U svačijem životu postoje mjesta, ljudi, doživljaji i osjećaji koje ne bi mijenjali za ništa. To su oni doživljaji za koje će svatko od nas uvijek pronaći vrijeme jer znamo da time ne samo da doprinosimo sebi, već i ljudima koji nas okružuju kako u privatnom, tako i u poslovnom okruženju. NLP kamp je točno takvo mjesto.
Kako to znam? Jednostavno, stvar je iskustva.
Za mene je ovo bio treći kamp i kao i obično otišla sam bez konkretnijih očekivanja, ali ono u što sam bila 100% sigurna je da slijedi 5 dana smijeha, odmora, zabave i učenja. I tako bi.
I ove godine među nama je bila strastvena ljubiteljica joge koja je sasvim spontano oko sebe vrlo brzo okupila gotovo sve kampere koji su joj se svakodnevno u ranim jutarnjim satima s velikim veseljem pridružili vježbanju uz more. S obzirom da ja više cijenim svoje male jutarnje rituale poput doručka u miru i malih razgovora sama sa sobom, koristila sam to vrijeme da u miru i tišini budem sama u kući. No, vjerujem da su vježbe joge izvrsne za dovođenje uma, duha i tijela u balans i jako mi se svidjelo što su se Nikolini pridružili i oni koji inače ne njeguju redovno vježbanje te kako je Nikolina na ovaj način doprinijela dodatnim sadržajem za kampere.
Kajak na moru je relativno jednostavna fizička aktivnost, a meni je ujedno i bio opcija za bliže upoznavanje s nekim od kampera koje do tada nisam poznavala ili za miran i konstruktivan razgovor s onima s kojima se nisam dugo vidjela.
Za nas koji se nikada do tada nismo susreli s windsurfom, SUP je bio prvi korak kako bismo dobili dojam što to znači stajati na dasci na vodi. Sve u svemu SUP je vrlo lagana fizička aktivnost kod koje je potrebno prije svega održavati ravnotežu, što s obzirom na debljinu daske nikome nije bio problem.
Ovo je izvrsna opcija za one koji žele sudjelovati u vodenim sportovima na sigurniji i jednostavniji način te pritom uživati u pogledima na morsko plavetnilo. Naša Nikolina je i ovdje pokazala svoje vještine joge i odvažila se prezentirati nekoliko joga položaja na SUP dasci.
Za većinu od nas ovo je bio prvi susret s windsurfom. Kao i kod svake nove vještine koju krenemo učiti kreće se od teorije i demonstracije na suhom nakon čega se uz podršku instruktora savladavaju prvi koraci na moru.
Svakodnevno smo strpljivo čekali da vjetar okrene nama u korist te smo s prvim naznakama vjetra hitali prema windsurfu te pokušavali uskladiti položaj tijela i jedro sa smjerom vjetra. Što je više vremena netko uložio u savladavanje ove vještine, to su rezultati bili bolji. Logično. 😉
No, svatko tko želi izgledati kao prava windsurf faca koja jaše valove i kreće se s apsolutnim samopouzdanjem prema bespućima plavetnila, morat će, kako se kaže, još dosta žganci pojesti. Sve u svemu bitno je naglasiti da je ovo vještina čije se osnove uz malo dobre volje, mogu savladati vrlo brzo.
Priznajem da mi je žao što se jedrenjem nisam stigla više baviti tijekom ovog kampa. Da budem preciznija na moru u jedrilici sam bila samo jednom i to sa instruktorom kako bi dobila razumijevanje i osjećaj što se s jedrilicom u pojedinom trenutku dešava. Za više od toga ovaj puta nije bilo vremena, a bome niti vjetra. Neki od kampera su zadnji dan samostalno jedrili te na taj način dodatno okusili osjećaj potpune slobode i neovisnosti, a osmjeh na njihovom licu po povratku na kopno je govorio da su povoljan vjetar i jedra više nego dovoljni za užitak, zadovoljstvo i sreću.
S obzirom da smo do umjetne stijene stigli zadnji dan nakon što smo prethodna četiri bili aktivni kako preko dana tako i tijekom noći, penjanje mi u tom trenutku i nije bilo najsretniji odabir. Pokušala jesam, međutim ovaj puta nisam daleko stigla. Tješila sam se time da sam se na stijenu već penjala i to uspješno, tako da sam svoju opremu vrlo brzo prepustila entuzijastičnijima u tom trenutku koji su se poput Spidermana kretali stijenom.
Nisam očekivala da će biti moguće, no priznajem da sam se potajno nadala da ću ponovo stati na wake. Prije dvije godine na ljetnom kampu sam prvi puta u životu stala na wake i oduševila sam se. Osjećaj kada savladaš start, održavanje ravnoteže na dasci i amortiziranje žice koja te vuče u krug dok ju ne ispustiš ili dok ne padneš je nešto što sam htjela ponovo doživjeti. Na moje veliko iznenađenje krenula sam iz prve i suha napravila dva kruga. Uvjerila sam se da je wakeboard isto kao i vožnja biciklom - jednom kad naučiš ne možeš zaboraviti. No, ono bitnije je kako su kamperi koji se nikada do tog dana nisu susreli s wakeboardom savladali vještinu u rekordnom roku. Svaka čast! Zaključak je da što manje vremena imaš za savladavanje nove vještine, motivacija je veća i prije postižeš rezultate.
Zabava, igra i smijeh su sastavni dio života i potrebno ih je njegovati svakoga dana. Saša se pobrinuo i ovaj puta da je sve to sastavni dio ovogodišnjeg kampa, a odlazak u aquapark je dodatno potvrdio koliko svatko od nas uživa u malim stvarima koje život čine ljepšim. Osmjeh na licima kampera govori sve.
Večernji sati su bili rezervirani za spontana i opuštena druženja uz velike količine smijeha, razgovor i/ili igru. Jednu večer smo „odradili“ i radionicu na temu vrijednosti koja je za svakoga bila korisna, no moje je iskustvo da tijekom kampa najbolje učim u svakodnevnoj ležernoj i spontanoj interakciji s kamperima. I to je jedan od mojih glavnih razloga zašto volim biti dio cijele priče.
Tijekom pet dana kampa neki su se pojedinci u večernjim satima pod utjecajem društvene igre „Secret Hitler“ uživljavali u svoje uloge fašista i Hitlera, dok su s druge strane liberali često bili ti koji su vidjeli Boga, a nekima se skoro i prolio sakrament. Sjedni Rex!
Ali jedno od glavnih pitanja te tajni kampa je i dan danas „Vorki, kaj si ti tu metnil?“. No kako bi naš Serhii, koji je kako Saša kaže, rođen 4 sata od bogatstva rekao, radi se o „special secret bonus plus plus“ tajni pa tako dan i dan danas svi živimo u neznanju. Ali sam sigurna da bi SVI ponovili sve samo za taj osjeČAJ. 😉
Dobra volja, pozitivno raspoloženje i otvoren um su glavni sastojci potrebni za dolazak na kamp. Ostalo dođe samo po sebi.
Niti ovu tajnu vam ne bi znala reći, ali znam tko zna. 😉 I da, ima još puno toga što bih vam htjela o kampu reći, ali ne smijem jer i za to postoji pravilo. O nekim stvarima NLP Cluba i NLP Kampa se ne priča. 😉
No, možete mi vjerovati kada kažem da je NLP Kamp mjesto koje uvijek pruža više.
I za kraj jedan citat našeg Vanje koji je to jako lijepo rekao: „Zašto bih pobogu ovo propuštao?!!?“
Saša i svi ostali kamperi, veliko vam hvala i na ovom kamperskom iskustvu. Vidimo se sljedeće godine.
Autor: Martina Lucič Čanak, NLP Master Practitioner
Working on tourism and travel brand image as a long-lived project and challenge. Creating innovative promotion, marketing and communication sets that guide travel brands through all the features of their business story. Connecting travel brands with B2B network in South East Europe.
Web: http://magic4.club
Linkedin: https://www.linkedin.com/in/martinalucic/
Facebook: https://web.facebook.com/magic4.club/
Sudionici 8. NLP Kampa bili su: Aleksandra Ivanac, Mirjana Klić, Ana Šutalo, Nikolina Plenar, Martina Lucić Čanak, Danijela Medaković, Ivan Voras, Vanja Grgec, Sergey Vorona, Tvrtko Janjić, Ivica Klepić, Leon Magovac i Saša Tenodi