Svanuo je i taj dan, utorak 20.6.2017. Saša Tenodi i Ivan Voras čekali su me izvaljeni na klupici ispod drveta u Sigetu, ispijajući kavicu iz Mlinara. Dogovor je bio u 9:30 ispred Vorasove kuće. Stigla sam na vrijeme, Saša me počastio kavom te smo nakon popušene cigarete i ispijene kave krenuli prema Vorasovom autu. Uuuuu, nova crvena Mazda 3. Jebate!! Mislim da ne moram ništa više reći. Potrpali smo stvari u gepek i krenuli. Uživancija! Auto je doslovno klizio po cesti. I tako uz dva stajanja doklizali smo na Pag oko 14:30h.

ULAZAK U KAMPERSKO STANJE UMA 🙂

Prva postaja na Pagu nam je bio supermarket Lorenzo. Kupili smo najpotrebnije; grickalice, 12 boca piva (svaka 2 litre), 3 litre vina, mineralnu i još poneku sitnicu, čisto za prvu ruku. 🙂 Nakon što smo stigli u Mandre i pozdravili gazdu kuće koju smo iznajmili, sjeli smo na balkon i počelo je.. Daj mi natoči čašu čisto da nazdravimo.

Negdje oko 17:30h nam se pridružila Nataša Jurešić iz Šibenika te smo, uz smijeh, nastavili nazdravljati do dugo u noć. Probudili smo se sljedećeg jutra oko 9:30h. Hm..ne boli me glava, nisam mamurna..jebeno! Čekaj. Koliko smo popili? 8 boca piva! To je 16 litara odnosno više od gajbe pive. Dobro nam je krenulo. Zar ne? 😉

Nakon doručka, uputili smo se prema Camping village Šimuni udaljenom cca 7 km od Mandri. Camping Village Šimuni smješten na južnoj strani otoka Paga, okružen šumom i cvjetovima oleandara, poznat je po svojim šljunčanim i pješčanim plažama koje se protežu cijelom njegovom dužinom.

U kampu su nas dočekali djelatnici Kecerin Sporta koji nudi mogućnost isprobavanja raznih sportova poput jedrenja na dasci, tenisa, penjanja na umjetnoj stijeni, veslanja na dasci (SUP), nogometa, odbojke, rukometa na pijesku... Saša je za naš kamp dogovorio 3 sata škole surfa za početnike, 1 večernji termin penjanja na umjetnoj stijeni sa osiguranjem, 2 ulaza u aquapark po sat vremena, najam opreme neograničeno (prema dogovoru i našim potrebama), korištenje surfa, malih jedrilica, SUP-a i kajaka te probnu vožnju katamaranima sa instruktorom. Uz sve to, dogovorio je i 1 sat škole surfa za napredne, 3 sata škole jedrenja na malim jedrilicama i 1 poludnevnu vođenu kajak turu.

A da ne bi ostali gladni, Saša je za svaki dan dogovorio ručak (juha, glavno jelo, desert) u obližnjem restoranu Mali raj koji se nalazi unutar kampa Šimuni. Kao što vidite svi preduvjeti za kvalitetan odmor su bili ispunjeni te je naša najveća „briga“ bila dobro se zabaviti.

NISMO GUBILI VRIJEME...

Djelatnici Kecerin Sporta odmah su nas „postrojili“ i ispričali nam u teoriji na koji način jedriti na dasci. Kao i uvijek, željni novih iskustava, odmah smo se uputili provesti teoriju u djelo. Prvo smo na suhom stali na dasku, digli jedro te uz njihove instrukcije teoriju jedrenja na dasci okušali u praksi. Podučavanje na suhom je dobar početak savladavanja tehnike jedrenja na dasci jer u kontroliranim uvjetima možete naučiti osnove.

Naime, jedrenje na dasci zahtjeva kontinuirano održavanje ravnoteže na dasci, a da pri tome u rukama imate jedro koje trebate pokretati prema naprijed ako želite skrenuti lijevo ili prema nazad ako želite skrenuti desno. Osim navedenog, prilikom pomicanja jedra naprijed ili nazad jedro treba zatvarati ili otvarati ovisno o tome koliko jako vjetar puše i da li je isti dovoljno jak da „napuni“ jedra, odnosno da vas pokrene. Što je vjetar jači (i valovi veći) koriste se manje daske i manja jedra i obrnuto, a mi smo, s obzirom da je puhao povjetarac, dobili veća jedra i veće daske.

VRHUNSKA USLUGA

Ovo je sport u kojem su važni osjećaj i tehnika, tako da će cura od 50 kg jednako dobro naučiti surfati, ako ne i bolje, od 100 kg teškog body buildera. Nakon usvajanja osnova na suhom „isplovili“ smo u pratnji djelatnika Kecerina i to jedan na jedan. Daaa, svatko od nas je imao svog instruktora koji je jedrio pored njega na dasci! Stvarno vrhunska usluga!

Otisnuli smo se na „pučinu“ slušajući upute instruktora; „Otvori jedro! Polako! Malo ga gurni naprijed! Da,da tako je dobro! Samo ga drži!..“. Osjećaji bio predivan. Zamislite da stojite na dasci koja klizi po površini mora. More je toplo i mirno. Pogled vam je usmjeren prema pučini na čijem obzoru se naziru obližnji otoci. Vjetar dovoljno jak da vas lagano „gura“, a instruktor vam uputama pomaže da održavate željeni smjer. Nije bilo mjesta panici. Niti u jednom trenutku nismo bili prepušteni sami sebi. Mogli smo mirno isprobavati okrete na dasci, skretanje lijevo i desno. Naravno dogodio se i koji pad, meni primjerice, kada mi se „kompas“ u glavi poremetio i stala sam s krive strane jedra. Jedro me poklopilo i buć. 🙂

NLP KAMPERI U KAJACIMA

Sjećate se, spomenula sam da je puhao povjetarac. Daa..naravno, nakon nekog vremena nije nam bio dovoljan vjetrić koji možete „proizvesti“ u kupaoni kada sušite kosu. Htjeli smo „ozbiljan“ vjetar. Željeli smo se boriti, osjetiti vjetar u jedrima i neustrašivo se uhvatiti u koštac s njim. No, kao to biva u takvim trenucima, instruktori su u jednom trenutku rekli da bi možda bi bolje bilo provozati se kajacima budući da nema vjetra. Tako je i bilo. Potrpali smo se, Saša Tenodi i moja malenkost u jedan, a Voras i Nataša u drugi kajak i krenuli smo u istraživanje obale. Saša je predložio da odemo do marine Šimuni te smo se odvojili od drugog kajaka i krenuli veslajući uz obalu. Marina Šimuni se nalazi cca 20 minuta do pola sata veslanja od kampa Šimuni. Vožnja kajakom je bila ugodna, more je bilo mirno, a povjetarac nas je lagano hladio. Stigli smo do marine Šimuni. Kakav prizor! Puna marina usidrenih jahti, koje svojom impozantnošću ostavljaju bez daha. Jednom prilikom sam rekla Saši da bi hitjela imati svoj brod i to je naravno bio okidač za priču.

Saša: Reci ti meni Kristina, koju jahtu bi ti izabrala?

Ja: Paaa..važno mi je da imam gdje prespavati i voljela bi da jahta ima dovoljno veliku palubu za sunčanje i naravno natkriveni dio sa stolom tako da možemo u hladu uživati.

Saša: Hmm.. zanimljivo.

Ja: Možda ona tamo. A ne, nema dovoljno veliku palubu.

Saša: Pa ima mjesta na palubi.

Ja: Ma ne, premala je. Ovdje stanem samo ja. Gdje će se sunčati moji prijatelji?

Saša: Aaahaaa. Da, onda te razumijem. 

Neko vrijeme smo uživali u razgledavanju jahti te smo se odlučili na povratak jer se bližilo vrijeme ručka. Nakon povratka na „našu plažu“, znanu kao plaža bijelog galeba, krenuli smo na ručak u restoran Mali raj.

Restoran Mali raj smješten je u samom centru kampa na velikoj terasi s koje se pruža prekrasan pogled na more. Drveni stolovi i zidovi, restorana Mali raj, ukrašeni klesanim kamenom, savršeno se uklapaju u pejzaž šume i mora.

Slika: Mali raj

Nakon ručka i koje čašice vina ili piva krenuli smo prema Mandrama dočekati ostatak hooligana TTC-a (Hrvoje Šarić), Sašu Posavčevića, Hrvoja Martića, Slavena Vincetića, dok je  Ivan Ivezić stigao nešto ranije motorom. Nakon što su dečki stigli i ostavili stvari u apartmanima, izvadili smo čaše da nazdravimo. Nazdravljali smo dugo u noć, uz smjeh i opuštanje.

JEDRENJE NA DASCI

Sljedećeg jutra, nakon kave i doručka, krenuli smo prema kampu Šimuni zajednički se okušati u svim vodenim sportovima. Nakon što su Posavčević, Martić, Vincetić, TTC i Ivezić svladali osnove jedrenja na dasci, ostatak nas im se pridružio te smo se svi zajedno okušali u navedenoj disciplini.

Slika: jedrenje na dasci

Niti taj dan nas Posjedon, bog mora, nije „pomazio“ već se poigravao s našim živcima darivajući nas povjetarcem. Nismo dugo izdržali stojeći na dasci koja se jedva pomiče s jedrom u rukama. Ha ništa, Posjedon je odlučio ali mi nismo bili obeshrabreni. Odlučili smo. Idemo u avanturu s kajacima!

Tenodi je u jednom trenutku rekao: E, a da veslamo do Mandri! Bili smo Kristina i ja jučer do marine Šimuni. Mandre su još možda 10 minuta od tamo. Ne znam kako, ali pristali smo na avanturu. Ukrcali smo se u četiri kajaka, uzeli vodu i krenuli prema Mandrama. Ako pogledate sliku vidjeti ćete da, čak niti iz perspektive Gmaps-a, Kamp Šimuni nije baš bliiizuuu Mandri. No, neustrašiva ekipa hooliganskih „istraživača“ otisnula se na pučinu. Lagano smo krenuli, od „naše plaže“ plaže bijelog galeba, (crvena strelica u donjem desnom kutu slike) prema marini Šimuni.

Morska struja nam nije išla na ruku, veslali smo u suprotnom smjeru od njenog toka tako da je veslanje bilo „otežano“. TTC je za tu priliku uzeo crveni kaubojski šešir kao zaštitu od sunca te su on i Posavčević pjevajući, junačkim zamasima veslali prema marini Šimuni. Do ulaza u marinu Šimuni put je prošao relativno „bezbolno“. Za razliku od klasičnog veslanja, kajakaši moraju svu težinu vesla držati sami jer je kajak premalen da bi imao ikakvu potporu za vesla. Odlučili smo stati na „plaži“, udaljenoj cca 10 minuta veslanja od ulaza u marinu Šimuni i pričekati Vorasa i Martića kako bi svi zajedno mogli nastaviti dalje. Nastavili smo put, a Rt-ovi su se smo nizali.

Dobro Saša, gdje su te Mandre?!, čulo se iz kajaka. Ma tu su blizu imamo još malo, „pomagala“ sam Saši da „smiri“ ekipu. Rekla si da su tu iza Rt-a. Da rekla sam, ali nisam rekla točno iza kojeg Rt-a, odgovorila sam onako NLP-jevski. Nakon tog, svaki sljedeći Rt je za nas bio „Rt dobre nade“. Mislili smo si: Možda su Mandre iza ovog Rt-a“. Onda smo vidjeli da da nisu. Možda su iza sljedećeg. Nakon više od sat vremena veslanja ugledali smo civilizaciju. Suncobrani! Mandre! Stigli smo!!  U tim trenucima mogli smo si predočiti kako se osjećao portugalski kapetan flote Bartolomeo Dias u travnju 1488. otkrivši „Rt dobre nade“ i pomorski put za Indiju. Povratak do „naše plaže“ trajao je nešto kraće te smo nošeni morskom strujom stigli za cca 45 minuta. Nakon veslanja, ručak nam je sjeo „ko budali šamar“. Nakon ručka, opustili smo se uz piće i prepričavali doživljaje.

VJEŽBE KALIBRACIJE & STRATEGIJE

Večer smo proveli „nazdravljajući“ i vježbajući kalibriranje uz igru Tajni Hitler. Tajni Hitler je društvena igra za 5-10 igrača koji imaju zadatak pronaći i zaustaviti tajnog Hitlera. Na početku igre svaki igrač prema dodijeljenim kartama dobiva jednu od tri uloge: Liberal, Fašist ili Hitler. Hitler igra za fašistički tim i fašisti znaju Hitlerov identitet od samog početka, a Hitler ne zna identitet fašista, dok Liberali ne znaju ničiji identitet. U svakom krugu se između igrača bira Predsjednik vlade i Kancelar koji izglasavaju Zakone. Liberali koji su u većini, pobjedu odnose izglasavanjem 5 liberalnih zakona ili ubijanjem Hitlera, dok fašisti pobjedu odnose izglasavanjem 6 fašističkih zakona ili ako se Hitler izabere za kancelara nakon što su izglasana 3 fašistička zakona. Ovo je igra kalibracije. Svaki igrač tijekom igre pokušava izkalibrirati ostale igrače te prema njihovom glasanju i ponašanju prilikom odabira Predsjednika i kancelara ili prilikom glasanja za pojedini zakon otkriti tko je liberal, tko fašist, a tko Hitler. Uz smijeh i igru dočekali smo rane jutarnje sate.

SUPanje i RONJENJE

Niti sljedećeg jutra nije bilo naznaka promjene vremena. Vjetar je i dalje pirkao, a sunce je neumoljivo pržilo. Stigavši u kamp Šimuni okušali smo se u SUP-u za koji na svu sreću nije potreban vjetar. Stand Up Paddling (SUP) je moderan oblik veslanja na dasci koji je krenuo s Waikiki plaže kao „beach boy surfing“ gdje je ekipa surfera počela koristiti veslo kako bi brže uhvatili val, ali i zabavili se u dane kad valova nema. Veslanje na dasci je postao popularan sport kada su napravljene prve velike i stabilne daske, namijenjena baš za SUP. Ono što je SUP učinilo tako popularnim je činjenica da se uči brzo, ne zahtijeva nikakvo prijašnje iskustvo te ne trebate biti super fit da biste ga probali i naučili. SUP je daleko jednostavniji od bilo kojeg drugog oblika surfanja, a jednom kada uhvatite ravnotežu možete jednostavno i opušteno ploviti uz obalu sami određujući ritam koji vam odgovora.

Nakon što smo se okušali u SUP-u privukle su nas ljepote jadranskog podmorja, te smo išli istraživati tajne potopljenih brodova. U uvali kampa Šimuni, 40 metara od obale, na različitim lokacijama nalaze se tri potopljena broda. Masku za ronjenje i dihalicu iznajmili smo, za simboličnu cijenu, u Ronilačkom centru Foka koji se nalazi, gle čuda, na „našoj plaži“. Tokom ljudske povijesti pronađene su mnoge vrijedne brodske olupine, pa čak i vode Jadranskog mora čuvaju blaga starih brodova potopljenih u olujama i ratovima. Olupine brodova koje leže na dnu mora oduvijek su plijenile pažnju povjesničara i pisaca avanturističkih romana. Potopljeni brodovi u uvali kampa Šimuni nisu brodovi potopljeni u olujama i ratovima ali i oni imaju svoje čari.  Spuštajući se u dubine prvo smo opazili gornju palubu broda, koji leži uspravno na pjeskovitom dnu. Vidljivost je bila slaba ali se moglo razaznati da je brod sada mjesto na kojemu su mnoge biljne i životinjske vrste našle svoj dom.

Slika govori više od tisuću riječi. 🙂

Nakon „istraživačkog“ ronjenja vrag (čitaj: Saša Tenodi) nam nije dao mira te smo se uputili prema Aquaparku. Aquapark u kampu Šimuni, kapaciteta 80+, sastoji se od 14 zabavnih elemenata.  Mi i djeca do 10 godina uživali smo, kao vršnjaci, u vratolomnoj igri „bacanja po napuhanim elementima, spuštanja niz tobogane i hodanja po plutačama“.

Nakon ručka, uputili smo se u Mandre i nastavili vratolomije nazdravljanjem uz igru Tajni Hitler.

JEDRILICE

Sljedećeg jutra, ranom zorom, oko 11h stigli smo na, mjesto „zločina“, plažu bijelog galeba u kampu Šimuni. Usprkos inatu moćnog Posjedona i laganom povjetarcu okušali smo se u jedrenju na malim jedrilicama za jednu do dvije osobe. Umijeće upravljanja jedrilice u svim smjerovima bez obzira na smjer vjetra, svladavajući pri tome često vrlo nemirne uvjete na vodi, jak vjetar ili druge nepogode, sve je samo ne jednostavno. No, jedrenje u malim jedrilicama je neopisivi užitak jer ste uvijek u direktnom kontaktu sa morem i vjetrom, osjećaj brzine je neusporediv sa velikim jedrilicama, a uvijek ste sami odgovorni za sve što vam se događa, od brzog jedrenja do prevrtanja. Umjesto često pasivne uloge na velikim jedrilicama, ovdje ste uključeni u sve aspekte jedrenja, od trima jedara, kormilarenja, do pozicioniranja i pomicanja težine na jedrilici.

 

Nataša i ja sjeli smo u jedrilicu sa instruktorom Markom koji nas je uz lagani povjetarac podučavao načinu usmjeravanja jedara, mijenjanju pozicije prilikom okretanja jedrilice, kormilarenju i sličnom. Za korak dalje u poduci nije bilo dovoljno vjetra te smo se vratili na plažu i uživali u SUP-u, ronjenju, pecanju i dogovaranju roštilja.

Kakav bi to bio NLP kamp bez TTCovog roštilja?!

Naravno, nije nam dugo trebalo da za takav dogovor, podijelili smo zaduženja oko nabavke i krenuli u pripremu. TTC, a tko drugi, bio je zadužen, odnosno „dobrovoljno“ se javio da peče roštilj, a Posavčević mu je svestrano pomagao u preuzetom zadatku. Na jelovniku su osim raznolike mesine bili i čevapi (obični i „veseli“), lignje, piletina, šampinjoni i pečeni kruh. Matija Ramov nam se pridružila na gospodskoj večeri, počastivši nas svojim dolaskom iz Zadra.  Hooligansko druženje potrajalo je do ranih jutarnjih sati uz priču, igru Tajnog Hitlera i naravno, nazdravljanje.

Nakon tri ili četiri dana kampa, svatko od nas je pronašao sebi najdražu morsku zanimaciju te smo zadnja dva dana „utvrđivali“ već naučene vještine.

Nakon šest dana u kojim smo istraživali obalu veslajući na kajacima, otkrivali morske dubine, iskusili vratolomne dječje igre u Aquaparku, jedrili i veslali na dasci te upravljali jedrilicama stigao je dan povrataka kućama.

Tu se opraštam od tebe dragi čitatelju i pozivam te da nam se pridružiš, kako bi iskusio sve blagodati hooliganskog života, u novim pustolovima koje će uslijediti.

Do novih avantura, pozdravlja te ekipa hooligana s plaže bijelog galeba!

Vidimo se na NLP KAMPU u kolovozu!

Kristina Bulešić

 

Vrijeme okupljanja 23:50 na autobusnom kolodvoru! Bio je ovo prvi Hooliganski kamp na koji smo išli autobusom. Odredište Murter… Ali u pravom Hooliganskom duhu nismo znali gdje točno na Murteru!

Predviđeno vrijeme dolaska bilo je oko 6:30. Taman za odspavati (ja sam ona koja čim autobus krene zaspem) i probuditi se u Murteru na vrijeme za kavu! Idealan plan.

Ali kako znamo da su planovi tu da se ponekad i izjalove, tako se izjalovio i ovaj!  I priuštio mi jedno nezaboravno putovanje.

Naime putovati autobusom po noći je brže nego putovati danju I tako smo mi stigli u Murter u 04:20…

Vani mrak, nigdje nikoga a mi još k tome ni ne znamo gdje idemo jer Saša sve drži u strogoj tajnosti.

I krećemo pješice ni sami ne znamo kuda. Možete li zamisliti prizor nas devet u gluho doba noći (nekome je to jutro, ne i meni) vučemo kofere kroz u mojim očima pola Murtera. I sada kada se toga sjetim suze mi krenu, naravno od smijeha!

U jednom trenutku smo se svi počeli pitati zna li uopće i Saša kuda idemo ?

Nakon hodanja i hodanja i hodanja došli smo u predivnu uvalu i vidjeli da ćemo biti smješteni u Turističkom naselju Jezera Village. Ali kako smo došli prerano sjeli smo na terasu i uz smijeh i zabavu dočekali konačno otvaranje kafića za prvu kavu. Smješteni smo u komotnim i ugodnim četverokrevetnim apartmanima na bazi noćenje s doručkom.

Cilj kampa na Murteru bio je naučiti windsurf tj. jedrenje na dasci. U DSR Adria Sportu http://dsradriasport.hr/ dočekao nas je naš instruktor Draško Andrić.

Draško je vlasnik i instruktor sa preko 15 godina iskustva u vodenim sportovima i znali smo da smo samim time u sigurnim rukama.

Kako je za svaku novu vještinu kao i za svaki cilj koji stavimo pred sebe potrebno raspodijeliti na nekoliko manjih cjelina tako je bilo i u ovom slučaju.

Prvoga dana na redu je bio SUP!

Sup je ono što zadnjih nekoliko godina viđamo na moru, po rijekama i na jezerima i svima nam izgleda jako cool. SUP ili Stand up paddling najbrže je rastući vodeni sport. Ono što ga čini tako popularnim je činjenica da se brzo uči, jednostavan je i ne zahtjeva nikakvo iskustvo bilo kojeg sporta i možete SUP-ati na bilo kojoj vodi, bitno da je mokra!

I zaista je tako, prvo penjanje na dasku i svi smo proSUP-ali. Kod mene se rodila ljubav na prvi pogled prema SUP-u i stavila sam kupovinu jednoga na moju bucket listu!

Drugoga dana stavljen je pred nas malo veći izazov, windsurf ili jedrenje na dasci.  Jedrenje na dasci je sport gdje onaj tko upravlja jedrom različitim položajima jedra upravlja  windsurfom . Čim imate veće jedro, brže se krećete i doživljaj je bolji. Prvoga dana svei smo dobili isto, malo jedro i početničke daske. Meni se godinama gledajući s obale ljude na windsurfu to činilo nemoguća misija i jako komplicirano i zahtjevno. Ali bitno je od koga učimo a Draško se tu pokazao kao vrhunski profesionalac i kroz dva uvodna sata windsurfa objasnio nam je svima osnove, naravno prvo na tlu, potom i demonstrirao u vodi i kao pravi NLP-jevci svi smo već iz prvog ili drugog pokušaja uspjeli stabilno stati, znali smo kako primiti jedro u početni položaj i na koju stranu ga okrenuti kada želimo surfati.

Trećeg dana kampa, odnosno drugog dana windsurfa nekolicina je uzela i veća jedra kako bi mogli ploviti brže i bolja. Kombinacija dobre poduke i NLP stanja uma tu je također bila od velike pomoći.

HOOLIGANS NA BICIKLIMA

Također tog istog dana predvečer imali su otočku avanturu biciklima koji su nam također ustupljeni od DSRAdriaSporta i krenuli smo na večeru u 7 km udaljeni Murter u restoran Fine food i svi smo se složili da ime restorana savršeno odgovara usluzi i kvaliteti hrane. Oko 22.30trebalo je krenuti nazad… Mrak, bicikli, 7 km s punim želucima i obrazima crvenim od finog vina ?

Koja je to tek avantura bila…Smijeh se orio cijelim putem!

Turističko naselje Jezera Village u kojem smo bili smješteni, a u sklopu kojeg djeluje i DSRAdria odlikuje mirno more s dubokom uvalom idealno za početak učenja windsurfa, tako da je prijepodne kada je bila teorijska nastava i nadogradnja znanja vjetar bio vrlo slab, taman za svladavanje pokreta, a predvečer je vjetar nešto jači, taman za vježbanje naučenoga.

Kako bi nas motivirao da uz windsurf vježbamo i SUP Draško je četvrtoga dana organizirao utrku SUP-ovima u kojoj je pobjedu odnijela Renata Cesarec i naravno svi smo joj sportski čestitali na tome.

FEEDBACK

Zanima vas što su drugi polaznici kampa rekli, zar ne?

Obzirom da mi je ovo bio prvi NLP kamp, očekivanja su bila velika. Svi prijašnji kampovi su kroz slike i priče huligana bili jako zanimljivi te sam slično očekivao i sada. Moram priznati da je moj prvi kamp nadmašio sve priče i postavio nove granice. Posebno me se dojmio miks opuštenog pristupa i želje za napretkom svih uključenih. Škola surfanja pokazala se kao pravi pogodak s obzirom da traži angažman i od glave i od tijela, a postoji i natjecateljska komponenta, što mi je osobno jako bitno i ubrzava moj napredak. - Hrvoje Martić

Ovogodišnji NLP kamp mi jer bio najdinamičniji do sad i odlično je to što je bilo puno aktivnosti.

SUP je bio odlična priprema za WINDSURF i mogu sa zadovoljstvom reći da je moja mapa napunjena super novim iskustvima. Mogu se pohvaliti da primjećujem kod sebe, a i kod drugih NLP kolega, kako nove inpute svladavamo i prihvaćamo sve brže i bolje, što odlikuje „good teamwork“. Sve u svemu fakin dobar NLP kamp! – Hrvoje Šarić

Manja intimnija grupa, vece zajednistvo, odlican sadrzaj, neke novo otkrivene face. Veću vrijednost daje vise opcija: sup, surf, bike, mini golf. Blizina svega. Instruktor za 5+. Iskustvo za 5++. Vecernja vožnja bajkovima brutalna stvar. Meni najdrazi kamp do sada. – Martina Kranjčec

Divni ljudi, divno mjesto, divna iskustva...Teško je izdvojiti najbolje trenutke, kad je svaki trenutak najbolji. Cjelodnevne NLP radionice, aktivnosti za svačije sposobnosti, more, sunce, odlični treneri, odlično društvo..- Hrvoje Pušelja

Ocjena kampa čista petica!

Zadovoljna sam odabirom aktivnosti koje smo učili, intenzitet treninga je po meni bio taman da nas održava zainteresiranima i nabrijanima jer ipak smo na godišnjem

Draškova angažiranost i kompletna usluga, super. Onaj osjećaj kad se glupiraš ko klinac vozeći se biciklom po mraku i ne prestaješ se smijati a sa sobom imaš još osmero ludih hooligana koji čine to isto. – Renata Cesarec

VRIJEDNOST NLP KAMPOVA

Posebna vrijednost NLP kampova je za mene upravo to što učimo konkretne vještine. Nešto gdje odmah vidimo napredak. I onda svaki pravi NLP-jevac brusi I svoje druge vještine I shvaća da zapravo može puno više  I bolje I pametnije od onoga što trenutno daje I to ti onda daje drive da ideš dalje I budeš još bolji. I super je to što je svaki kamp na kojem sam bila prije početka nove školske godine I to ti je prilika da se resetiraš I posložiš I dobiješ novi vjetar u leđa.

Možda će neki od vas pomisliti, Bože odrasli ljudi a ponašaju se kao djeca… A jeste li znali da je najveće vrlina koju možete imati znati se zabavljati kao dijete!

Nadam se da se na nekom od idućih kampova zabavljamo zajedno!

Danijela Medaković, NLP Master Practitioner

Danijela Medaković je certificirani Life coach Coaching akademije Beograd, praktičar metode tapkanja s bogatim iskustvom,  NLP Master i autorica stranice http://tapkanje.eu/

[supsystic-gallery id=19]

crossmenu linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram