika i koliku moć trener ima nad sportašem. Samo jedan savjet može ga „spustiti“ ili „podići“. Mnogi govore Nikad nećeš uspjeti ako nastaviš.... to je najčešća trenerska pogreška u pristupu. Time se ne postiže motivacija. Nevjerojatno je što se riječima može postići. Baš me zanima koliko će ti dugo trebati da uđeš u prvih 100 juniora, rekao sam svojem junioru. Nije bio u prvih 100, no bio je 120. na listi. Sigurno bolja motivacija! Odabirom jezičnih obrazaca, ističem ono pozitivno: Ovo si super odigrao, umjesto: E, sad si uprskao i samo si 4 poena dobro odradio.
Sami igrači griješe i u „razgovoru sami sa sobom“. To se posebice vidi kod djevojčica koje kada „fulaju“, same sebi govore Glupača! Čini se kao sitnica. Ali, nije.
*Besplatno skini 100 stranica knjige na naslovnici www.alena46.sg-host.com
Sada općenito više komuniciram, znam bolje objasniti, prezentirati, bolje se izražavam, koristim i neverbalnu komunikaciju. Osvijestio sam sve što sam i prije radio kao igrač i trener, posve prirodno, no perspektiva je drugačija i to automatski radiš bolje. Najveći korak je promjena uvjerenja. Tada je krenuo moj „drugačiji“ smjer karijere.
Odmah nakon practitioner treninga, promijenio sam si uvjerenje da je „teško napisati knjigu“. To sam htio još s 18 godina, htio sam prenijeti svoja iskustva, no nisam znao kako. Uz pomoć dobro oblikovanog ishoda, odredio sam da svaki dan napišem dvije stranice. Zato se knjiga i zove „Sve je moguće“. Ona daje znanje i alate kako da si igrač sam pomogne. Sve je u glavi igrača, a trener je tu da ga vodi. Knjiga će sportašu pomoći da bude mentalno čvršći, da izgradi ispravne stavove, da lakše prebrodi poraz ili da tijekom meča, kad mu je teško, da ispravno reagira i da ostane pozitivan.
Primjerice, Pobjeda i poraz su za navijače, ja samo igram. To je ispravan stav koji sportašu omogućuje da smanji pritisak i da se fokusira na igru. Uvijek je dobro prije meča podsjetiti upravo na tu drugačiju perspektivu koja stvara „disocijaciju“.
Moj pristup se temelji na dvije stvari. Prvo, na mom iskustvu kao igrača. Drugo, na mom iskustvu kao NLP Mastera. Upravo spoj tog znanja opisan je i prenesen u knjizi. I sami psiholozi je preporučuju.
U sportu se kod nas uvelike marginalizira mentalna priprema. Svi pričaju o njoj, no rijetko tko radi na njoj i odlučuje se za taj korak,a istovremeno očekuju rezultate preko noći. Danas držim predavanja na trenerskim skupovima i seminare o mentalnoj pripremi na kojima ukazujem upravo na važnost kontinuirane brige o ovoj spremi sportaša. I tu sam pomaknuo svoje granice, jer mogu uspješnije prezentirati pred publikom. Gledam na prezentacije kao što gledam na sam sport, one su izazov i prilika za razvojem vještina.
Gledaš svog protivnika i poznaješ sve njegove loše strane. No, postoji razlika između sporta i vještine. Sportaš treba gledati susret s protivnikom kao priliku da pokaže i vježba svoje vještine, tako se smanjuje pritisak i performans je bolji. Ako je sport „samo sport“, to je sukob dva ega, razmišljaš samo Moram pobijediti. Iz pozicije vještine razmišljaš Što on igra bolje, bit ću i ja bolji. Protivnik te potiče da daš još više od sebe, zajedno unaprijeđujete svoje vještine.
Pauze su trenuci kad trener uvelike može utjecati na stanje sportaša. Tada se pripremamo za sljedeći poen i upravo tada najviše do izražaja dolaze NLP alati.
Kalibracija omogućuje da primijetiš kako se igrač osjeća, da li mu je pao intenzitet igre. Primjerice, situacija s Marinom Čilićem u SAD-u. Tijekom igre Marinu se desilo da je znao „pasti“, tj. smanjio mu se intenzitet igre. Kalibriraš usporen hod, spuštanje glave, gledanje u pod. Dogovorili smo „signal“ koji mu dajem kako bi ga na to upozorio. Nakon mog signala, on zna da tada treba napraviti par skokova prije poena ili da brzom promjenom disanja aktivira stanje i povrati stari intenzitet. Cilj je postići bolje unutarnje stanje. Sigurnost, samopouzdanje.
Alate ne koristim samo na turnirima već i na svim treninzima. Radili smo dva mjeseca na mentalnoj pripremi prije turnira, a najviše na tehnikama disanja i vizualizacije. To je ono što sportaši rade prirodno kad se pripremaju za meč, no veći je efekt kad se radi u sklopu trenerske pripreme, kontinuirano i sustavno. Vizualizacija je zapravo tehnika submodaliteta. Kako bi vizualizacija bila uspješnija, potrebno je spustiti i razinu moždanih valova na alfa razinu. U tom stanju mozak bolje apsorbira informacije.
Uz NLP postaneš svjesniji zašto se nešto dešava i kako točno to nešto izaziva reakciju. NLP je svjesnost. Svjesnost da možeš što god odlučiš i da ništa nije nemoguće, jer za SVE postoji strategija. Jednostavno sam sebi pomičeš granice.
Posljedica edukacije je ono iznutra. Sigurniji osjećaj. Osjećaj je najvažniji i to ljudi često zaboravljaju,a vrijedi i kad si trener i kad si igrač. Prvo što pitam sportaša kad Davis cup krene je Kakav ti je osjećaj?. I u sportu je česta fraza „Ima dobar osjećaj za loptu“. Prije se češće koristila ta fraza, a apsolutno je ispravna. Pitajte svakog sportaša.
Kad kažem osjećaj, mislim na osjećaj sigurnosti i na osjećaj lakoće. Cilj je da sportaš dobije to stanje kad mu sve postane lagano. Kad uđe u Flow. Lakoća nastaje upravo iz sigurnosti, iz fokusa, iz ustrajnosti. I sam Čilić je rekao kad je pobijedio Federera: Osjećao sam se kao da sam šetao parkom. Stanje lakoće. Stanje opuštenosti, samopouzdanja i budnosti.
Trenerova uloga je da igraču pomogne da dođe u to stanje.
Kalibracija – čitanje „znakova“ igrača
Rapport – bolja komunikacija s igračima i općenito
Vješti jezični obrasci, Milton - bolja motivacija
DOI – bolje postavljanje ciljeva i izvršenje ciljeva, postizanje zacrtanog
Submodaliteti – tehnike vizualizacije
Dinamične prezentacije – bolja predavanja, komunikacija s publikom
Više o mentalnoj pripremi Igora Šarića, radionicama i seminarima: http://www.igorsaric.com/
Više o knjizi: "Sve je moguće"
Feedback Saša Tenodi:
Kao trener treneru: Jako je dobar u tome što radi! On je odličan motivator, odličan prezenter. Za vrijeme edukacije, sve alate je tako dobro prezentirao, sve ti je startu jasno. Bilo mi je zadovoljstvo dolaziti na treninge, vrijeme ti brzo prođe, puno naučiš, a dobro se zabavljaš. Nevjerojatna kombinacija!
Linkedin profil: https://www.linkedin.com/in/igorsaric/
IGOR ŠARIĆ, POMOĆNI TRENER DAVIS CUP REPREZENTACIJE, AUTOR KNJIGE „SVE JE MOGUĆE“, MASTER NLP-a u NLP HRVATSKA
Autor: Martina Mršić, NLP Master Practitioner
Piše: SAŠA TENODI, prof.soc.ped. // Licencirani trener Neurolingvističkog programiranja
U 11 godina provođenja treninga naučio sam jednu važnu istinu o ljudima – ljudi vole brza rješenja i kratke upute sa što manje uključivanja vlastitog mozga. Prije ćemo progutati ovakve besmislene informacije poput 8 načina kako otkriti laž, 5 načina kako biti produktivniji, 3 savjeta koji će vas učiniti boljim partnerom itd., itd. No u stvarnosti, koliko god punili svoje glave takvim informacijama, želim vjerovati da negdje u dubini svog uma čitač ovog članka posjeduje spoznaju da su takve informacije blago rečeno generalizacije, a oni napredniji, mogu ih s pravom etiketirati kao GLUPOSTI.
Ne želim napisati da je svaka od ovih stavaka pogrešna, no u cilju da otkrijemo laž, moramo sagledati širi okvir i o tome ćete čitati baš ovdje.
Jedna od popularnijih NLP tema na koje u samim počecima treninga NLPevci okidaju naziva se "Znakovi pristupa informacijama odnosno obrasci pokreta očiju." Ukoliko primijetimo koja je dominantna ruka osobi s kojom komuniciramo (lijeva ili desna), njeni obrasci pokreta očiju postaju poprilično predvidljivi.
Kako biste to provjerili, želim da napravite test. Ja ću vam servirati upute, a na vama je da se poigrate. Napisat ću točno gdje će osoba pogledati. Naravno, pokušajte se ne ponašati kao detektiv i biti napadni jer vaša promjena u ponašanju može utjecati na rezultat osobe s kojom ćete isprobati ove obrasce. Također, sugerirao bih da ne izbacujete pitanje za pitanjem, već da ih povremeno ubacite u razgovor i tada primijetite što se događa s pokretima očiju vašeg sugovornika.
U zavisnosti od dominantne ruke, razlikovat će se i obrasci pokreta očiju. Zato ću ovdje prezentirati obrasce samo za dešnjake. U NLPu imamo 6 obrazaca pokreta/otklona očiju (gore desno, gore lijevo, lijevo, desno, dolje desno, dolje lijevo), a ovdje ću za potrebe vašeg testiranja navesti 2 obrasca – gore lijevo te gore desno.
Korak broj 1 – Odaberite jednu osobu za koju znate da je dešnjak/inja.
Napomena: Desno znači desno, a lijevo znači lijevo. Preciznije, ako kažem da će osoba pogledati gore lijevo, to znači da će s vaše perspektive pogledati gore lijevo, a ne sa svoje. Znači, lijevo znači vaše lijevo, desno znači vaše desno i točka.
Pitanja/upute za otklon „gore desno“ (dešnjak):
Kada dešnjaku postavite navedena pitanja, u 90% slučajeva imat će otklon očima gore desno
Pitanja/upute za otklon „gore lijevo“ (dešnjak):
Sada, što točno znači gore desno, a što znači gore lijevo (kod dešnjaka)?
Kada vas osoba gleda direktno u oči, ona procesuira i komunicira informacije koje se nalaze blizu njenog svjesnog uma. No ako joj postavite pitanje izvan tog konteksta, svakako mora doći do otklona pokreta u neku stranu. Vjerujem da 30+ populacije ima barem jedno iskustvo za vrijeme školovanja kada ste odgovarali ispred razreda, učitelj vam je postavljao seriju pitanja „šetajući“ vas kroz gradivo, vi ste na pitanje uputili pogled prema gore, a učitelj je prokomentirao: „Što gledaš gore, na stropu ne piše odgovor.“ Istina je suprotna - da, baš tamo gore piše odgovor. „Tamo gore“ pohranjujemo i dohvaćamo u sjećanje sve vizualne informacije kojih se sjećamo ili kojih se pokušavamo prisjetiti.
Osoba (dešnjak) poseže za informacijom gore desno kada se prisjeća nečega što je već vidjela, nečega što joj je poznato - što je bilo u prošlosti.
Osoba (dešnjak) poseže za informacijom gore lijevo kada u svojoj glavi konstruira situaciju odnosno vizualnu informaciju koju do tog trenutka ili nije vidjela ili nije u svojoj glavi zamišljala – što može biti u budućnosti.
U ovom kratkom video clipu možete vidjeti svih 6 obrazaca pokreta očiju VAKogAd (vizualni, auditivni i kinestetički obrasci pokreta očiju):
Gdje nastaje problem sa samim NLP-em, NLP Practitionerima, NLP Masterima i NLP trenerima?
Ukoliko ste primijetili da osoba (dešnjak) stvara otklone na način na koji sam poviše opisao, odnosno na način koji je prikazan u video clipu. "Friški" NLP-evac u potrazi za brzim alatima može zaključiti sljedeće. Ako sam ti postavio pitanje koje se referira na prošlost, a ti si pogledao gore lijevo, to znači da lažeš.
Ne osporavam da to ne može značiti da osoba laže, no samo ukazujem da su obrasci pokreta očiju nešto precizniji alat od generalizacija navedenih na početku članka, ali nisu niti jedini niti glavni alat za otkrivanje laži. Ukoliko osoba priča o prošlom iskustvu, a povremeno usmjeri pogled gore lijevo, to može značiti da osoba jednostavno nadopunjava informacije koje joj fale odnosno komadiće informacija za koje joj je izblijedilo sjećanje.
I na NLP trainers treningu sam upoznao trenere koji posjeduju uvjerenje da se samo prema obrascima pokreta očiju može otkriti laž što se onda dalje prenosi na njihove polaznike i opet ulazimo u okvir generalizacija. Dakle, unatoč tome što su NLP obrasci pokreta očiju izuzetno interesantni, imajte na umu da je ovo samo jedan od NLP alata, ali nikako ne jedini za otkrivanje laži –preciznije, rekao bih u prvom redu alat za otkrivanje kada osoba u svom umu stvara mentalne (vizualne) konstrukcije (napomena: ukoliko nam je jedini cilj otkriti laž).
Kako bih pružio širu sliku o prepoznavanju laži, referirat ću se na način funkcioniranja poligrafa.
Prilikom poligrafskog testiranja, popularnog detektora laži, na osobu se pripaja 6 senzora. Ti senzori imaju zadatak izmjeriti sljedeće:
Na početku poligrafskog testranja, ispitivač postavlja seriju jednostavnih pitanja kako bi se utvrdila polazna, referentna točka, odnosno, referentna točka „istine“. Pitanja za iznalaženje referentne točke istine mogu glasiti ovako:
Ispitivač za vrijeme poligrafskog testiranja na grafu primjećuje ili ne primjećuje odstupanja u fiziologiji ispitanika što može upućivati na laž, ali nikako ne u 100% slučajeva. Najčešće pogreške pri testiranju pripisuju se neiskustvu ispitivača ili stanju stresa u kojem se zbog samog testiranja može nalaziti ispitanik, dakle i u ovom okviru neprecizan rezultat možemo pripisati ljudskoj greški.
Kako u NLPu pristupamo otkrivanju laži?
Zapravo, slično kao i poligraf. Prvi ishod nam je pronaći referentnu točku istine. Za referentnu točku iznalaženja istine koristit ćemo NLP alate imena Kalibracija + Mapiranje (opširnije ću pisati o kalibraciji u jednom od sljedećih članaka).
Kalibracija je po definiciji NLP-a vještina kojom razvijamo i unapređujemo svoju osjetilnu izoštrenost. Vješt kalibrator će primjetiti najsitnija odstupanja u fiziologiji sugovornika. Ukoliko je osoba na prvi set pitanja, pitanja za iznalaženje referentne točke istine sjedila nagnuta prema naprijed, imala ujednačen ritam disanja i treptanja, imala pravilne (jednake) stanke u govoru, imala je obrasce pokreta očiju kakvi su prikazani poviše u tekstu i video clipu, tada će NLP komunikator (u ovom slučaju NLP kalibrator) u drugom setu pitanja tražiti na tom (ili širem) popisu jedno ili više odstupanja na „ono“ pitanje na koje želi saznati istinu.
Za definiranje referentne točke istine sugeriram da postavite pitanja na temelju onoga što trenutno vidite poput: "Već si naručio 2. piće?" Ili pitanja na koja vi sigurno znate odgovor: Jesi li se na kraju javila osobi X? (znate da je ili nije) ili pak pitanja na koja osoba koju ispitujete nema potrebe lagati.
Nakon što ste primijetili kako osoba sjedi, diše, trepće, gestikulira na prvi set "neugrožavajućih" pitanja, spremni ste na sljedeći korak, a to je kalibriranje odstupanja.
Odabrat ćete 5 pitanja. Od tih sljedećih 5 pitanja, tek na trećem ili četvrtom postavite direktno pitanje na točan sadržaj za koji želite otkriti istinu ili laž, odnosno ukupno 8. ili 9. pitanje. Ako tada primijetite značajni otklon bilo kojeg od navedenih obrazaca, to vam nešto govori. No naglašavam, to nešto baš kao i na poligrafu, ne mora nužno biti laž, ali znamo kako se kaže: gdje ima dima...
Nadam se da sam ovim tekstom uspio srušiti određene mitove (generalizacije). Iskreno, ne znam piz*im li više na takozvane stručnjake za neverbalnu komunikaciju ili na osobe koje traže 5 savjeta za nešto u 30 sekundi čitanja, no takvi nisu niti stigli do kraja ovog teksta. Vama koji čitate ovu rečenicu iskreno zahvaljujem i nadam se da sam pružio benefit u sagledavanju šire slike.
Za početak, testirajte obrasce pokreta očiju. To je većini NLPevaca najnapetije za vježbu i zezanciju u opuštenoj atmosferi s ne-NLPevcima, a ako ćete krenuti korak dalje i poigrati se kalibracijom i NLP poligrafom, ostvarili ste skoro punu vrijednost vremenske investicije čitanje ovog članka.
Igrajte se...
Saša Tenodi je profesor socijalni pedagog, jedini NLP trener pod originalnom licencom na ovim prostorima educiran u SAD-u kod Dr. Richarda Bandlera (2007.) te začetnik NLP zajednice u Hrvatskoj. 2016. godine završio je Grant Cardone University, trenutno najpopularniju business & sales akademiju u SAD-u.
Pokrenuo je projekte sa ciljem učenja i networkinga: Klub dinamičnih prezentera, NLP Hooligans klub (klub tajnih iskustava) te NLP Kampove s ciljem usvajanja raznih vještina poput skijanja i snowboardinga zimi te wakeboardinga, windsurfinga i jedriličarstva ljeti. Godine 2016. zbog navedenih projekata na jednom britanskom portalu izdvojen je među top 30 Customer Experience profesionalaca. U 2010. i 2011. dobio je Superbrand’s certifikate kao jedan od najboljih pružatelja usluga u RH. S Ivanom Vorasom uspješno razvija business podcast Surove Strasti putem kojeg širi ne samo svoje vidike, već i svih onih koji ih slušaju.
Vino pije kita od Senjana
kod Cetine kod vode studene,
među njima Cetinka djevojka
te im ona služi ladno vino.
Kako komu daje čašu vina,
svaki joj (je) junak govorio:
"Ljubi mene, lijepa djevojko!"
Kad se mladoj dosadilo bilo,
onda veli lijepa djevojka:
"Tako t' Boga, četi arambaša,
ne čuješ li što ti družba veli?
Ja ne mogu svima biti ljuba,
ako mogu svima biti sluga.
Biću ljuba jednome junaku
kojino će Cetinu priplivat,
i onamo i opet ovamo,
pod kalpakom i pod b'jelim perjem,
(a) pod puškom i pod britkom sabljom,
u čizmama i u ostrugama -
ja ću njemu biti vjerna ljuba."
Svi junaci nikom ponikoše
i u crnu zemlju pogledaše.
Ne pogleda senjski arambaša,
veće skoči u Cetinu vodu,
pripliva je tamo i ovamo.
Pak (on) uze Cetinku djevojku,
odvede je k Senju bijelomu.
Navedenim stihovima Voras je u mailovima najavio hooliganštinu, kao što se ni dan danas ne zna tko je točno napisao ove epske narodne stihove koji slave Senjanina Tadiju, tako nišačica hrabrih hooligana nije znala što će ih dočekati na tom putu popločenom novim iskustvima za koji su se odlučno prijavili.
No, kad smo već kod Senjanina Tadije, recimo par riječi o njemu :): Čestitost, hrabrost i odlučnost Senjanin Tadije da se uvijek odupre svom neprijatelju, pa čak i onda kada ga on uhvati i izloži najstrašnijim mukama dokaz su njegovog jakog karaktera, ogromne snage i herojskog morala. Bio je hrabar i vješt borac, nesalomljiv i neustrašiv junak, prkosan i gord čovjek koji je cijenio junaštvo i izdržljivost, a duboko prezirao neodlučnost, slabost i kukavičluk.
Sve navedene činjenice bile su više nego dovoljan izazov da se u nedjelju okupimo u Strojarskoj ulici. Voras nas vodi u staru tvornicu Gredelj, ulazimo u jednu od zgrada i smjelo stupamo na borilište na kojem nas dočekuje Sven (kojem se kasnije pridružio i Matija).
Kaže Sven: Ja sam trener HEMA-e.
Čega???!!!
HEMA je skraćenica za Historical European Martial Arts ili Povijesne Europske Borilačke Vještine koje su se koristile na području Europe. Iako su na nekoliko stoljeća pale u zaborav, početkom dvadesetog stoljeća velikim angažmanom entuzijasta rekonstruirane su tesrednjovjekovne i renesansne borilačke vještine.
Razne grupe su vježbale i interpretirale tehnike iz, kako Sven kaže, jedva razumljivih manuskripata, a uključivale su dugi mač, kratki mač, štap, sablju, bodeže, buzdovane i razna druga oružja. Tehnika koju nas je Sven učio je tehnika dugog mača po učenjima njemačkog majstora iz 14. st Johannesa Lichtenauera.
Starteški, korak po korak, Sven nas je uvodio u tehniku mačevanja. Za početak smo mačeve ostavili postrani, jer je prvo trebalo savladati tehniku kretanja borilištem. U osnovnom borilačkom stavu naučili smo se kretati naprijed, potom smo vježbali kretati se nazad. Možda zvuči smiješno, no peta-prsti, prsti-peta, jedan pa drugi kuk naprijed, kretati se lagano i nečujno, nije ni malo lak zadatak.
Nakon što smo samostalno ovladali osnovnim pokretima, podijelili smo se u parove i nastavili raditi nešto što bi NLP-jevskim jezikom nazvali „pacing and leading“.
Jedna osoba u paru je određivala koji pokreti će se izvoditi dok je druga trebala čitati njegove namjere s ciljem skladnog kretanja podijem. Kao pravi NLP-jevci, upotrijebili smo svoju vještinu osjetilnog izoštravanja, te finim kalibriranjem pratili svoje partnere, i tako oduševili trenera. No, nakon ovog iskustva, složila bih se i s izrekom koju je Konfucije nekoć rekao: – Nikad nemoj dati mač osobi koja ne zna plesati. – asinuirajući da se mačevanje ne svodi na puko zamahivanje željezom nego u toj disciplini postoji i mnogo kretanja koje, naposlijetku, osobi mogu spasiti život.
Da nismo došli na plesni podij, već na borilište, postali smo svjesni nakon što smo konačno uzeli mač u ruke, to hladno oružje kojim borci pokušavaju ubosti ili sasjeći protivnika. Samo zahvaljujući plastičnim mačevima za učenje, a ne pravim metalnim, hooliganske glave ostale su spašene. Snažno smo zamahivali s vlastitog ramena prema vratu protivnika držeći mač s obje ruke.
Kao i obično, poznavanje tehnike pokazalo se važnijim od snage, te čvrsto držanje mača kako bi generirali silu nije bilo potrebno, a samo je dovodilo do stvaranja žuljeva. Nježno držanje mača, te zamahivanje na principu poluge pri čemu dominantna ruka gura mač prema protivniku, a druga vrh ručke prema sebi, s lakoćom je usmjeravala oštricu mača prema vratu protivnika.
Za uspješan zamah mačem, ključno je savladati i procjenu udaljenosti od svog protivnika, pravilno koristiti kukove i pokrete nogama pri udarcima, te čitati protivnikove namjere. Kako su zamasi postali sve žešći, na lica smo stavili maske. No, sastavni dio opreme (koji nismo koristili) je i gambeson višeslojni očvrsnuti prsluk koji sprječava trganje kosti i zadobivanje težih ozljeda na tijelu.
Na moje pitanje: Možemo li na osnovu savladanih vještina nekome reći da znamo mačevati, Sven se samo slatko nasmijao. Zaključili su da možemo reći da znamo principe mačevanja...što god to bilo. 🙂
No, također nam je otkrio dvije stvari koje ukazuju na to da znamo nešto o mačevanju. Osnovno što treba znati je da olimpijsko mačevanje nema veze s onim što smo mi upravo učili, te da su tehnike mačevanja koje gledamo u filmovima potpuno krive i besmislene.
Možda danas nismo postali mačevaoci, ali smo obogatili svoju mapu jednim novim iskustvom. Sjetivši se one drevne izreke:-Tko se mača lača, od mača i pogiba-, pozdravili smo se sa Svenom, vratili mu mačeve i uputili se na čašicu razgovora.
Autor članka: Dunja Dean
PRVI NLP KLUB
Krajem 2013. godine krenuli smo s novom inicijativom i otvorili NLP Klub Dinamičnih Prezentera. Klub je brojao 20+ NLP Master Practitionera, a naši susreti odvijali su se svaka tri tjedna utorkom od 19:00 do 22:00.
Glavni ishod Kluba Dinamičnih Prezentera bio je razmjena iskustava i sadržaja kojima će svaki član pružiti benefit ostalim članovima u vidu prezentiranja određene knjige, korisnog članka ili video predavanja.
Dodatan benefit kluba bio je početak networkinga između NLP kolega svih generacija od 2007. godine na dalje.
30.03.2014. godine, organizirali smo druženje uz roštilj i dobru kapljicu kod NLP kolegice Martine Dujmović. Nakon jela krenuo je brainstorming – koje sve vrijednosti možemo ostvariti kroz NLP Community osim učenja i vježbanja prezentacija. Prijedlog koji se istaknuo bio je NLP Kamp.
NLP Kamp u trajanju 4 ili 5 dana koji će imati sljedeće ciljeve:
GDJE I KADA
Za prvo Kampersko iskustvo odabran je otok Pag, a vještina Wakeboarding u terminu 18. do 21. lipnja 2014. godine. Sudjelovalo je 10+2 NLP Master Practitionera.
Kamperska priča započela je gledanjem utakmice svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska – Kamperun (4:0), a od ostalih interesantnih aktivnosti (naravno, ne možemo spomenuti baš sve) izdvojit ćemo Wakeboarding lekcije, edukativno gustativnu posjetu Paškoj sirani Gligora te Tajanstvenu šetnju (tajanstvena šetnja je prvo tajno iskustvo koje je nekoliko mjeseci kasnije utjecalo na formiranje NLP Hooligans Kluba).
Kako je sve počelo te kako nam je bilo tada, na samim počecima, pogledajte u traileru i foto galeriji.
Kaperski NLPozdrav : )
Sudionici 1. NLP Kampa: Manuela Jakša, Kristina Pokupčić, Martina Kranjčec, Renata Cesarec, Tomislav Novak, Maja Gašpić, Medea Đurđević, Kristina Bulešić, Hrvoje Šarić, Saša Tenodi, Tino Pecotić i Martina Dujmović
[supsystic-gallery id=16]
